Čovjek koji je buljio u ekran

Mrtvi kapitali u Bostonu

Celticsi su u neredu. Moraju nešto poduzeti

Kroz svoje školovanje sam se načitao užasne literature. I ne samo užasne, već i neprimjerene životnoj dobi. Nitko nije znao tako dobro isisati žar za čitanjem iz čovjeka kao hrvatski osnovnoškolski kurikulum. Svi ti pusti klasici hrvatske književnosti, jedan dosadniji od drugoga, nizali su se u lektirama — od Posljednjih Stipančića do U registraturi, jedan mediokritetniji od drugog, jedan dosadniji od drugog, dok su neke divne knjige primjerenije uzrastu malih čitatelja zaboravljene ili otpisivane iz raznih razloga koji su se uglavnom svodili na političku opredjeljenost i potpunu odsječenost od bivanja djetetom raspisivača kurikuluma.

Jedna od najužasnijih knjiga koju sam tih godina pročitao zasigurno su bili Mrtvi kapitali Josipa Kozarca, roman iz 19. stoljeća koji aktualizira agrarne probleme u Slavoniji proizašle iz veličine razbuktalog činovničkog aparata, pomađarivanja Hrvatske i odbijanja seljaka da se bave poljoprivrednim poslovima iz želje da se približe građanskom staležu, a sve zamotano u nekakve jane-austenovske ljubavne odnose, samo lišene šarma i dovitljivosti koji krase njena djela.

Mrtvi kapitali su sami po sebi užasan komad najgoreg pamfletarstva, ali to ionako nije bitno jer se radi samo o mom mišljenju — ono što jest bitno je to da je roman očito neprimjeren ljudima u šestom osnovne, čiji interesi taman prelaze sa Tinejdžerskih Mutiranih Nindža Kornjača na žensku anatomiju. Bar u mom slučaju, jel. Tko zna, možda je Kozarčev komad slavonskog realizma zapravo briljantno-remek djelo, ali ja to nikada neću saznati jer mi je čitanje romana u za njega neprimjerenoj dobi stvorilo iznimnu averziju prema tom djelu. Mrtvi kapitali su tako postali mrtvi kapital u ironičnom dvoznačju kakvo može proizvesti samo hrvatski školski sustav.

I NBA momčadi.

Kelti moraju razmišljati o sebi kao o ekipi budućnosti. Moraju pronaći igrače i koncept igre koji će maksimalizirati ono što imaju. Inače neće doseći svoj potencijal

Pogrešan tajming i krivo baratanje resursima pretvorit će mnoge ekipe iz potencijalno povijesno značajnog kolektiva u negledljivu košarkašku splačinu, a njihove sjajne igrače u neiskorištene pojedince koje je tužno gledati kako troše svoje najbolje godine u momčadima koje ne idu nikud.

Boston Celtics se opasno bliže situaciji u kojoj bismo njihove igrače mogli nazvati mrtvim kapitalom, poput neobrađene slavonske zemlje u omrznutom Kozarčevu djelu.

Fascinantno je to koliko malo vam treba da od vruće nove stvari u NBA-u kliznete na sam rub ponora koji predstavlja restrukturiranje ili nanova izgradnja momčadi. Prije pet godina Celticsi su napravili teški nered u doigravanju i bez ozlijeđenih Kyrieja Irvinga i Gordona Haywarda dogurali do finala Istoka uz sjajne partije Ala Horforda, Marcusa Morrisa, Scary Terryja Roziera te mladog tandema Jaylen BrownJayson Tatum, koji je tijekom okršaja protiv Bucksa, Sixersa i LeBronovih Cavsa — koje su odveli do sedme utakmice u konferencijskom finalu — zaveli mnoge ljubitelje košarke predstavljajući se, uvelike s pravom, kao budućnost lige. Četiri i pol godine kasnije Tatum i Brown ne izgledaju ni blizu tako uzbudljivo, a Celticsi se muče s uspostavom koherentne igre koja bi im jamčila uspjeh u doigravanju.

Nemojte me krivo shvatiti. Kroz četiri posljednje godine Celticsi su bili iznimno uspješni, premda to mnogi ne shvaćaju na taj način. Unatoč tome što su im dvojica glavnih igrača u tom periodu mlađa od 25 godina, već su dvaput bili u finalu Istoka, što je pothvat koji zaslužuje divljenje koje ova ekipa ne dobija dovoljno. Iversonovi Sixersi, Dwightov Magic, Roseovi Bullsi, Johnsonovi i Horfordovi Hawksi tamo su bili samo jednom u ovom mileniju, dok mnoge druge ekipe nijednom nisu dogurale tako daleko.

Kvragu, možda je nepošteno u čitavu priču uvoditi i Zapadnu konferenciju, koja je ipak bila puno jača kroz zadnjih 20ak godina, ali momčadi koje mnogi tretiraju kao legendarne poput Nashovih Sunsa, Yaovih i T-Macovih Rocketsa, Hardenovih Rocketsa, Durantova i Wesova Thundera imaju jednako ili manje pojavljivanja u finalu konfe od golobradih Kelta.*

*U priču ne računam momčad iz 2016. godine u kojoj nije bilo Tatuma i koja je bila potpuno drugačija ekipa u kojoj je čitav sustav bio osmišljen da naglasi egzekucijske sposobnosti Isaiaha Thomasa.

No, unatoč tom uspjehu Kelte se danas podcjenjuje. Iz jednostavnog razloga: strelica napretka ide na dolje. Bostonovi kapitali polako se umrtvljuju. Kroz loše poteze u free agencyju i na draftu, kroz nerealiziranje trejdova i puštanje igrača da odu budzašto, Celticsi su se iz posložene i relativno duboke ekipe pretvorili u momčad koja na rosteru ima jedva sedam ozbiljnih NBA igrača, a oni se jako loše uklapaju u momčad.

Pogledajte samo njihove dvije ovoljetne akvizicije.

Dennis Schröder je potpuni promašaj, bez obzira na to što njegove on/off brojke govore (trenutno +2.1 po Cleaning the Glass) jer su one uglavnom produkt rotacija u kojima se nalazio. Schröder je trenutno treći potrošač lopti u momčadi uz katastrofalnih 43 efg% — samo 12 igrača u ligi koji rokaju više od 12 lopti po utakmici je lošije u realizaciji od njega, od čega su dvojica rookieja.

Njihova druga ovoljetna akvizicija Josh Richardson koji je stigao u kvazi-trejdu s Mavsima, također se nije iskazao. Limitiran u napadu u kojem ovih dana uglavnom funkcionira kao cutter i ništa više, njegove on/off brojke su čista katastrofa, a koliko je spacing s njim kriminalan dovoljno govori to kako su petorke s njim u rotaciji redovito gađale ispod 30 posto trice dok je bio na parketu. Što nimalo ne čudi, pošto su Mavsi naučili lekciju da čovjek sužava teren kad su ga prije dvije godine doveli za Setha Curryja — što spada u jedan od najglupljih poteza zadnje petoljetke — a Celticsi je ove godine očito ponavljaju.

Boston je doveo i Enesa Kantera koji je krenuo u rat protiv Kine i stavio košarku u drugi plan, dok Juan Hernagomez i Bruno Fernandes nisu uspjeli prismrdijeti rotaciji, što je, bar u Juanchovu slučaju, mala šteta.

Jedina ovoljetna akvizicija koja se Bostonu isplatila je vraćanje starog sidruna momčadi Ala Horforda koji se fino odmorio u Oklahomi, napunio baterije i sada opet izgleda kao igračina od prije pet godina. Čovjek opet guta suparnike u obrani, pokriva reket, gradi defenzivni skok, razigrava s vrha reketa i proživljava malu renesansu. Obrana prima 12,3 poena manje kada je on na parketu nego kad sjedi na klupi, što je vidljivo golim okom. Horford is back, baby! Problem je u tome što drugi igrači baš i nisu.

Realno, Celticsi bi teško preživjeli sve ove loše akvizicije i odljev talenta koji se događao u posljednjih par godina čak i da je srž momčadi ostao na razini od lani ili preklani. Ali nije. Boston ove sezone igra mahom lošu košarku koja ne sliči ničemu, a glavnina krivnje za to ide na dušu Marcusu Smartu, Tatumu i Brownu.

Tatumu, bez ikakve sumnje, najviše. Brown i Smart koncepcijski možda nisu igrali najbolji basket života, što djelomično ide i na dušu novog trenera Imea Udoke koji i dalje traži najbolji modus za operiranje ove momčadi, ali su manje-više ono što su bili i dosad. Brownu se pušta da igra previše izolacija, ali on ih je bar kvalitetno realizirao. Smart je prečesto gurnut u ulogu playa, što on zapravo nije — on je sjajan sekundarni kreator, ali ne možete od njega očekivati da će konstantno tjerati suparničke obrane na reakcije, jer nema sposobnost da kreira iz driblinga ili iz pick and rolla kao elitni playevi.

Sve drugo je i dalje tu. Brownova ishitrenost pomiješana je s briljantnim potezima u tranziciji, Smartova promućurnost pomiješana je sa stupidnim šutovima kojih uvijek ima par po utakmici. Nema napretka, što je zabrinjavajuće, ali nema ni nekog suludog nazadovanja koje se može pripisati igračima, a ne sistemu. Ali Tatum… Tatum je dosad bio kriminalan.

Teško je biti zvijezda, teško je biti spasitelj i svakim danom sve se više pitam jesu li u Bostonu natovarili previše tereta momku za vrat. Pričao sam ranije o tajmingu, a tajming je Tatuma pretvorio u superstara koji vodi ekipe do finala konferencije prije nego što je navršio 23. Jer on sada igra kao zvijezda, on sada igra kao spasitelj, i to mu je veliki minus. Ne sjećam se kada sam zadnji puta vidio tako mladog igrača koji toliko forsira hero ball u zadnjih osam godina. Tatum se pretvorio u izrazitog ISO igrača koji operira izvan funkcije momčadi, što ne bi bio toliki kriminal da većinu izolacija ne završava nerezonskim šutem s poludistance.

Ove je godine uzimao 6,2 izolacije po utakmici i pritom zabijao kriminalnih 0,79 poena po akciji, što znači da je 72 posto lige bolje od njega po učinkovitosti na takvom tipu akcija. Samo dva čovjeka u ligi uzimaju više izolacija od njega: Shai Gilgeous-Alexander i James Harden, a obojica se nalaze u gornjih 75 posto lige. Taj neuspjeh u igri jedan-na-jedan odrazio se u svim aspektima igre: čovjek šutira manje slobodnjaka nego lani, pogoršao je šut iz igre i šut za tri, efikasnost mu se srozala ispod prosjeka lige i osim baraže protiv Hornetsa i čitavu sezonu, osim možda ovog zadnjeg izdanja protiv Mavsa, nije izgledao tatumovski. Ne pripaze li se Kelti, on bi mogao postati veliki mrtvi kapital ove momčadi.

Boston mora nešto poduzeti. Promjene su potrebne na svim razinama.

Pod broj 1 moraju pronaći pravu strukturu igre, a pitanje je mogu li to s ovim kadrom. Treba im playmaker koji bi izbio Tatumu i Brownu loptu iz ruke i prisilio ih da igraju strukturiraniju košarku; stoga ne čudi to što su ovog tjedna pitali 76erse pošto Ben Simmons, još jedan od mrtvih kapitala lige. Jasno, poklopili su kad je Daryl Morey tražio Browna, ali Simmons bi se sjajno uklopio u ovu ekipu ne samo zbog napadačkog koncepta, već i zbog podizanja obrane na novu razinu.

To je još jedna od stvari koje Kelti moraju prokljuviti — počeli su sezonu tako da su switchali apsolutno sve, pa su onda krenuli pokrivati protivnike sa više dropanja u p’n’r-u te su pali na 29. mjesto u defenzivnoj efikasnosti, da bi se vratili switchanju protiv Magica i Miamija koje su zgazili defenzivno, a onda opet šalabajzali kontra Mavsa od kojih su izgubili na poprilično stupidan način.

Ovo je momčad koja mora biti vrhunska u obrani. U napadu su kuršlus što se tiče izbora igrača, ali defenzivno imaju potencijal biti top 5 obrana lige sa Smartom, Brownom, Horfordom te Robertom Williamsom koji zaslužuje masu pohvala, a to bi ujedno povećalo i frekvenciju igre u tranziciji. No, zasad previše lutaju. Bit će zanimljivo vidjeti što planiraju za okršaje protiv Raptorsa i Bucksa koji slijede. Izgube li obje i dođu li na 4-8, to će biti puno veći potres u ekipi od komentara koje je Smart javno uputio Tatumu i Brownu prozivajući ih, potpuno opravdano, zbog sebičnosti.

Neshvatljivo je kako si je momčad koja je igrala dva finala konfe i koja ima dva sjajna mlada talenta dopustila da se dovede u ovakvu situaciju. Neshvatljivo je da Celticsi ne mogu privući kvalitetne veterane. Neshvatljivo je da dobri igrači odlaze iz momčadi. Neshvatljivo je da igra nema glavu i rep jer su jednoga od boljih trenera lige pustili da postane generalni menadžer zato što je igra malo stagnirala. Neshvatljivo je da su potpisivali igrače koji nimalo ne potenciraju kvalitete srži momčadi. Neshvatljivo je da ja pišem ovakvu kolumnu nakon 10 utakmica nove sezone; gotovo jednako neshvatljivo kao uvrštavanje romana o agrarnim problemima Slavonije u 19. stoljeću u lektiru za šesti razred u 1990-ima.

Gledajte, ne bojim se ja za Kelte. Individualni talent je i dalje najveći kapital koji možete imati u ovoj ligi, a oni ga imaju pod ugovorom još najmanje tri sezone. Ekipa će 2025. pod ugovorom imati Smarta, Time Lorda, Tatuma i Browna za 89 milijuna dolara, što je bagatela čak i kada se ne uračuna potencijalni skok salary capa. No, moraju konačno početi raditi na oplemenjivanju te srži.

Jebeš ovu sezonu, jebeš pobjede, Kelti moraju razmišljati o sebi kao o ekipi budućnosti. Moraju pronaći igrače i koncept igre koji će maksimalizirati ono što imaju. Inače nikad neće doseći svoj puni potencijal. Jedino gore od čitanja Mrtvih kapitala je imanje mrtvih kapitala na rosteru. Vrijeme je da ih krenu oživljavati.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.