Čovjek koji je buljio u ekran

Novi Torontov vođa

Podcijenjeni Pascal Siakam ove je godine preskočio dvije stepenice

Razvoj je rijetko pravocrtan. Ideja kako je život pun uspona i padova, vijugav i zakučast, toliko je banalna i istinita da čini jezgru brojnih pop pjesama, ali iz nekog je razloga često odsutna kada prosuđujemo sportaše. Samom sebi sam već dosadan kada ponavljam koliko mi na jetra ide odnos prema mladim talentima u suvremenom sportu u kojem je prostora za razvoj relativno malo i u kojem su te spremni otpisati ako nisi počeo ostvarivati svoj potencijal jednom kada navršiš 22 godine života, čak i kada se radi o iznimno tehnički i psihički zahtjevnim pozicijama poput quarterbacka u NFL-u, playmakera u košarci ili desetke u nogometu.

Kao da preslikavamo razvoj iz Maddena ili FIFA-e, u kojima se igrači razvijaju konstantnom progresijom skupljajući experience kao da su likovi u Dungeons & Dragons na stvarni svijet, zanemarujući još jednu banalnu istinu o tome kako nisu svi ljudi isti. Nekima treba dulje. Neki će doseći razinu, pasti u formi i vratiti se još jači. Neki će napredak od tri godine sabiti u jednu, eksplodirati i onda godinama ostati na jednoj razini. Neki će doseći nevjerojatno visok zenit i brzo pasti, drugi će doći pola stepenice ispod njih i na tom levelu ostati godinama. Razvoj je rijetko pravocrtan.

Pascal Siakam jedan je od najboljih primjera te teze.

Vođa jedne od najzanimljivijih ekipa lige kroz svoju je karijeru bio i potcijenjen i precijenjen, oscilirajući divlje kao da su mu The Smiths dali ime. Ušao je u košarku tek sa 17 godina, nakon što je dvije godine ranije odbio otići u sjemenište i postati katolički svećenik, te je zapeo za oko i Masaiju Ujiriju i Lucu Richardu Mbah a Mouteu koji je organizirao košarkaške kampove u rodnom Kamerunu. Mbah a Moute, koji je i sam relativno kasno počeo igrati basket i propisno ga naučio tek na koledžu, primjetio je Siakama zbog načina na koji je koristio svoje atletske predispozicije uparene s motorom koji se nije gasio da nadigra svoje iskusnije vršnjake.

Novopronađeni pregled igre učinio ga je sjevernom verzijom Luke Dončića. Možda ne tako čistom i efikasnom verzijom, ali verzijom svejedno

Legendarni veteran doveo je svog mlađeg sunarodnjaka u Ameriku, odradio je jednu godinu u prep školi i onda upisao sveučilište New Mexico State na kojem je proveo tri godine zacrtavajući izgled svoje NBA karijere. Prvu je sezonu proveo na klupi, uvelike zahvaljujući ozljedi, u drugoj je dobio nagradu za freshmana godine u konferenciji WAC, da bi nagodinu postao igrač godine te konferencije. Iako njegova ekipa nije zaigrala u finalnom turniru March Madnessa, mladi je Kamerunac izabran krajem prve runde drafta.

U Torontu je doživio sličnu priču. Kao ‘stari’ rookie odmah je dobio šansu startati, uvelike zbog ozljede Jarreda Sulingera. No, već je nakon Nove godine izgubio mjesto u petorci nauštrb, od svih ljudi, Lucasa Nogueira, samo da bi završio u razvojnoj ligi. U kojoj je odveo svoju momčad do finala i u njemu tukao revolucionarne Rio Grande Valley Vipers* te se okitio MVP nagradom.

*Valley Vipers su bili D-League ekipa Houston Rocketsa u kojoj je Daryll Morey testirao svoje teze i koja je ispucavala 40-50 trica po utakmici te uvelike pomogla uvesti NBA u takozvanu pace and space eru.

No, Siakam se već sljedeće godine vratio u NBA i etablirao se kao dio rotacije mijenjajući Sergea Ibaku i O.G. Anunobyja na mjestu trojke i četvorke, da bi sezonu kasnije zamijenio Anunobyja u startnoj postavi i pretvorio se u trećeg igrača momčadi iza Kawhija Leonarda i Kylea Lowryja, poboljšavajući gotovo sve aspekte svoje igre, a prvenstveno dribling i šut za tri poena, što mu je donijelo titulu igrača koji je najviše napredovao. Uz NBA prsten, naravno.

Unatoč tome što nije dodatno poboljšao svoju igru, Kawhijev je odlazak pred početak sezone 2019./20. Siakamu otvorio prostor da postane prvi strijelac momčadi te mu je donio i prvi All-Star nastup i ulazak u drugu petorku lige, iako je, bar za mene, bio slabiji igrač nego sezonu prije. Novi teret kao da mu je opteretio leđa i Siakam je od izuzetno oštrog, odrješitog strijelca postao tip koji forsira akcije, poteže iz stupidnih situacija, ne uspijeva pročitati obranu i trpa na volumen; ne baš totalni chucker, ako ćemo koristiti rječnik Georgea Costanze, ali ne ni daleko od njega.

Što je eskaliralo u sljedećoj sezoni, koju su Raptorsi proveli kao korona-prognanici na Floridi. Dok se ekipa raspadala pod teretom brojnih ozljeda, Siakam je pokušao biti lokomotiva koja vuče i to je rezultiralo povećanom dozom forsiranja i često negledljivom igrom ne samo njega, nego i čitave ekipe te konačno kulminiralo ozljedom ramena koja ga je na pet mjeseci izbacila s parketa.

Razvoj je rijetko pravocrtan. Siakam je tijekom te sezone provedene u Tampi izgledao kao jedan od onih igrača koji zabljesnu na godinu ili dvije, ali ne mogu zadržati sjaj. Kao igrač kojem je potrebna točno određena pozicija unutar momčadi kako bi izvukao maksimum; kao sljedbenik, a ne kao vođa. Što je sasvim u redu, da se razumijemo. Igrači koji su dovoljno dobri da budu dvojka ili trojka odlične ekipe, a opet nemaju ego da traže poziciju broj 1 u hijerarhiji su iznimno rijetki. Da su u Torontu shvatili kako Siakam može dati najbolje od sebe u ulozi koju je imao tijekom šampionske ekipe — super. Nema frke. Top. Ali nisu, jer nisu trebali. Čovjek je lani nastavio svoj razvoj, a ove je godine preskočio još dvije stepenice.

Pascal Siakam je trenutno najpodcjenjeniji vođa ozbiljne NBA ekipe.

Otkako je Lowry otišao iz ekipe, Raptorsi generalno igraju jako zanimljivu košarku* rastežući aktualni bezpozicijski trend do krajnjih granica. Fleksibilnost koju su pokazivali tijekom lanjske sezone dodatno je nadograđena ove godine, s tek nekolicinom igrača poput Freda VanVleeta ili rookieja Christiana Koloka koji imaju točno određene uloge i pozicije. Kamerunac je čovjek koji najbolje utjelovljuje Toronotovu filozofiju, igrač koji ne samo da u novoj sezoni igra poziciju point-forwarda nego i odrađuje velik dio posla koji mu je do jučer bio relativno stran.

*Ništa protiv Lowrya koji je bio fantastičan kao mozak ekipe i o kojem sam već pisao, ali s njim su igrali puno konvencionalnije.

Prvenstveno tu mislim na njegovu kreaciju za druge igrače. Siakam je trenutno na 7,4 asista po utakmici, dvije asistencije više nego u svojoj najboljoj sezoni, s jasnom tendencijom da se zadrži oko tako impresivne brojke. Koš impresivnije je to da po utakmici kreira 13 mogućih asistencija (broj asista koje bi imao da njegovi suigrači precizno gađaju) te da je po utakmici asistirao za 20 poena svoje momčadi, po čemu je u top 10 čitave lige.

Siakam svoju playmakersku igru nije razvio sve do prije tri godine, kad se počeo rješavati nekih loših navika na ulazima. Sve sigurniji u svoj dribling, počeo je dizati pogled s lopte. U paru s metodičnim ulazima, koji su puni finti tijelom i lome suparnika jer ih obično ne može proći prvim korakom te često završavaju prekrasnim spinom, novopronađeni pregled igre učinio ga je sjevernom verzijom Luke Dončića. Možda ne tako čistom i efikasnom verzijom, ali verzijom svejedno. Nastavi li Siakam igrati kao dosad, neće ga biti ludo nazivati superstarom.

Playmakersko poboljšanje nije jedino koje je demonstrirao ove sezone. Nakon što je karijeru započeo kao slabašan šuter izvana, nakon par godina je podigao razinu svoje igre, a ove sezone izgleda bolje nego ikad prije. Ne zato što šutira 39 posto za tri, nego jer šutira sjajno iz catch and shoot situacija — i to ne samo iz onih u kojima je statičan i čeka loptu nakon nečije penetracije, već zato što jako dobro realizira šutove iz pokreta te su Raptorsi za njega izgradili nekoliko pindown akcija u kojima se Siakam rola iz dunker spota prema perimetru, okreće se licem prema košu i u tečnom pokretu se diže na šut. Za igrača koji je tijekom karijere često izgledao robotski ukočeno, Siakamovi potezi izgledaju sve elegantnije.

Kad uza sve pomake prema naprijed uzmemo u obzir da je konačno počeo driblati udesno s velikom dozom sigurnosti i da se može podići na skok-šut iz driblinga kad osjeti da ne može proći suparnika i na tom skok-šutu stvoriti solidnu separaciju od suparnika, ne čudi što kroz ovih prvih sedam utakmica sezone izgleda sjajno. Profitirao je ne samo on, nego i čitava momčad u kojoj je razvio kemiju sa Scottyjem Barnesom na dodavanjima unutra i u tranziciji, s O.G. Anunobyjem koji je čest korisnik njegovih dodavanja na tricu i s VanVleetom s kojim vrti jako zanimljiv invertirani pick-and-roll u kojem Siakam, nominalno visoki, kontrolira loptu, dok Fred postavlja pick. Ne postoji akcija koja ljepše utjelovljuje ono što Raptorsi trenutno igraju.

Podignu li bar malo tempo igre, jer imaju opaku momčad za tranzicijsku igru, nastave li igrati obranu kako treba i ostanu li zdravi, ne bi me čudilo da Siakam brzinski prestane biti potcijenjen i da se njegovo ime u američkim nacionalnim medijima počne spominjati sve češće i češće.

Igrač koji je pokazao da i u 29. godini života možete nastaviti napredovati to svakako zaslužuje.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.