Zato je sjajno gledati mladu Memphisovu momčad kako juriša na barikade NBA lige. Samo tri godine nakon kolapsa Grit & Grind generacije Medonje su opet u doigravanju, iako igraju na jednom od najnezanimljivijih tržišta u NBA svijetu.

Nakon što su Zach Randolph, Marc Gasol, Tony Allen i naposljetku Mike Conley napustili momčad koju su sedam sezona zaredom uvodili u doigravanje, uključujući onu veličanstvenu seriju kada su kao osma ekipa Zapada izbacili prvorangirane Spurse u prvoj rundi, činilo se da će Grizzlies zabrazditi putevima Kingsa i Wolvesa. Čekao ih je period skupljanja pickova, zadovoljavanja trećerazrednim free agentima i upisivanja poraza. No, u svega tri sezone Memphis je izgradio sjajnu mladu ekipu čija budućnost izgleda blještava poput tek opranog prozora u ljetno poslijepodne.

Brooks nije samo Medonja. On je Mudonja. Ponekad se čudim kako čovjek može hodati od težine svojih jaja

Dio zasluga pripada bivšem GM-u Chrisu Wallaceu, koji je 2017. trejdao pick druge runde za Dillona Brooksa, samo da bi izabrao Jarena Jacksona Jr-a četvrtim pickom 2018. Istina, Jacksonov izbor je kontroverzan, budući da je Trae Young izabran odmah nakon njega, a koliko je Trae dobar vidjeli smo u načinu na koji je utišao Madison Square Garden, ali Jackson je zapravo bolji pick za ekipu u kakvu se Memphis pretvorio.

Wallace je smijenjen godinu nakon tog drafta zbog slabih rezultata, a njegov zamjenik Zachary Kleinman povukao je tri ključna poteza. Trejdao je Conleyja i njegov basnoslovni ugovor za hrpetinu akvizicija koje su okolo-kole postale Grayson Allen, Justise Winslow i Brandon Clarke; trejdao je Marca Gasola u Toronto za Jonasa Valančiūnasa i Delona Wrighta — koji je postao dva picka druge runde, a oni su bili iskorišteni za nabavu Xaviera Tillmana i Desmonda Banea*; izabrao je Jaa Moranta drugim pickom lanjskog drafta. Bez obzira na to što mislili o Jacksonovu picku u odnosu na Younga, nema sumnje kako se radi o sijasetu dobrih poteza kakve druge franšize povuku kroz desetak godina. Memphis ih je napravio u dvije i pol.

*Bar jedan od njih, čini mi se. Trgovanje pickovima, pogotovo pickovima druge runde ovih je dana toliko učestalo da je traganje za izvorom jednog izbora istovjetno raspetljavanju Arijadnine niti — dugotrajno i glavoboljno. Tako da je moguće da su ovi pickovi drugačije iskorišteni, iako u konačnici nije pretjerano bitno, pošto se pickovi druge koriste na tako sulud način da njihov izvor u konačnici ne igra toliku ulogu.

Posljedica takvog odrađivanja posla je jedna od najmlađih ekipa u ligi (odmah iza Wolvesa) koja na rosteru nema gotovo nijednog ‘minus’ igrača. Istina, njeni su igrači skloniji oscilacijama od igrača veteranskih ekipa, ali individualna kvaliteta i potencijal pojedinaca ogroman su blagoslov za Taylora Jenkinsa, koji je i sam drugi najmlađi trener lige, odmah iza Marka Daigneaulta iz Oklahome. S ‘dubokom’ ekipom Memphisu je bilo nešto lakše izgurati sabijenu sezonu u kojoj nije mogao računati na Jacksona i u kojoj su sitne ozljede zadesile gotovo svakog igrača na rosteru.

Dubina im je pomogla da se dokopaju osmog mjesta na prekrcanom Zapadu, ispred Spursa i Pelicansa, samo s pobjedom zaostatka za Warriorsima koji u redovima imaju kandidata za MVP nagradu. U samom finišu sezone odigrali su niz utakmica koje bi svojim gravitasom slomile mnoge mlade ekipe.

Prvo su izgubili od Golden Statea u zadnjoj utakmici godine, što ih je gurnulo na deveto mjesto konferencije i NA teži put kroz play-in turnir, ali to ih nije pokolebalo. Razvalili su Spurse koristeći sredinu svoje momčadi kao udarni ovan u opsadi zamka, rušeći ekipu preko Valančiūnasa i Moranta, da bi se dva dana kasnije osvetili Warriorsima u epskoj utakmici koja je odlučena u produžetku, unatoč tome što se Valančiūnas, njihov najveći mismatch igrač u toj utakmic,i mučio s osobnim pogreškama kroz čitavu tekmu, te je na kraju napustio parket debelo prije kraja sa šest faulova. Niz su nastavili u playoffu te su dobili Jazz u Salt Lake Cityu unatoč hrabrom pokušaju Bojana Bogdanovića da vrati ekipu u igru. Usporili su tricu jedne od najboljih tricaških ekipa lige i odnijeli veliku pobjedu na startu serije.

Iskreno, sumnjam da Grizzlies mogu do pobjede u tom okršaju. Utah je jednostavno bolja ekipa. Ima više iskusnih, prekaljenih igrača, više pouzdanih opcija, ekipa je s jasnijim identitetom, iskristalizirana kroz par godina zajedničke igre, s jasnim trenerskim idejama. Jazzu se vraća Donovan Mitchell, čije je izostavljanje iz rotacije niti sat prije početka utakmice uznemirilo najbolje igrače momčadi koji se nisu baš prilagodili novoj stvarnosti i Memphis je to iskoristio. No, trenutno Grizzlies nemaju dovoljno, osim ako im se baš jako ne posreći, da uzmu seriju.

Niti je to za njih bitno.

Grizzlies su u ovom trenutku ekipa kakvi su Sunsi bili lani. Ovo je njihova audicija. Ovo je šansa da pokažu svijetu koliko su dobri i kakvu vatru mogu naložiti pod petama prve ekipe Zapada. A imaju dovoljno materijala za potpalu.

Ja Morant je zvijer. Čovjek je na putu da kroz par godina bude permanentni All-Star, s bar nekoliko All-NBA izbora. Njegova brzina, prodornost i okretnost su redom elitni, baš kao i finiširanje oko obruča floaterima i polaganjima. On je najbolji igrač ekipe, sposoban kreirati iz penetracije i iz pick ’n’ rolla, peglajući i tranziciju i pune napade. Vanjski šut mu je manjkav, ali nije toliki kriminal da ga se ne da popraviti pošto Morantu još nisu ni 22 godine i ima toliko prostora za razvoj. Pričamo li o mladim playevima, samo Luka Dončić i Trae Young trenutno izgledaju kao igrači s većim potencijalom, s tim da ćemo još pričekati godinu da vidimo kako LaMelo Ball stoji na terenu. Ja je franšizni igrač, odnosno ima potencijala biti franšizni igrač, potencijala koji se već sad počeo ostvarivati.

Ono što je često problem kod takvih igrača je to što nisu okruženi vršnjacima koji ih mogu podržavati. No, Morant nema taj problem. Jaren Jackson Jr. i Dillon Brooks savršeni su pobočnici za njegov stil igre.

Jacksona ne treba suditi po onome što će pokazati do kraja sezone. Vratio se nakon teške ozljede i nakon dugog izbivanja u ekipu i jasno se vidi da mu fale noge. Fali mu skočnosti, fali mu pokretljivosti, fali mu tempa. Jackson zbog toga nije u završnim rotacijama važnih utakmica i dobro je da nije, jer trenutno nema ono što je potrebno da daje svoj maksimum u napetim završnicama. No, jednom kada se vrati na razinu od prošle godine i nastavi napredovati — majko mila….

Tip je savršen Morantov partner. Stretch četvorka kojoj ne treba lopta, lik koji može poentirati iz catch and shoot situacija iz kuta i s krila, koji si sam može izraditi šut. Solidan cutter, fantastičan skakač, vrhunski atleta i iznadprosječni defenzivac koji može pokrivati oba krila i centre, kojeg možeš ostaviti u switchu protiv određenih bekova. Kažem, birati njega prije Younga — a prije nego što si imao Moranta u ekipi — bila je pogreška, ali da imaš Moranta u ekipi, Jackson je znatno bolji fit.

Isto vrijedi i za Brooksa. Obožavam to što su Grizzliesi ušli u playoff samo zato da povremeni gledatelji koji površno prate ligu mogu vidjeti ovo čudo od igrača. Jer Brooks nije samo Medonja. On je Mudonja. Ponekad se čudim kako čovjek može hodati od težine svojih jaja.

Brooks je čovjek koji u svakoj utakmici ima zadatak čuvati jedan-na-jedan najboljeg suparničkog igrača, pod uvjetom da to nije centar. Bekovi i krila, svih visina i težina — Brooksa to ne jebe. Nemoguće je zaustaviti elitne igrače u NBA ligi osim ako nemate taktiku da ih zatvorite s trojicom igrača, ali možete ih usporiti, a upravo je to segment koji je Brooks magistrirao, s tendecijom polaganja doktorata u budućnosti. U okršaju s Warriorsima frustrirao je Stepha Curryja unošenjem u lice, baš kao što je kroz srezonu frustrirao igrače od Damiana Lillarda do Bradleyja Beala.

Grizzliesi su godinama imali najboljeg jedan-na-jedan igrača lige na rosteru, Tonyja Allena, a sad opet imaju šansu imati takvu kraljinu u ekipi (iako će Matisse Thybulle tu imati što za reći, ako dobije minute). No, za razliku od Allena koji je u napadu poentirao samo ako bi ga lopta slučajno pogodila i odbila se u obruč, Brooks je u finišu sezone počeo trpati i to je rezultiralo 31 poenom protiv Jazza. Kroz zadnja dva mjeseca regularne sezone Brooks je zabijao 19 poena po susretu uz 38 posto šuta za tri poena, dodajući vanjski šut na solidnu cuttersku i slashersku igru. Ako to nije bljesak nego pokazatelj istinskog rasta, Brooks Memphisu dodaje novu dimenziju igre i sam postaje izvanredni two-way igrač, a ne samo defenzivni specijalist koji troši previše lopti u napadu.

Ovaj trojac je razlog zašto Memphis čeka svijetla budućnost. Valančiūnas je razlog zašto Memphis ima lijepu sadašnjost.

Litavac je ove sezone bio drugi najbolji igrač momčadi, nešto kao mini-Gobert, posebno u napadu. Njegova širina i čvrstina bili su okosnica Memphisove pick ’n’ roll igre, a solidni rad stopala i dobra kontrola ofenzivnog skoka omogućavali su mu da eksploatira ekipe koje su ili igrale s niskim postavama ili bile prisiljene tako igrati. Valančiūnas je bio ključni igrač ekipe u okršaju protiv Spursa u play-inu kada je ukrcao 23 poena uz 23 skoka, a koliko je bitan vidjeli smo i u dvoboju sa Jazzom u kojem je djelomično otupio oštricu zvanu Rudy Gobert. Pitanje je samo hoće li ostati u Memphisu, pošto mu ugovor istječe na kraju sljedeće sezone — ode li on, Memphis će morati iz korijena mijenjati svoju igru.

Ostane li, nastavit će tražiti identitet koji još uvijek nisu ispolirali do kraja. Memphis jest tranzicijska ekipa koja bazira igru na napadanju reketa, ali morat će poraditi na dodavanju novih dimenzija svojoj igri da bi postali uistinu ozbiljna momčad, posebno na vanjskom šutu koji je trenutno manjkav u odnosu na elitne ekipe. Srećom pa imaju igrača koje mogu odgajati. John Konchar, Brandon Clarke, Desmond Bane, Justise Winslow, Xavier Tillman, De’Anthony Melton, Grayson Allen, najsporiji zakucavač lige Kyle Anderson, pa čak i Tyus Jones redom su još uvijek neizgrađeni likovi s kojima se može raditi — s nekima više, s nekima manje. Bit će zanimljivo vidjeti tko će od njih ostati u ekipi, ali nema sumnje da svi redom zaslužuju minute i svoje mjesto u ligi.

U ovom trenutku su neki od njih, poput Clarkea i Winslowa, ispali iz rotacije, neki dobivaju hrpu minuta poput Banea i Tillmana, dok se neki koriste ovisno o situaciji. No, kažem, to nije bitno za budućnost. Bitno je da imate hrpetinu igrača. Pogodite li makar jednog ili dvojicu i razvijete ih u pouzdane igrače, imate bazu za uspjeh. Bazu kakva se ekipama poput Memphisa rijetko događa samo tri godine nakon raspada prethodne generacije. Medonje su opet u modi.