Čovjek koji je buljio u ekran

NBA playoff: Tko će koga

Prognoza svih serija; no, prije toga, jeste li vidjeli Sunse?!

U kratkom vremenskom periodu dobar dio profesionalnih nogometaša može izgledati poput Supermana. Zato nogometni klubovi, čak i u ovom analitičkom vremenu, često bacaju pare u vjetar kupujući ljude nakon briljantnih partija na Europskom ili Svjetskom prvenstvu. Rezon je jasan, a bio je još jasniji prije 20 ili 30 godina — to su najvažnije utakmice u kojima je pritisak najveći, a sposobnost da upravo u takvim okršajima odigrate na najvišoj razini pokazuje da ste kao igrač sazdani od posebnog materijala. No, taj rezon je pogrešan i na dvije dobre kupnje nakon sjajnih partija na SP-u doći će 10 loših, bar kad pričamo o omjeru utrošenog i dobivenog.

Nisam fan dizanja igrača u nebo nakon par sjajno odigranih utakmica zato što sam u životu vidio puno slučajeva u kojima bi se pokazalo da je forma varljiva, da nekog ludog talenta tu nije ni bilo, ili da je on ovisio o momčadskoj situaciji. Neki igrači uspiju spojiti i čitave sezone na visokoj razini, samo da bi se kasnije ispuhali — Roque Santa Cruz u Blackburnu, Peyton Hillis u Brownsima, Rick Ankiel kao pitcher u Cardinalsima, Oliver Miller u Torontu (dobro, on se nije ispuhao, nego napuhao). Vidjeli smo bljeskove igrača u kraćim periodima poput Linsanitya i Fernandomanije; kvragu, najgori ugovor trenutno u ligi, onaj Tobiasa Harrisa, rezultat je dobre igre kroz 55 utakmica u dresu Clippersa tijekom kojih je gađao 43 posto iza linije trice, da bi njegove brojke dolaskom u Philu pale na ligaški prosjek.

Isto vrijedi i za momčadi. Ekipe znaju ući u nizove tijekom kojih izgledaju impresivno (ili očajno) ali istinska kvaliteta neke ekipe može se procjenjivati tek na velikom uzorku, budući da on eliminira većinu varijabli kao što su sreća, forma, raspored, sitne ozljede i tome slično. Glupo je precjenjivati ekipu nakon šačice odigranih utakmica zbog toga što je nemoguće u tom periodu eliminirati sve okolnosti koje okružuju pobjede. No, jednom kad smo to rekli…

JESTE LI VIDJELI PHOENIX SUNSE?!?!?!?!

Sljedeće dvije sezone pokazat će mogu li Sunsi igrati izvrsnu košarku kroz čitavu godinu, ili će ostati tek NBA meme kojeg ćemo se rado sjećati idućih godina

Phoenix je tijekom natjecanja u Orlandu bio toliko impresivan da smo mu morali posvetiti jedan tekst, makar je počelo doigravanje u kojem ga nema.

U osam utakmica Sunsi su upisali osam pobjeda i završili sezonu sa 46,6 posto dobivenih utakmica, najviše u zadnjih pet godina i one ekipe u kojoj su igrali Eric Bledsoe, Goran Dragić i Isaiah Thomas. Pobjeđivali su suparnike s 11,5 poena razlike u prosjeku, više nego što su i moćni Bucksi imali u regularnom regularnom dijelu sezone. Bili su drugi po ofenzivnom rejtingu iza Portland Trail Lillardsa i četvrti u defenzivnom rejtingu. Bili su pažljivi s loptom, odlično su zatvarali defenzivni skok, te su bili najefikasnija ekipa u balonu. Gađali su trice preko 40 posto uz popriličan volumen, branili su se bez faulova i pobjeđivali. Pobjeđivali, pobjeđivali i pobjeđivali.

Ključ Sunsa bio je i ostao Devin Booker koji je potiho, kroz protekle dvije sezone, od bjesomučnog potrošača lopte postao relativno efikasan scorer.

Njegova trica je i dalje preklimava da bi ga se nazvalo elitom, ali počeo je agresivnije napadati obruč, urušavati obrane driblingom i biti fokalna točka čitavog napada. Čovjek kojeg su do jučer, donekle opravdano, uspoređivali sa Zachom LaVineom, u bubbleu je pokazao da može biti primarni kreator momčadi koji je sada lakše uspoređivati sa Donovanom Mitchellom, a od njega je čak i efikasniji. Booker je u prošlosti nekoliko puta naglasio kako mu je dosta poraza i kako je krajnje vrijeme da Sunsi uđu u playoff; nisu uspjeli, ali ovih osam pobjeda trebalo bi ga umiriti.

Jer iščitavati neke duboke poruke iz ovih osam utakmica bilo bi možda glupo, ali ono što se može iščitati je da je tih osam okršaja potvrdilo kako Sunsi imaju talenta u ekipi koji se relativno dobro slaže, te kako imaju potencijala razviti se u ekipu koja će kroz sljedećih nekoliko sezona biti čest gost doigravanja. Bookerov razvoj je conditio sine qua non za taj iskorak — poboljšanje trice bio bi sjajan korak uz novopronađeno plejmejkerstvo, kao i defenzivna konzistentnost — ali još je važniji način na koji će Sunsi nastaviti graditi jezgru ekipe. Mnoge su momčadi potratile mlade dane svojih zvijezda — u recentno vrijeme Pelicansi s Anthonyjem Davisom i Wolvesi s Karl-Anthonyjem Townsom — dovodeći likove koji individualno čak i nisu loši, ali se nikako ne uklapaju u momčad.

Jesu li Sunsi uistinu posložili momčad, kako su im mnogi tepali tijekom protekla dva tjedna, saznat ćemo tek dogodine kroz (nadam se) 82 utakmice sezone. Činjenica je da su neki njihovi potezi bili bizarni — plaćanje cap spacea T.J. Warrenom i pickom bilo je, blago rečeno, blentavo. Warren je bio hit igrač bubblea, ali je i prije toga bio relativno efikasan egzekutor u Sunsima i platiti dodatni pick da bi ga se riješili je previsoka cijena za cap space. Njihovo draftanje 24-godišnjeg Cama Johsona u prvoj rundi drafta bilo je kritizirano kako zbog Johnsonovih godina, tako zbog niskog plafona, a i zbog Johnsonove upitne college karijere, koja je procvjetala tek nakon transfera s Pitta na UNC. Kritizirana je i njihova odluka da potpišu Rickyja Rubija za 51 milijun dolara, iako nije bilo nekog ludog tržišta za Španjolca.

No, tijekom bubblea se činilo da su svi potezi opravdani.

Warrenov odlazak otvorio je minutažu za Mikala Bridgesa koji je igrao briljantnu obranu, usisavao je suparnike svojim dugim rukama i zatvarao ulaze, sposoban igrati i jedan-na-jedan i kao pomagač koji zatvara tricu. Cameron Johnson je izrastao u solidnog vanjskog šutera (iako mu je regulara sezona bila bolja od bubble predstava) koji može rastegnuti obranu i igrati pristojno na drugom kraju terena, posebno kao zatvarač defenzivnog skoka. Rubio je bio sjajan kao primarni plejmejker koji je potiho postao respektabilan šuter, unatoč niskom volumenu. Istini za volju, Sunsima bi više odgovarao combo play koji može igrati mimo lopte, ali Rubio je razvio solidnu kemiju u pick ’n’ rollu s DeAndreom Aytonom; inteligentan je, zna čitati suparnika i može služiti kao mentor Bookeru u određenim aspektima igre kroz sljedeće dvije sezone.

Tri kritizirane stvari, koje su kroz sezonu funkcionirale tako-tako, postale su snaga Sunsa u Orlandu. Pritom ne treba zaboraviti da su dobili doprinose od igrača od kojih to nitko nije očekivao.

Jevon Carter nije mogao promašiti iza linije trice. Cam Payne, čovjek kojem do jučer ne bih dao da mi nosi torbe do busa jer bi i to zajebao, izgledao je kao spoj Raya Allena i Peđe Stojakovića. Obojica su gađala preko 50 posto iza linije trice s tim da su potezali gotovo osam komada po dvoboju. Takav postotak je generalno neodrživ, pogotovo za Paynea kojeg sam gledao godinama u Bullsima, ali čak i da blago padnu u tom segmentu. postaju solidni igrači za zatvoriti rotaciju.

Dario Šarić, koji je ove zime skoro ispao iz rotacije, nametnuo se kao fantastična small-ball petica, igrač koji će odmijeniti Aytona dok je na klupi te se prešaltati u skroz drugačiju ulogu kada je ovaj na klupi. Dario je tijekom bubblea bio treći strijelac momčadi sa 14,8 poena po utakmici. Trica mu se konačno otvorila, gađao ju je preko 52 posto, i vjerojatno je napravio dovoljno da mu Sunsi ponude novi ugovor iduće sezone. Pitanje je samo koliko love su spremni dati za igrača koji je izgledao pogubljeno otkako je otišao iz Phile, ali ova nova uloga djeluje itekako obećavajuće. Šarićeva energija i napadanje ofenzivnog skoka su vrline koje će mu garantirati NBA karijeru, ali želi li biti faktor kakav je bio u Sixersima, morat će gađati trice.

Na kraju, tu je i Ayton, prvi pick drafta koji je propustio 25 utakmica sezone zbog suspenzije, koji i dalje pokazuje određene znakove nezrelosti — propustio je jednu četvrtinu utakmice jer je zaboravio ići na testiranje za koronu — ali se počeo razvijati kao košarkaš.

Njegov izbor na draftu zauvijek će se percipirati kroz prizmu izbora Luke Dončića, ali to je nepošteno prema Aytonu koji definitivno ima potencijala biti All-Star igrač u budućnosti. Njegove vještine su pomalo zastarjele, ali čovjek bi se mogao pretvoriti u elitnog pick ’n’ roll igrača — ove godine je završavao 61 posto svojih p’n’r napada — te ima prostora razviti svoju igru leđima. Ayton je elitni ofenzivni skakač koji je ove sezone grabio skoro četiri skoka u napadu, a krene li konvertirati putbackove onako kako bi trebao, dodatno će poboljšati svoj napadački učinak. U obrani je od totalne rupčage napredovao do polupristojnog defenzivca, što nije mali napredak u samo godinu dana.

Ne treba zaboraviti ni to da su Sunsi u bubbleu igrali bez Kellyja Oubrea, svog drugog strijelca i trećeg najbolje plaćenog igrača. Zlobnici (čitaj: ja) će reći kako su Sunsi igrali ovako dobro između ostalog i zato što Oubre nije bio član momčadi, budući da se radi o ne pretjerano efikasnom šuteru koji troši puno lopti, ali Oubre je i dalje mlad igrač, tek su mu 24, blago je poboljšao tricu i mogao bi biti ili pristojan igrač dovede li ga se pod kontrolu, ili, ako ništa drugo, tip kojeg će se moći trejdati za solidnog veterana.

Jezgra Sunsa je mlada — Rubio je najstariji igrač u rotaciji s 29 — te ima prostora za razvoj i konačno je dobila malo samopouzdanja. Ima i nešto prostora pod capom za iduću sezonu, pošto ostaju bez 19 milja koje su dužni Tyleru Johnsonu te bi trebali biti na oko 93 milijuna bez Šarića. Pronađu li pokojeg veterana, prodube li rotaciju na krilu i na pleju, Sunsi bi mogli iduće godine ući u borbu za plejof čak i na ovako krcatom Zapadu.

No, morat će paziti. Par krivih koraka i završit će kao Wolvesi ili Kingsi otprije par godina. Pokazali su tijekom ovih osam utakmica da imaju štofa. Sad ga moraju uobličiti. Sljedeće dvije sezone pokazat će mogu li igrati izvrsnu košarku kroz čitavu godinu, ili će ostati tek NBA meme kojeg ćemo se rado sjećati idućih godina, ali koji neće ostaviti dublji trag u povijesti lige.

+ PROGNOZE

Sad kad smo iskazali poštovanje Bubble Sunsima, vrijeme je za prognoze. Pisane su u ponedjeljak prije početka prve utakmice, tako da ako se netko ozlijedi ili se nešto dramatično dogodi do objave teksta — jebiga.

ISTOK

Bucks – Magic 4:0

Treba li uopće trošiti riječi?

Raptors – Nets 4:1

Caris Levert je izgledao sjajno za Netse u Orlandu, Joe Harris i Jarret Allen su ozbiljni igrači, ali ostatak momčadi baš i nije na nekoj razini. Da imaju Duranta, Kyrieja i Dellavedowu pričali bismo o ekipi za velike stvari, ovako će samo biti kanta za napucavanje aktualnim prvacima čija monstruozna obrana polako ulazi u vrhunsku formu.

Celtics – 76ers 4:1

Ozljeda Bena Simmonsa znači kako Sixersi ne moraju više razbijati glavu stvaranjem sistema u kojem on može funkcionirati zajedno s Joelom Embiidom. Ona isto tako znači kako Sixersi ostaju bez jedinog čovjeka koji čitavu seriju može čuvati Jaysona Tatuma i Jaylena Browna jedan-na-jedan. Oni mogu doskočiti tom problemu gurajući neiskusnog Matissea Thybulea u početnu petorku, ali startaju li zajedno njega, Shakea Miltona, Tobiasa Harrisa, Ala Horforda i Embiida imat će ogromnih problema s kreacijom u napadu, sa spacingom, s apsolutno svime.

Celticsi su trenutno bolja i dublja momčad, Kemba Walker se polako oporavlja i jedina šansa koju Sixersi imaju je da Embiid izmaltretira slabašnu rotaciju na petici Kelta i na snagu i masu dobije četiri utakmice. Theiss je prelagan, Enes Kanter prespor, a Robert Williams preneiskusan da bi se nosili s njim. Iskreno, vjerujem da će Embiid imati sjajnu seriju, ali širina i kvaliteta Kelta na krilima će ih na kraju pokopati.

Pacers – Heat 2:4

Da je Indiana kompletna, da ima Domantasa Sabonisa i zdravog Victora Oladipa, ovo bi bila druga pjesma, pogotovo uz uzlet T.J. Warrena u Orlandu. No, Pacersi mi se čine pretanki da bi ozbiljnije napali Miami koji, uz iznimku Kendricka Nunna, igra sjajnu košarku te je razbijao Pacerse kroz regularnu sezonu.

Jimmy Butler je vođa kakav paše Miamiju, Bam Adebayo igra sjajnu košarku pogotovo sad kada je došao na poziciju petice, Duncan Robinson je najbolji šuter na svijetu, a Tyler Herro se nastavio razvijati u polivalentnog igrača koji može igrati na tri pozicije. Pacersi nisu sposobni braniti Heatovu tricu u seriji na sedam i to će ih na kraju pokopati.

ZAPAD

Lakers – Blazers 4:1

Damian Lillard je bog! No, unatoč tome, bojim se da su se Blazersi potrošili u svom jurišu na osmo mjesto Zapada. C.J. McCollum ima problema s leđima, Zach Collins je ozlijeđen, nemaju ni jedno krilo koje može čuvati LeBrona. Gary Trent Jr.? Dobar, ali 20 cenata niži. Mario Hezonja u obrani? Nemojte me nasmijavati.

Ovo je savršena serija za podizanje LeBronove radne temperature na optimalnu razinu. Istini za volju, Lakersi nemaju nikakve šanse zaustaviti Lillarda koji će sam dobiti jednu utakmicu, ali i mismatch i kvaliteta su debelo na strani Lakersa, koliko god loše izgledali u bubbleu.

Clippers – Mavericks 4:1

Mavsi su imali najbolju obranu po učinku u povijesti lige. U POVIJESTI LIGE! S druge strane, obrana im je komatozna, širina nepostojeća i koliko god Luka Dončić bio genijalan, koliko god Kristaps Porzingis bio jednorogast, jedno je igrati sezonu, a drugo je iz večeri u večer igrati protiv najdublje momčadi lige koja vam može uštopati najboljeg igrača kombinacijom Kawhija Leonarda i Paula Georgea.

Premda Trez Harrell još nije igrao, premda Lou Williams tek ulazi u formu, Clippersi imaju dovoljno kvalitete da pokriju njihove izostanke i nalupaju Mavse kojima samo Lukina briljantnost u napadu i Porzingisova trica mogu donijeti jednu pobjedu. I ništa više.

Nuggets – Jazz 4:2

Jazzu nedostaje Bojan Bogdanović, koliko god njegov playoff rezime dosad bio upitan. Nedostaje i Mike Conley, koji je konačno počeo igrati dobro prije nego što je otišao iz bubblea jer mu se rodio sin. Bez njega Jazz ima samo dvojicu igrača koji mogu igrati s loptom — Joea Inglesa i Donovana Mitchella.

Nikola Jokić i Rudy Gobert vojevat će veliku bitku na centarskim pozicijama, Mitchell i Murray bi mogli imati velike obračune, vidjet ćemo hoće li Michael Porter Jr. nastaviti napredovati. Utah je opasna tricaška momčad, Denver dopušta puno trica. Denver ima ubojit pick ’n’ roll, Utah nema krila koja bi ga branila. Bit će gusta serija. Da su Babo i Conley tu, dao bih prednost Jazzu, ali Denver je u boljoj formi (iako je Jazz namjerno puštao utakmice kako bi izbjegao Rocketse) i trenutno je nešto dublja momčad.

Rockets – Thunder 4:3

Ovo bi trebala biti najgušća serija u prvoj rundi, ona koja će se igrati na zadnju loptu. Rocketsi su na par dana ostali bez Russella Westbrooka zbog ozljede kvadricepsa, ali ove su sezone igrali sjajno kada bi James Harden opet dobio sve ovlasti. Thunder ima problem budući da Steven Adams ne može igrati u ovoj seriji zbog mismatcha, i zato što Dennis Schroeder vuče ozljedu.

Chris Paul i SGA su dovoljno dobri da riješe Rocketse u par utakmica, ali isto vrijedi i za petorku Harden-Gordon-House-Tucker-Covington. Houston ne može zatvoriti defenzivni skok, ali zato može ispaliti 70 trica i tako anulirati deficit u broju napada. Bit će ovo serija na nož, ona čiji će se izgled mijenjati od dvoboja do dvoboja, serija u kojoj će se obrane gadno mučiti, ali u kojoj će Brada s društvom na kraju odnijeti konačnu pobjedu nad svojom bivšom momčadi. Tko će koga, nego svoj svoga.