Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

New York, New York

Nakon ludog prijelaznog roka, zna se tko je gazda u gradu

Čuli ste za Schrödingerovu mačku? Ne, ne, nije to nikakva maca s Instagrama već misaoni eksperiment austrijskog fizičara Erwina Schrödingera koji je pokušao objasniti princip kvantne predispozicije gurajući mačku u kutiju s otrovnim plinom kojeg aktivira raspadanje atomske jezgre. Ne zovite Prijatelje životinja, napravio je to samo u mašti. Uglavnom, dok je kutija zatvorena mačka postoji u oba stanja — ona može biti mrtva ako se jezgra raspadne i aktivira otrov, a može biti i živa u slučaju da jezgra ostane čitava.

NBA salary cap je nalik na Schrödingerovu mačku. U trenucima u kojima velike zvijezde izlaze na tržište, a ekipe imaju prostora pod capom potpisati ih, njihov status contendera je u kutiji s otrovom, i živ i mrtav. To su trenuci nade kako za članove franšize, tako i za navijače. Glasine o dolasku najvećih zvijezda kolaju po medijima, rade se planovi za budućnost, uzbuđenje raste. Lijepo je biti fan ekipa koje imaju prostora pod capom tih par dana pred otvaranje free agency perioda.

A onda se kutija otvori i saznate je li mačka živa ili mrtva.

Sugrađani Knicksi i Netsi imali su različite reakcije na otvaranje kutije. Netsima je u naručje skočila prekrasna mala maca, zaigrana i vesela. Knicksi su pak dobili lešinu.

Spojiti igrača labilnog poput Duranta s čudakom poput Kyriea nije baš najpametniji potez i ostaje pitanje kako će to izgledati na parketu

Privlačnost igranja za jednu od najslavnijih NBA franšiza odavno je izblijedjela. Godine i godine loših poteza pod omrznutim vlasnikom Jamesom Dolanom uništili su reputaciju ekipe u plavo-narančastim dresovima, a Madison Square Garden pretvorio se u Madison Square šikaru. Posljednji veliki free agent kojeg su Knicksi privukli u svoje redove bio je Amar’e Stoudemire kojeg su se dočepali nakon što su izvisili u utrci za LeBrona Jamesa; posljednji veliki igrač koji je želio doći u New York bio je Carmelo Anthony. Knicksi su tijekom zadnjih nekoliko godina postali toliko otužni da su čak i zvijezde koje su sami draftali i stvorili, poput Kristapsa Porzingisa, odlučile napustiti svjetla velegrada.

Bill Simmons je fino izlistao povijest propadanja momčadi, bar one koje se tiču dovođenja igrača. Tom nizu svakako valja dodati fijasko vladavine Isiaha Thomasab koji se nije manifestirao samo na parketu nego i izvan njega te uključuje nenamjerno predoziranje tabletama za spavanje te seksualno uznemiravanje klupske zaposlenice  Anuche Browne Sanders. Također, ne smijemo zaboraviti ni to da je James Dolan ove godine uručio doživotnu zabranu dolaska u MSG navijaču koji mu je na utakmici sugerirao da proda ekipu, te kako su prije dvije godine uručili zabranu godine dana dolaska na utakmice legendi Charlesu Oakleyu.

Pa tko ne bi želio igrati za ovakvu nakupinu izmeta?

Glavni problem je što i dalje žive u nekim drugim vremenima u kojima je New York najveća pozornica na kojoj neki igrač može igrati. No, razvojem interneta moć velikog tržišta je okopnjela — igrači poput LeBrona, Kevina Duranta i Giannisa Antetokounmpa jasno su pokazali da možete izgraditi svoj brand igrajući u relativno malim mjestima koristeći društvene mreže za (samo)promociju koja donosi lovušinu, a sve bez glavobolja i medijskog pritiska od 100.000 paskala koji idu s New Yorkom.

Mistika košarkaške Meke izblijedila je pod utjecajem Jamesa Dolana, najantipatičnijeg i najnesposobnijeg vlasnika neke NBA franšize, uz Roberta Sarvera. Za Dolanovo bogatstvo je zaslužan ćaća Charles koji je izgradio bogatstvo iz male kuće u Clevelandu u kojoj je proizvodio i prodavao sportske i industrijske filmove i dok sin James ne proda Knickse, politika ekipe teško da će se promijeniti. Čovjek koji održava firmu kupujući, a ne gradeći, ima isti pristup i sa momčadi. Knicksi već dva desetljeća čekaju skupocjenog slobodnog igrača, košarkaškog mesiju koji će spasiti franšizu. Dok ostale ekipe grade kosture svojih momčadi draftajući i odgajajući igrače*, Knicksi uspijevaju ili uništiti ili otjerati ono malo talenta što nabave s koledža/iz Europe.

*Jako je malo ekipa koje su se izgradile kroz free agency, a da su osvojile naslov. Uzmimo za primjer 1999., kada su Knicksi zadnji put bili u finalu — Lakersi su draft tradeom dobili Kobea i onda na njega nakalemili Shaqa i kasnije Odoma i Gasola, uz to draftajući i razvijajući Bynuma. Sigurno da je free agency bio jako bitan za njihovu dominaciju, ali bazu su stvorili sami. Spursi su draftali i razvili Timmyja, Manua, Parkera, Admirala i Kawhija. Miami je imao Wadea kojem je nakalemio Shaqa. Dallas je imao Nowitzkog. Warriorse ne trebam ni spominjati. Boston je došao u status contendera preko free agencya, ali je bar imao Piercea. Miami 2 je stigao u status contendera preko free agencya, ali je bar imao Wadea. Toronto je imao kostur kojem je nedostajao superstar. Pistonsi su imali samo Princea na draftu, ali su Chaunceya i Bena razvili sami — Sheed i Rip su došli kao gotovi igrači na tu jezgru. Kod svih osvajača postojao je bar taj početni moment, bar 30-40 posto izgrađenosti. Knicksi pak već godinama pokušavaju sagraditi neboder bez udarenih temelja.

Tragedija je u tome što su pred početak ovog prijelaznog roka čak i imali nešto talenta.

R.J. Barrett nije odigrao jednu jedinu utakmicu u NBA-u, ali jasno je da drugi pick drafta ima potencijal biti u najmanju ruku povremeni All-Star, a možda i franšizni igrač. Kevin Knox je bio neefikasan u određenim periodima u sezoni, naročito na početku kada se mučio s ozljedom gležnja i nestabilnom ulogom u ekipi, ali je isto tako pokazao potencijal da se razvije u vrsnog scorera kakav je bio na faksu. Mitchell Robinson bi pak mogao postati briljantan defenzivac poradi li malo na čitanju suparnika, jer ima brutalne blokerske instinkte i volju za radom. Dennis Smith ostaje talent koji bi jednog dana mogao eksplodirati na sličan način na koji je ove godine eksplodirao, recimo, De’Aaron Fox.

Allonzo Trier je također nagovijestio da bi mogao postati iznadprosječni tricaš pošto je u rookie sezoni gađao 39 posto s trice — uz, doduše, limitiran broj pokušaja, ali on će morati drastično popraviti svoju obranu koja je blago rečeno kriminalna (isto vrijedi i za Knoxa, da se razumijemo). Jedini klinac koji nije pokazao ama baš ništa je onaj koji je biran prije svih nabrojanih na draftu — Frank Ntilikina je u obje svoje godine u ligi bio užasan.

Da su ovoj mladoj skupini Knicksi pridodali KD-a i Kembu Walkera, Kyrieja Irvinga, Kawhija Leonarda ili Jimmyja Butlera, imali bi contendera. Kroz godinu dana, ovisno o zacijeljivanju Durantove ozljede i razvoju mlade jezgre, možda bi bili i prvi contenderi za naslov. No, Meka više nije Meka, ako je ikada i bila. Velika imena su zaobišla Garden. Odmah u startu. Generalni menadžer Scott Perry odjednom je ostao s golemom količinom cap spacea koju je morao nekako potrošiti. Perry je od preuzimanja kontrole nad franšizom vukao uglavnom pametne poteze — stao je na kraj rastrošnosti, draftao je solidno i riješio se toksičnih ugovora — ali ovaj put je odabrao put kojim nije maksimalizirao potencijal koji je nudio toliki prostor pod salary capom.

Naime, jednom kada je free agency period započeo, određene franšize poput Miamija i Golden Statea tražile su partnere kojima bi uvalili igrače s velikim ugovorima kako bi vratili bar dio financijske fleksibilnosti. Za uslugu rješavanja igrača, koji ionako nisu imali više od godinu ili dvije na ugovorima, nudili su pickove. Knicksi su mogli nakrcati roster s dva, tri ovakva igrača i pokupiti koji pick. Istina, to bi bili visoki pickovi, ali i oni imaju svoju vrijednost — Mitchell Robinson je npr. bio pick druge runde drafta.

Perry ili nije želio ići tim putem, ili mu on nije pao na pamet. Umjesto toga potpisao je šestoricu igrača na kratkoročne ugovore, zadržavajući financijsku fleksibilnost za 2021. kada na tržište izlazi Giannis, aktualni MVP. Radi se mahom o solidnim igračima u rotaciji koji bi bili korisni bilo kojem klubu.

Wayne Ellington je vjerojatno najslabiji od novopotpisanih prvenstveno zato jer u arsenalu nema nekakav super skill osim iznadprosječnog vanjskog šuta. Elfrid Payton je vjerojatno drugi najslabiji igrač od novopotpisanih prvenstveno zbog slabašnog vanjskog šuta. Bobby Portis ima potencijal razviti se u jako dobru napadačku četvorku po uzoru na Patricka Pattersona u danima dok je još bio dobar, a poslužit će ako treba našaketati kojeg od momčadskih kolega.

Taj Gibson je profesionalac prve klase koji polako ulazi u zalazak karijere, ali i dalje može igrati plus obranu i stavljati šutove s osnovne linije. Reggie Bullock je prekaljeni veteran koji ulazi u najbolje godine, a vrati li šut i defenzivni intezitet na razinu iz posljednje sezone u Detroit Pistonsima, mogao bi ostati u New Yorku kao dugoročno rješenje na beku/krilu.

Julius Randle je pak najbolji igrač od potpisanih i jedini koji je dobio ugovor koji je garantiran na više od godinu dana, a premda je njegova igra malčice zastarjela sa svojim hi-lo potezima mora se priznati da je odradio krasnu sezonu u New Orleans Pelicansima usprkos tome što se stilom igre nije uklapao u momčad. Randle je bio projiciran kao višestruki All-Star kada je dolazio na koledž i premda postoje jako male šanse da to i postane, tu i tamo vidimo bljeskove u igri koja ga je učinila sedmim pickom na draftu.

Fleksibilnost koja je ugrađena u spomenute ugovore omogućuje Knicksima da u free agency 2021. uđu s tek nešto više od 32 milijuna dolara na plećima, što je moglo biti i manje da lani nisu bili prisiljeni riješiti se Joakima Noaha čija ih waive and stretch opcija košta 6,4 milijuna dolara godišnje. Ono što je bitno je da Knicksi ne stave sva jaja u košaru u free agencyju kao ove godine, nego pokušaju kroz ove dvije sezone izgraditi stabilnu momčad u koju će igrači željeti doći, unatoč Jamesu Dolanu i njegovom kancerogenom prisustvu.

Kao što su željeli doći u Netse.

Brooklyn je odradio sezonu u kojoj su svi glavni akteri doživjeli napredak. D’Angelo Russell je postao All-Star, Caris LeVert je nastavio razvoj u iznadprosječnog slashera unatoč ozljedi, Joe Harris se potvrdio kao jedan od ponajboljih šutera čitave lige, Spencer Dinwiddie je riješio problem katastrofalne efikasnosti, a Jarret Allen je izrastao u junaka kung-fu blackspotation filmova sa golemom afro frizurom i energijom koju je donosio na poziciji centra.

Nema boljeg trenutka za franšizu od onoga kada svi mladi igrači na jeftinim ugovorima naprave skok, jer taj moment znači da imate talent, imate bazu, a istovremeno imate i para za potpisati zvijezde. Netsi su potpisali tri. Unatoč tome, ostaju upitnici oko sve trojice; neki više, neki manje izraženi.

Kod DeAndrea Jordana je on najjasniji — hoće li mu se dati? Allen je prošle sezone bio bolji igrač, trčao je i trudio se iako nema niti pet posto DeAndreova defenzivnog talenta. Jordan je pak igrao preko kurca u Dallasu, lijeno bildajući svoju statistiku i puštajući da mu reket postane šetnica u određenim utakmicama. Isto tako, radi se o čovjeku koji je tek navršio tridesetu, koji je prije par godina bio u najboljoj petorci lige i koji je sam mogao pokrivati čitavu stranu, istovremeno igrajući briljantan help defense. Mogao je zatvarati reket, mijenjati kuteve ulaska suparnika u p‘n’r-u, blokirati šutove, switchati se, braniti post-up.

Pitanje koje se postavlja je može li Jordan i dalje biti takav igrač? Je li njegov pad produkcije plod nemotiviranosti ili je priroda došla na svoje? Nekako mi se čini da je ovo prvo ipak glavni faktor što su dobre vijesti za Netse, te bi igra za contendera mogla opet probuditi DeAndrea. Ako se to ne dogodi, nije ni toliko bitno — Allen je više nego sposoban biti startni centar, a imati rezervnog visokog DeAndreova kalibra za 10 milijuna dolara je više nego povoljno.

Durantov ugovor je ipak puno veći uteg oko vrata. Naravno, samo zbog jedne stvari — nitko ne zna kakav će se vratiti nakon ozljede Ahilove tetive. Premda se radi o jednoj od najgorih ozljeda za košarkaše, medicina je dovoljno napredovala da Brooklynovim i Durantovim navijačima ostaje nada kako bi se jedan od 25 najboljih igrača svih vremena mogao vratiti barem na 90 posto svojih prijašnjih mogućnosti. Ahilova je uništila karijere nekih vrsnih igrača poput Dominique Wilkinsa i stavila točku na ‘i’ Hall of Fame karijera poput one Kobea Bryanta, ali u posljednje vrijeme vidjeli smo ljude koji su se vraćali nakon takve ozljede.

DeMarcus Cousins možda nije najbolji primjer, pošto se radi o centru koji ipak ima 1.000 kila više od KD-ja, ali i on je izgledao jako dobro u određenim periodima prošle sezone te je bilo jasno kako slaba integracija u momčad, nepromišljenost i nedostatak fizičke spreme više utječu na njegovu igru od limitirane mobilnosti. Isto vrijedi i za Rudyja Gaya, koji se nakon slabašne lanjske sezone ove godine vratio u sličnu formu u kakvoj je bio u Sacramentu prije ozljede, iako sa smanjenom minutažom.

Durant je po mnogočemu čudo prirode — čovjek njegove visine (službeno 206, no gotovo svi koji su ga gledali tvrde da ima preko 210 cm, što se može vidjeti i po fotografijama) ne bi smio imati takvu spretnost, takav dribling u punom trku i takvu finesu, baš kao ni što čovjek tanji od manekenki iz 1990-ih ovisnih o heroinu ne bi smio biti tako otporan na udarce. Da sam čovjek od klađenja, kladio bih se na njegov povratak u fizičku spremu.

Problem je samo taj što… KD je igrač koji je pokazao određenu psihičku nesigurnost u prošlosti, bilo da se radi o otvaranju lažnih profila kako bi branio svoj prelazak u Dubse, ili o izjavama Stevea Nasha kako mu je Durant priznao da nije pronašao ispunjene u osvajanju naslova. Njegov slučaj pokazuje koliko je zajebano biti celebrity, naročito u današnjem vremenu. KD-jev problem sa samim sobom, čije mu seciranje, sudeći po Instagramu, sve više ide na živce, što opet pokazuje da mu je previše stalo što javnost misli o njemu. To samo po sebi nije nekakav veliki problem, ali kada ga uparite s čovjekom čija je toksičnost razorila ekipu koja je imala potencijal napasti, u najgoru ruku, naslov Istoka, e onda stvarate bombu.

Kyrie Irving se kroz proteklih par godina ustoličio kao jedan od najvećih čudaka čitave lige. Sa svojim “teorijama” o ravnoj zemlji, ispitivanju trenera o tome što riječ “vlada“d” znači za njega, s čitavom woke spikom, Irving je postao ekvivalent one čudne tetke koja ponekad navrati do matere na kavu i blebeće o horoskopu, čakrama i retrogradnom Merkuru. Priče koje se iz dana u dan ispredaju o Kyrieju su toliko uvrnute da sam spreman u sve povjerovati. Kada bi netko izašao u medije i rekao “Kyrie je posjetio KD-a na rehabilitaciji, stavio mu je kristale na petu, isprao nogu u čaju kojeg je nabavio od jedne babe u Bosni i dao mu homeopatski napitak” prihvatio bih to kao golu činjenicu.

Njegova sklonost ezoteričnom i pomaknutom promišljanju svijeta ne bi bila toliki problem kada ne bi loše utjecala na suigrače. Priče koje stižu iz Bostona predstavljaju Irvinga kao duboko frustriranog pojedinca koji je otuđio mlade nade Celticsa i stvorio niz barijera unutar momčadi. Portretiraju ga i kao šizofrenog vođu koji čas traži maksimalno zalaganje, čas gleda samo sebe i svoje brojke, čas ga boli kelta za sve. Ono oko čega postoji konsenzus u medijima bliskim Bostonu je da je Kyrie i dalje nevjerojatno talentiran igrač, ali je isto tako igrač koji je spreman razjebati sve. Što je pokazao i u Clevelandu u kojem je ghostao čitavu franšizu prije nego što mu je odobren trejd.

Spojiti igrača labilnog poput KD-a s čudakom poput Kyriea nije baš najpametniji potez, unatoč golemom talentu koji obojica posjeduju. No, čak i ako se poslože na mentalnoj ravni, ostaje pitanje kako će to izgledati na parketu.

Durant je pravdao svoj odlazak u Warriorse željom da igra lijepu košarku, aludirajući na sebičnost i svojeglavost Russella Westbrooka. Nije da je Kyrie puno bolji. Čovjek koji je otišao iz Clevelanda djelomično zato jer nije želio dijeliti svjetla reflektora s LeBronom, sada će morati igrati s Durantom. Iso Ball nije više način na koji možete osvojiti naslov. Previše je tu negativnih faktora koji bi mogli uroditi razočarenjem na sličan način na koji je to kod susjeda urodilo uparivanje Mela i Amare’a. Ali tko zna, možda igrači kliknu, možda ostatak Istoka padne, možda iskoriste vakuum na Zapadu i kroz dvije godine podignu trofej. No, čak i bez konačnog uspjeha jedno je jasno — Netsi su pobjednici, Knicksi su gubitnici ovog prijelaznog roka.

New York sada pripada mlađem bratu.