Dvjesto petnaest milijuna i dvjesto tisuća dolara toliko je velika cifra da ju je, kako biste donekle prikazali njenu grandioznost, potrebno ispisati slovima. To je lova koja znači kuće, stanove, jahte, sigurnost za nekoliko generacija potomaka i, što je najvažnije, slobodu da nikad više ne ovisite ni o kome. Zach LaVine zaradit će dvjesto petnaest milijuna i dvjesto tisuća dolara (minus porez) tijekom sljedećih pet sezona. Bek Chicago Bullsa je početkom mjeseca potpisao max ugovor i tako zaključio pregovore s vrhuškom franšize koji su trajali gotovo dvije godine.
Restrukturiranje momčadi koje su Bullsi napravili otkako je Artūras Karnišovas preuzeo upravljanje njihovim košarkaškim resursima uvelike je odrađeno kako bi se LaVine zadržao u saveznoj državi Illinois, odnosno kako bi mu se pokazalo da Bullsi misle ozbiljno. Dovođenje Nikole Vučevića uz pozamašnu cijenu i podebljanje ekipe kvalitetnim igračima poput DeMara DeRozana, Lonza Balla i Alexa Carusa gurnulo je Bullse u pravom smjeru nakon četiri godine loše, na trenutke kriminalne košarke pod lošim, na trenutke kriminalnim trenerima. Tko zna kako bi sezona završila* da Bullsi nisu bili rastureni ozljedama, što ih je s prvog mjesta na Istoku srušilo na šesto i rezultiralo demolirajućim porazom u prvoj rundi doigravanja.
*Vjerojatno ispadanjem u prvoj rundi, ali uz puno kvalitetniji otpor.
Unatoč tome Chicago je uspio uvjeriti LaVinea u ozbiljnost svog projekta i zadržati ga u momčadi. On predstavlja bazu oko koje će se momčad graditi tijekom sljedećih nekoliko sezona, korijen iz kojeg se stablo može granati u više različitih smjerova. Momčad je trenutno u potpunosti izgrađena, ali Karnišovas je već sljedeće sezone može ispiliti i nastaviti izgradnju iz korijena. To je fleksibilnost koju vam nudi igrač pod max ugovorom.
Volim LaVinea, ali mislim da njegova košarkaška produkcija nije vrijedna tih para
Pitanje je samo je li LaVine istinski max contract igrač.
Otkako je stigao iz Timberwolvesa u Chicago, Bullsi su uglavnom bili loša izlika za košarkašku momčad. Jedini čovjek koji je ostao u ekipi iz razmjene Jimmyja Butlera — Kris Dunn je u zadnje dvije sezone odigrao 18 utakmica za Atlantu i Portland, Lauri Markkanen je olako pušten u Cleveland — često je bio i jedini igrač vrijedan spomena kroz četiri sezone prije posljednje. Uz povremene Markkanenove bljeskove i veteransku sezonu Thaddeusa Younga, koji je apsolutna kraljina od igrača, LaVine je bio čovjek zbog kojeg se isplatilo okrenuti na Bullse na League Passu. Igrao je modernu bekovsku košarku u kojoj se fini vanjski šut iznimnog volumena i efikasnosti sljubljuje s kvalitetnom slasherskom igrom iz triple threata. A opet…
Bilo bi nepravedno kriviti LaVinea za podbačaj Chicagovih ekipa u tom periodu, ali ostaje dojam kako su Bullsi svake godine mogli i morali više. Markkanen je u Clevelandu pokazao da je sposoban NBA starter (to što mu je Jim Boylen napravio u Chicagu je za zatvor); Daniel Gafford je igrao jako dobro otkako je otišao u Washington; Wendell Carter je napredovao, iako je i dalje undersized za centarsku poziciju; Thad Young je kraljina, Otto Porter je igrao 20-minutnu rolu u šampionskoj momčadi… Nije to sad NBA elita, ali ozbiljan max igrač trebao bi biti sposoban gurnuti takvu momčad iznad 75 pobjeda koliko su Bullsi imali u tri sezone s LaVineom kao glavnim igračem, odnosno 25 po sezoni.
Prošla je sezona je za mene potvrdila kako bek Bullsa još uvijek nije taj. DeRozan se nametnuo kao prva opcija momčadi — ne samo po brojkama koje je digao na MVP razinu, nego i po prisustvu i ulozi u momčadi. U završnicama nije bilo pitanja kome ide lopta, tko započinje igru, tko uzima šut za pobjedu. LaVine je bez ikakvog krzmanja prepustio tu ulogu njemu te svakako dobija plusove zbog toga što nije stavio svoj ego ispred dobrobiti momčadi, ali lakoća kojom je prepustio ključeve ekipe veteranu iz Comptona pomalo je zabrinjavajuća. Korijen mora biti jak. Korijen mora biti korijen. Kad dajete 215,2 milijuna dolara igraču, želite da on bude taj koji će kontrolirati završnice, pogotovo ako je on jedini igrač na vašem rosteru vrijedan max ugovora.
U Chicagu, i među članovima momčadi i među navijačima, i dalje postoji nada kako će LaVine postati taj.
Prije DeRozanova je dolaska pokazao da se ne boji trenutka, samo što ulog u tim utakmicama i nije bio bogznakako velik. Pokazao je i da ima skillset koji mu omogućuje efikasnost sa sve tri razine napada, ali je isto tako pokazao i falinge koje nikako ne uspijeva ispraviti, unatoč radu na njima. LaVineov najveći problem je to što nije igrač čija igra sja ako se u potpunosti podredi momčadi, a istovremeno nije dovoljno dobar da se oko njega izgradi sistem. Prvi i osnovni problem je njegovo razumijevanje i izvedba osnovnih košarkaških koncepata.
Unatoč tome što tijekom dviju sezone prije lanjske Bullsi pokušavali staviti loptu u LaVineove ruke i kroz njega vrtjeti napadačke sisteme (ako se onaj krš pod Boylenom može nazvati sistemom), on je pokazao kako nema ni dribling ni pregled igre koji bi mu omogućili da bude kreator za druge, makar u sekundarnoj ulozi. Vučevićevim dolaskom Bullsi su pokušali pošto-poto razviti nekakvu kemiju između dvojice u pick and rollu, ali od toga nije bilo ništa: LaVine je lani kreirao 0,96 poena po posjedu kao p’n’r igrač s loptom, što je znatno niže od 1,12, koliko iznosi prosjek lige. Lani je bio na 1,00, godinu prije na 0,89. Što je zabrinjavajuće, s obzirom na to da je oko 40 posto svih njegovih akcija započinjalo kroz pick and roll. To je, uostalom, i razlog zašto su Bullsi lani doveli Balla i DeRozana kako bi s LaVinea što je više moguće skinuli teret kreacije.
Sve bi se to još dalo izgurati da je LaVine kolos obrane, tip koji će pokriti dvojke i trojke, switchati se po potrebi, donositi ispravne odluke u rotacijama i brzim rukama tjerati suparnike da uzmu loptu u ruke i završe svoj dribling. Ali nije.
On je prosječan defanzivac u apsolutno svim aspektima igre. Postavljanje i rad nogu su mu daleko najveći problem u obrani jedan-na-jedan, zbog čega ga lakši igrači često odnose na ulazima, ali dio tih falingi uspijeva kompenzirati kvalitetnim lateralnim kretanjem i skočnošću. U tranziciji se često pogubi, baš kao i onda kad mora pomagati sa svog čovjeka, ali to donekle kompenzira kvalitetnim zatvaranjem defenzivnog skoka. Nije rupčaga kao, recimo, DeRozan, koji je razvio atopijski dermatitis od igranja obrane, ili Vučević koji se na vrhu reketa pretvarao u čunj kraj kojeg je prolazio tko je htio, ali nije ni tip kojeg ste mogli zalijepiti na najboljeg suparničkog beka. To se dokazalo jednom kada su se Ball i Caruso ozlijedili, a Chicagova obrana ispala iz top 10 i završila na 22. mjestu.
Ispast će da mrzim LaVinea, što je bar 10.000 milja udaljeno od istine. Volim ga. Imam njegov dres. Mislim da je jako, jako dobar igrač. Mislim da su mu Bullsi morali dati dvjesto petnaest milijuna i dvjesto tisuća dolara kako bi ga zadržali, ali isto tako mislim da njegova košarkaška produkcija nije vrijedna tih para. Što je djelomično njegov minus, ali je još više minus čitave ekipe.
Stavite ga u Sunse na mjesto Devina Bookera i produkcija će manje-više biti tu negdje. Bookeru je trebao Chris Paul i sustav koji on sa sobom donosi da zablista, trebao mu je igrač broj 1 koji ne igra kao broj 1 da bi pokazao koliko je zapravo dobar. Stavite LaVinea na mjesto Khrisa Middletona i Bucksi neće puno patiti — ono što bi izgubili u obrani, LaVine bi kompenzirao u tranziciji i kroz konzistentnost u napadu koja je Middletonu tijekom doigravanja bila ogroman problem. No, u ovim Bullsima LaVine će vjerojatno ostati to što jest: jako dobar igrač, rubni All-Star, efikasan strijelac, ali ne i korijen.
Što bi lako moglo utjecati na budućnost ove iteracije Bullsa. Postoje dva puta koja se prostiru pred ovom momčadi, ili se bar meni tako čini.
Prvi je put u kojem će se Ball zaliječiti, ekipa će upisati nekoliko pristojnih sezona uz ispadanje u prvoj ili drugoj rundi playoffa te će napraviti nekakav mekani rebuilding oko LaVinea kako bi zadržala status quo. Drugi put predstavlja postupni pad DeRozanovim starenjem, slabašnim razvojem aktualnih mladih igrača i neuspjehom trejdanja Vučevića za išta vrijedno spomena, što će na kraju rezultirati trejdanjem LaVinea i novim kompletnim rebuildingom.
Postoji i treći put u kojem će sve sjesti na mjesto.
DeRozan će ostati na ovoj razini još tri godine. Ball će sanirati koljeno. Pat Williams će se razviti u Kawhi–light igrača. Vučević će se konačno uklopiti u momčad, ili će ga trejdati kako bi oslobodili mjesto za još jednu zvijezdu. LaVine će se prometnuti u tipa koji konstantno ulazi u drugu ili treću ekipu lige, a Bullsi će izgledati ako ne kao favorit, onda kao contender iz sezone u sezonu. No, toliko puta sam se opekao od 1999. naovamo da bih povjerovao u tu opciju. Nadam se kako sam u krivu. Nadam se da će me LaVine razuvjeriti.
S obzirom na to koliko su ga platili, i bolje mu je.
