Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

NBA: Dijamanti u prašini

Liga je dopustila proširenje rostera, pa ćemo u Orlandu gledati neke stare znance

Drugi val nas je zapljusnuo. Odvalio nam je pljusku i poručio da se ne bahatimo. Taman kada se činilo da se stvari normaliziraju i da se život barem napola vraća u nekakvu normalu, korona je opet pomolila svoju glavu i počela opsjedati ljude, uvezena kroz turističke kanale i diseminirana na teniskom turniru u Zadru. The Stožer se vratio u igru, planiraju se nove mjere i tko zna što budućnost nosi. Što manje zaraženih i nula umrlih, nadam se, jer to je na kraju daleko najvažnije.

No, Hrvatska još dobro prolazi u odnosu na SAD. Zemlja koja je najlošije i najnespremnije ušla u borbu s virusom također bilježi značajan porast broja oboljelih nakon što su brojne savezne države popustile restriktivne mjere koje su tvrdoglavi građani, koji nošenje zaštitnih maski percipiraju kao ograničavanje osobnih sloboda, i sami počeli odbacivati. Najgora situacija je na američkom Jugu, posebice na Floridi koja bilježi preko 100 tisuća zaraženih uz dnevna povećanja od dvije do tri i pol tisuće novih ‘pozitivnih’. Raste i broj smrtnih slučajeva, a jučer je preminuo 17-godišnji mladić i tako postao prva maloljetna žrtva u toj saveznoj državi.

Nastavi li rasti broj oboljelih, moguće je da plan odigravanja završnice NBA sezone padne u vodu.

Premda je Disneyjev kompleks u Orlandu solidno izoliran od ostatka svijeta, otkako se pojavio plan za nastavak sezone brojni su igrači, novinari i stručnjaci dovodili u pitanje sposobnost lige da ostane u nekontaminiranom balonu unatoč strogim mjerama kontrole. Liga je priznala kako ne može u popunosti garantirati da igrači neće biti zaraženi te je napravljen svojevrsni presedan — dogovoreno je se sa sindikatom igrača (NBPA) kako nedolazak u balon neće predstavljati kršenje ugovora te igrači neće biti sankcionirani. Na odluku su pritom utjecali i igrači uključeni u aktualne Black Lives Matter prosvjede koji smatraju kako će odigravanje utakmica skretati pozornost s puno važnijih tema te je liga odlučila ispoštovati i njihove bojazni i dati im dopuštenje da se ne pojave u Orlandu ukoliko smatraju da bi to utjecalo na njihov društveni aktivizam.

Ovih sedam dana prijelaznog roka će nas bar malo podsjetiti kako stvari izgledaju u NBA postsezoni, makar se ne trgovalo zvijezdama nego robom s greškom

Dvojica igrača su već donijela odluku kako se neće pojaviti u Orlandu.

Prvi je Dāvis Bertāns, koji je odlučio preskočiti nastavak sezone kako bi se dokopao golemog ugovora. Teško ga je kriviti. Bertānsu je 27 godina te se ove sezone isprofilirao u elitnog tricaša, čovjeka koji ispaljuje preko osam trica po utakmici te pogađa preko 42 posto svojih šutova. Ovog ljeta postaje slobodni igrač te se nada kako bi mogao dobiti masni ugovor koji bi se mogao kretati između 11 i 14 milijuna po sezoni, ukoliko salary cap ne doživi masivan pad.

Bertāns se dugo godina mučio da se izbori za statusu kojem bi mogao naplatiti svoje vještine — dvaput je trgao ligamente koljena dok je igrao za Partizan i Baskoniju što je unazadilo njegovu karijeru i smanjilo prihode. Možda bi i zaigrao u Orlandu kada bi njegovi Wizardsi imali šanse doći do doigravanja, ali s obzirom na to da zaostaju šest pobjeda za Magicom, nitko se ne ljuti na njegovu odluku. Dapače, Wizardsi su je i službeno podržali.

Trevor Ariza je, pak, odlučio propustiti Orlando iz privatnih razloga. On se trenutno spori sa svojom bivšom suprugom oko skrbništva nad njihovim 12-godišnjim sinom. Sud je odredio kako Ariza ima pravo mjesec dana provesti sa svojim potomkom, a bivša supruga je odredila kako će taj mjesec biti upravo period u kojem se igra doigravanje. Ariza je odlučio kako će radije izgubiti milijun do 1,8 milijuna dolara (ovisno o plasmanu Trail Blazersa u playoff) nego propustiti druženje sa sinom, što je potez zbog kojeg legendarni 3&D igrač zaslužuje sve pohvale.

Pitanje je tko će još odustati od nastupa u Orlandu, ali za očekivati je da će iz zdravstvenih, osobnih ili političkih razloga otpasti još poneki igrač. Teško da će bilo koja zvijezda propustiti doigravanje kako ne bi navukla na sebe bijes javnosti, ali ukoliko se stanje dodatno zakomplicira i broj slučajeva poraste*, moguće je da će najbolji igrači još jednom stvoriti pritisak na ligu i ugasiti sezonu. No, za sada liga je odlučna nastaviti natjecanje, uvelike zato što bi neodigravanje sezone značilo gubitak između 900 milijuna i 1,2 milijarde dolara.

*U trenutku pisanja ovog teksta objavljeno je kako je Nikola Jokić zaražen virusom, The Arizona Republic objavila je kako su dvojica Phoenixovovih igrača zaražena, a navodno još jedna momčad sa Zapada ima četvorocu zaraženih u svojim redovima. Igrači su redom asimptomatični, ali stručnjaci su unatoč tome zabrinuti. Nastave li se slučajevi gomilati, NBA će imati prokleto težak posao osigurati čisti balon u Orlandu. Ono što si liga nikako ne smije dopustiti je to da netko od starijih sudionika natjecanja zaradi COVID-19 uz ozbiljne posljedice, a postoji i bojazan da će neka od najvećih zvijezda u pola natjecanja dobiti virus i tako ispasti iz playoffa.

Kako bi olakšala posao franšizama, liga je dopustila povećanje rostera na 17 igrača — 15 pod standardnim i dvojicu pod tzv. two way ugovorima. Franšize će imati sedam dana kako bi oformile nove rostere, a prijelazni rok trajat će do 1. srpnja. U momčadima će se moći naći igrači koji su prijašnjih sezona već igrali u NBA ligi ili igrači koji su ove godine igrali u G-Leagueu, a jedini izuzetak od ovog pravila su oni koji su ove godine igrali u drugim ligama, što iz priče eliminira likove poput Andrewa Boguta, Nikole Mirotića, Jimmera Fredettea i Grega Monroea.

Franšize su već sada počele tražiti igrače. Premda od likova koji potpišu ugovore do kraja sezone nitko ne očekuje ozbiljnu minutažu u Orlandu, jasno je da je u balonu sve moguće. Znamo kako to izgleda kada se igrači vrate natrag u natjecanje bez odrađenih priprema — istegnuća zadnje lože češća su od plastičnih operacija Nevena Ciganovića, iskreću se gležnjevi, stradavaju prepone, a u gustom rasporedu nema vremena za sanaciju ozljeda, zbog čega bi neki od novopotpisanih igrača mogli dobiti pristojnu minutažu i odrađivati i po 20-ak minuta tijekom doigravanja.

Daleko najveće ime na lageru je DeMarcus Cousins. Unatoč tome što je u zadnje tri sezone odigrao samo 78 utakmica, čak su četiri franšize izrazile interes da potpišu čovjeka koji je na svom vrhuncu bio 27-12-3 igrač. No, Boogie je odustao od potjere za prstenom te je jasno poručio kako će propustiti sezonu i fokusirati se na liječenje. Pametno. Cousins mora ući u sljedeću sezonu zdrav kako bi se vratio u formu u kojoj je nekoć bio. Tek mu je 28 godina i ne bi se trebao kockati sa svojom budućnosti.

Nekoliko igrača potpisalo je nove ugovore čim se prijelazni rok otvorio.

Moj ljubljeni Joakim Noah, koji je lani odigrao solidnu polusezonu za Memphis, potpisao je ugovor s Clippersima te će tako podebljati centarsku rotaciju u kojoj je jedini baš pravi visoki bio Ivica Zubac.

Jasno je da je njegova igra po mnogočemu zastarjela te da su ozljede stopala uništile karijeru čovjeka koji je nekoć bio legitimni MVP kandidat, ali me — bez obzira na njegov nepostojeći vanjski šut — čudi to da mu nitko nije ponudio ugovor i ranije, s obzirom na sve ono što donosi ekipi: iznadprosječnu help obranu, vrhunski skok u napadu, energiju s klupe i jebačke per 36 brojke. Ne vjerujete? Noah je lani bio na 16-12-5 uz 52 posto šuta na 36 minuta. Njegovo prisustvo omogućit će Clippersima da anuliraju određene mismatch probleme u dvoboju s Lakersima koji imaju tri legitimna centra u Dwightu Howardu (ukoliko se pojavi u Orlandu), Javaleu McGeeju te Anthonyju Davisu, koji igra tu poziciju oko 30 posto vremena.

Još jedan veteran koji je već dobio svoju ekipu je Corey Brewer, koji će karijeru nastaviti u Kingsima. On je stoljeće udaljen od utakmica u kojima je bio faktor, ove sezone nije igrao, lani je odigrao 31 utakmicu za 76erse i Sacramento. Jasno je da ne treba očekivati od njega da bude onaj lik koji je igrao jako dobru playoff košarku prije pet godina kada su njegovi Rocketsi izbacili prvo Dallas, pa Clipperse, prije nego što su ih Warriorsi zveknuli u pet utakmica, ali u modernom NBA-u nikad dosta krila, pa makar i onih koje je vrijeme pregazilo.

Čovjek koji je dobio posao dok se ovaj tekst pisao je i David Nwaba, kojem su Rocketsi ponudili ugovor na dvije godine. Nwaba je lik koji je u četiri sezone promijenio četiri momčadi — ove je godine odigrao 20 utakmica za Brooklyn prije nego što su ga se otarasili. Stoga je nešto duži ugovor prava premija za čovjeka koji je takav ugovor već nekoliko puta zaslužio.

Momčadi često na rosteru drže likove i po četiri ili pet sezona, čekajući hoće li se njihov talent razviti nauštrb igrača kakav je Nwaba, koji je po talentu limitiran, ali koji ono što radi radi jako dobro. On je muda-do-zida defenzivac koji može braniti tri pozicije, ima dobro lateralno kretanje i brze ruke i iznadprosječan je finišer u tranziciji. Njegov najveći minus je nepostojanje vanjskog šuta, ali činilo se da se i u tome popravio — ove je godine u Brooklynu gađao 42 posto uz skroman volumen, ali bilo je očigledno da mu se mehanika popravila i da bi mogao biti solidan u tom segmentu, osobito iz desnog kornera. Nažalost, Netsi su ga se riješili. Vidjet ćemo što može napraviti u Rocketsima koji su pokazali kako od takvih igrača mogu napraviti korisne članove rotacije — vidi pod Danuel House, Patrick Beverley, Gerald Green.

Kad smo već kod Greena, on je definitivno jedan od kandidata koji bi mogli dobiti posao tijekom sljedećih sedam dana, ali nisam siguran da bi upao na listu pet najzanimljivijih igrača koji se nude na tržištu.

Prvi na toj listi je definitivno Isaiah Thomas. Premda nije niti sjena onog igrača iz Celticsa oko čije je brzine i sposobnosti da završi akciju Brad Stevens izgradio čitav sustav, Thomas je prekaljeni veteran koji bi mogao pokriti određene mismatcheve kod nekih franšiza. Premda je izgubio korak nakon brutalne ozljede kuka zbog koje je prije dvije godine morao na operaciju, Thomas i dalje figurira kao NBA igrač zbog svoje mikroval sposobnosti da zabija s klupe. Igrao je pristojno ove sezone u 40 utakmica za Wizardse (12 poena, 40 posto šuta za tri) i, premda mu je obranu najlakše opisati kao čučavac s kojeg kamenac nije skinut od 1989. (dakle, smrdljiva rupčaga), dobit će ponudu neke franšize, makar zbog nade da može bljesnuti na dvije ili tri utakmice i učinkom u napadu zasjeniti probleme na drugom kraju terena.

Još jedan čovjek koji je nekoć blistavo sjao da bi pao u ponor osrednjosti je Tyler Johnson. Nedraftirani ljevoruki combo bek nije igrao košarku na top razini od svojih avantura u Heatu, pa ne čudi što su ga se Sunsi riješili ove sezone dva mjeseca prije nego što mu je ugovor istekao, ali valja naglasiti kako je Johnson čitavo vrijeme imao problema s koljenom koje je navodno konačno sanirao. Netko će mu dati šansu u nadi da će vratiti tricu na visoku razinu i bar malo rasteretiti ekipu. Johnsona bije glas iznimnog radnika i dobrog utjecaja u svlačionici, što bi trebalo dodatno podići interes za njegove usluge.

Isto vrijedi i za Anthonyja Tollivera. Premda nikada nije igrao na Johnsonovoj razini, a da ne govorim o Thomasu, Tolliver je meni jedan od najdražih role-playera u zadnjih 15-ak godina. Premda će ovaj tweener u povijesti ostati upamćen prvenstveno po tome što mu je Michael Beasley masirao koljeno misleći da masira svoje, nema sumnje da se radi o korisnom igraču kojeg odlikuje visoka inteligencija i požrtvovnost. No, Tolliver nije samo tip za praljve poslove koji postavlja dobre pickove, već i solidna stretch četvorka. Istina, ove sezone mu je šut za tri pao na svega 33 posto, ali što očekivati kada tijekom sezone promijenite tri momčadi i tri sustava igre? Tolliver je lani gađao 39, a godinu prije toga 43 posto iza linije za tri. Dajte mu ugovor!

Za kraj bih pak ostavio dvojicu G-League igrača.

Prvi je Dakota Mathias, koji je nekoć bio zvijezda na sveučilištu Purdue, ali se odlučio za Europu nakon što nije izabran na draftu. Ozlijedio se igrajući za Joventut te su obostrano raskinuli ugovor, a ove je sezone igrao u razvojnoj ligi uz impresivan učinak — 18 poena, pet skokova, tri asista, 40 posto šuta za tri. Ne mogu reći da sam gledao Mathiasa u G-Leagueu, ali ga se sjećam iz Boilermakersa. Radi se o beku šuteru koji može igrati i pleja i po stilu igre dosta podsjeća na nešto nižeg Joea Harrisa. Dakle spot-up šut, kreacija kroz dribling s vrha trice, sposobnost da dođe do elbowa i zabije šut s poludistance. Obrana je upitna, ali radije bih dao šansu njemu nego reliktima prošlosti kao što su Iman Shumpert ili J.R. Smith.

Drugi igrač iz G-Leaguea koji zaslužuje priliku je DeVaughn Akoon-Purcel, tweener koji je proveo četiri sezone u Europi igrajući u Danskoj, Izraelu i Francuskoj (u Danskoj je bio MVP sezone i finala), uz više nego pristojne predstave za Bakken Bearse kada su igrali u europskim natjecanjima. Akoon-Purcel se ove godine prometnuo u elitnog šutera te je ostvario statline 18-7-2 uz šut 49/40/78 u 41 utakmici za Oklahoma City Blue. Momak iz Trinidada, a bogami i Tobaga, nije možda prototip modernog NBA beka pošto mu nedostaje elitni dribling, ali igra pametno, ima niz sjajnih finti glavom, dobro finišira iz kontakta, solidno čita igru, skočan je i figurira kao plus defenzivac. On i Mathias definitivno zaslužuju svoju priliku, makar kao 17. igrači na rosteru.

Ima tu, naravno, još niz imena koje se vrte po medijima pa je za očekivati da ćemo konačno imati nekakvih vijesti iz lige koje se tiču igrača, a ne korone, Orlanda i tog famoznog bubblea. Pisanje kolumni u posljednje vrijeme podsjeća malo na pretakanje iz šupljeg u prazno s obzirom na to da se na parketima ništa ne događa, pa će nas ovih sedam dana prijelaznog roka bar malo podsjetiti kako stvari izgledaju u NBA postsezoni, makar se ne trgovalo zvijezdama nego robom s greškom.

Tko zna, možda netko u moru prašine pronađe kakav dijamant.