Rijetko se priča o quarterbackovima izabranim u trećoj rundi drafta. Oni najbolji odu u prvih nekoliko pickova, ili u najgorem slučaju do 10. picka druge runde ukoliko postoje sumnje u njihove mentalne kapacitete. U četvrtoj i daljnjim rundama posegnut ćete za quarterbackom za kojeg se nadate da će izrasti u solidnu rezervu ili ako u njemu vidite nešto posebno što želite uzgajati unatoč hrpetini mana. No, treća runda je nezgodna. Treća runda je obično rezervirana za quarterbackove na kojima se morate kockati.
Potrošiti pick treće runde na QB-a je nerazumno zbog toga što a) on mora imati ozbiljan deficit kako bi potonuo tako nisko na draftu i b) zato što u tim rundama možete naći iznimno korisne igrače na drugim pozicijama koje su drugi previdjeli. U 21. stoljeću svega je 28 quarterbackova izabrano u trećoj rundi drafta, a samo su trojica izgradila pozornosti vrijednu karijeru.
Nick Foles osvojio je nagradu Super Bowl MVP kad je odveo Eaglese do trijumfa nad Patriotsima, ali to je bila aberacija u karijeri jedne solidne zamjene. Foles nikad u karijeri nije prešao 3.000 jarda u sezoni, i da nije bilo tog sjajnog bljeska, nitko ga se ne bi sjećao za 10, a kamoli za više godina. Drugi trećerundaš vrijedan spomena je Matt Schaub, koji je nekoliko godina bio iznadprosječan starter te je ušao u dva Pro Bowla i jednom predvodio ligu po bačenim jardima. No, te dobre sezone nisu došle u Falconsima, ekipi koja ga je draftala, već u Texansima, u kojima je imao sreće što je dijelio svlačionicu s Andreom Johnsonom, jednim od najboljih hvatača svoje generacije.
Treći trećerundaš vrijedan spomena je Russell Wilson.
Vjerujem da ćemo vidjeti Wilsonov povratak u formu koja neće rezultirati hektolitrima šadenfrojdea izlivenih u njegovu smjeru
Za razliku od ostalih quarterbackova izabranih u trećoj rundi drafta o kojima se rijetko priča, o Wilsonu se pričalo jako puno već na draftu. Mnogi analitičari, zadivljeni njegovim predstavama prvo u dresu NC Statea, a onda i u dresu Wisconsina na koji se transferirao u svojoj seniorskoj godini, vikali su kako bi Wilson bio prvi pick na draftu da je malo viši od metar-sedamsdevet. Premda je svega četiri centa viši Drew Brees dvije godine ranije odveo Saintse do naslova, mnogi skauti i generalni menadžeri i dalje su se grozili bilo kakvog odstupanja od tipičnog QB prototipa. Visok i bijel, takav je quarterback morao biti, a Wilson nije bio ni jedno ni drugo. No ,bio je dobar. Vraški dobar. Toliko dobar da se na njega isplatilo potrošiti pick treće runde, najgori pick kojeg možete potrošiti na quarterbacka.
Wilson je po sposobnostima bio prototip modernog quarterbacka. Bio je precizan na sve tri razine polja, mogao je baciti savršenu spiralu 35-40 jarda na teren više puta po utakmici, bio je svjestan pocketa i znao je manipulirati prostorom, dovoljno brz da izmakne progoniteljima i krene u trk, a opet svjestan da je to zadnja opcija i da će ekipi pomoći više ako samo pleše iza LOS-a. Dobro je procesuirao informacije i brzo prolazio kroz progresiju hvatača, a uza sve to bio je i pravi vođa, karizmatik koji se oslanjao i na svoj osmjeh i na svoju vjeru kako bi natjerao druge da vjeruju u njega.
Unatoč tome, Seahawksi su dobili poštenu dozu kritika nakon što su na njega potrošili pick treće runde. Djelomično zbog njegove visine koja mu je, na papiru, trebala raditi problem dok skenira teren preko glava znatno viših ofenzivnih linijaša, djelomično zato jer je Seattle upravo bio potpisao Matta Flynna, koji je napustio Green Bay Packerse kako bi konačno dobio šansu startati. Flynn nije bio talentiran kao Wilson, ali bio je visok i bijel.
Srećom pa talent na kraju uvijek odnese prevagu, koliko god predrasude utječu na sam početak karijere.
Wilson se brzo izborio za mjesto startera u Seahawksima i pod trenerom Peteom Carrollom izgradio impresivnu karijeru. U 10 godina s Wilsonom za kormilom napada Hawksi su osam puta ušli u playoff, dvaput su završili u Super Bowlu i jednom uzeli naslov. Wilson je devet puta završio u Pro Bowlu, jednom je predvodio ligu po bačenim jardima, jednom po touchdownima. Možda nikad nije ušao u ešalon u kojem su se nalazili suvremenici poput Pata Mahomesa, Toma Bradyja i Aarona Rodgersa, ali je čitavu karijeru proveo u razredu ispod njih, zajedno s igračima kao što su Ben Roethlisberger ili Philip Rivers.
Wilson nije bio samo dobar, bio je konzistentan. Njegova odstupanja i po broju bačenih jarda, i po broju touchdowna, i po postotku kompletiranih dodavanja, i po jardima po bacanju, i po postotku presječenih lopti tijekom sezone su minimalna. Čovjek je kroz čitavu karijeru igrao na visokoj razini i, što je još važnije, uvijek je igrao. U Seattleu je u 10 sezona propustio samo dvije utakmice zbog ozljede, što je fascinantno budući da je često igrao iza ofenzivnih linija koje su bile niže i mobilne i porozne u pass protectionu.
Još fascinantnije je to koliko je bio konzistentan onda kad je najteže. Niti jedan quarterback nije imao više pobjeda iz deficita u četvrtoj četvrtini niti više pobjedničkih driveova u prvih 10 godina karijere. Da, bacio je onaj grozni interception Malcolmu Butleru u ruke u finišu Super Bowla XLIX koji će ga zauvijek progoniti, ali za mene taj pick puno više ide na dušu Carrolla i ofenzivnog koordinatora Darrella Bevella, JER KOJEG VRAGA IDETE BACATI U TOJ SITUACIJI, KOJI VAM JE?!?!?! U svakom slučaju bila je to aberacija, najveća u inače impresivnoj karijeri.
Sve do lani.
Prošle je godine Wilson prešao iz Seahawksa u Broncose za poprilično solidnu otkupninu koja je uključivala tight enda Noaha Fanta, defanzivnog linijaša Shelbyja Harrisa i quarterbacka Drewa Locka te popis pickova toliko dugačak da ne stane na ovu stranicu. Broncosi su mu usto produžili ugovor na pet godina tijekom kojih će ga platiti 245 milijuna dolara, a Wilson im je odgovorio atipičnom sezonom. Igrao je loše. Igrao je grozno. Igrao je kao quarterback izabran u trećoj rundi drafta.
Wilson je prošle sezone bacio najmanje touchdowna u karijeri, imao najlošiji postotak preciznih bacanja i najviši postotak presječenih lopti od svoje rookie sezone. Njegov QB rating bio je svega 36,7 posto, čak 18 posto niži od dotad najnižeg u karijeri. Bio je 13. QB lige po touchdownovima, 19. po bačenim jardima i 28. po QB ratingu. Broncosi su bili posljednji napad lige te su završili sezonu s pet pobjeda i 12 poraza. Wilsonove su momčadi prije toga samo jednom išle ispod 50 posto pobjeda — godinu ranije, kad su Seahawksi završili s omjerom 7-10, odnosno 6-8 u utakmicama u kojima je Wilson igrao. Prošle sezone sve je otišlo nizbrdo.
Wilson je trebao stabilizirati momčad koja je zadnji puta bila u doigravanju 2015., kad je osvojila i Super Bowl u posljednjoj sezoni Peytona Manninga, te koja je u sljedećih šest sezona mijenjala quarterbackove kao čarape, ali to se nije dogodilo. Wilson je izgledao potrošeno i izgubljeno, nižući pogrešku za pogreškom. Njegova karizma je isparila. Njegova ruka je izgledala umorno. Njegov mozak kao da je radio na 70 posto kapaciteta. Redovito je bacao u triple coverage. Promašivao je otvorene bacače u end zoni. Bio je nekonzistentan. Samo jednom je išao preko 300 jardi na utakmici, i to u dvoboju protiv svojih Seahawksa koji je izgubio s jedan razlike. Samo triput je bacio više od jednog TD-ja na utakmici — isto toliko puta nije bacio nijedan. Bio je kriminalan.
No, nije samo on bio kriv za to što je izgledao kriminalno. Čitava je ekipa bila loša. Nathaniel Hackett se nije snašao na kormilu momčadi. On i ofenzivni koordinator Justin Outten konstantno su mijenjali sustav igre koliko je to moguće usred sezone, ali ništa nije pomagalo. Playcalling je bio nelogičan i nije iskorištavao snage igrača. Igrači nisu bili komplementarni. Ofenzivna linija se raspadala pod bilo kakvom naznakom pritiska, a ni u run igri Broncosi nisu bila bogznakako sjajni.
Wilson je u Hawksima uvijek igrao u balansiranim sustavima s probijačima poput Marshawna Lyncha i Chrisa Carsona, koji su redovito išli preko 1.000 jardi i kreirali puno prostora nakon kontakta, dok su Broncosi lani imali dosta problema s probijačima, posebno u utakmicama u kojima je Latavius Murray bio ozlijeđen. Hvatački korpus sveo se na Jerrya Jeudyja, Courtlanda Suttona (iako ni on nije briljirao) i hrpu ispodprosječnih igrača. Nije čudno što je Wilson postao predmet poruge, dok se njegov ugovor ismijava kao najgori ugovor lige.
NFL mediji su nemilosrdni. U današnjem je medijskom prostoru jako malo prostora za suptilnost. Sve mora biti odrješito i glasno. U trenutku kad imamo puno kvalitetnije analitičke alate u odnosu na period prije 10, a da ne govorim o 20 i više godina, oni se zapostavljaju u korist narativa. Narativ je taj da je Wilsonovo vrijeme prošlo. Da je čovjek škart. Da je Broncosima navučena vuna preko očiju.
Nisam siguran da je tome tako. Istina, Wilson ima godina. Sredinom sezone će navršiti 35, ali quarterbackovi mogu igrati pristojan football i u svojim kasnim 30-ima i, premda nikada ne treba otpisati mogućnost da je vrijeme došlo po Wilsona, meni se čini — a i mnogi analitički modeli to potvrđuju — da su na slabašnu igru prošle godine utjecali i drugi faktori.
Wilson će ove sezone, dobiti novu šansu s drastično drugačijom ekipom. Za početak, na kormilo momčadi zasjest će Sean Payton, isti onaj trener koji je s minijaturnim (za NFL prilike) Drewom Breesom osvojio Super Bowl. O Paytonu možete misliti što hoćete — imao je čovjek upitnih moralnih odluka tijekom svoje vladavine New Orleansom, ali teško je osporiti maštovitost i kvalitetu koju su njegove ekipe godinama prikazivale. Saintsi su uvijek vrtjeli kompleksan i šarolik sistem za koji se bilo jako teško pripremati zato jer su ulazili u snapove iz različitih konfiguracija i s različitim personalom, rijetko ponavljajući akcije kroz utakmicu, a za vjerovati je da će on i novi ofenzivni koordinator Joe Lombardi, koji je stigao iz Chargersa, napraviti sve da bi nemušti playcalling Broncosa koji smo vidjeli prošle godine brzo postao zaboravljen.
Broncosi su se ojačali i na drugim pozicijama. Dva najveća pojačanja od kojih bi Wilson trebao imati koristi su tackle Mike McGlinchey, koji je stigao iz 49ersa i dojučerašnji član Ravensa Ben Powers, koji igra na poziciji guarda. Radi se o dvojici iznadprosječnih linijaša koji su i dalje u srednjim, odnosno kasnim 20-ima, i koji su lani odradili odlične sezone; posebno McGlinchey, koji je bio drugi najbolje rangirani ofenzivni linijaš među slobodnim igračima, odmah iza Orlanda Browna. Wilson je lani pretrpio 55 sackova, najviše u karijeri, i ta bi mu akvizicija trebala itekako pomoći. Povratak Javontea Williamsa u formu nakon grozomorne ozljede koljena zbog koje je lani propustio gotovo čitavu sezonu trebala bi pomoći run igri koja je jako važna za namještanje Wilsonovih dodavačkih akcija.
I hvatačka bi jedinica trebala biti bolja budući da se Jeudyju i Suttonu pridružio Marvin Mims, pick druge runde sa sveučilišta Oklahoma koji bi mogao postati jako dobar slot receiver s obzirom na svoju okretnost i brzinu na malom prostoru. Mims je na sveučilištu trčao jako ograničen broj ruta, što bi mogao biti problem u Paytonovu sustavu, ali čovjek svakako ima atletske predispozicije da postane bolji u tom segmentu, što bi mu omogućilo da koji put zaigra i uz aut liniju i tako stvori mismatch protiv nespremnih cornera. Čovjek je izgledao sjajno u trećoj predsezonskoj utakmici u kojoj su Broncosi zgazli Ramse 41-0, a njegovo hvatanje bombe Jarretta Stidhama od 50 jardi svakako spada među najbolje trenutke čitave predsezone.
Pitanje je može li razviti kemiju s Wilsonom. To je pitanje i za ofenzivnu liniju i za Paytona i za ostatak hvatačke jedinice, posebno za Jeudyja koji je opet ozlijeđen i treba vidjeti hoće li biti spreman za početak sezone. Vrati li se Wilson na razinu koju je pokazivao u Seahawksima, ili čak na 85 posto te razine, Broncosi bi mogli biti gadna nagazna mina za mnoge ekipe u NFL-u. Mogli bi u playoff. Mogli bi biti zabavni. No, bude li glavinjao kao prošle godine, Payton je čovjek koji voli nametnuti svoj autoritet i bez imalo okolišanja ća ga odstraniti s mjesta prvog QB-ja. Što bi bio velik udarac za igrača koji je do jučer bio na dobrom putu prema Hall of Fameu.
Iskreno, vjerujem da ćemo vidjeti Wilsonov povratak u formu. Možda ne u onu formu otprije četiri godine, ali svejedno u formu koja neće rezultirati hektolitrima šadenfrojdea izlivenih u njegovu smjeru. Njegovo se vrijeme možda bliži kraju, ali vjerujem da će kraj ipak morati pričekati par sezona. Lanjska godina bila je samo aberacija.
