Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Kawhi, alien ili vilenjak

Leonard igra nevjerojatnu košarku u playoffu. Divota ga je gledati

Raptorsi gube 2:1 u seriji protiv 76ersa. Ušli su u nju kao favoriti, ali su kroz tri utakmice pokazali malo ili ništa, svi osim jednog čovjeka. U finišu četvrte Kawhi Leonard traži loptu. Minuta i kusur je do kraja utakmice, Toronto vodi jedan razlike i traži pobjedu kojom bi natrag vratio prednost domaćeg terena. Ben Simmons je zalijepljen za njega kao napaljeni 16-godišnjak za svoju prvu djevojku. Ne da mu disati. Kawhi izlazi skroz do linije na centru, a Kyle Lowry mu uručuje loptu i odlazi na krilo kako ne bi smetao. Leonard grabi loptu svojim golemim šapama, vitla njome i u dva koraka dolazi do linije za tricu. Marc Gasol izlazi iz reketa i postavlja pick. Odjednom niti jedan Torontov igrač ne stoji unutar trice. Kvadratura u koju bi stala prosječna zagrebačka garsonjera (350 eura mjesečno, ako imate sreće) ne sadrži igrača u crvenom dresu.

A opet, svi Philini igrači su spremni za ulazak. Niti jedan od njih ne gleda svog igrača. Svi gledaju Kawhija, spremni sručiti se u reket kako bi pomogli na eventualnom ulazu. Leonard prolazi kroz pick, ulazi ispod linije trice. Preuzima ga Joel Embiid, dok Simmons stiže u pomoć ostavljajući potpuno samog Gasola. Zna da lopta neće završiti u Španjolčevim rukama. Leonard koji trči prema drugoj strani odjednom radi korak unatrag, okreće svoje tijelo prema košu u jednom fluidnom pokretu i zabija tricu preko šezdeset metara visokog Embiida i njegove ispružene ruke. Raptorsi odlaze na 4 razlike, prisiljavaju Philu da radi prekršaje i kroz slobodna bacanja osiguravaju pobjedu.

Raptorsi su ušli u seriju kao favoriti. Kladionice su davale omjer 7/1 da će završiti u velikom finalu, dok ste za dolar uložen na Philu mogli zaraditi njih 25. Embiidova ozljeda zbog koje je u doigravanje ušao s viškom kilograma nije ulijevala puno razloga za optimizam, baš kao ni osiromašena klupa i drastičan pad u šuterskoj produkciji Tobiasa Harrisa koji je od lika koji gađa tricu 40 posto opet postao ispodprosječan šuter s početka karijere.

Toronto je, pak, ušao u seriju s puno samopouzdanja, a sve priče iz prošlosti o chokerskoj ekipi trebalo je staviti u novi kontekst. Dwyane Casey više nije bio na čelu momčadi koja je napustila njegove zastarjele i rigidne napadačke sheme, a njihov najbolji, omiljeni, ali i relativno neefikasni igrač otišao je u San Antonio. Toronto je bio spreman za izazov.

Kawhi igra kao kakav alien ili vilenjak, fluidno, neuhvatljivo, estetski lijepo, kao kakav posvećeni spoj Michaela Jordana i Bernarda Kinga

No, nakon tri utakmice gubili su 2:1. Nadigrali su Sixerse u prve dvije, ali izgubili su drugu na račun grozomornog prvog poluvremena u kojem su promašili četiri otvorene trice, dva širom otvorena skok šuta i dva zicera pod košem. Chokeri, opet se čulo po internetu. Jednom kada su se vratili sa -18 u egal ostali su bez snage za finiš i Phila je to iskoristila, da bi ih potpuno nadigrala u trećoj u kojoj smo vidjeli dobre poteze, ali i nesportske poput kastracije laktom i nokauta nogom. U četvrtoj su Raptorsi bili bolji, no ista stvar koja ih je mučila kroz seriju — katastrofalna igra s klupe i neshvatljiva nepreciznost iza linije za tri* — ostavila je dvoboj otvorenim sve do samog kraja. Sve do Kawhijeve trice.

*Raptorsi su kroz četiri utakmice šutirali malo ispod 30 posto za tri. Izuzmemo li Kawhija iz jednadžbe, postotak im pada na užasavajućih 24 posto. Nije da šutiraju svaku preko ruke — kreirali su drastično više otvorenih trica od Sixersa i svejedno ih nisu uspijevali pogoditi. Zakazali su svi — Green je na 32, Gasol na 31, Siakam na 28, a Lowry na 20 posto. No, stvar postaje još gora kad pričamo o klupi. Izuzmemo li Powella koji je pogodio 3 od 5 ispaljenih trica, ostatak klupe je gađao 0-17 u seriji. Što zapravo otkriva nešto o čemu se nije puno pričalo — klupa Raptorsa je ove godine drastično lošija od one lanjske. Lani su bili prvi po +/-, ove godine su, u regularnoj sezoni, bili u donjem domu. Siakamov transfer među startere i VanVleetov pad u efikasnosti nisu im baš pomogli, a situacija je sada, u doigravanju, još gora nakon što se ozlijedio Anunoby.

U doigravanju u kojem Nikola Jokić igra sjajnu košarku i u kojem Kevin Durant pokazuje koliko je širok dijapazon njegovih vještina, Kawhi korača ispred svih. Već dugo nisam vidio seriju u kojoj je jedan igrač morao sam nositi momčad i svejedno i dalje imao šansu pobijediti. LeBron James je iznio Cleveland kroz lanjsko doigravanje, ali nije bio ovako dobar. Ovakve se predstave jednostavno ne događaju. U zadnjih 15 godina bilo ih je svega nekoliko — Dirk Nowitzki u finalu protiv Heata, LeBron one davne 2007. protiv Pistonsa, Kobe Bryant protiv Spursa…

Ali čak ni oni nisu izgledali ovako ubojito. Ovako bezgrešno.

Kawhi Leonard trenutno zabija 38 poena po utakmici uz devet skokova i četiri asista. Brutalne brojke. Ali njihova vrijednost postaje još brutalnija kada otkrijemo da lik gađa 62 posto iz igre. 46 posto iza linije za tri. 83 posto sa slobodnog. Njegov TS% je 73. Njegov eFG% je 69. Bez obzira sviđao vam se DeMar DeRozan ili ne (ako ste Torontov fan vjerojatno ga obožavate), s njim u Kawhijevoj ulozi Raptorsi bi bili pečeni k’o odojak na Novu.

Jer Lowry je opet nestao, kao što to često radi u playoffu. Radi on i dalje sve one Lowry stvari ali, osim u zadnjoj utakmici u kojoj je bio pristojan, bio je neupotrebljiv u egzekuciji. Teško ga je kriviti jer su Sixersi, sa svojim ogromnim playom, užasno težak matchup za Lowrya, a Brett Brown je pametno odlučio ne davati minute T.J. McConellu (76 utakmica u regularnoj sezoni po 19 minuta, u seriji s Raptorsima u dvije utakmice skupio je četiri i po minute u prosjeku), jedinom igraču s kojim se Lowry može igrati. Serge Ibaka je dobro odigrao zadnju, no u prvoj je bio igrač manje, u drugoj igrač manje, u trećoj — dva igrača manje.

Pascal Siakam je postao žrtva Philine defenzivne sheme u kojoj ga puštaju da šutira s vrha trice, odakle je očajan, dok se u kutovima odakle je sjajan, ljudi ne odvajaju od njega. To što se ozlijedio kad je Embiidu podapeo nogu (karma is a bitch!) nije mu pomoglo. Marc Gasol je igrao sjajno u prvoj utakmici, ali je brutalno neiskorišten u napadu u kojem je sveden na, zasad neefikasnog, tricaša, umjesto da igra hi-lo s Ibakom i Leonardom, naročito kada Embiid nije na terenu. Danny Green je bio ubibože neprecizan, a klupa je bila katastrofalna. Powell nepouzdan, Fred VanVleet neprepoznatljiv, Jodie Meeks i Patrick McCaw nepotrebni. Toronto se iz ekipe koja je pobijedila u skoro 60 utakmica pretvorio u Sunse, kao da je playoff za njih ono što je ponoć za Pepeljuginu kočiju koja se pretvori u bundevu*.

*Govorim samo u napadu. U obrani su bili na trenutke odlični, u većini slučajeva više nego pristojni. Ali tu im je i nedostatak taktičkih opcija kod Sixersa te oslanjanje na 1-na-1 sposobnosti startera uvelike išao na ruku.

Ne čitav Toronto, doduše. Kawhi je prije dva mjeseca rekao kako je regularna sezona za njega trening kroz koji se priprema za doigravanje. E pa, bogme se dobro utrenirao.

Nevjerojatno ga je gledati. Lakoća kojom poentira je naprosto zapanjujuća. Upravo u tome je stvar, nije da je Kawhi imao hrpu laganih poena, da je istrčavao tranziciju, kucao u kontrama, pospremao ofenzivne skokove, ostajao sam na trici. Obje ekipe su usporile ritam, ne baš toliko da bi ga odvukle u blato, ali dovoljno da umanje značaj tranzicije u kojoj su Kawhi i Ben Simmons jaki. Leonard je morao raditi za svoje poene, bilo kroz p’n’r, bilo kroz drive and kick, bilo kroz napad na obruč, bilo kroz šutove iz driblinga. Impresionirao je način na koji je pospremao loptu kroz koš iz svih, ali baš svih situacija. Igrao je kroz ove četiri utakmice kao da nema mane. Svaki put kada bi se digao, radio je to s nonšalancijom koju očekujete na treningu.

Nije da su ga Sixersi pustili da radi što želi. Nakon prve utakmice u kojoj im je uvalio 45 poena uz 70 posto šuta zalijepili su Simmonsa na njega. Jimmy Butler je bio prenizak da ga čuva 1-na-1. Odlučili su posvetiti znatan broj resursa čuvajući njegove ulaze (na sličan način na koji su Spursi čuvali LeBrona u finalu s Heatom) s trojicom igrača koji su ga pokrivali — Simmons na lopti, help defender na elbowu i visoki igrač pod košem spreman u bilo kojem trenutku otrčati do naila ili do polukruga i zasmetati pri polaganju. Takav način branjenja jednog čovjeka urodio je hrpetinom otvorenih šutova za ostale Torontove igrače (većinom promašenih), kao u četvrtoj utakmici kada je Kawhi ušao do sredine reketa samo da bi ga zatvorila ČETVORICA igrača, što je rezultiralo pravovremenim kick-outom do Gasola koji je, za promjenu, stavio otvorenu tricu.

Već godinama ligom kruži šala kako je Kawhi zapravo robot, najviše zbog toga što ne pokazuje emocije, šuti i drži se distancirano. No, jedina robotska osobina njegove igre je, osobito ove godine, visoka realizacija. Nekadašnji MVP finala više igra kao kakav alien ili vilenjak*, fluidno, neuhvatljivo, estetski lijepo, kao kakav posvećeni spoj Michaela Jordana i Bernarda Kinga.

*Mogao bih reći i poput zmije, kako ga uostalom nazivaju neki navijači Spursa zbog načina na koji je otišao iz ekipe. Jadni Kevin Durant postao je “snake” nakon što se pridružio Warriorsima, no on je bio slobodan igrač. Kawhi je na silu izborio svoje oslobođenje iz San Antonia, zbog čega nije pobrao ni približno hejta kao KD ili Anthony Davis, prvenstveno zato jer je bio ozlijeđen.

Nastavi li zabijati ovakvom učinkovitošću, ovo bi mogla biti jedna od najimpresivnijih playoff serija u povijesti lige. Lakoća kojom je postizao poene do sada impresionirala je novinare koji su primjetili kako Kawhi izgleda kao da se nije oznojio na terenu.

“To nije fer prema Sixersima. Definitivno se znojim”, skromno je odvratio.

Sve to mu neće puno značiti ukoliko ostatak Raptorsa ne prestane istovarivati tone fekalija na njegovo umjetničko djelo. Serija je i dalje potpuno otvorena, a u trenutku čitanja ovog teksta znat ćete tko vodi 3:2. No, čak ni uz tu spoznaju, bit će teško prognozirati tko će dalje.

Konferencijska polufinala su ove godine ponudila sjajnu i neizvjesnu košarku, a Leonardova briljantnost samo je dio, meni osobno najljepši, te priče.