Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Naš plejmejker je roomba

LeBron i pomoćno osoblje u Cavaliersima

Ovo je godina Donalda Glovera. Nekadašnji scenarist 30 Rocka, glumac u sjajnoj seriji Community i utjecajni reper ove je godine nadišao ulogu kultnog heroja i postao mainstream zvijezda. Njegova serija Atlanta nije samo serija koju su mi prijatelji najviše puta preporučivali tijekom zadnjih šest mjeseci — njenu su kvalitetu prepoznale i institucije te je nagradile s nekoliko Emmyja i Zlatnih globusa. Glover je uz to postao i dio Star Wars fandoma, pošto u nadolazećem filmu o Hanu Solu glumi kulera Landa Calrissiana, a njegov najveći uspjeh došao je pod muzičkim pseudonimom.

Childish Gambino imao je solidnih uspjeha i prije ove godine — njegov drugi album Because The Internet prodan je u pola milijuna primjeraka te je dogurao do sedmog mjesta Billboardove ljestvice, dok je singl Redbone skinut sa soul ploče Awaken, My Love! dogurao do američkog Top 20, što je Glovera poziciniralo negdje između uloge miljenika alternative i uloge mainstream zvijezde. To se promijenilo kada je njegova pjesma This Is America*, praćena sjajnim videom u režiji Hira Muraija, završila na prvom mjestu Billboarda.

*Popularnost Gloverovog singla nagovješta kako se nešto što se najlakše može nazvati angažiranim rapom vraća u vrhove top lista, prvi put valjda od ranih 1990-ih. Kendrick Lamar je apsolutna zvijezda čiji su politički angažirani albumi To Pimp A Butterfly i Damn izrodili nekoliko top 20 hitova — uključujući i Humble, koji se popeo na broj 1 (iako meni osobno i dalje vrhunac Kendrickova opusa ostaje Good Kid, M.A.A.D City, na kojem još nije prigrlio mesijansku personu glasnika generacije), Logic mu je jako blizu, a tu su i  J. Cole i Chance The Rapper koji možda nisu tako otvoreno politički nastrojeni kao Glover ili Kendrick, ali definitvno se dotiču društvenih tema. Ne treba zaboraviti ni Run The Jewels i Joeya Bada$$a koji pak nemaju toliku popularnost, ali su izrazito utjecajni. Btw, ako ste fanovi This is America, posluhnite Young Fatherse koji njeguju sličan zvuk već pet-šest godina.

No, uza sve te uspjehe njegov meni najdraži, najveći i najkolosalniji bio je skeč u Saturday Night Liveu o — Cleveland Cavaliersima.

Our point guard is a roomba”, nije bilo daleko od istine u trenutku kada su Cavsi muku mučili s Indiana Pacersima. Kako doigravanje odmiče, pomoćno osoblje Cavaliersa se poboljšava ali i dalje oscilira, stavljajući sve veći i veći teret na LeBrona Jamesa. Vidjelo se to osobito kroz prve dvije utakmice okršaja s Bostonom u kojima je većina igrača Cavsa izgledala jednako beskorisno kao i ekipa iz Gloverova SNL skeča. Pritisak kreiranja napada od temelja do krova umanjio je Bronov učinak u obrani, u kojoj se također nije imao u koga pouzdati, te su mlada krila Cavsa, lišena pritiska koji James obično stvara, izgledala goropadno i nezaustavljivo dok je najbolji igrač svoje generacije u više navrata umorno hvatao dah.

Stvari su se poboljšale nakon povratka u Cleveland, iako i nakon dvije utakmice u kojima su Cavsi slavili ona Heraklitova “samo mijena stalna jest” ostaje primnjenjiva na gotovo sve ne-LBJ igrače Cavsa. Upravo zbog toga je teško očekivati da će Cleveland okrenuti ovu seriju — Boston u doigravanju ima 9-0 kod kuće, igra momčadsku košarku u kojoj se prednost s obje strane terena stvara slobodnom interakcijom različitih igrača koji se sjajno nadopunjuju, a kako serija bude odmicala i umor se povećavao, lako je moguće da će mladost i rezerve energije ključnih igrača Kelta imati znatni utjecaj na ishod utakmica.

U ovom trenutku bi i škripava kolica iz Lidla s jednim razvaljenim kotačem igrala bolju košarku od reanimiranog trupla Jeffa Greena

Lebron je u šest utakmica doigravanja dosegnuo 40 poena, a u seriji s Keltima nakon one prve utakmice zabija 37,6 poena po dvoboju uz true shooting od gotovo nadnaravnih 70,1 posto. Za nekoga tko je postao čovjek s najviše zabijenih šuteva iz igre u povijesti playoffa, to je samo još jedna crtica u besmrtnom CV-u, ali u konačnici mu neće pomoći da nastupi u još jednom finalu ako mu se ostatak ekipe ne pridoda.

Preksinoć su odradili solidan posao.

Zvuči smiješno kada uzmemo u obzir da je LBJ zabio 44 poena, ali ti koševi nisu stigli toliko iz ljute potrebe, iz potpune nemoći da ostatak momčadi nešto napravi, koliko iz momčadske igre u kojoj je ekipa čitavo vrijeme radila da natjera Kelte da se switchaju i tako ostave LeBrona u mismatchu bilo s puno nižim Terryjem Rozierom (najčešće korišten nakon 1-3 picka s J.R. Smithom i Georgeom Hillom), bilo sa sporijim Alom Horfordom ili slabijim Jaysonom Tatumom*. Upravo je traženje mismatcha rezultiralo dvobojem u kojem je LeBron lakoćom dolazio do obruča i za njega lakih šuteva u i oko reketa te postotkom ubačaja od preko 60 posto, a nije odmoglo ni to što su Tristan Thompson i Larry Nance odigrali jako dobre utakmice kao smećari oko obruča koji su pospremali odbijene lopte i alley-oopove. Zbog toga je Horford u drugom poluvremenu umjesto dupliranja Jamesa ostajao negdje na pola puta u svojim izlascima na loptu upravo kako bi zaštitio obruč od ove dvojice, što se na kraju pokazalo iznimno neuspješnim jer nije kvalitetno pokrivao ni jednu ni drugu prijetnju.

*Otkako je Kobe Bryant analizirao Tatumovu igru u svom sjajnom serijalu Detail i otkako je Tatum priznao da je pogledao epizodu 25 puta, i otkako je Brad Stevens u šali upozorio Tatuma da ne sluša savjete igrača Lakersa, mlado Bostonovo krilo ima +/-  od  minus 25 poena u dvije utakmice. Kobe sjebava Celticse čak i kad je u penziji!

Nance je odigrao sjajnih, energičnih 10 minuta (sušta suprotnost Marcusu Morrisu, koji je izgledao ubibože umorno čak i nakon što je prosjedio veći dio drugog poluvremena zbog pet osobnih) tijekom kojih je blokirao šuteve, krao lopte, igrao solidnu obranu i prisiljavao Boston da ga faulira. Thompson je pak bio ključan u anuliranju Horforda, baš kao i u prošle dvije sezone, i premda ponekad zna biti minus i smetalo u napadu, jučer je bio koristan.

Ono što je najviše impresioniralo kod ostatka Cavsa bio je način na koji su reagirali kada LeBrona nije bilo na parketu, osobito u prvom poluvremenu. Hill i Smith su uspjeli odigrati smislene akcije u koje su uključili sve suigrače; premda je LBJ prosjedio svega sedam minuta, taj izostanak statičnosti i bezidejnosti kada ga nema predstavlja razlog za optimizam među Cavsima.

Čak su i igrači koji su odigrali lošije partije bili upotrebljivi. Okej, igrač. Reanimirano truplo Jeffa Greena bilo je uglavnom jednako beskorisno kao i inače i krajnje je vrijeme da Ty Lue pokloni njegovih 20-ak minuta nekome drugome — u ovom trenutku bi i škripava kolica iz Lidla s jednim razvaljenim kotačem igrala bolju košarku od njega. Kevin Love je pak odradio najlošiju utakmicu serije, bez obzira što je za svoju partiju dobio pohvale od Lebronove trogodišnje kćeri Zhuri. Lovea je iznevjerio vanjski šut, propustio je realizirati par zicera oko obruča, ali čak i u takvom izdanju imao je nekih impresivnih poteza, uključujući i unseldovsko dodavanje preko čitavog terena koje spada među najbolje poteze čitave serije.

Upravo je Love bio često na meti kritičara, pošto se radi o čovjeku koji je u Cleveland stigao kao All-Star igrač i od kojeg se očekivalo da će odlaskom Kyrieja Irvinga preuzeti ulogu druge violine u momčadi. To se nije dogodilo — Love je tijekom playoffa ubacivao svega 14,8 poena po utakmici uz 11,6 skokova, čime je ostao na sličnim učincima kao i kada je stigao u Cavse i podredio se momčadi prihvativši ulogu stretch četvorke i zatvarača defenzivnog skoka. Sada kada je to potrebno, čini se da ne može napraviti taj iskorak, bar ne konzistentno; a i košarka se, istini za volju, dosta promijenila od vremena kada je Love ubacivao 26 poena uz 13 skokova po utakmici za Timberwolvese.

Promijenio se i on, izgubio je dosta na kilaži što mu je sigurno produljilo karijeru, ali ga je učinilo manje svestranim — Love se u napadu sada uglavnom šulja oko trice dok je ranije često znao stajati blizu košu, rješavati neke situacije iz posta i koristiti svoje kardashiansko dupe da izgura suparnike iz pozicije za hvatanje skoka  (slično kako je to radio Moses Malone). U rijetkim situacijama kada Cavsi odluče izraditi post-up akciju za Lovea, on je ne može riješiti protiv agilnijih čuvara jer jednostavno nema tu masu kojom je u ranijem stadiju karijere anulirao slabiji rad nogu. Nije stoga čudno što se i njemu dogodi slabija utakmica.

Zapravo je samo jedan čovjek uz LeBrona tijekom serije, pa čak i tijekom playoffa, konstantno odrađivao svoju ulogu. Premda mu je 37 godina i izgleda kao brat Ashtona Kutchera, Kyle Korver i dalje punk’d-a svoje suparnike. Njegova protrčavanja kroz blokove bila su jedina akcija na koju su se Cavsi mogli osloniti tijekom playoffa uz LeBronove izolacije; ne samo kao oružje za realizaciju, nego i kao način da se obrana Kelta malo raširi i natjera na rotaciju. Korver je tijekom serije iz polja gađao 60 posto (47 posto za tricu), a sinoć je uspio staviti i nekoliko atipičnih šuteva i iznuditi par slobodnjaka. No, ono što je u posljednjoj utakmici posebno oduševljavalo kod Korvera bio je način na koji je igrao obranu — s 37 spomenutih godina na leđima isisao je dušu 15 godina mlađem i 3.879 puta skočnijem Jaylenu Brownu s dvije blokade, te je tijekom čitavog dvoboja igrao kvalitetnu obranu. Korver je prije osam godina stigao iz Utaha u Chicago* kao spot up šuter i rupa u obrani, ali je pod paskom Toma Thibodeaua izrastao u solidnog defenzivca koji i dalje ima problema s određenim igračima zbog ogromnih fizičkih manjkavosti, ali koji zna neke od tih manjkavosti anulirati komunikacijom sa suigračima, trudom i funkcioniranjem u sistemu.

*Još uvijek sam ljut na Bullse što su trejdali Korvera u Atlantu, u trenutku kada su još sanjali o naslovu, kako bi otvorili prostor za povratak Kirka Hinricha u momčad. Koliko glup možeš biti?

Korverova tvrda igra kao da je motivirala i ostale igrače Cavsa koji su jučer odigrali najborbeniju utakmicu playoffa — držali su igrače Kelta kada nisu imali loptu, gurali se, stavljali podlaktice na leđa, hvatali ih za dres u protrčavanjima, prolazili grubo kroz pickove. Da je kriterij bio drugačiji, neki od tih poteza bi definitivno bili sankcionirani. Ali nije. Takva obrana pokazala se kao najučinkovitiji, a lako je moguće i jedini način da se Cavsi nose s puno atletičnijim suparnicima.

Pitanje je samo mogu li nastaviti na sličan način. Mogu li biti konzistentni. Jasno je da Cavsi mogu ući u finale samo na LeBronovim leđima — tako su građeni kao momčad i tome nema spasa — ali ono što mogu i moraju napraviti je olakšati mu teret, skinuti mu se s grbače i pomoći. Skeč sjajnog Donalda Glovera o plejmejkeru roombi i centru zlatnom retriveru nakon zadnje dvije utakmice izgleda daleko od istine, ali lako je moguće da opet postane aktualan. Sljedeći dvoboj u TD Gardenu pokazat će jesu li Cavsi spremni za izazov ili mogu pobjeđivati samo kod kuće.