Crni čaj. Point & click avanture. Sladoled od čokolade. Planinarenje. Reggae. To su samo neke od stvari za koje kužim kako ih ljudi vole, protiv kojih uglavnom nemam ništa protiv, ali koje stvarno nisu za mene i o kojima rijetko razmišljam. Neki od NBA igrača ulaze u sličnu kategoriju. Znam da su dobri. Znam da zaslužuju respekt. Znam da igraju u dobrim momčadima, da njihove brojke nisu prazne, da se na njih možete osloniti, ali svejedno me ostavljaju hladnim.
Devin Booker zadnjih je par godina bio jedan od predvodnika ove kategorije.
Igrač koji je bez ikakve sumnje bio jedan od nositelja ozbiljne ekipe, ali je odavao dojam da bi ga mogli zamijeniti igračem sličnog profila kao što je, na primjer, Zach Lavine i ekipa ne bi izgubila ništa na kvaliteti. Jako dobar, ali ne i ključan. Legenda momčadi, ali ne i legenda lige.
Sunsi su tijekom njegove karijere uglavnom bili kanta za napucavanje, da bi u takozvanom bubbleu u Orlandu napravili neočekivani skok. Tada su s osam spojenih pobjeda došli na prag playoffa, a onda su postali rubni contender za titulu nakon što je u njihove redove uskočio Chris Paul. U dvije sezone uzeli su 115 pobjeda u regularnoj sezoni, dobili četiri playoff serije i igrali u velikom finalu. Booker je u obje sezone bio prvi strijelac momčadi, ali za mene nije bilo sumnje tko je njen prvi igrač. U srcu sunca, u središtu Sunsa, stajao je Paul i pogonio momčad poput najstabilnijeg motora koji radi kao urica i nakon 500.000 prijeđenih kilometara, prepuštajući Bookeru zabijanje osim u finišu tijesnih utakmica kad bi počeo preuzimati i taj segment igre i zabijati patentirane skok-šutove s desnog lakta reketa.
Booker je čovjek na kojeg se možete osloniti. Ne samo to, nego ga je lijepo i gledati. Polako je izrastao u jednog od zabavnijih igrača lige
Sunsi su tijekom zadnje dvije godine postali ekipa s jasnim identitetom i još jasnijom hijerarhijom. Paul je bio vođa, Booker egzekutor, DeAndre Ayton defenzivni sidrun koji je promijenio svoje navike i ulogu kako bi se prilagodio potrebama momčadi, Mikal Bridges kao glue guy i dva Cama koji mogu postati vrući u bilo kojem trenutku. Situacija je to koja sama po sebi potencira stabilnost. Igra je tu, rezultat je zamalo tu* i očekivali biste da će Sunsi nastaviti graditi igru, ali umjesto toga dobili smo tešku disfunkciju i kaos.
*Ispadanje od supervrućih Mavsa u kolosalnom raspadu sedme utakmice ih je uzdrmalo, što je jasno, ali da ih je ovako uzdrmalo, pogotovo kad uzmemo u obzir da je pola ekipe imalo COVID, i to nakon sezone u kojoj su uzeli 64 pobjede, meni je iskreno neshvatljivo.
Zakrvili su se s Aytonom prvo oko njegovih minuta, a nakon toga i oko ekstenzije ugovora, da bi ga na kraju potpisali unatoč narušenom odnosu samo kako ne bi otišao u Pacerse. Zakrvili su i s Jaeom Crowderom oko njegove uloge u momčadi. Ostali su bez vlasnika Roberta Sarvera koji je konačno prodao momčad, uvelike motiviran pritiskom nakon što je suspendiran na godinu dana nakon što je nezavisna istraga pokazala da je kroz franšizu uspostavio kulturu rasizma, mizoginije i seksizma. Na kraju, ozlijedili su se i Landry Shamet i Cam Johnson i Chris Paul, koji je u Phoenix dovukao dodatni kontingent tabloidnih novinara nakon što ga je poznati naci simpatizer i reper Kanye West optužio da ga je uhvatio u krevetu sa svojom bivšom suprugom Kim Kardashian. Oy vey!
Unatoč svim potresima, unatoč disfunkciji, unatoč tabloidnim napisima koji su se jedno vrijeme uhvatili i Bookera nakon što je procurila vijest o prekidu veze s Kendall Jenner, Sunsi su nastavili pobjeđivati. Od osam poraza koliko su dosad pretrpjeli, samo su dva bila dvoznamenkastom razlikom — jučerašnji od crne mačke Mavsa u kojem je Booker odigrao svoju najgoru utakmicu sezone, i onaj protiv Phile tijekom kojeg se Paul ozlijedio. Igrali su pritom impresivnu košarku, čak i impresivniju nego lani, i to na oba kraja terena.
Po ofenzivnom su rejtingu druga, po defenzivnom sedma ekipa lige, uz Pelicanse i Cavse jedina koja je u top 10 u obje kategorije. Bridges je nastavio impresionirati kao moderno, polivalentno krilo, 3&D igrač na teškim steroidima. Cam Payne je izgledao pristojno i kao sekundarni kreator uz Bookera, i kao primarni kad nije s njim na parketu i otkako nema Paula. Torrey Craig je u 33. godini života otkrio da može gađati iza linije trice, a Steph i Seth Curry su očito dali čuturicu magičnog tricaškog napitka svom šogoru Damionu Leeju, koji roka 48 posto za tri poena kao specijalist s klupe.
No, primarni razlog zašto čitava priča funkcionira je Devin Booker.
Igrač za kojeg nikad nisam pretjerano mario danas je jedan od glavnih kandidata u MVP utrci. Bio je i lani, kad je završio na četvrtom mjestu, ali to je prvenstveno bio produkt nagrade za dobru igru čitave momčadi (Paul je završio kao deveti). Ove sezone Book uistinu igra na NBA razini i premda za mene još uvijek nije na razini na kojoj igraju Giannis Antetokounmpo, Luka Dončić ili Jayson Tatum, ne bih ludim nazvao čovjeka koji bi ga u tu grupaciju ugurao. Dapače, dalo bi me se nagovoriti da ga ubacim unutra.
Booker je ove godine demonstrirao da se preko njega može vrtjeti kompleksan košarkaški sustav. Vidjeli smo te pokušaje i ranije, kad je u pre-Paul danima uzimao ulogu — bilo sekundarnog bilo primarnog — kreatora i gubio se u ofenzivnim shemama, driblajući u udvajanja, gubeći lopte kao na traci, forsirajući nemoguće situacije. Igor Kokoškov ga je nekoć stavio u ulogu hibridnog playa, što je rezultiralo sezonom od 19 pobjeda u kojoj je Booker gubio 4,1 loptu po susretu. Dribling mu je bio manjkav, pun sitnih znakova koje su najbolji obrambeni igrači lakoćom čitali, i čitava igra mu se zasnivala na atleticizmu i brzom, kompaktnom šutu koji ga je često izvlačio iz problema u koje je konstantno upadao.
Par godina kasnije, Book je potpuno drugačiji igrač. Kad ga pozorno gledate, prvo ćete primjetiti koliko je pametniji, koliko bolje kuži geometriju igre i kako eksploatira mane svojih suparnika. Vidjet ćete igrača koji je sposoban navući dvojicu na sebe na ulazu i svejedno fintom izgraditi prostor za šut ili proslijediti loptu otvorenom igraču. Njegov turnover ratio u zadnjoj sezoni, kada je imao odgovornost primarnog playa, bio je 15,4 posto, dok je ove sezone na 9,7 posto, što predstavlja uistinu ogroman iskorak. Naučio je kako se kretati, kako manipulirati prostorom, a njegovi potezi s loptom kao da su postali svilenkastiji, mekši, ljepši. Ponekad, kad napada primarnog čuvara, imam osjećaj kao da manipulira vremenom, usporavajući ga i ubrzavajući, ovisno o tome što mu je potrebno.
Novopronađena sposobnost efikasnog driblinga omogućila mu je da dodatno pojača svoje ionako impresivne egzekucijske vještine. Book je bio briljantan na sve tri razine igre, trpajući 39 posto trice, 61 posto na obruču i 47 posto s poludistance, što je impresivno s obzirom na povećanu ulogu u izgradnji napada. Tijekom zadnjih četiriju sezona bio je efikasan scorer, ali ove je godine manje sklon oscilacijama, što je ključna stvar za nositelja igre. Booker je čovjek na kojeg se možete osloniti.
Ne samo to, nego ga je lijepo i gledati. Bilo da je zakucavao u tranziciji, dizao se na šut iz driblinga ili potezao catch and shoot trice, Booker je polako izrastao u jednog od zabavnijih igrača lige.
Posebno je zabavno gledati međuigru njega i Aytona, koji izgleda puno slobodnije otkako je potpisao produljenje ugovora. Sjajno ih je gledati kako surađuju kad im suigrači oslobode stranu (najčešće lijevu) i omoguće igru dva-na-dva, pri čemu je bilo kakav ozbiljniji help smrtna kazna. No, još ljepše je vidjeti kako mogu napraviti inverziju svojih uloga: u gotovo svakoj utakmici vrte akciju u kojoj Book počinje na dunker spotu, dok Ayton ima loptu na trici. U toj situaciji krilni igrač radi pindown blok za Bookera koji ga zaobilazi, Ayton dribla na liniju slobodno, krilo radi flare na tricu, a Booker curl na slobodno, gdje mu Ayton uručuje loptu za otvoren šut ili, u slučaju dupliranja, za dodavanje na krilnog igrača koji je skroz sam iza linije.
Ta je akcija epitom svega što današnja košarka na svom vrhuncu može biti — em pokazuje koliko pozicije mogu biti fleksibilne i kako se ta fleksibilnost može iskorištavati; em pokazuje koliko su napadi skriptiraniji nego ikad prije i više izgledaju kao akcije američkog nogometa, s tim da svaka ima nekoliko grana kao da se radi o tech treeju u Civilization VI; em pokazuje koliko su tehnički i taktički potkovane moderne zvijezde. Booker omogućuje Sunsima da budu najbolji što mogu biti. Ne čudi stoga što su njegove on/off brojke trenutno na +12,4 na 100 posjeda, dok su on i Ayton na +8,6.
Naravno, sve to neće biti pretjerano važno ako Booker kiksa u doigravanju. Nakon recentnog poraza od Mavsa ruganje na internetu bilo je na poprilično visokoj razini, a bit će još gore ako Booker zglajza kad je najvažnije (11 poena uz šut 3/14 u sedmoj lani, 19 poena uz 8/22 u odlučujućoj šestoj protiv Bucksa), ali meni se čini da se to neće dogoditi. Ne vidim Sunse kao favorite na Zapadu, ali ne radi Bookera. Ovo što pokazuje na početku sezone definitivno je igra dostojna prve violine NBA prvaka. Što se čini nestvarnim s obzirom na to koliko je mlako izgledao prijašnjih sezona.
To tako ide, nikad ne znate kad će te se, i u kakvom obliku, razviti. Devin Booker izrastao je iz solidnog All-Star igrača u legitimnog MVP kandidata. Ja sam izrastao u ljubitelja Devina Bookera i point and click avantura (igrajte Pentiment, sjajna je igra).
Vrijeme na Zemlji je možda linearno, ali njegov protok omogućuje vam da idete u različitim smjerovima. Bookerov oduševljava.
