“Draft je lutrija” jedan je od klišeja koji vrijede i dalje. Bilo da govorimo o NFL-u, MLB-u, NHL-u ili NBA-u, gotovo uvijek postoji nesrazmjer između učinka na sveučilištima/drugim ligama i u samim natjecanjima. Koliko god se analitičari trudili razviti modele koji bi sugerirali kako se brojke transferiraju iz jedne lige u drugu, taj trud još uvijek nije urodio bezgrešnom metodom. Intervjui, psiho-testovi, mjerenje fizikalija i skauting samih utakmica upotpunjuju sliku, ali ona je i dalje distorzirana. Draftovi nisu biranja igrača na školskom kada ste s prijateljima već odigrali stotine utakmica i znate da će Crni biti izabran prvi jer je najbrži i najspretniji s loptom, a Ante zadnji jer ima dvije lijeve. Nepoznanice su velike, a posjedovanje visokog picka ne jamči uspjeh.

Pokazuje to analiza drafta od 1985. do 2013. koju je John Ewing odradio prošlog ljeta. U zadanom periodu prvi pick na draftu proizvodio je All-Star igrača u 73 posto situacija. Istina, naletjeli bi tu i tamo na Kwamea Browna, Michaela Olowakandija i Andreu Bargnanija, ali uglavnom ste mogli računati na prvi pick. No, nakon toga stvari se drastično mijenjaju i pokazuju koliko je uspjeh na draftu bio nasumičan.

Tako ste trećim pickom u 50 posto slučajeva birali All-Star igrača, dok ste drugim pickom to radili u samo 33 posto slučajeva. Više ste šanse imali izabrati All-Star igrača spajanjem devetog i 10. picka, nego spajanjem šestog, sedmog i osmog! Osmi pick je proizvodio All-Star igrača u samo sedam posto situacija. Vin Baker i Detlef Schrempf jedini su All-Star igrači u 33 godine koji su birani osmi na draftu, ali još tragičnije je što ta pozicija baš i nije dala bogznakoliko kvalitetnih igrača — Ron Harper, Rex Chapman, Kerry Kittles, Jamal Crawford, Rudy Gay i dr. Andre Miller jedini su vrijedni spomena u moru likova kao što su Randy White, Bo Kimble, Shawn Respert, DeSagana Diop i Rafael Araujo.

Bože dragi, kako je dobar! Pokazao je kako su svi hvalospjevi, sav hype i sva nadanja nedostojni onoga što radi na parketu

Produljimo li zadani period sve do lanjske sezone, nije postojala godina u kojoj je prvih 10 pickova opravdalo očekivanja u svojoj rookie godini. Ponekad bi zaribao samo jedan ili dvojica igrača, ponekad bi čak petorica igrala komatoznu košarku, ali uvijek bi netko bio loš.

Prošle su godine to bili Zach Collins i Frank Ntilikina (Collins se poboljšao ove godine, dok je Ntilikina pinku lošiji), koji su odradili porazne sezone. Za titulu najboljeg strijelca borili su se 13. i 27. pick na draftu, a za titulu Rookieja godine 13. i prvi pick, ali od godine ranije. U sezoni 16./17. kiksali su Dragan Bender (4. pick), Kris Dunn (5.) i Jakob Poeltl (9.), a ni Thon Maker (10.) statistički nije bio puno bolji, iako je igrački bio ispred navedenog trojca. Za Rookieja godine borili su se Malcolm Brogdon (pick druge runde) i Dario Šarić (13. pick iz 2014.), nakon ozljede Joela Embiida koji nije izabran na tom draftu. Godinu dana ranije kiksali su Mario Hezonja, Stan Johnson i Frank Kaminski, a 2013./14. nismo puno vidjeli od Dantea Exuma, Nika Stauskasa i Noaha Vonleha. Anthony Bennet, najgori prvi pick svih vremena, već je izletio iz lige, a slična sudbina se smiješi Benu McLemoreu koji je izabran sedmim pickom na tom draftu i koji već tri godine za redom stagnira ili pada u igri.

Draft je lutrija, konzistentnost jednostavno nije njegova odlika. Čak i u godinama koje možemo ubrojiti među najbolje — kao što je 2003./04., koja nam je dala LeBrona, Wadea, Mela i Bosha — u prvih su 10 pickova izabrani loši igrači poput već legendarnog Darka Miličića, ali i Michaela Sweetneya i Jarvisa Hayesa. Ako gledamo konzistentnost u top 10, najbolji draft vjerojatno je bio onaj iz 1999., kada su u prvih 10 igrača birani Elton Brand, Steve Francis, Baron Davis, Lamar Odom, Wally Szcerbiak (Wally je bio All-Star, dragi moji prijatelji), Rip Hamilton, Andre Miller, Shawn Marion i Jason Terry, a jedini igrač koji je remetio krvnu sliku spomenutog drafta bio je Jonathan Bender koji je odigrao 262 NBA utakmice uz prosjeke od 5,5 poena i 2,2 skoka po utakmici.

Sve do ovogodišnjeg drafta.

Teško je suditi o budućnosti igrača nakon manje od 60 odigranih utakmica, ali ovo je prva godina u povijesti lige, bez obzira na to oslanjali se na statističke analize, vlastite uspomene ili subjektivni doživljaj, da nijedan od igrača izabran u prvih 10 nije razočarao. Dapače, trebali bismo potegnuti sve do 13. picka i Jeromea Robinsona kako bismo pronašli igrača koji odrađuje stvarno lošu rookie godinu.

Naravno, i među desetoricom prvih pickova postoji skaliranje. Neki su igrači briljirali od početka sezone, igrajući konstantno kvalitetnu košarku, drugi su igrali u refulima uz oscilacije, treći su briljirali u određenim segmentima dok su u drugima pokazivali koliko su sirovi, četvtri su igrali slabašno dok se nisu prilagodili igri unutar lige i unutar vlastite momčadi. Bez obzira što su sva desetorica pokazala da zaslužuju NBA minute već sada, kako bismo ih poredali po dosadašnjem učinku? Ne znam za vas, ali moja lista goes little something like this.

10. Kevin Knox (New York Knicks, originalno 9. pick)

Knox je po mnogočemu bio žrtva nerazumljivih rotacija Davida Fizdalea, koji je Knickse tijekom sezone često tretirao kao europsku momčad u kojoj je samo jedan igrač (Tim Hardaway) igrao preko 30 minuta po utakmici. Fizdale je rotirao igrače ne po špranci, nego po trenutnoj inspiraciji, što je rezultiralo odsustvom uloga unutar momčadi. Knox je tako znao igrati sedam minuta u jednoj utakmici, da bi u sljedećoj igrao 25, pa 12, pa 40, pa…

Ozljeda gležnja koja ga je zadesila na početku sezone također nije pomogla, i mladom krilu trebalo je dosta vremena da pronađe nešto nalik konstanti. Knox je na početku karijere šutirao svaku loptu koja mu je došla pod ruku iz bilo koje situacije, znajući da ne može računati na stabilnu minutažu i da ih treba nabildati statistiku budući da postoji šansa da se više ne vrati na teren. Takav pristup basketu urodio je ekstremno niskom efikasnošću (njegov postotak šuta iz igre u jednom je trenutku bio ispod 32 posto) i ništavnim brojem asistencija, što je upareno s kurcoboljnom obranom pokazivalo kako su Knicksi naizgled još jednom pucali u prazno.

No, sredinom prosinca je Knox ustoličen kao starter, njegove minute postale su stabilne te su počele oscilirati između 25 i 40 minuta, a krilo Knicksa odjednom je proigralo. Produkcija se poboljšala, poboljšala se i efikasnost, a Knox je pokazao da ono što je najbolje znao na koledžu može raditi i u NBA-u — trpati. Prestao je silom tražiti poene, naučio je kada treba ići na ulaz, kada iznuditi faul, kada šutnuti sa distance. Postoji još puuuuno posla pred njim, prvenstveno na defenzivnom kraju (sam Knox je u intervjuima nagovijestio kako će jače raditi u obrani te će pokušati izgraditi kakvu-takvu post-up igru kojom bi kažnjavao niže čuvare), ali napredak je vidljiv. Još uvijek puno toga u njegovoj igri ovisi o vanjskom šutu, još uvijek je na momente jednodimenzionalan igrač, ali napredak je tu.

Bih li ga izabrao u top 10 bazirano na dosadašnjem učinku? Vjerojatno ne bih jer su neki drugi igrači birani niže na draftu dosad pokazali više, ali ne sad ne znam koliko više. Knox i dalje ima više potencijala od igrača poput Mitchella Robinsona, Josha Okogieja i Landryja Shameta, a Knicksi se samo moraju nadati da će nastaviti s uzlaznom putanjom.

09. Mo Bamba (Orlando Magic, originalno 6. pick)

178 milijuna. Toliko je klikova Mo Bamba zaradio na YouTubeu. Nažalost, ne zbog neke svoje briljantne akcije ili poteza, nego na račun stvari njujorškog rapera Sheck Wesa koja nosi isto ime kao dugajlija iz Orlando Magica. Bambina prva sezona u ligi nije bila ni izbliza toliko uspješna, ali nije bila ni komatozna.

Bamba je zapravo najnesretniji od svih rookieja. Prvo i prvo upao je u ekipu koja je na njegovoj poziciji imala All-Star igrača. Nikola Vučević igrao je sjajno ove sezone, zbog čega Bamba nije mogao računati na pojačanu minutažu. Njegova odlična igra također je utjecala na drugi faktor koji Bambi nije išao na ruku — Orlando se počeo zavaravati da je legitimna playoff ekipa*, a legitimne playoff ekipe ne mogu davati minute igračima koji još imaju puno toga za naučiti. Na kraju su ga zadesile i ozljede — prvo sitne koje bi ga izbacile iz igre na par utakmica, a onda je početkom veljače zadobio frakturu tibije i pitanje je hoće li se vratiti do kraja sezone.

*Magic je spojio pet pobjeda zaredom te stvarno izgleda jako dobro u posljednje vrijeme; Jonathan Isaac napravio je iskorak, Aaron Gordon igra dobro i nisu baš za baciti. No, Pistonsi i Hornetsi mi ipak djeluju kao bolje ekipe u borbi za osmo mjesto Istoka, koje će vjerojatno pripasti momčadi s ispod 50 posto pobjeda.

Bamba je zbog situacije u momčadi na kraju bio prisiljen igrati minute s Orlandovom klupom, koju je tijekom većeg dijela sezone najlakše bilo opisati govno-emojiem. Ima li gore stvari za sirovog, mršavog centra od igre s ekipom koja se sudara, koja mu ne može kreirati par lakih poena i koja u obrani puši jače od Riley Reid? Bambin net rating bio je kriminalan tijekom čitave godine — ali iako je kriv za dio propusta, ne može ga se kriviti za sve.

Nema sumnje da Bamba mora poraditi na nekoliko stvari. Prva je jačanje. Već je najavio kako će pauzu zbog ozljede — koja, srećom, ne zahtjeva operaciju, iskoristiti za učestale posjete teretani. Orlando je prošle godine imao slične probleme s Jonathanom Isaacom i provođenje vremena s utezima dobro je utjecao na njegovu igru. Bamba će osim toga morati poboljšati i pozicioniranje koje u dobrom dijelu sezone nije bilo baš najkvalitetnije, a koje mora funkcionirati na visokoj razini kako bi anuliralo ne baš najbrži rad nogu visokog centra. Osim toga, bitno je da konačno dobije šansu igrati s kvalitetnim plejmejkerima kako bi se iskoristile njegove najbolje osobine kao što su hvatanje lopte u gužvi i pick ’n’ pop potencijal.

Unatoč problemima, Bamba je svejedno odradio solidnu rookie sezonu sve do ozljede. Šesti je među rookiejima po skokovima unatoč tome što je igrao samo 766 minuta, gotovo 900 manje od Deandrea Aytona i 1.000 manje od Luke Dončića. Treći je u ligi po blokadama među rookie igračima. Pokazao je umješnost finiširanja oko obruča u situacijama kada bi mu suigrači izgradili poziciju, ali još zanimljiviji je njegov potencijal sa distance. Bamba ima mekane ruke za visokog igrača te solidan izbačaj koji je poboljšao radom sa šuterskim guruom Drewom Hanlenom, a njegovih 30 posto šuta za tri u rookie sezoni sugerira kako se taj segment igre može dodatno pojačati.

Bamba je u sličnom điru kao Knox; nakon 47 odigranih utakmica ne bih rekao da bi bio biran u top 10 na račun učinka, ali potencijal je nesumnjivo tu. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se vratiti do kraja sezone i što će Magic napraviti s njim — bude li momčad izvan utrke za playoff, morat će mu dati minute, ali ako ostane u njoj postoji velika šansa da Bamba ostane treći centar iza Vučevića i Khema Bircha koji je proigrao u zadnje vrijeme. Rad u postsezoni ionako će odrediti njegovu blisku budućnost.

08. Mikal Bridges (Phoenix Suns, originalno 10. pick)

Za razliku od Knoxa koji je djelomično bio žrtva loših rotacija, Mikal je bio žrtva loše posloženih karata. Bolje rečeno, na njegovoj je poziciji igrao puno bolji igrač. Otkako su se Sunsi riješili Trevora Arize i gurnuli Bridgesa na prirodnu poziciju, Bridges je proigrao.

Zahvaljujući iznadprosječnoj lateralnoj brzini i ogromnom rasponu ruku prometnuo se u drugog najboljeg defenzivca među svim rookiejima, igrača koji može pokrivati više pozicija i koji je jako dobar (za rookieja) u help defenseu. Gledamo li neke napredne statistike — koje u obrani možda nisu pouzdane kao one u napadu, ali nisu ni za baciti — Bridges zasad ima bolju rookie godinu u defenzivi od Paula Georgea, Kawhija Leonarda, Roberta Covingtona, Draymonda Greena i Jimmyja Butlera.

Projiciran kao jako dobar 3&D igrač, Bridgesova rookie sezona pokazuje kako jednog dana može biti i više od toga — njegova trica je solidna iako sklona oscilacijama, ali još više impresionira način na koji u određenim setovima preuzima ulogu sekundarnog kreatora s krila. Čiste brojke nisu pretjerano impresivne — Bridges je trenutno na 1,8 asistencija po susretu, ali taj se broj povećao na 2,5 asista po utakmici u siječnju i veljači uz manje od jedne izgubljene lopte po susretu.

Povećanje odgovornosti i obima uloge pozitivno su utjecali na krakatog igrača koji je počeo češće kreirati i za sebe iz driblinga koristeći dugačke korake i promjenu smjera da bi izbacio slabije defenzivce iz ravnoteže, pa ne bi bilo zgorega kada bi mu Igor Kokoškov u nastavku sezone dao još više povjerenja kako bismo preciznije mogli izvagati za što je Bridges u budućnosti sposoban.

07. Colin Sexton (Cleveland Cavaliers, originalno 8. pick)

Sexton je ove sezone jedan od glavnih primjera nekonzistentnosti. Prvi plej komatozne ekipe Clevelanda, momčadi koja je toliki krš da je 26. po ofenzivnom i posljednja po defenzivnom rejtingu, imao je više oscilacija nego karijera Johna Travolte. Na svaki Pulp Fiction išao je jedan Michael, na svaki Saturday Nights Fever jedan Battlefield Earth, ali na kraju dana Sexton je ipak skupio više dobrih od loših utakmica. I to dosta.

Nakon što je zabljesnuo u studenom, Sexton je doživio pad u drugoj polovici prosinca i tijekom sječnja, da bi odigrao fantastičnu veljaču u kojoj je zabijao više poena po utakmici (gotovo 22) od svih ostalih rookieja. Sexton je ušao u ligu kao izuzetno sirov igrač, tako da oscilacije ne trebaju previše brinuti — mnogi analitičari su nagovještavali kako mu je potrebna bar još jedna godina na koledžu — ali iskorak koji radi u posljednje vrijeme svakako ohrabruje.

Sexton je počeo koristiti svoju brzinu u tranziciji kako bi došao do laganih poena, dok je u punim napadima prestao tvrdoglavo jurišati prema obruču u nastojanjima da iskoristi izuzetnu skočnost i zakuca preko svih. Počeo je uzimati otvorene šuteve s poludistance i floatere u reketu koje pogađa bolje od bilo kojeg rookie playa još od Derricka Rosea. Još kada bi ga se okuražilo da šutira više trica koje je ove godine gađao sa gotovo 40 posto uspješnosti…

Sextonov napredak u napadu uglavnom se vidio isključivo u egzekuciji. Kao plej je koma. Nema nikakav osjećaj za suigrače, ne gleda ih, ne traži ih. Sigurno je da bi se taj segment igre mogao poboljšati u budućnosti implementiranjem drugačijeg sistema od ovog kaosa koji vlada u Cavsima, ali nisam baš pretjerano optimističan da će to nešto bitnije promijeniti. Sexton je score first plej, SG u tijelu PG-a, ali srećom pa se liga toliko promjenila u zadnjih 10 godina da takvi igrači mogu biti ne samo korisni, nego i nositelji svojih ekipa.

Ono što sistem neće baš promijeniti u playmakingu, trebao bi promijeniti u obrani. Sexton je izgledao očajno u defenzivi, ali za to nije kriv samo on. Dobri igrači koristili su njegove nesigurnosti i prenabrijanost kako bi ga riješili lakoćom kojom 60-godišnjaci rješavaju sudoku za vrijeme jutarnje nužde, ali Sexton je isto tako izgledao nasamaren zbog pogrešaka svojih suigrača koji su se loše rotirali, slabo preuzimali i glupo griješili. Ono što veseli je to što je željan, što nije obeshrabren i voli igrati obranu. Postoji mogućnost da će ta volja, to htijenje jednog dana isplivati na površinu. Sexton po meni ima najniži potencijal od top 10 igrača biranih na ovogodišnjem draftu*, ali to samo pokazuje koliko su momčadi dobro birale.

*Unatoč tome, morao je igrati na Rising Stars utakmici umjesto Kevina Knoxa. Zaslužio je to dosad pokazanim.

06. Wendell Carter Jr. (Chicago Bulls, originalno 7. pick)

Nisam bio presretan što su moji Bullsi izabrali Wendella Cartera sedmim pickom na draftu. Carter je mirisao na bust nakon koledža; on i Trae Young bili su na popisu igrača za koje sam bio siguran da će kroz pet-šest sezona izletjeti iz lige. Ni prvi ni zadnji put da sam se kolosalno zajebao.

Carter je odigrao impresivnu rookie sezonu. Iako nije dosegao visine nekih drugih kolega, bio je konzistentan kroz čitavu godinu na oba kraja terena, pokazujući zadiviljujuću svestranost, osobito u obrani. WCJ je propovjednik defenzive, igrač kojeg više motivira strah od neuspjeha nego glad za uspjehom.

“Odrastajući uz košarku, uvijek sam bio jako agresivan zbog straha da ljudi ne zabiju poene preko mene. Bio sam jako ponosan na svoju obranu. Nisam je možda uvijek igrao na ovoj razini, ali uvijek sam se trudio”, objasnio je svoju motivaciju. Carterova želja da igra čvrstu, agresivnu obranu znala mu se nekad obiti o glavu pa je često ulazio u probleme s faulovima, ali taj segment igre popravio je u prosincu i siječnju te je strmoglavo napredovao do ozljede palca zbog koje je okončao sezonu.

Unatoč toj ozljedi pokazao je kako bi jednog dana mogao ući u All-Defense petorke — inteligentno čita suparnike, posjeduje solidno lateralno kretanje, brze ruke i skočnost, zna blokirati šuteve i prisiljavati suparnike na promjene smjera, obožava se gurati, udarati i grebati, a tijekom zadnjih mjesec i pol postajao je sve komotniji i komotniji s čuvanjem igrača na perimetru, često podsjećajući na Joakima Noaha i Taja Gibsona koji su učinili Bullse najboljom obranom lige prije desetak godina.

U napadu nije toliko blistao, ali nije bio loš. Carterova karijera vjerojatno neće biti prepuna sjajnih napadačkih poteza, ali čovjek u pravom, momčadskom okruženju može izrasti u solidnog scorera. Carter nije igrač koji si može izgraditi poene bilo kroz post-up igru, bilo iz driblinga; premda ima solidne ruke, nije puno pokazao u pick ’n’ roll situacijama prvenstveno zato što ne postavlja bogznakako snažne screenove. No, unatoč tome jako dobro posprema odbijance, ima meku ruku oko obruča, može pogoditi s poludistance s elbowa i s baselinea te finišira otvorene šuteve koje mu izrade suigrači.

Iskreno, sutra bih ga poslao u paketu za Anthonyja Davisa, ali neću se buniti ostane li godinama član Bullsa. Carter vjerojatno nikada neće biti zvijezda, ali može dugo, dugo, duuuugo biti jako dobar igrač s rubnim All-Star potencijalom.

05. Marvin Bagley III (Sacramento Kings, originalno 2. pick)

Kakvu smo rookie godinu imali dosad pokazuje činjenica da je Bagley tek na petom mjestu. Drugi pick drafta odradio je više nego solidnu godinu unatoč činjenici da je tijekom sezone morao pauzirati zbog ozljede koljena i da nije mogao računati na startne minute pošto je poziciju dijelio s ove godine izvrsnim Nemanjom Bjelicom, a sada mora računati na to da će i novopridošli Harrison Barnes igrati dio minuta na četvorki.

Bagley je svejedno marljivo radio da bi anulirao ove probleme. Kingsi konačno igraju dobru košarku, pušteni s lanca jurišaju gore-dolje po terenu nabijajući brutalni ritam preko svojih bekova De’Aarona Foxa i Buddyja Hielda, a Bagley je u toj brzoj mašini pronašao svoje idealno mjesto kao izuzetan egzekutor u tranziciji i taktička opcija koja povećava dubinu half-court napada. Igra leđima prema košu daleko je najbolji segment Bagleyeve igre, a njegova visina i brz izbačaj kojeg je nemoguće obraniti čine ga opasnim kada ne uspije doći do obruča koristeći brz rad nogu.

Kao i mnogi drugi rookie igrači, Bagley se mučio s oscilacijama, ali one kod njega ipak nisu bile toliko izražene. U posljednje vrijeme igra s izuzetnim samopouzdanjem i, nastavi li graditi svoju igru na uspjesima poput onog protiv Sunsa kojima je utrpao 32 poena, lako bi mogao istisnuti Bjelicu iz startne postave. Bagleyev je bonus to što je izuzetan skakač koji nedostatak čitanja igre anulira atletskim predispozicijama, što mu pomaže i u obrani koju je ove sezone igrao na prosječnom nivou, uz sve uobičajene rookie greške. Poboljša li dodatno svoj učinak u defenzivi i ojača li tricu koja je ove sezone na 26 posto s tendencijom rasta, Bagley bi mogao postati jako zanimljiv igrač, moderna post-up opcija koja dobrim trenerima nudi dodatne opcije za izluditi suparnike.

04. Jaren Jackson Jr. (Memphis Grizzlies, originalno 4. pick)

Jaren Jackson igra košarku kao dijete kojem se u vrtiću stalno vikalo da ne tuče druge. Bam. Tras. Faul. Faul. Faul. Problemi s osobnim pogreškama bili su najveći minus njegove rookie sezone, limitirajući minutažu i način na koji ga je trener J.B. Bickerstaff koristio na parketu. Sve drugo bilo je izvrsno.

Jackson je od početka godine igrao ozbiljnu košarku. Uparen s rekovalescentima Marcom Gasolom i Mikeom Conleyem, pomogao je Grizzliesima da odrade jako dobrih 30-ak utakmica tijekom kojih su bili u playoff utrci* i tijekom kojih je uprava došla na ideju kako se oko Jacksona može graditi nova momčad. Gasol je šupiran tijekom prijelaznog roka. Conley je stavljen u izlog, ali nije privukao željenu klijentelu; no, unatoč njegovom zadržavanju u Memphisu, jasno je da je Grit ’n’ Grind era u Grizzliesima završila.

*Grizzliesi su bili na omjeru 12-5 i 16-12 da bi upisali skor 3-19 od 14. prosinca do 25. siječnja i konačno odlučili krenuti u ozbiljan rebuilding.

Nema razloga za plakanje. Nastavi li Jackson razvijati vještine koje je pokazao tijekom rookie sezone, Medonje su u dobrim šapama. Jackson zna biti nediscipliniran u obrani, što faulovi pokazuju; no, kada ne upadne u probleme s prekršajima, on je najbolji defenzivac ove rookie berbe. Igra zagušujuću obranu i u postu, i na help defenseu, i licem u lice; koristi jako dobro kukove i noge za pozicioniranje, a premda nije odvaljen od brda, može se nositi s korpulentnijim centrima zbog toga što jako dobro koristi svoje težište. Jacskonova obrana ima sve naznake All-Defensea, samo je pitanje mogu li ga Grizzliesi okružiti suigračima koji će dodatno potencirati tu njegovu sposobnost.

U napadu nije toliko ispoliran, ali je zato jako učinkovit. Jackson je tijekom koledža dodao dozu eksplozivnosti koja mu je nedostajala u srednjoj školi i lijepo je vidjeti da je taj segment igre prenio i u NBA. Post-up igra mu je sirova i rijetko je koristi, ali je dobar u face-up situacijama, ima mekan šut s elbowa i s trice, solidan je u p’n’r i p’n’p situacijama (a tko ne bi bio s Conleyem), a u posljednje vrijeme ne boji se krenuti u dribling protiv sporijih suparnika. Usporedbe s Kevinom Garnettom, Jermaineom O’Nealom i Chrisom Boshom su malo ishitrene, ali samo malo. Ne bi me čudilo kada bi Jackson završio karijeru negdje na platou između te trojice igrača, bliži Boshu nego O’Nealu s jedne i Garnettu s druge strane. Jedno je sigurno — dobit će šansu nositi franšizu na svojim leđima. Vidjet ćemo hoće li je iskoristiti.

03. Trae Young (Atlanta Hawks, originalno 5. pick)

Trae Young opasno je mirisao na Jimmera Fredettea. Slavni bek s BYU-a imao je ruku mekšu od guščjeg pera, sposobnost da stavi tricu iz driblinga i iz catch and shoota i veći domet od prosječne haubice. Young je igrao na sličan način, potežući trice iz svih mogućih situacija i — pogađajući.

Jimmer nije uspio preslikati svoj koledž uspjeh u NBA-u pa mormon već godinama igra u Kini. Nakon prvih desetak utakmica činilo se kako bi ga Young mogao pratiti. Mladi plej Atlanta Hawksa počeo je karijeru šutirajući trice kao da su mu dlanovi sačinjeni od finog bračkog kamena. Nakon 30-ak odigranih utakmica, postotak ubačaja iza linije mu je bio tek nešto bolji od 25 posto, a nesposobnost da pokrene svoje primarno oružje negativno se reflektirao na ostatak njegove igre.

Srećom pa su se Hawksi tijekom zadnjih desetak godina prometnuli iz jedne od najglupljih u jednu od najpametnijih franšiza u ligi. Youngova uloga u momčadi drastično je promijenjena. Natjerali su ga da igra strukturirani basket bez divljanja, da pokreće momčad kroz visoki pick ’n’ roll, penetrira i izbacuje lopte drugim šuterima te podvaljuje lopte svojim centrima, osobito Johnu Collinsu koji igra košarku za prste polizati. Young je živnuo u novoj ulozi, počeo je pogađati floatere iz reketa, polagati između dva igrača, završavati oko obruča, a sjajan pregled igre i plejmejkerska maštovitost učinile su ga najboljim asistentom među rookiejima. Young je pritom dobio na samopouzdanju i počeo pogađati trice, koje u novoj godini zabija sa 36 posto uspješnosti.

Young je sam priznao kako mu je trebalo vremena da se prilagodi na novi život u NBA-u koji nosi zamke i izvan parketa. Sada kada je pronašao novu ulogu u momčadi, sve sjeda na svoje mjesto. Young radi dosta pogrešaka i gubi puno lopti — to je segment koji će, uz poroznu obranu, morati popraviti u budućnosti, ali pozitivno je što više ne izgleda pogubljeno i frustrirano kad zajebe već se mirno posveti sljedećoj akciji kao da se ništa nije dogodilo. To je odlika vrhunskog igrača i budućeg vođe, što Young svakako može postati.

02. Deandre Ayton (Phoenix Suns, originalno 1. pick)

17-11-2 uz 58 posto šuta donijelo bi vam nagradu za Rookieja godine tijekom većine NBA sezona. Ove će godine Deandre Ayton ostati kratkih rukava ako je suditi po dosadašnjem tijeku sezone, ali to nije zbog njegovih minusa. Div u ekipi Sunsa odradio je rookie sezonu kakva se očekuje od prvog picka na draftu.

Sve ono što smo znali o njemu iz koledža preslikalo se u NBA. Div s Bahama pokazao je kako može zabijati na sve moguće načine — leđima prema košu, s poludistance, iz pick ’n’ popa, a osobito iz pick ’n’ rolla u kojem je brutalno efikasan. Ono što impresionira kod 216 centimetara visokog centra je to što ne mora nužno koristiti fizikalije kako bi stvorio šansu za poentiranje — rad nogu, tehnika i manipuliranje suparnicima pokretima glave i fintama tijela čak su i izraženiji dio njegovog repertoara od čiste snage.

Ono što je važno naglasiti je Aytonova želja da bude dobar košarkaš, da dominira nad suparnicima i ostvaruje pobjede. Mnogi igrači završe u NBA-u ne zato što vole basket nego zato jer su u njemu dobri i mogu zaraditi goleme količine lovušine, ali kod Aytona to definitivno nije slučaj.

Centar Sunsa u gotovo svakom intervjuu spominje kako želi voditi momčad, kako želi dolaziti do pobjeda, što je melem za uši Devinu Bookeru koji je još lani izrazio frustraciju porazima. Sunsi su i ove godine loši, ali nastave li graditi oko ovog dvojca, budućnost bi mogla ekspresno postati svijetla. Ukoliko želi voditi Sunse iz podruma Zapada, Ayton će morati poboljšati svoju obranu u kojoj je čudesno prosječan unatoč svojim nevjerojatnim fizičkim darovima. No, čak i ako to ne napravi, jasno je da će godinama biti sjajan igrač u ligi.

01. Luka Dončić (Dallas Mavericks, originalno 3. pick)

Bože dragi, kako je dobar! Pisao sam o Luki tijekom ljeta, o njegovom potencijalu i sposobnostima, o tome kako vam je potrebno samo par minuta da biste shvatili o kakvom se igraču radi, a Dončić je pokazao kako su svi hvalospjevi, sav hype i sva nadanja nedostojni onoga što radi na parketu.

Luka je odradio impresivnih 55 utakmica za Mavse igrajući kao primarni plejmejker i egzekutor ekipe koja bi po omjeru bila blizu plasmana u playoff Istoka. Luka je radio sve — ubijao stepbackom, nametao ritam u tranziciji, razigravao iz p’n’r-a i iz penetracije, driblao pokraj sporijih, driblao pokraj slabijih, završavao oko obruča, stavljao trice, grabio skokove u gužvi i cijelo vrijeme se smješkao onim svojim blesavim smješkom pod kojim se smjestio podbradak koji je njegove protivnike zavarao da se radi o sporom, neatletičnom igraču.

Lukina odlučnost i sposobnost da se nađe na točno željenom mjestu jako podsjeća na Paula Piercea i mladog Jamesa Hardena, ali njegova rookie godina puno je bolja od rookie sezona ove dvojice legendi. Dončić je uza sve navedeno postao i najbolji clutch igrač ove sezone. Ne među rookiejima, nego među svim igračima. Strah, nenametljivost, borba da se pronađe vlastita uloga u momčadi, sve stvari koje često obilježavaju novajlije kod njega su nepoznanica. On je vođa. Čak je i obrana, koju su svi isticali kao najveći problem u njegovoj igri, bila na tek mrvicu ispodprosječnoj razini, te Mavsi zapravo nisu imali velikih problema skriti ga unutar svojih defenzivnih shema.

Dončić igra brutalnu košarku. Rookie godine je trenutno njegov. Umalo je upao na All-Star utakmicu. MVP? Jednog dana lako moguće. Najbolji europski igrač svih vremena? Jednog dana lako moguće.

No, čak i bez Dončića, čak i bez jedne od najboljih rookie sezona u zadnjih 15 godina, dobili smo klasu novajlija kojoj se treba diviti. Svi igrači birani u top 10 pokazuju da su se s pravom našli u izboru, a njima svakako valja pridodati i Mitchella Robinsona, Shai Gigeous-Alexandera, Josha Okogieja i Landryja Shameta kao igrače koji igraju na visokoj razini.

Znači li uspjeh ovih igrača kako NBA draft prestaje biti lutrija? Znači li njihov uspjeh da su skauti i generalni menadžeri pronašli alate kojima eliminiraju pogreške?

Ne. Bojim se da ne.

Ova godina je više statistička anomalija nego pravilo. Ona ne garantira da već sljedeće sezone nećemo imati više dobrih pickova izvan lutrije nego u njoj. Klišej će nastaviti nositi istinu. No, to nas previše ne opterećuje. Ovaj draft bi mogao biti jedan od najboljih, rane indikacije to pokazuju. Istina, postoje igrači koji su svoj zenit dosegli već u rookie godini — poput Tyrekea Evansa, koji je morao čekati osam godina da bi odigrao jednako dobro kao u svojoj prvoj sezoni, ali generalno gledano igrači ili ostaju na istoj razini, ili je podižu i podižu i podižu. Među većinom biranih u top 10 postoje tendencije poboljšanja i to je ono što posebno veseli. Klinci su u redu. Liga je u dobrim rukama.