Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Luke i voda u Sacramentu

Hoće li biti išta od ovih Kingsa?

Do svoje prve ovogodišnje pobjede Sacrametno Kingsi su došli u šestoj utakmici sezone, posljednji u ligi. Prijašnjih godina taj podatak ne bi nikoga iznenadio; dapače, bio bi očekivan. Franšiza koja je proteklih 15 godina prošla valjda sedam rebuildinga, koja je mijenjala vlasnike, trenere i GM-ove kao da se radi o petparačkom klubu iz Istočne Europe, koja je promijenila čak i dvoranu, postala je sinonim za neuspjeh u ligi.

Kingsi nisu samo gubili, oni su gubili na najgori mogući način — uvjerljivo, a opet nedovoljno uvjerljivo da potonu skroz do dna i uzmu prvi pick na draftu. U periodu od 2006. do danas niti jednom nisu imali skor preko 50 posto pobjeda, ali su isto tako samo jednom išli ispod 20 pobjeda u sezoni. Gradili su momčad oko Kevina Martina, Isaiaha Thomasa, Tyrekea Evansa i Demarcusa Cousinsa, abortirajući svaku ekipu godinu ili dvije prerano nakon nekoliko uzastopnih neuspjeha, zaglavljeni na mrtvoj točki.

Sve do prošle godine kada se činilo da su doživjeli svoj ‘eureka’ moment. Kingsi nisu došli do 50 posto pobjeda, ali su došli jako blizu. Mlada ekipa je pod trenerom Daveom Joergerom nabila ritam, počela igrati gotovo pa bezglavu košarku i pritom pobjeđivati. Budimo precizni, 39 puta. Odjeveni u jedne od najljepših dresova u ligi (nakon stoljetnog terora odurnom ljubičasto-crnom kombinacijom) De’Aaron Fox i Buddy Hield počeli su plijeniti pozornost površnih košarkaških gledatelja, izmjenjujući se u ulogama glavnih egzekutora atraktivne ekipe koja je dobila krila i čiji je cilj bio zabiti poen više.

Kingsi su dosta mijenjali tijekom predsezone, potrošili su previše love kako bi privukli i zadržali igrače koji bi drugdje dobili po nekoliko milijuna dolara manje, ali usprkos tome očekivalo se kako će nastaviti u sličnom ritmu kao i lani, te možda, u naj naj naj naj najboljem spletu okolnosti, ući u borbu za doigravanje i nastaviti razvijati jezgru momčadi.

No, Kingsi tijekom ljeta nisu promijenili samo igrače, promijenili su i trenera. Otišao je Dave Joerger nakon tri godine provedene u Sacramentu, a njega je zamijenio Luke Walton u pokušaju da otrese sa sebe neuspjeh s LA Lakersima i opet podigne svoj trenerski kapital na razinu koju je imao kada je Steveu Kerru pomogao izgraditi defenzivnu shemu šampionskih GS Warriorsa. Ček. Da se ispravim. Joerger nije otišao, on je de facto potjeran.

Roster je trenutno solidno složen, ali samo je pitanje kada će se raspasti

Po kuloarima se pričalo kako se Joerger zakačio s upravom, generalnim menadžerom Vladom Divcom i njegovim pomoćnikom Brandonom Williamsom. Jedan od glavnih razloga za sukob navodno je bio način na koji je Joerger koristio drugog picka drafta Marvina Bagleyja, koji po mišljenju uprave nije dobijao adekvatnu minutažu niti je trošio dovoljno lopti. Divcu i ostatku uprave bilo je jako važno da Bagley igra ne samo kako bi se razvijao, nego i da opravdaju svoju odluku* da ga izaberu prije Luke Dončića. Joerger je pak ganjao rezultat i dozirao minutažu svog rookieja. Drugi razlog za otkaz je i što je Joerger navodno jako teška osoba s kojom je ponekad nemoguće raditi što bi objasnilo činjenicu da je najuren iz Sacramenta i iz Memphisa nakon solidnih rezultata, te zašto u međuvremenu nije dobio nikakvu ponudu.

* Kuloari također pričaju kako odluka o draftanju Bagleya nije došla iz Divčevih usta — Vlade je želio Dončića, ali je navodno bio nadglasan od vlasnika Viveka Ranadivea i njegovih posilnih. Što drži vodu kada uzmemo u obzir da se Ranadive i ranije miješao u draft odluke uz ne baš puno uspjeha, i da Vlade voli igrače s područja bivše Jugoslavije. Jako. Skoro pa opsesivno. Lik je dao ugovor Duji Dukanu, pobogu.

Očekivalo se da će Walton graditi igru tamo gdje je Joerger stao, ali to se nije dogodilo.

Lepršava laka konjica zaglavila je u blatu. Ekipa koja je lani bila treća po ritmu, odnosno po broju posjeda po utakmici, sunovratila se na 26. mjesto. Nije to nužno loše — Pacersi, Magic, Spursi i Rocketsi su prošle godine igrali sporije nego što Kingsi igraju ove te su svejedno ušli u playoff, ali te momčadi su imali i mehanizme i igrače zbog kojih je to bilo moguće — bilo da se radi o solidnim obranama, iso igračima koji kreiraju iz sporo razvijajućeg triple threata, ili teretnim visokima koji operiraju na high postu i za koje momčad treba raditi kako bi ih pozicionirala i otvorila za visokopostotnu priliku za postizanje poena. Kingsi nemaju ništa od navedenog — oni su rođeni za divlju, brzu igru, ali čini se kako Walton ima druge ideje.

Što me nimalo ne čudi. Trostruki NBA prvak baš i nije briljirao u Lakersima koji tijekom njegove kratke vladavine nisu imali jasan ofenzivni identitet, te se ludirao s rotacijama kao da mu je srednje ime Jasmin Repeša, ali je uspio posložiti obranu koja je imala jasnu filozofiju i jasnu podjelu zadataka, premda egzekucija nije baš uvijek bila na visini (Lakersi su unatoč tome bili 13. ekipa lige po defenzivnom rejtingu, dok su u napadu bili tek 24.). Čini se kako Walton ima slične ideje s Kingsima. Nisam siguran koliko je to pametno uzevši u obzir igrače na raspolaganju, ali treba pričekati još 20-ak utakmica prije nego što će procjena Waltonove uspješnosti s te strane lopte imati bilo kakvog smisla.

S druge strane, aktivniji angažman u obrani usporio je napad.

Veća posvećenost osiguravanju defenzivnog skoka usporila je tranziciju, a definitivno nije pomogao ni put u Indiju u predsezoni zbog čega su se pojedini igrači kroz prvih nekoliko utakmica žalili na jet lag. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Walton opet dati igračima zeleno svjetlo za jurcanje terenom nakon što obrana postigne određenu razinu automatizma, što me ne bi čudilo pošto su Waltonovi Lakersi lani bili četvrti po paceu u ligi, ali zasad njihova košarka je i dalje glacijalno spora u odnosu na ono što smo gledali prošle godine.

Što je prava šteta. De’Aaron Fox je stvoren da trči. Mladi plej iz Louisiane lani je napadao koš u svakoj mogućoj prilici, čime je stvarao ogromni pritisak na suparničke obrane, a drastično poboljšanje realizacije šuta za tri otvorilo mu je prostora za ulaske pošto su mu čuvari u half-courtu morali stajati bliže, pa ih je uspijevao proći eksplozivnim prvim korakom. Fox je poboljšao šut iz igre za pet i šut sa trice za sedam posto u odnosu na rookie sezonu te su ga mnogi počeli vidjeti kao potencijalnog All-Stara u budućnosti. No, zbog sporijeg ritma Fox je ove sezone ostao bez toliko prilika za lagane poene te mu se realizacija oko obruča sunovratila, iako je šut za tricu opet poboljšao.

Pad realizacije oko obruča nije nužno produkt Foxovih slabosti koliko činjenice da mora napadati prekrcani reket kojeg Kingsi u half-courtu ne uspijevaju rastegnuti jer su generalno neefikasni s trice, a Fox je ovom problemu donekle doskočio agresivnijim ulascima u tijelo suparnika što je rezultiralo učestalim dolascima na liniju slobodnih. Sposobnost izvlačenja slobodnjaka generalno je jedna od najpodcijenjenijih kvaliteta u NBA-u, ona koja razdvaja superstarove od zvijezda, stoga navijače u Sacramentu mora veseliti što je Fox napravio korak naprijed u tom segmentu.

Isto se ne može reći za Buddya Hielda, koji je ostao gotovo alergičan na kontakt te ove sezone šutira jedan jedini slobodnjak po utakmici. Hield je lani izgledao kao savršen off-ball partner Foxu, egzekutor koji može zabijati s distance i kao spot-up i iz driblinga, no njegov postotak šuta za tri pao je s lanjskih 43 posto na ne baš impresivnih 38 posto, što je automatski rezultiralo i padom Foxovih asistencija.

Pad od 5 posto je zabrinjavajuć, ali još više brine kada uzmemo u obzir da Hield šutira tricu čak devet puta po utakmici, po čemu je šesti igrač lige, s tim da mu Kemba Walker, Kyle Lowry i Steph Curry bježe za svega 0,2 trice po utakmici. Ukoliko Hield ne popravi postotak šuta, ili bar ne upari visok broj trica s prijetnjom ulaza kakvog takvog ulaza, Kingsi će imati ogromnih problema u half-courtu* pošto Hield osim sposobnosti zabijanja ne nudi puno toga te je kao stariji rookie potiho ušao u 27. godinu života iako igra tek četvrtu sezonu u ligi.

*Hield je po tome za Foxa ono što je C.J. McCollum za Damiana Lillarda, ili Khris Middleton za Giannisa Antetokounmpa, igrač koji je nominalno drugi najbolji strijelac u momčadi, ali bi u ozbiljnoj ekipi trebao biti treći.

Kingsi će morati pričekati na Bagleyjev razvoj kako bi vidjeli gdje i kako stoje, ali visoki igrač se ozlijedio i neće ga biti mjesec dana na parketu. Bagley je odradio solidnu rookie sezonu s 15 poena i osam skokova po susretu te nekakvim naznakama da bi u budućnosti mogao operirati ne samo kao pick and roll igrač i high post opcija nego i solidan šuter s distance, stretch opcija koja bi išla uz Foxa kao samterice uz indie rock iz 2003. Savršeno.

Fox i Bagley su igrači na koje se Kingsi moraju fokusirati i koji bi trebali biti okosnica za sljedećih pet godina, samo je pitanje može li ih Divac okružiti kvalitetnim rosterom i može li ih Walton razviti u zvijezde. Roster je trenutno solidno složen, ali samo je pitanje kada će se raspasti. Bogdan Bogdanović je nezadovoljan svojom ulogom u ekipi jer smatra da bi trebao startati, a Kingsi su već navodno dobili ponude za njegove usluge. Ode li sezona nizbrdo, čak bi i Trevor Ariza mogao naći novi klub u siječnju ili veljači — očajno je ušao u godinu, ali ima toliko kapitala na račun prijašnjih igara da će neki od očajnički raspoloženih contendera sasvim sigurno pojesti njegov ugovor u zamjenu za nekog mladog igrača ili pick druge runde drafta.

Ariza je stigao ove godine kao pojačanje, ali to definitivno nije bio, baš kao što to nisu Cory Joseph i pogotovo Dewayne Dedmon koji je trebao igrati stretch peticu, a koji trenutno ne može pogoditi ‘u ništa’, a kamoli ‘u sridu’. Lik kojeg su Kingsi platili 40 milijuna dolara za tri godine pao je sa 38 posto šuta za tri na 17 posto ove sezone, što je toliko kriminalno da me čudi kako već nije završio u Folsomu.

Loše akvizicije donekle su kompenzirali Nemanja Bjelica, koji ove sezone kao da ne može promašiti, te Richaun Holmes koji igra s jako puno energije i pametno bira svoje situacije, ali njih dvojica nisu bili dovoljni da ‘pokriju’ krš od ostatka ekipe. Jedini čovjek za kojeg nema baš nekih kritika, a ni nekih ludih pohvala je Harrison Barnes, što sumira njegovu solidnu, nespektakularnu karijeru koja je potiho ušla u svoju osmu godinu.

Kingsi su opet pod upitnikom kao ekipa koja se do kraja godine može prelomiti na jednu ili na drugu stranu. Ili će pasti natrag na svojih uobičajenih 25 pobjeda pritisnuti ozljedama, neispiriranim napadom i nemuštom obranom, ili će se trgnuti i nastaviti graditi na uspjehu iz prošle sezone, doći do 35+ pobjeda i pri tom zveknuti neku od ekipa koje će se boriti za ulazak u playoff. Još uvijek su godinu dana premladi da bi se borili za doigravanje, ali ono što ne smiju nikako napraviti je prolongirati situaciju.

Luke Walton ne ide nigdje, to je sigurno — Kingsi još godinu dana imaju Joergera pod ugovorom te mu trebaju isplatiti četiri milijuna dolara, tako da ne dolazi u obzir da Walton dobije pedalu osim ako ne izgubi svlačionicu do kraja. Pokazao je dosad da je očajan ofenzivni i solidan defenzivni taktičar, ali također je pokazao da zna razvijati mlade igrače, što je Kingsima u ovom trenutku prijeko potrebno. Nastavak sezone mogao bi biti problematičan pošto ih čeka osam gostovanja u 11 utakmica, ali jednom kada raspored dođe u normalu i kada se Bagley vrati, mogli bismo opet vidjeti lanjske Kingse. Ne nužno toliko po stilu igre, koliko po potencijalu.

Da me pitate, stavio bih svoje žetone na 35+ pobjeda, unatoč očajnom početku. Mora i Kingsima napokon krenuti.

loading...