Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Ključevi Dallasa

Mavericksi su dobili Luku Dončića i dat će mu momčad u ruke

NBA draft je jedan od najkompleksnijih sustava klađenja. Što viši pick imate, to su veće šanse da ćete ubosti jackpot u vidu franšiznog igrača, ali to vam nije zagarantirano. Kako pickovi prolaze, tako vam se šanse smanjuju, ali to ne znači da vam se ne može potrefiti da pogodite sa svojim izborom — Jimmy Butler bio je 30. pick drafta, Draymond Green 35., Paul Millsap 47., Marc Gasol 48., Manu Ginobili 57. — zbog čega pametni GM-ovi u posljednje vrijeme pokušavaju maksimalizirati broj pickova na raspolaganju kako bi maksimalizirali i šanse da im se posreći.

Postoji mogućnost da ekipe sa tri uzastopna druga picka izaberu lošije igrače od ekipa koje ima tri uzastopna 10. picka*. Možete nagađati, možete skautirati igrače,  psihološki ih profilirati, mjeriti im fizičke predispozicije, možete predviđati kako će se uklopiti u momčad i koje vještine će razviti; no, unatoč tome što alati za procjenjivanje postaju sve sofisticiraniji, nikada ne možete sa sto postotnom sigurnošću znati hoće li neki igrač biti bust, ili će biti steal drafta. Maksimaliziranje broja pickova samim tim povećava šansu da ćete ubosti dodanu vrijednost na draftu, koja je ključna u NBA-u koju kontrolira salary cap.

*Za primjer uzmimo da su u periodu od 2008. do 2010. drugim pickom birani Michael Beasley, Hasheem Thabeet i Evan Turner, dok su desetim pickom u istom periodu birani Brook Lopez, Brandon Jennings i Paul George.

Doduše, kod klađenja u kojem ljudski faktor ima tako veliku ulogu kao u draftu ne možete sve prepustiti matematičkim modelima. Ponekad se treba osloniti na intuiciju, na čitanje suparnika, na vlastito iskustvo. Dallas Mavericksi žrtvovali su pick prve runde sljedeće godine i peti pick ove godine kako bi napredovali svega dva mjesta na draftu. Unatoč tome što matematika kaže kako im je bilo pametnije uzeti svoj peti pick ove sezone, tankirati na sličan način i sljedeću godinu i opet završiti s visokim pickom, oni su odbili takvu strategiju i stavili sve svoje žetone na Luku Dončića.

Svi u franšizi su svjesni da su izabrali wunderkinda kojemu treba omogućiti da se razvije u nekog novog Dirka. Ne možda po vještinama, ali po važnosti za ekipu

Mladog Slovenca su mnogi vidjeli u Phoenix Sunsima nakon što je momčad iz Arizone zaposlila Dončićeva trenera iz reprezentacije Igora Kokoškova, ali njihov GM Ryan McDonough nije mogao preskočiti fizički potencijal DeAndrea Aytona, koji je ionako odrastao igrajući u susjedstvu za Arizona Wildcatse. Dončića su mnogi vidjeli i u dresu Sacramento Kingsa, s obzirom na veliku ljubav njihova GM-a Vlade Divca prema igračima s prostora bivše Jugoslavije i užasno jak europski skauting, ali Kingsi su izabrali Marvina Bagleya u nadi da će njegova atletičnost i svestranost u napadu anulirati njegove loše defenzivne instinkte. Dončića nisu željeli ni Atlanta Hawksi, koji su radije uzeli pick Mavsa* i čovjeka kojeg su ionako htjeli od početka — scoring playa Traea Younga, koji je odradio sjajnu koledž sezonu, ali za kojeg postoji generalni konsenzus među analitičarima da ima visok bust potencijal. Dončić je tako završio u Dallasu.

*Pri tom valja naglasiti kako su Mavsi zaštitili pick na pozicijama od 1 do 5 što znači da ako odigraju katastrofalnu sezonu ili ako ih sreća pomazi zadržavaju svoj izbor, što umanjuje rizik gubitka vrijednosti u trejdu i čini razmjenu tim lošijom za Hawkse.

Mogao bi to biti iznimno plodonosan brak. Mavericksi se nalaze u fazi nestrpljivog rebuildinga s momčadi koja ne može računati na tri-četiri sezone užasavajuće igre koja donosi visoke pickove, a koja opet nije dovoljno dobra da svake godine može računati na playoff i polagano stasanje u ozbiljnog izazivača za titulu. Stavljanje ogromne količine resursa na jednog igrača dvostruka je oklada — na Dončića i njegov potencijal da izraste u All-NBA kvalitetu, ali i na već prisutni potencijal u momčadi, prvenstveno u vidu nekolicine mladih igrača i velikog prostora pod salary capom.

Nitko ne utjelovljuje taj potencijal bolje od Dennisa Smitha, 190 centimetara visokog pleja koji voli napadati obruč u gužvi kao da ima bar 15 cenata više, ima solidnu promjenu smjera i lijep dribling koji možda ne funkcionira onako efikasno kao na koledžu, ali je dovoljno dobar da prisili obranu da se rotira čak i mimo pick ‘n’ roll situacija, što otvara prostor za predasistencije i asistencije (5,2 u prosjeku u rookie godini). Mogućnost kreacije kroz penetraciju nakon screena na lopti osnovni je preduvjet za funkcioniranje sustava trenera Ricka Carlislea, zbog čega je Smith konstantno dobivao priliku kroz sezonu čak i kada ga drugi elementi igre nisu išli — prvenstveno šut za tricu koji je bio tek mrvicu bolji od kriminalnog, te obrana u kojoj njegove fizičke predispozicije ipak nisu mogle nadoknaditi ostale deficite.

Kada je prošle sezone izabran devetim izborom drafta, mnogi su ga okarakterizirali kao “krađu”. Premda nakon odigrane sezone ne možemo sa sigurnošću reći da će se te prognoze  obistiniti, potencijal i dalje postoji. Na stranu loš šut i poneke bizarne odluke, najveći upitnik oko Smitha ostaje njegovo zdravlje — nakon što je potonuo do devetog picka djelomično i zbog operacije ligamenata koljena u srednjoj školi, Smith se lani mučio i s ozljedama kuka i kvadricepsa, a ozljede su uništile i puno veće potencijale od njega.

Drugi najveći potencijal u ekipi Mavsa predstavlja njihov cap space. Trenutno u igrače imaju utučeno nešto malo više od 60 milijuna dolara, što im otvara oko 40 milijuna prostora da potpišu slobodne igrače. S obzirom da će Smith i Dončić imati priliku potpisati masne ugovore za tri, odnosno četiri godine, bitno je kvalitetno tempirati trošenje tog salary capa.

Mavsi imaju jednog od najboljih vlasnika u NBA-u. Mark Cuban je kroz godine pokazao da je strastven i užasno mu je stalo da momčad igra dobro, dok je u isto vrijeme dovoljno pametan da prepusti donošenje odluka stručnjacima; ali nemojmo se varati da su Mavericksi kroz proteklih 18 godina bili primjer ispravnog donošenja odluka. Njihovi pokušaji da Dirka Nowitzkog okruže kvalitetnim igračima i tako napadnu naslov često su bili nelogični i stihijski te su na kraju urodili jednim ulaskom u finale i jednim naslovom, i to kada ga nitko nije očekivao (cilj uprave je izgraditi favorita, a ne underdoga koji osvaja naslov jer se, eto, poklopilo). Njihova dosadašnja strategija urodila je time da su u proteklih 18 sezona samo triput izostali iz doigravanja, ali su isto tako u tih 15 playoffa čak osam puta izletjeli već u prvoj rundi, baš zbog loše i ishitrene gradnje momčadi.

Premda bi Mavsi mogli ove sezone ponuditi max ugovore igračima poput Boogieja Cousinsa i DeAndrea Jordana, mislim da bi to bila pogreška. Ne zato što su Cousins i Jordan loši igrači, dapače — oni bi im dali šansu već ove godine ući u borbu za doigravanje (iako ne bi bili favoriti da u njega uđu) — već zato što bi isplativije bilo potrošiti max za dvije ili tri sezone i tako na rosteru imati igrača vrijednog max ugovora u trenutku u kojem Dončić i Smith uđu u svoj igrački vrhunac* i sami počnu zahtijevati veliku isplatu.

*To se može dogoditi i s potpisivanjem jednog max ugovora ove sezone, pošto će 2019./20. ostati bez 18,5 milijuna Matthewsova ugovora, dok će 2020/21 ostati bez Barnesova ugovora od 25 milijuna dolara, ali do tog će trenutka DeAndreu Jordanu biti 32, dok je Cousins ionako upitan fit za ovu ekipu.

GM-ovi u NBA-u ne mogu razmišljati pet godina unaprijed jer će u međuvremenu popiti košaricu, što je slučaj Sama Hinkieja zorno pokazao, ali Donnie Nelson je jedan od rijetkih koji uživa takav luksuz. Sin trenera Dona Nelsona je posao GM-a dobio 2005. (samo su R.C. Buford, Danny Ainge i Ernie Grunfeld dulje držali tu poziciju od aktivnih GM-ova) i unatoč svim pogreškama ga je zadržao. Pokaže li Nelson dovoljno promućurnosti i odgodi potpisivanje velikih ugovora za godinu ili dvije, pričeka li igrače poput Klaya Thompsona, Draymonda Greena ili čak Anthonya Davisa, a ove sezone pokrpa rupe u momčadi efikasnim veteranima koji mogu pomoći u odgoju Dončića i Smitha, Mavericksi bi mogli strašno profitirati. Bojim se da se to neće dogoditi, već će krenuti agresivno u lov na doigravanje već ove sezone, ali nije ni to kraj svijeta.

U momčadi  imaju Harrisona Barnesa, koji možda nikada nije opravdao obećanja iz srednje škole kada su ga mnogi vidjeli kao prvi pick drafta i koji možda ima pomalo zastarjeli skillset za modernu NBA ligu, ali koji je bez ikakve sumnje koristan igrač sposoban trpati 18-19 poena uz solidnu efikasnost. Tu je i Wes Matthews, kojeg su ozljede ipak pojele i ne može se vratiti na onu razinu iz posljednje sezone s Trail Blazersima, kada je bio elitni defenzivac na bekovskim pozicijama dok je danas tek nešto bolji od prosjeka, ali koji može biti koristan ekipi koja pleše na granici playoffa. Dirk Nowitzki je Dirk Nowitzki i premda čovjek navršava 40 i dalje izaziva respekt u određenim situacijama, iako je jasno da više ne može igrati starterske minute niti pridonositi starterskim učinkom.

Njegov je posao ove sezone, baš kao i svih pobrojanih igrača, da započnu proces predaje baklje Luki Dončiću. Slovenac bi trebao dobiti ključeve momčadi u ruke i započeti svoj uspon među NBA elitu. Premda nema prvi korak da riješava suparnike jedan-na-jedan, sve ostalo je tu — solidan šut s lijepom formom, iskustvo igranja važnih utakmica, brzina donošenja odluka i u punom napadu i u tranziciji, razigravanje iz p’n’r-a i sposobnost igranja na četiri pozicije, na kojima uvijek ima neku opciju mismatcha. Dončić je idealan igrač za sustav Ricka Carlislea, koji voli igru s dvojicom plejeva i inzistira na spread p’n’r-u, samo što će mu u suradnji sa Smithom omogućiti da igra više tranzicijske košarke. Baš zbog toga što se sjajno uklapa u sistem, Dončić bi trebao dobiti pregršt prilika da se razvije — svi u franšizi su svjesni, od igrača do trenera, da su izabrali wunderkinda kojemu sada treba omogućiti da se razvije u nekog novog Dirka. Ne možda po vještinama, ali definitivno po važnosti za ekipu.

“Ne postoji igrač na koledžu kojoi bi imao takve brojke na najvišoj razini u Europi, u igri protiv profesionalaca, odraslih ljudi. Tako je mlad s toliko puno samopouzdanja, to je nevjerojatno”, izjavio je nedavno Kristaps Porzingis o Luki Dončiću. Čovjek bi uistinu mogao biti sjajan. Ovo su uzbudljivi dani za Dallas Maverickse. Nadajmo se samo da neće uništiti njegov i njihov potencijal glupim i ishitrenim odlukama. Stavili su sve žetone na jedan broj, hoće li im se to isplatiti saznat ćemo kroz tri do pet godina.