Finsi su lanjsku sezonu završili omjerom 9–8 te su najurili trenera Briana Floresa, iako je dvije od triju sezona okončao s više od 50 posto pobjeda uz relativno limitiran roster. Flores nije dobio pedalu zbog toga jer je bio loš trener s lošim rezultatima — malo je ljudi koji bi izvukli pet pobjeda s onim kuršlusom od tima koji je imao na raspolaganju 2019. — već je dobio otkaz zato jer je tvrdoglavo ušao u sukob s vrhuškom franšize, prvenstveno s GM-om Chrisom Grierom i quarterbackom Tuom Tagovailoom, čiji je status prvog quartbacka Flores dovodio u pitanje, dizajnirajući sustav koji nije išao na ruku ljevorukom bacaču.

Njegovim odlaskom promijenjena je napadačka struktura momčadi. Na čelo ekipe zasjeo je Mike McDaniel, diplomirani povjesničar sa sveučilišta Yale i, što je puno važnije, dojučerašnji ofenzivni koordinator San Francisco 49ersa. Mjesto ofenzivnog koordinatora zauzeo je Frank Smith, koji je lani organizirao probijačku igru Chargersa i koji je zanat ispekao kao trener ofenzivne linije u iznimno fluidnom, maštovitom i kompleksnom sustavu Seana Peytona u Saintsima. Njih dvojica odlučila su potpuno rasturiti Floresov napad — koji je lani vidio dva ofenzivna koordinatora, što sigurno nije utjecalo na stabilnost ekipe — te Dolphinse iz momčadi koja igra metodični, horizontalni football pretvoriti u stroj koji se bazira na play-action dodavanjima, vertikalnim rutama, dodavanjima na srednjoj distanci i eksploataciji mismatcheva.

Njegova je sezona zasad dokaz da mlade igrače treba čekati. Na njemu je da zadrži ovu razinu igre i pokaže svima koji su sumnjali koliko dobar quarterback može biti

Kako bi ojačali tim tijekom ljeta su doveli Terrona Armsteada i tako poboljšali najgoru ofenzivnu liniju u pass protectionu, a njemu su pridružili Connora Williamsa, dojučerašnjeg Cowboya koji može igrati i guarda i tacklea. Linija je dobro reagirala te je na početku sezone izgledala znatno bolje nego prošle godine, smještajući se po sredini tablice i po dopuštenom pritisku, sackovima i sack rateu. S obzirom na to koliko vremena treba da se neke od njihovih ruta razviju, taj skok je poprilično velik.

Doduše, druge bi momčadi još duže razvijale takve vertikalne rute, jer nitko u ligi nema takav par pouzdanih brzanaca kao Finsi. Jaylen Waddle izgledao je još bolje nego lani kada je prešao 1.000 jardi hvatanja u McDanielovu sustavu, dok košara pickova koju su dali kako bi dovukli Tyreeka Hilla iz Chiefsa danas izgleda kao bagatela. Waddle i Hill su nerješiv problem za većinu secondaryja jer samo rijetke ekipe imaju dovoljno dobre man cornere da ih pokriju jedan-na-jedan ili dovoljno resursa da dupliraju obojicu na svakoj akciji. Njihovo rastezanje terena otvorilo je dovoljno prostora paru running backova Chaseu Edmondsu i Raheemu Mostertu — koji su također potpisani ovog ljeta kako bi zamijenili razočaravajućeg Mylesa Gaskina koji je lani imao 3,5 jardi po probijanju — da budu otvoreni u flatovima ili na check down dodavanjima.

Edmonds i Mostert zajedno imaju 10 jardi po hvatanju, što je poprilično suludo za par probijača. Istini za volju, ni Edmonds ni Mostert nisu bili pouzdani po zemlji i Miamijev je run napad Miamija bio popriličan drlog u prve tri utakmice. Zbog toga su se često morali vaditi na trećem downu, što dovodi u pitanje održivost njihova sistema, ali su se bar iskazali po zraku i iskoristili prostor koji Waddle i Hill stvaraju. Isto se ne bi moglo reći za tight enda Mikea Gesickog, kojeg Dolphinsi čekaju već tri sezone, ali Gesicki je bar bio solidan u blokiranju, pa mu se donekle može progledati kroz prste, iako je jasno kako bi njegov doprinos učinio ovaj revidirani, atomski napad još kompleksnijim i ubojitijim.

Sve ove promjene pretvorile su Tagovailou iz potencijalnog busta u tinjajuću zvijezdu koja bi uskoro mogla zasjati u punom sjaju football fuzije.

Tua je na koledžu izgledao kao najbolji QB svoje generacije. Godine 2018. dominirao je iza Alabamine impresivne ofenzivne linije. Postavio je novi rekord sveučilišnog footballa po passer ratingu, bio je dominantan u Orange Bowlu i da se Crimson Tide nije raspao protiv Clemsona u velikom finalu, pričali bismo o jednoj od najboljih QB sezona u povijesti NCAA footballa. U sljedeću sezonu ušao je kao prvi quarterback nacije te je projiciran za prvi pick na draftu. Što je dokazao i na terenu, dominirajući kako nad slabijim suparnicima, tako i nad SEC ekipama, često odmarajući u četvrtoj četvrtini zbog velike rezultatske prednosti.

No, onda su došle ozljede. Prvo ozlijeda gležnja, a onda u posljednjoj utakmici sezone iščašenje kuka i potres mozga. Uslijedila je operacija i naporan period oporavka, ali dotad je pokazao takav raspon talenta da je svejedno izabran petim pickom drafta, ispred Justina Herberta i Jalena Hurtsa.

Njegove prve dvije sezone bile su razočaravajuće. Ma nemoj mi reć! Kakav šok! Ne mogu okretati očima dovoljno brzo. U Floresovu horizontalnom sustavu, s neoporavljenim kukom i novom ozljedom koju je doživio prošle sezone, Tua je izgledao kao bust. A kako je drugo mogao izgledati? Kako je izgledao Joe Burrow, izabran ispred njega, u svojoj prvoj sezoni prije nego što se ukazao Ja’Marr Chase i prije nego što su draftali pola ofenzivne linije? Kako je izgledao Trevor Lawrence u svojoj rookie sezoni? Kako je izgledao Josh Allen, trenutno najvrući QB lige, tijekom svoje prve dvije godine prije nego što su mu doveli kvalitetnog receivera?

Hrpa ljudi je nakon šačice odigranih utakmica zazivala Dolphinse da draftaju novog QB-a. No, football je timska igra, uloga quarterbacka se precjenjuje (iako su neminovno daleko najvažniji igrači u suvremenom NFL-u) i ako nemate kvalitetne suigrače i kvalitetan sustav, možete se slikati. Čak i ako ste superstar poput Patricka Mahomesa ili Aarona Rodgersa, vaša igra pati kad ostanete bez kvalitetnih oružja, što se moglo vidjeti na otvaranju ove godine kad su obojica ostala bez svojih prvih hvatača.

Tua je u tom aspektu izuzetno profitirao. Hill i Waddle u prosjeku stvaraju tri jarda separacije u odnosu na suparnike, što je u NFL-u suludo puno. To je rezultiralo otvorenim koridorima za bacanje lopte koji toleriraju pogreške kakve si lani Tagovailoa nije mogao dopustiti. Prošle je sezone bacao 19 posto lopti u tijesne prozore, daleko najviše u ligi. Ove godine je taj broj pao na svega devet posto. To je rezultiralo potpunim redefiniranjem njegove igre.

Umjesto kratkih dodavanja Tua danas uglavnom gađa srednje rute, pri čemu pokazuje iznimnu preciznost. Prošle sezone je uglavnom izbjegavao sredinu terena, danas najveći dio lopti leti upravo između hashmarka. Njegova visina, koja je do jučer dovođena u pitanje, odjednom više nije problem, baš kao što nije bila ni za Drewa Breesa, koji je također bio jedan od nižih QB-eva koji su izuzetno dobro gađali crossing i seam rute.

Pomoglo mu je i to što se McDaniel odrekao RPO akcija i zamijenio ih već spomenutim play-actionom koji je naučio i izbrusio u Ninersima. Premda probijači nisu bajni, play-action funkcionira i ispod centra i iz shotguna. a Dolphinsi zasad izgledaju puno dinamičnije u novom sistemu.

Sistemsko gađanje srednjih ruta omogućilo je njihovu napadu da osvaja ogromne količine jarda po bacanju zahvaljujući sposobnostima Hilla (15,1) i Waddlea (18) koji su ove sezone u top 5 igrača po jardima po hvatanju među igračima koji su imali više od 15 hvatanja. Waddle je drugi igrač lige po jardima s dva jarda manje od prvoplasiranog Stefona Diggsa, dok je Hill treći sa 25 jarda manje. Oni predvode ligu u jardima nakon hvatanja, ali inicijalna hvatanja su solidno duboka što rezultira apsurdnom jardažom. Ovo je potpuno druga pjesma nego lani.

Tagovailoa ima svojih minusa, od čega je prvi ne baš jaka ruka i smanjena preciznost na bacanjima preko 30 jarda, ali čim je naletio na čovjeka koji je odlučio prilagoditi sistem svom quarterbacku te mu je osigurao kvalitetna oružja, nekadašnji Alabamin QB počo je pokazivati ogromne znakove napretka. Ne treba očekivati da će Dolphinsi već sada biti ozbiljna momčad — obrana im jako pliva, neke Tuine napredne brojke zahtijevaju oprez, dvije pobjede su upisali protiv ekipa koje su pretrpjele teške ozljede i pucale si u nogu — ali napredak je toliko izražen da se Finsi imaju pravo nadati ulasku u playoff. Dobili su Ravense i Billse uz puno sreće, ali su ih dobili, a to su momčad za doigravanje i momčad za Super Bowl i to se ne može omalovažiti.

Ono čega se Dolphinsi primarno moraju paziti je da se Tua ne ozlijedi. Zbog toga je njegov nedjeljni ekspresni povratak na travnjak, nakon što je udario glavom u teren i prošao nonšalantni test za potres mozga, izazvao brojne upitnike u ligi, ali ostane li zdrav, ne bi me začudilo da završi sezonu kao izazivač za Pro Bowl mjesto.

Trenutno je u top 3 i po bačenim jardima, i po bačenim touchdownima, i po passer ratingu, i po jardima po pokušaju bacanja, što nitko nije mogao očekivati, pogotovo kada uzmemo u obzir raspored kroz koji je Miami prošao. Njegova je sezona zasad dokaz da mlade igrače treba čekati. Na njemu je samo da zadrži ovu razinu igre i pokaže svima koji su sumnjali koliko dobar quarterback može biti.

Mene je već uvjerio. Dok sam lani gledao Dolphinse samo ako sam morao, sad ne mogu dočekati da vidim kako se obračunavaju s NFL teškašima. Bengalsi su sljedeći na redu; da su se susreli lani ne bi me bilo briga, ali sad jedva čekam vidjeti hoće li se Tua osvetiti Burrowu jer mu je oteo mjesto prvog picka na draftu.