Tom Brady 1. Joe Montana 1. Brett Favre 0. Drew Brees 0. Dan Marino 9. Roger Staubach 1. Aaron Rodgers 0. Johnny Unitas 7. John Elway 10. Steve Young 5. Bart Starr 1. Toliko su startova upisali neki od najboljih i najlegendarnijih quarterbackova u svojim rookie sezonama. Mnogi od njih trebali su čekati još sezonu ili dvije kako bi postali starteri u svojim ekipama. Samo je Payton Manning od konsenzualnih top 10 svih vremena startao svih 16 utakmica u prvoj godini uz užasavajuće rezultate — imao je 26 touchdowna uz 28 INT-ja i postotak kompletiranih dodavanja od 56,7 posto, što je bilo dovoljno za 19. mjesto u ligi.
Manning bi danas možda odmah u startu bio otpisan kao quarterback, budući da se paradigma u potpunosti promijenila. Uspjesi mladih quarterbackova, prvenstveno Patricka Mahomesa (koji je, ironije li, prosjedio prvu sezonu na klupi), učinile su uprave franšiza nestrpljivijima i nervoznijima nego prije, što rezultira otpisivanjem visoko biranih bacača u sezonama kada bi, u nekim drugim vremenima, tek dobivali priliku postati starteri.
No, to nestrpljenje nije produkt hira, već ljute potrebe. Glavni razlog zašto GM-ovi otpisuju mlade bacače ako se ne pokažu kao instant-rješenja je salary cap, odnosno rookie skala zahvaljujući kojoj momčadi mogu držati sjajne igrače na rosteru za 10-15 puta manje novca od njihove tržišne vrijednosti, što im omogućuje da oko njih izgrade sustav koji će im omogućiti da se natječu za Super Bowl.
Jednom kada elitni mladi quarterbackovi potpišu prve prave ugovore, priča je manje-više gotova — što ste gradili, gradili ste, preostaje vam samo održavanje momčadi i saniranje rupa. Ako imate mladog QB-a od kojeg jednog dana možda i bude nešto, ali u to niste 100 posto sigurni, pametnije ga je otpisati i onda graditi elitnu momčad uz nadu da ćete njegova nasljednika naći na draftu ili, pak, zgrabiti sjajnog veterana koji će se priključiti već gotovoj momčadi kao što su Bucsi napravili s Bradyjem ili Ramsi s Matthewom Staffordom.
Vremena za odrastanje više nema. Da se pojavio u ovo doba, Drew Brees bi vjerojatno karijeru odradio u Kanadi
Salary cap je natjerao GM-ove da promijene paradigmu, dok su je promjene pravila omogućile. Biti QB i dalje je najteži posao u footballu, ali danas je drastično lakši nego što je bio prije 15 ili 20 godina. Ili, da budemo precizniji, fleksibilniji.
Prije su vam uistinu trebale godine da naučite poziciju jer bez kvalitetnog čitanja suparnika niste mogli ništa — sredina terena uglavnom je bila zatvorena zona zbog opasnosti koje su vrebale hvatače u vidu snažnih udaraca, trčanje je bilo rezervirano samo za nekolicinu QB-jeva u ligi poput Younga, Michaela Vicka ili Stevea McNaira, a koledž koncepti poput read optiona nisu imali šanse protiv obrana kojima se toleriralo puno više grubosti.
Moderni bacači imaju puno više opcija i različiti arhetipi dobro prolaze u ligi — bilo da se radi o brznogim igračima poput Lamara Jacksona, pocket passerima poput Justina Herberta ili kombinaciji kakvu predstavlja Mahomes — što automatski povećava i broj dostupnih igrača koji ulaze u ligu s koledža. Dok bi prije 15 godina otpisali dobar dio sjajnih sveučilišnih QB-jeva čisto zbog stila igre, danas se njima slični igrači biraju u prvoj rundi drafta. Samim tim puno je lakše otpisati igrača kada znate da će svake godine na draft izaći barem dvojica, ako ne i šestorica igrača s potencijalom umjesto obično jednog, a maksimalno trojice, kao što je dosad uglavnom bio slučaj.
Vidjeli smo to i ove godine, kad je pet quarterbackova izabrano u prvoj rundi. Od njih petorice čak četvorica su startala ili će naći među starterima u trećem kolu nove sezone. Niti jedan nije pretjerano briljirao.
Trevoru Lawrenceu iz Jaguarsa su u dvije utakmice pet puta presjekli dodavanje i on polako prati Manningove korake — postotak kompletiranih dodavanja mu je ravno 50 posto, što u suvremenom NFL-u nije dovoljno za 19., već za posljednje, 33. mjesto u ligi.
Zach Wilson ima šest posto bolji postotak dodavanja, ali ostavio je još lošiji dojam za beznadne Jetse te je u prošlom okršaju protiv Patriotsa bacio četiri INT-ja uz okruglih nula touchdowna.
New Englandov Mac Jones je izgledao najbolje od ovog trojca — upisao je jednu pobjedu i zasad je bez interceptiona uz fin postotak uspješnih bacanja od 73,9 posto, ali bacio je i samo jedan jedini touchdown te je uglavnom gađao jako kratke rute, pa samo četvorica QB-ja u čitavoj ligi imaju manje jardi po kompletiranom dodavanju od njega.
Justin Fields preuzeo je ulogu QB-ja za Bearse u utakmici protiv Bengalsa nakon što se Andy Dalton ozlijedio i nije se proslavio — izgledao je nesigurno u pocketu, radio je penale i spičio je interception koji je vratio Cincinnati u igru. Sljedećeg tjedna trebao bi startati protiv vrlo dobrih Brownsa, a stvari zasad ne obećavaju — Fields ima 0 TD-jeva i jedan INT u 15 bacanja uz 53,3 posto kompletiranih dodavanja.
Jedini od petorice izabranih u prvoj rundi koji još nije dobio i neće dobiti šansu startati je Trey Lance, koji je u prve dvije utakmice odigrao pet akcija za 49erse (sve protiv Lionsa), te je triput probijao za dva jarda i jednom bacao za pet jardi i TD. Kyle Shanahan će ga do daljnjega vjerojatno koristiti baš kao što je Matt Nagy koristio Fieldsa do Daltonove ozljede, kao QB-ja za red zonu koji tjera obrane na prilagodbe zbog mogućnosti da poentira iz read optiona.
Jasno je kao dan da ova petorica nisu spremna za NFL football. To je, uostalom, razlog zašto su samo Ninersi, jedina momčad sa supervisokim ambicijama, te Bearsi, koji su lani bili u playoffu i čiji je trener na vrućoj stolici, odlučili uzde momčadi predati u ruke prosječnih QB-jeva od kojih bar znaš što možeš očekivati. No, i te će dvije ekipe, pogotovo ako playoff krene kliziti iz ruku, sve više povjerenja ukazivati svojim mladim bacačima kako sezona bude odmicala. Nemaju vremena za gubljenje. Prva sezona, unatoč brojnim pogreškama koje možemo očekivati od ove petorke, pokazat će koliko će se resursa u budućnosti moći uložiti u njih.
Tragedija je u tome što postoji mogućnost da će neki od njih biti otpisani nakon godinu ili dvije u ligi. Vremena za odrastanje više nema. Da se pojavio u ovo doba, Drew Brees bi vjerojatno karijeru odradio u Kanadi. Pogledajte samo što se dogodilo Mitchu Trubiskom, koji je po sirovim brojkama najbolji QB u Bearsima od 1960-ih i koji je bio Pro Bowl rezerva u prvoj godini, ili Jameisu Winstonu koji je prekrižen kao NFL bacač s 25 godina — dakle s onoliko godina koliko je bilo Aaronu Rodgersu kad je postao starter.
Ne kažem da bi od tih igrača nešto bilo — uostalom, Winston je dobio novu šansu u Saintsima, tako da ćemo to vidjeti — samo da se mlade QB-eve otpisuje prerano i neuspjeh momčadi se prečesto svaljuje na njihova leđa, iako se radi o neuspjehu kolektiva, što zorno dokazuje primjer Ryana Tannenhilla. No, u današnjem NFL-u jednostavno nemate vremena držati prosječnog igrača za kormilom momčadi sedam ili osam sezona u nadi da će napraviti skok, već ćete ga se riješiti i živjeti s rizikom da će mu suparnici udahnuti novi život.
Tko će od igrača izabranih ove sezone u prvoj rundi biti taj, a tko će postati nositelj franšize nećemo saznati ove sezone. Vjerojatno ni iduće. No, za tri godine će se taj proces zahuktati i crte će se početi podvlačiti. Možda čak i prije —pogledajte samo što se piše o Tui Tagovaloi ovih dana — ali ove sezone još uvijek neće.
Tako da nema veze što su mladi QB-jevi u svoje karijere ušli slabo i što nas nisu zadivili u ova prva dva kola. Lawrence je i dalje najbolji prospect za pocket pasera od Andrewa Lucka, Wilson i dalje ima potencijal postati najkompletniji igrač generacije, Jones možda ima najniži plafon od nabrojanih, ali ima i najviši pod i trebao bi biti solidan, dok i Fields i Lance mogu ući u ešalon najzabavnijih igrača lige, sposobnih proizvesti pamtljive akcije u apsolutno svakoj utakmici.
Sva petorica, koliko god slabo ili nezapaženo krenuli u sezonu, uspjeli su na mikrosekundu pokazati bljeskove svog talenta. Lawrence touchdownom na trećem za 13 protiv Broncosa. Jones mekanim pasom za 30+ jardi. Wilson TD-jem iz trka. Fields TD bombom od 35 jardi koju je Robinson ispustio kroz ruke. Lance jedini nije imao šansu igrati, ali čovjek je bacio TD od 80 jardi u predsezoni, tako da se ne bojim za njega.
Uzbuđen sam zbog ovih momaka. Imaju šansu priključiti se nizu mladih quarterbackova koji trenutno nose ligu. Pozicija je prošla drastično pomlađivanje u proteklih nekoliko godina, a oni bi ga trebali nastaviti. Vidjet ćemo koliko će prostora imati za pogreške, ali nisu bezveze birani u prvoj rundi. Uspiju li makar trojica izgraditi karijere kakve se od njih očekuju, liga će u budućosti biti u jako dobrim rukama, čak i uz novu politiku preranog otpisivanja mladih igrača.
