Čovjek koji je buljio u ekran

Kako su Kelti ubili Duranta

Mislio sam da su Netsi zbog njega favoriti. Oh, kako sam bio u krivu...

Prvi favoriti za osvajanje naslova ispali su iz igre. Brooklyn Nets su, prema predviđanju kladionica, imali najveće šanse za osvajanje naslova kada su koeficijenti postavljeni na početku sezone, ali kladionice ovaj put nisu bile ni blizu (drugi najveći favoriti bili su Lakersi, toliko o tome). Teško ih je kriviti. Nitko nije mogao predvidjeti kako će se rasplesti sezona Netsa, s ozljedom Joea Harrisa, s trejdom Jamesa Hardena, s Kyriejevim izbjegavanjem cijepljenja i igranja, s Durantovom ozljedom zbog koje je ekipa potonula u play-in teritorij. A opet, jednom kada je playoff krenuo, Netsi su i dalje imali blještavu auru, uvelike zato što ih tijekom godine nismo vidjeli u punom sjaju, te su uspjeli zaslijepiti oči mnogih ljudi. Uključujući i moje.

Razlog je jednostavan. Netsi su na rosteru imali Kevina Duranta. Ostale momčadi nisu.

Durant je kroz sezonu bio veliki korektor. On je otkupljivao grijehe svoje momčadi, kojih je bilo mnogo, i strukturnih i taktičkih i egzekucijskih. U 55 utakmica koje je odigrao ove sezone za mene nije bilo upitnika — Durant je bio najbolji igrač čitave NBA lige. To potvrđuje i skor: s njim su Netsi bili na 65 posto pobjeda, što bi bilo dovoljno za prvo mjesto na Istoku (samo su Memphis i Phoenix ove godine u istom razdoblju imali bolji skor), bez njega su bili na 29 posto pobjeda (samo su Pistonsi, Magic i Rocketsi bili lošiji). Nije on bio jedini faktor koji je utjecao na te lude oscilacije u izvedbama Netsa, ali je bio daleko najvažniji. Trpao je kome god je stigao, koristeći svoje majstorske izolacijske vještine da iščupa ekipu iz nezgodnih situacija kad je trebalo.

Bez necjepiše Kyriea, bez ozlijeđenog Harrisa, i s Hardenom čija je volja za igranjem košarke počela drastično opadati jednom kada smo ušli u 2022., Durant je vukao i vukao sve dok tijelo nije popustilo. Istegnuće ligamenata koljena pretvorilo je Netse od ozbiljne ekipe u kantu za napucavanje koja je izgubila 11 utakmica zaredom. Harden je otišao iz ekipe u zamjenu za Setha Curryja, Andrea Drummonda i Onog-Koji-Neće-Biti-Imenovan, Steve Nash lutao je s postavama, mijenjao uloge DeAndre’u Bembryju, Jamesu Johnsonu, Goranu Dragiću i Bruceu Brownu, a njegovo je putešestvije dodatno potencirao Irvingov piškit ću, kakit ću status.

Nitko nikad nije ovako izbezumio KD-ja. Bez njega na top razini, Netsi nisu imali šanse

Nash je čak odradio dobru sezonu za tako neiskusnog trenera — izvukao je maksimum iz likova kao što su Day’Ron Sharpe, Davide Duke, Jevon Carter i Cam Thomas te ustoličio Kesslera Edwardsa kao pristojnog igrača u rotaciji. No, konstantna drama i ozljede, te veliki trejd iz kojeg nisu dobili ono što su trebali dobiti, onemogućili su Nasha da oformi sustav kroz koji bi Netsi formirali jasan identitet. Konstantne fluktuacije u konstrukciji rostera, u raspoloživosti i ulogama igrača rezultirale su iščašenom sezonom u kojoj su pobjede uglavnom iznošene na leđima individualnog talenta. Takva je sezona rezultirala potpunim odsustvom kemije, koje je bilo još izraženije jednom kada se Kyrie u potpunosti uključio u priču. Kao nepravilno namještena kost, Netsi su krivo srasli.

Što, zahvaljujući Durantovim nevjerojatnim sposobnostima, možda ne bi ostavilo traga na playoff učinku, bar ne u prvoj rundi, da odmah na startu nisu naletjeli na negativ samih sebe.

Kelti su odradili potpuno drugačiju sezonu u kojoj je disfunkcija i nezadovoljstvo — od nerezonskih šutova Marcusa Smarta, regresije Jaysona Tatuma i pitanja kemije s Jaylenom Brownom, trenerovih neupotrebljivih rotacija i zanemarivanja određenih igrača na klupi — postupno izbrisana. Ime Udoka je konačno oformio sistem, Tatum i Brown su ga prihvatili i internalizirali, Smart je preuzeo hibridnu ulogu u napadu, Robert Williams je izrastao u defenzivni stroj, Grant Williams je postao ubojit igrač na oba kraja terena kojeg su samo sirove brojke spriječile da ne bude ozbiljniji kandidat za najboljeg šestog godine, a njihova obrana polagano je dosegla razinu koju su u ovom mileniju imale samo dvije ekipe: Warriorsi otprije par godina i Pistonsi u periodu od 2002. do 2006.

Celticsi su imali kemiju, sustav, sjajne igrače na oba kraja terena, lišeni drame i trzavica, ali nisam mislio da su favoriti u seriji. Iz jednostavnog razloga. Nisu imali Duranta.

Bio sam potpuno u krivu. Ono što su Kelti pokazali i što se moglo vidjeti i u nekim drugim serijama ovog playoffa, jest to da smo u potpunosti ušli u trenersku eru lige u kojoj je znatno teže nedostatak kvalitetnog sustava nadoknaditi čistim talentom.

Rijetki bi osporili kako je Durant najbolji iso igrač svoje generacije, a još manje bi ih zanijekalo Irvingov spektakularni dar za driblanje, a opet su ih Kelti pospremili u džep. Tijekom proteklih desetak godina gledali smo serije u kojima su ekipe uspijevale uštopati i usporiti superstarove, ali morali su žrtvovati mnogo — Mavsi i Spursi žrtvovali su trojicu igrača kako bi zaustavili LeBronove ulaze, mnoge ekipe su se odrekle ofenzivnog skoka kako bi u tranziciji gradili zid pred Giannisom — ali fascinantno je koliko malo su Celticsi morali žrtvovati da bi zaustavili igrača kakav je Durant.

Toliko su ga izludili da je u prvoj utakmici odigrao ispod razine, a u drugoj i trećoj bio de facto beskoristan. Netsi su ga pokušavali osloboditi na više načina — pokoji pindown screen, pokoji post-up, jako puno izolacije — ali ništa nije prolazilo. Kad je igrao bez lopte, Kelti su ga tukli u svakom prolazu kroz blok;, kad je primao loptu, znali su ga blitzati, znali su napadati visok dribling, znali su ga duplirati na catchu na krilu. No, nisu samo mijenjali tip obrane, nego i primarnog defenzivca. Čas Tatum, čas Brown, čas Al Horford, čas Smart, nije bilo igrača koji ga nije čuvao. Grant Williams je odradio sjajan posao na njemu, Derrick White ga je zatvorio u par situacija; kvragu, čak ga je i Payton Pritchard jednom uzeo kao primarni čuvar.

To je za posljedicu imali dvije stvari. Prvo, nitko se od Kelta nije ubio i ispraznio čuvajući samo Duranta, što je momčad ostavilo svježom u napadu. Drugo, ta konstantna izmjena čuvara očito je zbunila Duranta. Kada cijelu utakmicu igrate protiv dvojice ili trojice, pogotovo u seriji na više utakmica, puno lakše je skautirati i eksploatirati njihove mane. No, kada se čitava ekipa izreda na vama, a Celticsi su se bome izredali na Durantu, puno teže je napraviti takve prilagodbe.

Postoji li jedna osobina koju treba istaknuti kod KD-ja, ona koja ga je učinila time što jest, to nije ni njegov svilenkasti šut, ni sposobnost igranja na krilu sa visinom centra, već je to sposobnost brzog donošenja ispravnih odluka. Bilo u tranziciji, bilo u punom napadu, Durant je oduvijek bio iznimno direktan i odlučan igrač. U ovoj je seriji ta odluka nestala negdje sredinom prve utakmice i tek se vratila u četvrtoj kad je bilo kasno. Čovjek je bio toliko pogubljen da sam u nekoliko navrata pomislio kako mu se vide kotačići koji se besciljno okreću u glavi. Nitko nikad nije ovoliko izbezumio Kevina Duranta.

Bez njega na top razini, Netsi nisu imali šanse.

Kyrie je odigrao još lošiju seriju, ali je nekako prošao ispod radara s obzirom na šokantno Durantovo izdanje. Nash je tijekom prvih dviju utakmica odbijao napraviti prilagodbe, pogotovo igračke, i nekako vjerujem da je želio dati stabilnost ekipi koja je imala toliko fluktuacija kroz sezonu. Jednom kada je krenuo raditi prilagodbe — puno više handoff akcija, uvođenje Blakea Griffina, izbacivanje Drummonda iz rotacije, puno više međuigre Irvinga i KD-ja umjesto bjesomučne izolacije — to je dalo ploda, ali čak ni one nisu bile dovoljne da iščupaju Netse iz ponora. Nešto se tu pitalo i Kelte.

Netsi su na kraju pometeni i moći će danima žaliti za propuštenom prilikom. Premda ostaje dojam kako su Celticsi dobili svaku s 20 razlike, činjenica je kako su Netsi pometeni uz prosječnu koš razliku od 4,5 poena po utakmici; kako su u svakoj bili u igri u clutchu i kako su svi njihovi role playeri (osim Drummonda, te Nica Claxtona s linije slobodnih) odigrali sjajnu i efikasnu seriju — nitko osim Griffina nije gađao ispod 55 posto iz igre, a samo je Drummond imao efg% ispod 63 posto. Igrali su što su mogli u ekipi koja je taktički izgledala nedoraslo i neuobličeno. I da su Durant i Kyrie odigrali na 80 posto svojih mogućnosti, Netsi bi prošli ovu seriju. Ali nisu. Udoka i ekipa su ih ubili kako ih nitko prije nije ubio.

Pitanje je koliko će ova serija i čitava ova sezona ostaviti traga na Durantovu nasljeđu, koje je ionako klimavo nakon što je otišao po prstenje u San Francisco. Ispadanje u prvom krugu doigravanja može se dogoditi svakome, ali ovako odigrati čitavu seriju je toliko ispod razine igrača koji pretendira na mjesto u top 12 svih vremena i koji je još uvijek u svom primeu. Još je veće pitanje kako će se odraziti ne samo na njegovu, nego i na psihu čitave momčadi koja se mora nositi i s Irvingovim ludilom, a ono se ispoljilo i nakon ovog poraza kad je još jednom prisnažio da on i Durant moraju voditi čitavu franšizu, i s dramom koju Onaj-Koji-Neće-Biti-Imenovan nosi sa sobom. Sad im ne preostaje ništa drugo nego da se povuku u svoje jazbine i ližu rane.

Celticsi su ih ozbiljno proburazili svojim opakim bodežima, sad samo ostaje pitanje hoće li rana koju su im zadali biti smrtonosna.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.