Prije 20-ak godina pročitao sam priču Ephraima Kishona koje se sjećam samo u tragovima, ali je se svejedno sjećam. Priča je to o poreznom inspektoru koji kao da ima nadnaravne moći. Bez ikakve istrage, bez ikakve sumnje u počinjeno nedjelo, taj je majstor mogao ući u bilo koju firmu i otkriti utaju poreza. Ušao bi nasumično s ceste i — bam! — otkrio porezne nepravilnosti u papirima. Naravno, porezni inspektor nije imao nadnaravne moći; Kishonova šala bila je u tome što su apsolutno svi u Izraelu tih godina utajivali porez, tako da ste mogli ući u bilo koju tvrtku i otkriti malverzacije. Podsjeća na Hrvatsku? Malo. No, još više podsjeća na ekipu preko bare.
Imam dojam da bi takav inspektor, kad bi vršljao po NBA momčadima, upadajući nasumično u urede franšiza, imao sličnu prođu. Ne bi, doduše, otkrivao porezne malverzacije već legendarni tampering.
Premda članci 35 i 35a ustava lige jasno napominju kako ni jedan vlasnik, generalni menadžer, trener, skaut ili igrač ne smiju nagovarati igrača druge momčadi da im se priključi prije nego taj igrač postane slobodan, to se događa svakog dana. Zapravo, ako ste član franšize koji se pridržava tampering pravila, slobodno možemo reći da ne radite svoj posao.
NBA je prošlog tjedna pokrenula dvije istrage. Prvu protiv 76ersa, za koje se sumnja da su u teškom prekršaju jer ne samo da su imali kontakte s P.J. Tuckerom i Danuelom Houseom prije nego što su ti igrači službeno okončali svoje ugovore s Miamijem i Utahom, nego su se navodno unaprijed ‘ispod stola’ dogovorili s Jamesom Hardenom, budući da im je njegovo odricanje kolosalne opt-in klauzule omogućilo potpisivanje tih igrača. Isto tako su pokrenuli istragu protiv New York Knicksa, koji su potpisali Jalena Brunsona unatoč tome što su mu Mavsi, u kojima je proveo četiri godine i rastao od rezerve do druge opcije finalista Zapada, ponudili istu količinu love.
Na snazi ostaje truli sustav u kojem samo pošteni ispadaju glupi i nastradaju
Ne znam koliko će istrage biti opsežne i uspješne, ali u jedno sam 100 posto siguran i bez završetka istražnog procesa: obje ekipe prekršile su odredbe o tamperingu. Ne zato što su Sixersi i Knicksi franšize koje vode korumpirani ljudi, već zato što (gotovo) svaka NBA ekipa krši tampering zakone. Kako i ne bi kad su toliko priglupi, toliko uklonjeni od stvarnosti, toliko neodrživi.
Svake godine, minutu nakon što krene službeni prijelazni rok, mobiteli košarkaških fanatika krenu vibrirati od Twitter notifikacija. Shams Charania i Adrian Wojnarowski natječu se tko će prije objaviti nove potpise i razmjene igrača, dogovorene u tako kratkom roku da je jasno kako je do njih moglo doći samo kršenjem tampering pravila. Prošle sezone liga je kaznila Bullse, koji su 30 sekundi nakon početka prijelaznog roka objavili da su potpisali Lonza Balla. Slično se dogodilo Miami Heatu* zbog ekspresnog potpisa Kylea Lowryja. Napravili su istragu, jer kazne ne mogu dijeliti ako optužbe za tampering nisu dokazane; utvrdili su, naravno, da su obje ekipe prekršile pravila i kaznile ih gubitkom picka druge runde.
*Dakle, ekipi zbog koje su anti-tampering pravila i redefinirana, jer je 1995. dovela Pata Rileyja za trenera kad ga je novopečeni vlasnik Mickey Arison ugostio na svojoj jahti, iako je Riley i dalje bio član Knicksa. Unatoč tome što su Knicksi odustali od optužbi nakon što im je Heat dao pick prve runde i milijun dolara za Rileyja, Miamijevo je ponašanje bilo toliko očito i bezobrazno da je rezultiralo desetljećem loših odnosa između dviju franšiza, dodatno potenciranim okršajima u playoffu 1997. (MIA u 7), 98. (NYK u 5), 99. (NYK u 5) i 2000. (NYK u 7). Sve četiri serije išle su u majstoricu jer se prva runda igrala na tri dobivene, tako da možete zamisliti kolika je netrpeljivost vladala između dviju momčadi. Taj Heat se generalno prerijetko spominje u okviru legendarnih ekipa iako su igrali konferencijsko finale i imali sezonu sa 61 pobjedom.
Vidjet ćemo hoće li kazne biti jednako blage dokaže li se krivnja Sixersima i Knicksima, što je, naravno, samo pitanje kvalitete istrage. Liga na raspolaganju ima poprilično invazivne metode, kao što su zaplijena komunikacijskih uređaja poput mobitela i laptopa, uz uobičajene razgovore s akterima navodnih malverzacija u kojima će pokušati pronaći diskrepancije koje bi ukazivale na kršenje pravila.
Slučaj Knicksa je poprilično uobičajen, te bi u slučaju dokazane krivnje vjerojatno rezultirao gubitkom picka druge runde.
Knicksi su nedavno zaposlili Ricka Brunsona, Jalenova oca, na mjesto pomoćnog trenera. Tom Thibodeau je kroz zadnje dvije godine ostao bez Kennyja Paynea i Mikea Woodsona, koji su otišli trenirati svoja matična sveučilišta Indianu i Louisville, te je bilo jasno da će zaposliti bar jednog pomoćnog trenera. Brunson je bio njegov pomoćnik i u Chicagu i u Minnesoti, ali njegov je dolazak u Knickse predstavljao malo iznenađenje, budući da se zadnje tri godine bavio isključivo srednjoškolskom košarkom nakon što je dao ostavku u Timberwolvesima zbog optužbi o “nepropisnom odnosu prema ženama na radnom mjestu” — nije otkriveno što je to točno uključivalo, ali zna se da su ga najmanje četiri radnice optužile i da mu to nije bilo prvi put, jer je i 2014. bio optužen za seksualno uznemiravanje maserke s kojom je imao izvanbračnu aferu, iako je tada oslobođen.
Pitanje je: kako je takvim ljudima dozvoljeno da iz godine u godinu dobivaju neke od najelitnijih poslova u svijetu sporta? Ono je rezervirano za puno ozbiljniju i mučnu temu, ali za potrebe priče o tamperingu treba još naglasiti kako je Rick Brunson ujedno i jako dobar prijatelj predsjednika Knicksa Leona Rosea, koji mu je davnih dana bio agent dok je Rick igrao za jednu od osam momčadi koje je promijenio tijekom karijere te prijateljstvo Brunsonovih i Roseovih traje već nekoliko desetljeća. S obzirom na to da su Knicksi sami objavili kako je Jalen njihov igrač i prije nego su to zakonski smjeli, s obzirom na sumnjivo zaposlenje Jalenova oca i još desetak detalja koji su se pojavili u cijeloj priči, misliti da se ovdje ne radi o tamperingu može samo jako naivna osoba. Sam dolazak Brunsonovog tate u franšizu je tampering par excellence i bit ću iznenađen ne pokažu li se krivima.
Slučaj Sixersa je puno kompleksniji i gori. Čak i meni, koji mislim da je tampering teška budalaština, ono što je Phila navodno napravila ne stoji dobro.
Prvenstvena funkcija salary capa je da osigura koliko-toliku pravednu distribuciju profita između vlasnika franšiza i igrača, dok je njegova sekundarna funkcija da osigura financijski okvir koji pogoduje paritetu između momčadi. Dogovaranjem ispod stola o budućim ekstenzijama ugovora ta sekundarna funkcija pada u vodu jer omogućuje franšizama da redistribuiraju sredstva kroz godine i na taj način obezvrijede cap. Kada bi se takvi prešutni dogovori tolerirali, ekipe bi komotno mogle doći i reći, ne znam, LeBronu Jamesu: “Alo James, aj potpiši ovu godinu na 10 milijuna da popunimo ekipu ozbiljnim igračima, a onda ćemo ti sljedeće godine dat max jer imamo tvoja Bird prava”, što bi Lakerse očito stavilo u favoriziranu poziciju u odnosu na druge franšize.
Takvo navigiranje capa najteže je dokazati. Hardenov popust Sixersima prezentiran je kao osobno odricanje u korist momčadi, što je svakako hvalevrijedan potez te se dogodio, ako me pamćenje ne vara, samo jednom kada su Wolvesi imali dogovor s Joeom Smithom.
Bivši prvi pick na draftu odradio je solidne tri godine s Warriorsima, odbio ugovor od 80 milijuna dolara i potpisao s Wolvesima za 1,75 milijuna. Smith, generalni menadžer Kevin McHale i vlasnik Wolvesa Glen Taylor imali su dogovor da će igrač potpisati tri minimalna ugovora zaredom kako bi dobili Bird prava i onda ga potpisati na max ugovor. Unatoč sumnji u nečasne radnje, liga nije imala dokaze protiv Minnesote sve dok se agent Eric Fleisher nije razišao s doktorom košarke Andreom Millerom, pa je Miller tužio Fleishera koji je bio i Smithov agent, pa su brojni dokumenti izašli na vidjelo. Osramoćeni McHale odstupio je s mjesta GM-a uz riječi: “Postoji osam do 10 ekipa koje ovo stalno rade. Mi smo samo loši u ovome.”
Ta je situacija Wolvese koštala 3,5 milijuna dolara i pet pickova prve runde (iako je jedan kasnije vraćen), što je uvelike osakatilo njihovu sposobnost da oforme pristojnu momčad oko Kevina Garnetta. Hoće li biti takve drakonske kazne dokaže li liga da su Sixersi napravili isto u Hardenovu slučaju? Moguće. No, sumnjam kako će dokazati išta slično. Doc Rivers je nedavno bio poprilično odrješit, s podsmjehom negirajući te optužbe. Vjerojatnije je da će liga otkriti kako su Sixersi bili u dosluhu s PJ Tuckerom prije nego što je krenuo prijelazni rok, te će ih kazniti na sličan način kao Bullse i Heat prošle sezone.
Što je jedan od glavnih problema u vezi s tamperingom.
Misli li liga stvarno da je tampering problem — kontaktiranje igrača i trenera tijekom sezone o budućem zaposlenju, potpisivanje igrača prije prijelaznog roka ili manipulacija capom — onda bi kazne trebale biti drastične. Prije tri godine maksimalna je novčana kazna za tampering povećana na 10 milijuna dolara, ali je i dalje najveća kazna ikad plaćena onih 500.000 dolara kada je Magic Johnson javno zvao Paula Georgea da potpiše za Lakerse prije nego je ovaj završio u Clippersima. Kazne su blage i primjenjuju se samo u očitim slučajevima, onda kad liga osjeti da je osramoćena u javnosti, što omogućuje generalnim menadžerima da djeluju u sivoj zoni, kao šverceri na pazaru. Liga bi se trebala odlučiti hoće li konačno početi primjenjivati drakonske kazne i na taj način stati na kraj tamperingu, ili će se rješiti većine pravila vezanih uz ovo ponašanje.
Za mene nema sumnje što bi trebala napraviti, pošto je tampering, pogotovo u modernom svijetu u kojem se igrači svakog dana međusobno čuju, u kojem se nove supermomčadi slažu u WhatsApp grupama, u kojem je bitnije koliki ste prijatelji, a ne kako pašete jedan uz drugoga na parketu, nemoguće kontrolirati.
Maknemo li na stranju manipuliranje capom koje bi i dalje trebalo biti strogo kažnjivo, tampering je banalna stvar u kojoj se momčadi ljute na druge momčadi jer su im popalile igrača, kao likovi koji žele mlatit druge likove jer su im, kao, maznuli cure, kao da te cure nisu imale nikakav utjecaj na prekid veze i odlazak drugome. Baš kao i u romantičnim odnosima, franšize bi trebale sagledati svoj odnos sa igračima, a ne urlati “tampering, tampering!” kad igrač odluči napustiti ekipu. Osim toga, ukidanje zabrane tamperinga bilo bi dobro za ligu čija popularnost uvelike ovisi o kretanjima igrača i tračevima tko će gdje potpisati.
Micanje tamperinga dodatno bi podebljalo tržište informacijama i pretvorilo NBA u transfer-feštu kakvu na nogometnom tržištu možemo gledati tijekom čitave sezone.
Ovako na snazi ostaje truli sustav u kojem samo pošteni ispadaju glupi i u konačnici nastradaju. Toga je previše u svim sektorima ljudske djelatnosti, pa ne vidim razloga zašto bismo nešto slično trebali gledati u NBA-u. Da se razumijemo, i Sixersi i Knicksi zaslužuju biti kažnjeni jer su (99,9 posto) prekršili pravila, ali to ne znači da ta pravila nisu stupidna. Vrijeme je da se modificiraju. Više pilom nego skalpelom.
