Čovjek koji je buljio u ekran

Medvjedi rano lete

Chicago Bears imaju kriminalan napad, ali pobjeđuju

Ne znam o čemu je točno razmišljao Petar Preradović kada je, kanalizirajući svog unutarnjeg Heraklita, napisao: “Od svih stvari na tom svijetu, samo stalna mijena jest“, ali da se moram kladiti, stavio bih pare na to da je lamentirao nad sadašnjicom svoje NFL momčadi.

Sudbina NFL ekipa je nestalna, promjenjiva, ovisna o formi i kvaliteti igrača, rasporedu utakmica, ozljedama, vremenskim prilikama, taktičkim inovacijama i ugovorima potrošenim na krive ljude. Za razliku od drugih sportova u kojima su sezone dugačke i omogućuju vam da nadoknadite propuste, u NFL-u vremena za ispravke nema — 16 utakmica u 17 tjedana odlučit će vašu budućnost. Svaka pobjeda je bitna.

Nakon šest odigranih tjedana moji Chicago Bears imaju njih pet te se nalaze na vrhu NFC North divizije nakon što je Tampa razbila Green Bay Packers. Samo tri ekipe imaju bolji omjer od momčadi iz Illinoisa, ali ne i više pobjeda — Seahawks, Titans i Steelers imaju pet pobjeda iz pet utakmica, pošto su odradili svoje bye tjedne.

Ovo je prva ekipa Bearsa koja je startala u sezonu omjerom 5–1 od 2012., kada je Chicago imao omjer 7-1 nakon prvih osam tjedana, ali upravo u toj momčadi moraju tražiti razlog za oprez. Bearsi su nakon briljantnog starta 2012. upisali tek jednu pobjedu u sljedećih pet utakmica, završili sezonu omjerom 10-6 i propustili doigravanje, što je Lovieja Smitha koštalo trenerske stolice nakon osam sezona u franšizi. Start u ovu sezonu je bio fantastičan, ali ne jamči svijetlu budućnost.

Kakva to ekipa promijeni quarterbacka na startu sezone i svejedno upiše pet pobjeda iz šest utakmica?! Bearsi pobjeđuju usprkos svom napadu, a ne zahvaljujući njemu

Osobito kada uzmemo u obzir način na koji su Bearsi pobjeđivali.

Njihov recentni trijumf nad Panthersima bio je ujedno i najkompletniji ove sezone. Što je poprilično zabrinjavajuće uzmemo li u obzir da je napad zabio 23 poena uz samo 261 osvojen jard te su Bearsi slavili s touchdownom prednosti. Protiv Lionsa u prvom kolu su gubili do zadnje četvrtine, vratili se u dvoboj i onda dopustili suparnicima pobjednički drive koji je uprskao D’Andre Swift kolosalnim ispuštanjem lopte. Protiv Giantsa su vodili 17:0 na poluvremenu i propustili postići poen u drugom, slaveći 17:13. Protiv Falconsa su bili u knockdownu te bi izgubili da Atlantina obrana nije doživjela kolaps i primila 20 poena u zadnjoj četvrtini. Protiv Bucaneersa su imali 35 jardi probijanja i samo tri konvertirana treća downa, ali obrana je odigrala odlično i Bucaneersi su se raspali uz 11 penala za više od 100 jardi kazne.

Football Bearsa je miljama udaljen od onoga što rade ozbiljne ekipe koje smatramo kandidatima za osvajanje naslova, poput Chiefsa, Ravensa i Seahawksa, ali unatoč tome momčad uspijevaju nekako pronaći način da dođe do pobjede. Njena snaga je u obrani, jednoj od tri defenzivne jedinice u čitavoj ligi koje mogu napraviti razliku u svakoj utakmici. Teško je igrati obranu u modernom NFL-u u kojoj su ne samo pravila, već i njihova interpretacija usmjereni u korist napada. Bearsi su to osjetili u pet od šest utakmica koje su igrali (samo su u dvoboju protiv Tampe sudačke greške išle na Chicagov račun), a količina nedosuđenih holding kazni na Khalilu Macku i nepostojeće kazne protiv secondaryja pri udarcima u suparnike donekle su otupile oštricu čitave jedinice.

Srećom pa Chicagova obrana nije mač koji sječe suparnike, već malj koji ih drobi.

Mack se nakon slabije lanjske sezone vratio u formu te igra briljantnu obranu, stvarajući pritisak iz napada u napad s oba kraja defenzivne linije, iz wide-9 i klasične tehnike, koristeći sijaset pokreta zbog kojih ga ofenzivni linijaši moraju duplirati. On nije jedini čovjek koji je sposoban sam izazvati kolaps ofenzivne linije nakon što se Adam Hicks oporavio od ozljede zbog koje je propustio gotovo čitavu lanjsku sezonu. Hicks je polu-čovjek, polu-medvjed, grdosija od osobe i njegovo prisustvo na A-gapu otvara prostor Macku da krši suparnike.

Dobra vijest je da je Robert Quinn nakon lošeg početka počeo dobro igrati te je u zadnje dvije utakmice često stvarao pritisak na quarterbacka iako i dalje ima samo jedan sack na svom kontu. Bilal Nichols uspio je zamijeniti Eddieja Goldmana na poziciji tacklea u pass rushu; krupni nose tackle koji je odlučio preskočiti sezonu u strahu od korone nedostaje im u zatvaranju runa koji je bio velik problem u prva tri tjedna, ali je polako počeo sjedati na mjesto.

Zahvaljujući kvaliteti prednje četvorice, defenzivni koordinator Chuck Pagano uglavnom se odlučuje rushati samo s linije, izbjegavajući egzotične blitzeve koje su Bearsi često vrtjeli pod Vicom Fangiom, koji je u međuvremenu postao trener u Broncosima. To je omogućilo Chicagu da spušta više igrača u pass coverage i igra zonu, ali mora se priznati kako je Fangiova obrana bila oštrija jer je pritisak omogućavao oduzimanje velikog broja lopti, što ove sezone nije bio slučaj. Unatoč tome ekipa je počela rasti i u tom segmentu, i vjerojatno bi bila još bolja da na poziciji inside linebackera ima Nicka Kwiatkowskog, kojeg su pustili da ode u Raiderse, umjesto Dannyja Trevethana kojeg je vrijeme pregazilo i koji ne može držati korak ni s tight endovima, ni s running backovima.

Roquan Smith je jako dobar cover linebacker koji je polako počeo opravdavati svoj visoki pick te je sve opasniji u zatvaranju probijanja, sa sedam obaranja za gubitak jardi u prvih šest utakmica. Istina, mogao ih je imati devet da nije propustio dva zicera, ali može mu se progledati kroz prste obzirom na napredak u odnosu na lanjsku sezonu.

Secondary je odličan. Kyle Fuller je jedan od najboljih kornera lige, bez obzira što ljudi o njemu mislili. Fuller je elita kada su u pitanju obrane kratkih i srednjih dodavanja, što je, uostalom, najčešće opis njegovog posla pošto Bearsi glavninu vremena igraju u two-safety shellu. Na drugoj strani nalazi se rookie Jaylon Johnson kojeg su suparnički quarterbackovi često gađali, i u nekoliko navrata uhvatili na spavanju, ali eliminiramo li početničke pogreške, Bearsi su možda pronašli savršenog partnera Fulleru. Johnson je brz, snažan i ima solidne instinkte, sve što mora napraviti je steći iskustvo. U tomu mu mogu pomoći Fuller i Eddie Jackson, jedan od pet najboljih safetyja lige, stroj za presijecanje i izbijanje lopti koji pomaže i u zaustavljanju probijanja. Tashaun Gibson, drugi safety i Buster Skrine, nickel corner, nisu ekstra igrači, ali su solidni i pouzdani.

Bearsi su u top 5 jedinica lige po većini defenzivnih statističkih kategorija osim run obrane, po kojoj spadaju u sredinu s tendencijom rasta. Njihova obrana nije posebno zanimljiva, nije sastavljena od ekscentričnih formacija i ekstravagantnih blitzeva; ona je klasična meso-i-krumpiri obrana, samo što su sastojci u tom jelu prvoklasni, skupocjeni, odležani i savršeno pripremljeni. Obrana zadnjih 20 jardi je najbolja u ligi, a to je, uz obranu trećeg downa je obično najbolji pokazatelj dugoročnog uspjeha. Pet od šest ekipa s kojima su igrali ostavili su na ispod 20 poena, jedini u ligi koji su u tome uspjeli.

Pokazalo se da je konzistentnost najveća snaga ekipe. Ona je, uostalom, preduvjet za pobjede Bearsa. Ako obrana ne dopušta više od 20 poena po utakmici, napad ih za dlaku prelazi. Chicago je u šest utakmica zabijao 21,3 poena po utakmici, od čega su lošiji dosad bili samo Jaguars, Washington, Giants i Jets, sa zajedničkim omjerom 3-21, koji bi vjerojatno bio i lošiji da Giantsi nisu igrali baš protiv Washingtona. Imati kriminalan napad smrtni je grijeh u NFL-u, ali Bearsi su se nekako provukli kroz ovih šest tjedana, pritom mijenjajući Mitchella Trubiskog za Nicka Folesa.

Kakva to ekipa promijeni quarterbacka na startu sezone i svejedno upiše pet pobjeda iz šest utakmica?!

Foles, ako ćemo biti iskreni, nije ništa bolji od Trubiskog. Konverzija trećeg downa, postotak uspješnih dodavanja, jardi po bacanju, tu su negdje. Trubisky je zapravo bolji i po QBR-u i po ratingu, te ima isto bačenih TD-ja kao i Foles uz presječenu loptu manje, ali navijači i ekipa vjeruju Folesu koji je ranije u karijeri osvojio Super Bowl, dok Trubiskom ne vjeruju. Ono što Foles radi bolje od svog mladog suigrača je čitanje obrana, izvikivanje prilagodbi i kretanje u pocketu, ali za sada te se sposobnosti nisu pretvorile u rezultate. Doduše, Trubisky nikada ne bi mogao baciti lopte kakve je Foles bacio na Grahama u utakmici protiv Tampe ili na Colea Kmeta protiv Panthersa, brze, precizne lopte u maleni prozor. No, to generalno nije dovoljno, nije nekakav značajan upgrade i Bearsi i dalje pobjeđuju usprkos svom napadu, a ne zahvaljujući njemu.

Što ne bi trebalo biti tako obzirom na to da u njemu ima dobrih igrača. Allen Robinson je elitni hvatač koji nedostatak izluđujuće brzine kompenzira mekim rukama, izvrsnim trčanjem ruta i snagom zbog koje često pobjeđuje u skok-loptama. Robinson je imao par indisponiranih nastupa na otvaranju sezone, što ne čudi budući da je u pregovorima za novi ugovor i već se mjesecima ne može dogovoriti s Bearsima o produljenju, ali polako igra sve bolje i bolje. Jimmy Graham je isprana verzija samog sebe, ali je i dalje opasan u end zoni, a rookie Darnell Mooney bi mogao postati elitna vertikalna prijetnja – mogao je imati tri TD-a više na svom kontu da Bearsi imaju quarterbacka koji može baciti preciznu dugu loptu.

Kmet, pick druge runde, mogao bi također biti dobar tight end, ali zasad ne dobiva dovoljno prilika i bit će zanimljivo vidjeti hoće li ga trener Matt Nagy agresivnije uključiti u napad sad kada je konačno postigao svoj prvi TD.

Ostatak ekipe, priznajem, vuče dosta pitanja. Ofenzivna linija se konsolidirala u odnosu na lanjsku sezonu bar što se tiče zaštite QB-ja, ali pitanje je kako će izgledati sad kada se James Daniels, njen najbolji linijaš, ozlijedio do kraja sezone. U run igri su Bearsi i s njim bili dno dna, nesposobni probiti prvu, a kamoli drugu liniju obrane.

Zbog toga mi je i dalje teško suditi u kvalitetama prvog probijača Davida Montgomeryja, koji je pri gotovo svakom trku udaren ili na LOS-u ili čak u backfieldu. Montgomery je snažan running back koji bi do punog izražaja došao kada bi prvi kontakt uslijedio nakon dva ili tri jarda, ovako je prespor da sam kreira rupe odmah na prvom koraku kada ih linijaši ne mogu iskrčiti. Cordarelle Paterson, promoviran u RB2, neučinkovit je, što ne čudi s obzirom na to da se radi o igraču specijalnih timova, dok je Tarik Cohen, nominalno RB3 i jedan od najboljih hvatača među running backovima lige, ispao iz igre za čitavu sezonu, što je drastično smanjilo Nagyjev playbook koji je Cohena volio koristiti na egzotične načine.

Bearsi su kriminalnu igru u probijanjima pokušali kompenzirati screenovima, ali u tome su bili dosta loši — djelomično zato jer su oni pozivani u krivom trenutku, djelomično zato što je O-Line nepomičan, a djelomično zato što je Anthony Miller, prvi izbor nakon Cohena za screen igru, sve lošiji i lošiji. Čovjek na kojeg su Bearsi potrošili praktički dva picka igra očajan football, dosad je dropao dva čista touchdowna, a u prošloj utakmici je upropastio prvi down u važnom napadu zato što se krenuo vraćati unatrag. Mooney je trenutno bolji izbor od Millera za drugog WR-a, a iskreno, draže bi mi bilo vidjeti čak i krupnog Javona Wimsa na njegovoj poziciji. Milleru bi u razvoju možda pomoglo prisustvo elitnog QB-a, ali Bearsi takvog nemaju i moraju se krpati onim čime imaju.

Napadu bi sasvim sigurno pomogli specijalni timovi, ali oni su kroz prvih pet tjedana bili užasni. Rezervni kicker Cairo Santos je pogodio 10 od 12 field goalova, ali Chicago toliko ne vjeruje njegovoj nozi da se, u situacijama u kojima bi drugi timovi pucali FG, odlučuju na ispucavanja, što baš i nije sjajna opcija budući da je Pat O’Donell samo dvaput dosad uspio smjestiti loptu u suparničkih 10 metara. U tome bi mu trebao pomoći povratak Sherricka McMannisa, jednog od najboljih specijalaca u ligi, ali specijalni timovi su dosad generalno bili razočaranje, pogotovo za ekipu koja na rosteru ima Pattersona.

Kada sumiramo snagu obrane i slabosti napada te specijalnih timova, moram reći kako je pravo čudo što su Bearsi na omjeru 5-1. Njihov omjer postignutih i primljenih poena je svega +12, a sve utakmice dobili su s touchdownom razlike ili manje, što dugoročno nije dobar pokazatelj. Najteži dio njihova rasporeda tek dolazi sa utakmicama protiv Ramsa, Saintsa i neporaženih Titansa koji imaju omjer 12-4 i lako je moguće da Chicago izgubi sve te tri utakmice.

Usprkos tome, blago sam optimističan, što nisu baš riječi koje ću često izreći kada pričam o svojim najdražim ekipama.

Optimizam je baziran na osjećaju da ekipa ima prostora za napredak, da može podići razinu igre i u napadu i u obrani, te da već sad ima osjetnu prednost koja joj daje 90 posto šansi da uđe u playoff. Ne očekujem od ovakvih Bearsa da konkuriraju za naslov, ali ulazak u doigravanje bio bi velik korak za momčad. Znam da ne igraju bajno, ali kvragu, njihovi najveći rivali Packersi su lani igrali loše i svejedno upisali sezonu s omjerom 13-3. Možda ove godine takva momčad budu baš Chicago Bears.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.