Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Nepodnošljiva lakoća pobjeđivanja

Warriorsi su nevjerojatni. Zašto nismo više impresionirani?

Golden State Warriorsi osvojili su peti naslov u povijesti franšize i gotovo nitko nije impresioniran. Napravili su to glatko, bez puno muke, baš kako smo očekivali od starta sezone.

Naratologija nas uči kako klasične priče, bilo da se radi o Odiseji ili Star Warsima, imaju uobičajenu strukturu – tzv. Monomit, odnosno herojevo putovanje koje pred glavnog protagonista stavlja niz teško savladivih prepreka, a trud uložen u njihovo svladavanje na kraju prosvjetljuje glavnog lika naše priče i uzdiže ga na višu razinu. Warriorsi naizgled nisu imali tih prepreka. Nisu imali problema. Nisu se svađali unutar momčadi. Nisu morali pronaći prihvatljive strategije da bi njihove četiri zvijezde dijelile loptu. Nije bilo odrastanja, nije bilo muke, gotovo da nije bilo problema*. Otkako je sezona počela, Warriorsi kao da su uključili konzolu, upisali cheat code i čitavu igru odradili u god modeu. Njihov naslov impresionirao je rijetke.

*Jedina dva sukoba unutar ekipe dogodila su se kada se zimus Steph Curry s pravom žalio na nedostatak p’n’r situacija, što su ekspresno popravili i high screenovi su postali najjače oružje Dubsa, te nakon što je Kevin Durant u finišu jedne utakmice odlučio igrati izolaciju umjesto da dijeli loptu što je jako iziritiralo Draymonda Greena. Nije se ponovilo.

Šteta, jer trebali bismo biti impresionirani. Košarka koju smo gledali ne samo u finalu, nego kroz doigravanje nije možda bila neizvjesna, ali bogme je bila efikasna, brza i, premda je ovo riječ puna subjektivnih konotacija, lijepa.

Uzmite za primjer samo zadnju utakmicu, koja je unutar 48 minuta napravila sukus cijelog finala. Dvoboj je okarakterizirao metiljavi sudački kriterij zbog kojeg se prva četvrtina igrala 40 minuta, s bezrazložno dosuđenim osobnim greškama pri mekanom kontaktu*, što je kroz čitavu seriju išlo kontra Warriorsa koji vole igrati čvršću obranu bliže lopti. Svladali su i taj problem, iskontrolirali se, počeli napadati visoke igrače Cavsa i ubacili ih u probleme s faulovima te agresivnim ulijetanjem u linije dodavanja i brzim rukama u obrani jedan-na-jedan oduzimali hrpu lopti.

*Sudački kriterij jedan je od glavnih krivaca zašto Dubsi nisu završili doigravanje s 16-0 i upisali se u povijest – rani faulovi u četvrtoj utakmici njihovih glavnih igrača učinili su ih mekanim i previše pažljivim u fazi obrane. Nažalost, to je bacilo sjenu na sjajne predstave LeBrona, koji je briljirao tijekom čitavog finala (čemu svjedoče +/- brojke Cavsa svaki put kad bi čovjek sjeo na klupu) i Irvinga koji nikada neće biti Earving, ali je u finalu još jednom pokazao da može biti igrač pun magije.

Oduzete lopte kroz čitavu su seriju stvarale ogromne probleme za Cavalierse, koji su kroz sezonu imali jednu od najgorih tranzicijskih obrana lige. Čak i da je bila dobra, teško bi se mogla nositi sa Warriorsima, koji su kroz finale imali preko 15 čistih zakucavanja u kontri kada su Cavsi imali dva ili tri igrača u defenzivnoj poziciji, ali svejedno nitko ne bi izašao na loptu. Zašto? A s koga ćete pomagati?!

Istina, kroz prve tri serije Dubsi nisu imali težak posao, ali način na koji su razmontirali Cleveland je, jebemu sve, impresivan

U ostalim ekipama netko uvijek čuva nekakvog truta, nekakvu panjinu koja ne može primiti loptu u brzini, ne može zakucati, ne može pogoditi šut i s njega ide help defense i rotira se na igrača s loptom. U Warriorsima, osobito u niskim postavama, ne možete pomagati ni sa koga; Klay, Steph, Durant, Iggy, Draymond – svi su sposobni trčati kontru i poentirati. Naravno da netko treba izaći na loptu, to je prvo pravilo tranzicijske obrane, ali u defenzivi Cavsa nije postojao prioritet, nije se znalo s koga se pomaže i to je rezultiralo nizom situacija u kojima su ljudi prolazili mirno kroz reket koji je bio otvoreniji za promet od zelenog vala na praznik rada.

Dubsi su tijekom finala trpali preko 45 poena iz reketa, djelomično na račun tranzicije, djelomično zbog suludog ritma o čemu je već pisao naš Mario Gira, ali prvenstveno jer je njihova igra na pune napade toliko kompleksna, toliko uigrana i toliko lijepa za gledanje, osobito kada naleti na prosječnu obranu poput one Cavsa. High screenovi, Durant-Curry p’n’r (koji je konačno došao do izražaja u finalu) i bezbroj cutova bez lopte pretvorili su obranu Clevelanda u bezokusni pire, a kada tome dodate konstantno postavljanje blokova mimo lopte te sposobnost čak šestorice ljudi da poentiraju s visokom efikasnošću (Livingstone je odigrao sjajno finale za svoje kapacitete), naravno da su se Cavsi gubili.

Gotovo svi su treneri pokušali kontrirati izrazito mobilnom napadu Golden Statea tako da switchaju apsolutno sve u svakoj high screen, pick ‘n’ roll i pick ‘n’ pop situaciji, ali čime je to rezultiralo? Hrpetinom situacija jedan-na-jedan, u kojima je Curry išao na Lovea, Durant na Tristana, Klay na Korvera… Što ne bi možda bio problem kada bi mogli računati na help defense, ali kada ostatak ekipe UBIJA s distance nitko ne napušta svog čovjeka i takve su situacije obično završavale ili polaganjem ili šutom preko nižeg igrača uz dosta česte faulove i situacije +1 .

Naravno, koliko god Warriorsi bili dobri u igri kroz reket, to nije ništa kada krenu rokati s distance. U zadnjoj su utakmici utrpali 18 trica, što je samo po sebi zastrašujuća brojka, ali ono što posebno uništava suparnike je način na koji dolaze do njih, jer on razmontira obranu i otežava branjenje reketa, i što te trice dolaze u grupama. Ne sjećam se da sam ikad vidio momčad koja tako lako kao ovogodišnji Dubsi može stisnuti turbo dugme i s +5 u dvije minute doći do +20, dok se Oracle Arena trese od urlanja u žuto ogrnutih navijača.

Ne želim reći kako su Golden State Warriorsi podigli košarku do svog vrhunca; ali uzmete li bilo koji parametar, oni su kompletna ekipa. Napad koji ima toliko sistemskih rješenja i toliko talenta da ta rješenja može efikasno primijeniti na terenu, obrana koja je uigrana i mobilna, tranzicija, igra iznutra, igra izvana, sve sve sve. Jasno, nemaju napadački skok i imali bi ogromnih problema braneći vrhunski talent na niskom bloku – ali s obzirom na stil igre i na stanje lige, to su uistinu minimalni nedostatci.

Zašto onda nismo više impresionirani ovom sjajnom ekipom?

Prvi razlog koji se navodi je nedostatak kvalitetnih suparnika. Okej, Blazersi nisu bogznakakva momčad, a ni Utah nije pretjerano impresivna ekipa, a Spursi bez Kawhija jednostavno nisu Spursi. No, reći kako Cleveland Cavaliersi, momčad koju su umalo pomeli, nisu impresivna momčad naprosto je suludo.

Ljudi su kmečali zadnjih dana kako Cavsi nemaju klupu, kako su slabašni, kako su ovo ili ono… To je takva količina govana da bi zatrpala Marijansku brazdu do vrha i još bi ostalo materijala za izgraditi pontonski most ravno do Oaklanda. Cleveland je momčad u kojoj igra konsenzusom jedan od top 10 igrača svih vremena* na svom vrhuncu. To je momčad koja ima All Star pleja s izvanrednim driblerskim sposobnostima u Kyrieu, koja ima još jednog All Star igrača čija je igra kao skrojena da bude treća violina (Kevin Love je odigrao jako dobru finalnu seriju, osobito kroz prvih par utakmica) i koja ima niz izrazito dobrih specijalista – Kyle Korver je jedan od naj šutera lige, Tristan je jako dobar defenzivac i skakač, J.R. Smith je klasični X-faktor, dok je Shump više nego solidan obrambeni na bekovskim i krilnim pozicijama. Pričati kako je slabašna ekipa koja bi, da nije Warriorsa, bila izraziti favorit za naslov protiv bilo koga (da, i protiv Spursa), tjera me da stavim glavu u blender i smiksam je poput friškog gremlina. Istina, kroz prve tri serije Dubsi nisu imali težak posao, ali način na koji su razmontirali Cleveland je, jebemu sve, impresivan.

*Po mom mišljenju broj dva.

Naravno, puno veći problem za ostavštinu Warriorsa je stvar o kojoj smo već pričali – prelako je.

Prelako je, jer otkako su potpisali Duranta* imaju četvoricu vrhunskih igrača. Prelako je, jer su se sva četvorica sjajno uklopila u sistem. Prelako je, jer imaju sjajnog trenera, sjajnu upravu, sjajne navijače. Prelako je zato jer nisu vaša momčad. Zato je prelako. Dubsi su igrali po svim pravilima, dobro draftali. čuvali cap space, iskoristili njegov porast da dovedu Duranta, riješili se Marca Jacksona iako ih je odveo u doigravanje, jer su znali da nije trener za njih, odgajali igrače, našli prave veterane, sve. Kada odradite sve parametre kako treba, a to se dogodi jednom u 15 godina, naravno da će biti lako.

*Valja spomenuti kako je Lil B skinuo svoje prokletstvo s KD-a jednom kada je ovaj odlučio potpisati za GSW. To mu je, naravno, bio prvi i jedini pravi razlog dolaska u Oakland, ne budite naivni.

Mnogi će im to zamjeriti, ali upravo zbog te lakoće pobjeđivanja Warriorsi ulaze u moj osobni top 5 ekipa koje su osvojile naslove zajedno s Bullsima ’96., Celticsima ’86., Lakersima ’87. i Lakersima ’01. (sorry Pistonsi ’89. i Heat ’13., ispali ste). Kada gurnemo taj navijački element sa strane i uzmemo samo estetske kriterije, moram priznati, makar i nevoljko – ne samo da su bili dominantni, nego da su igrali prekrasnu košarku. Kevin Durant je odigrao čarobnu seriju. Curry je začepio usta svim kritičarima odigravši finale u kojem je u prosjeku imao više asistencija nego John Stockton u finalu ’97., više skokova nego Kevin Garnett u finalu ’10. i više poena nego Dirk Nowitzki ’11… Klay je dokazao kako mu nesebičnost dolazi prirodno, a Draymond kako je uvijek spreman čuvati suigračima leđa. Zajedno izgledaju nezaustavljivo.

Navijače brine hoće li se ovaj trend nastaviti. Kladionice su već objavile omjere za sljedeću sezonu i Dubsi su debeli favoriti. No, u NBA ligi se stvari mijenjaju brzo. Durantu ističe ugovor, Curryu treba novi. Uskoro će se morati riješiti Iggya i Livingstonea ukoliko svi ne pristanu uzeti PUNO manje pare nego što bi dobili drugdje, a nakon toga će vjerojatno morati odlučiti Green ili Klay.

U međuvremenu, Celticsi imaju pregršt opcija; Bucksi, 76ersi i Wolvesi imaju zdrave mlade jezgre, Pelicansi bi uz par poteza mogli stvoriti momčad oko Anthonyja Davisa, a ni Cavse još ne možemo otpisati. Loš ugovor, par promašaja na draftu, promjena u salary capu te uvijek prisutna mogućnost ozljede mogu srušiti Golden State s vrha. Sljedeće godine ostaju favoriti, ali u NBA-u su stvari uvijek nepredvidive.

Makar to ova sezona na trenutak opovrgla.