Imam osjećaj da smo ovaj film već gledali. Bez obzira na to zvali ga Kad starci prolupaju ili Nema zemlje za starce ili Stara škola, vrtio se na našim ekranima prije nekoliko godina.
Te 2017./18. u Clevelandu su se dogodili veliki potresi — otišao je Kyrie Irving za kojeg su zauzvrat dobili malo i ništa s obzirom na ozljedu Isaiaha Thomasa koja je uništila njegovu karijeru, otišao je generalni menadžer David Griffin, a nakon devet utakmica otišao je i trener Ty Lue zbog zdrastvenih problema. U svom tom kaosu Cavaliersi su okupili gerijatrijsku momčad, priključujući potrošenog Dwyanea Wadea starom pajdašu LeBronu Jamesu i poprilično ostarjelom rosteru koji je većinu minuta dijelio 30+ igračima. Momčad je na kraju dogurala do velikog finala unatoč tome što su je i Indiana i Boston pošteno namučili prije nego što ju je Golden State pomeo, ali kroz čitavu sezonu gledali smo ekipu koja se muči uvelike zato što nije bilo sinergije između sposobnosti okupljenih igrača.
Nešto slično događa se s ovogodišnjim Lakersima.
Od 720 minuta odigranih na pet pozicija u tri utakmice, njih 522 otišle su na stranu igrača starijih od 31 godinu, odnosno njih 265 na igrače starije od 35 godina života. Lakersi jesu najstarija ekipa lige, ali bolno je to koliko su zapravo najstarija. I to je nekako modus momčadi u kojima LeBron igra otkako je prešao svoju tridesetu — dovode se veterani, najčešće isluženi, dok se mlade igrače lifra kako bi se dovelo još veterana ili kako bi se otvorile minute za ljude s kojima je James kroz karijeru odrastao. Ne želim ulaziti u to koliko je ovu ekipu slagao James, a koliko GM momčadi Rob Pelinka, ali jasno je da se Kralja nešto u čitavoj priči pitalo. Što bi u budućnosti možda bilo najbolje ne raditi.
LeBron igra preko kurca, i to na tako zastrašujuć način da bi ga ljudi prikovali za križ i nakon pet dana patnje raščetvorili da se kojim slučajem zove James Harden
Lakersi trenutno imaju roster koji je star, samim tim skloniji ozljedama od većine, ali i deficitaran igrački i taktički. Dovođenje Malika Monka jedini je ljetošnji potez koji ima košarkaškog smisla — pristojan 3&D igrač (ukoliko lanjska sezona u Hornetsima nije bila slučajnost) koji može prenijeti loptu preko centra i onda igrati bez nje točno je ono što ekipi treba. Ok, možda pretjerujem — produljenje ugovora Talenu Horton-Tuckeru, pokušaj stvaranja pouzdanog igrača od Kendricka Nunna za mini MLE i dovođenje Carmela Anthonya za nikakav novac potezi su koji bi se većini franšiza isplatili, ali trejd za Russa Westbrooka, vraćanje Rajona Ronda i Dwighta Howarda te potpisivanje DeAndrea Jordana oni su kakve radi samo netko tko živi u prošlosti.
Apsurdno je nakalemiti takve igrače, kojima nedostaje vanjski šut i/ili su izgubili na atletičnosti koja ih je nekoć činila sjajnima na osovinu LeBron/Anthony Davis i očekivati da ćete igrati smislenu košarku. Ne čudi stoga što je Lakersi nisu igrali ni u predsezoni ni tijekom većeg dijela otvaranja sezone u kojoj su upisali dva poraza i dvije tijesne pobjede — one protiv Memphisa vjerojatno ne bi bilo da Ja Morant nije stavio samo dva od tri slobodna bacanja dvije i pol sekunde prije kraja, druga je došla sinoć bez ozlijeđenog LeBrona nakon produžetka sa Spursima.
Napad Lakersa je iščašen. Kad igraju s Davisom i još jednim visokim — bio to Howard ili DeAndre — velik dio napada bazira se na spuštanju lopte na mid-post. Što nije loša ideja jer AD, koliko god ga neki segmenti medija pljuvali, može zabiti protiv manje-više bilo kojeg igrača u ligi koristeći drop stepove i sirovu snagu. Problem je u tome što ga suparnici prelako dupliraju, budući da u trenutku kada čovjek dobije loptu kretanje igrača staje. Bacite li oko na takve posjede Lakersa, prvo što upada u oko je to koliko su igrači statični — nitko se ne kreće, svi čekaju iza linije trice, a barem dvojicu od njih uopće ne treba pokrivati na takvoj distanci.
Kada je Davis u igri na centru, stvari su nešto bolje, ali i tu ima problema. Westbrook je ušao očajno u sezonu i Lakersi su imali velike probleme s nadoknađivanjem deficita koje je stvarao nižući besmislene napade. U utakmici protiv Memphisa je svjesno ušao u dvoboj s pokušajem da se autocenzurira. U prvoj je četvrtini ispalio tek tri lopte, ali je zato asistirao pet puta te je bilo očito koliko pokušava razigrati momčad. Zahvaljujući takvom pristupu koji je u drugoj četvrtini nagrađen solidnim napadačkim učinkom, Lakersi su se vratili iz deficita od 10 poena i prešli u vodstvo, ali čim je Wes opet počeo tražiti svoju igru krajem poluvremena i u nastavku dvoboja, izgledali su bezopasnije.
Jasno je da će Westbrook morati sam sebe limitirati u napadu kako bi momčad bila uspješna, a nisam siguran koliko on može zatomiti svoje skorerske potrebe, bez obzira na to što govorio u medijima. Brod se koliko-toliko drži na okupu, ali jasno je da je sastavljen od dijelova koje si baš ne pašu, kao da spajate Lego i Playmobil kocke.
No, napad je mila majka za obranu izgleda mamurno i utučeno, poput studenta koji je spavao svega tri sata nakon dugog aftera i po buđenju skužio da je izgubio iksicu. Lakersi su osvojili naslov u bubbleu uvelike zbog toga jer su prihvatili defenzivni identitet momčadi koji im je Frank Vogel pokušao usaditi. Uništavanje suparnika u defenzivi značilo je ne samo manje primljenih poena, nego i napad iz tranzicije u kojoj su Lakersi izgledali triput bolje nego u punom napadu. Ista stvar je i ove sezone, samo što tranzicijskih prilika ima znatno manje zato što je obrana poroznija od kostiju 90-godišnjaka.
Lakersi su pri dnu lige po primljenim poenima uvelike zato što manijakalno fauliraju šutere, a fauliraju ili zbog nesposobnosti ili nezainteresiranosti. Westbrook se i dalje kocka. Howard je izgubio svu lateralnu brzinu. DeAndre nije ni blizu onaj zastrašujući bloker iz Clippersa. Rondove ruke više nisu tako brze. Melo nikad nije mogao. LeBron igra preko kurca, i to na tako zastrašujuć način da bi ga ljudi prikovali za križ i nakon pet dana patnje raščetvorili da se kojim slučajem zove James Harden. Jedini koji su dosad nešto obrane igrali bili su Kent Bazemore, i to onako osrednje, Monk te Davis, bez kojeg bi bili najgori u ligi.
Bez elitne obrane koja predstavlja temelj momčadi Lakersi izgledaju nakaradno, poput ekipe kojoj je sudbina boriti se za play-in, a ne konkurirati za naslov.
S obzirom na to da je kvalitetna defenziva bila okosnica njihove igre, još je čudnije to što se momčad u ljubičastom i zlatnom tijekom ljeta tako lako riješila Alexa Carusa koji defenzivno briljira u Bullsima, pa čak i Kentaviousa Caldwell-Popea, koji lani možda nije igrao sjajno u obrani, ali je i dalje bolji od onoga što su pridošlice u Lakerse ove godine pokazale. Jasno, njega su morali dati kako bi se dokopali Westbrooka koji je nesumjerljivo talentiraniji igrač, ali igrač koji se puno manje uklapa u igru koja bi Lakerse trebala voditi do naslova.
Gledajte, jasno je da je prerano izvlačiti nekakve ozbiljne zaključke o ovoj momčadi. LeBronove ekipe uvijek su se znale prilagoditi, pronaći unutarnju snagu i na kraju ostvariti uspjeh. Ne čudi to što postoje određene porođajne muke s ovom ekipom — iako ih ne bi trebalo biti toliko pošto je većina ovih igrača igrala zajedno ili u Lakersima, ili u repki, ili na zajedničkim pripremama — i nema sumnje kako ćemo kroz sezonu ipak gledati nešto drugačiju momčad. No, stanje zabrinjava, pogotovo ako uračunamo predsezonu. Ne radi rezultata — jer koga briga za pobjede i poraze u ovom stadiju, nego čisto zbog igre koja je puna grudica poput loše napravljenog pirea.
Lakersi mogu puno toga iznijeti čisto na leđima individualnog talenta LeBrona, AD-ja, Westbrooka, pa čak i Mela, ali to i dalje ne ublažuje opori okus koji njihova košarka ostavlja u ustima. Oni su loše posloženo jelo u kojem se vrhunske namirnice miješaju s prosječnima, a zakuhao ga je osrednji kuhar koji ne razumije ni teksture ni okuse. Promjena mora doći iznutra kako bi se sanirali trenutni problemi, prvenstveno u pristupu. Želite li iskoristiti LeBrona dok je još na vrhuncu, kao i AD-jev zenit, nema vremena za čekanje.
Ove je godine na Zapadu najmanje od sredine sezone pa nadalje potrebno ići all-in želite li izbjeći borbu za play-in, što isisava energiju, pogotovo kod starih momčadi. Što su Lakersi jako dobro osjetili prošle godine. I što nikako ne žele osjetiti ove.
