Kad je u ljeto 2019. godine čovjek-robot sletio u Los Angeles, svi zmo znali da je gotovo. Njegov recentni pohod na vrh NBA lige bio nam je svjež u sjećanju. Nitko nije igrao takvu košarku — ako ne po stilu igre, onda po razini dominacije, od Shaquillea O’Neala s početka 2000-ih. S drugom nagradom za MVP-ja finala u vitrinama, ujedinjen s Paulom Georgeom koji je prethodnu sezonu okončao kao treći čovjek lige u MVP glasanju i kao treći čovjek lige u glasanju za defanzivca godine, Kawhi Leonard bio je spreman dominirati ligom.
Njegova koljena nisu. Čovjek koji je napustio San Antonio Spurse uvelike nezadovoljan načinom na koji su tretirali njegove sve veće i veće medicinske boljke kroz godine je razvio degenerativnu bolest koljena. Premda njegova dijagnoza nije i neće biti službeno objavljena, jer Leonard je iznimno privatna osoba koja je u nekoliko navrata izrazila zgražanje kad bi liga javno objavila dijagnoze njegovih manjih ozljeda, po medicinskim krugovima koji prate ligu nagađa se da pati od patelarne tendinopatije. Bez obzira kakva dijagnoza točno bila, njene su posljedice jasne — jedan od najboljih igrača svoje generacije nikad nije na terenu.
Kada su Clippersi doveli Georgea i Leonarda u ekipu, postali su najveći favoriti ne samo za osvajanje naslova, nego i za njegovu obranu. Obojica su bili u svojim kasnim 20-ima, na vrhuncu svoje moći, spremni voditi igru ne sezonu ili dvije, nego sljedećih pet godina. Ništa se od toga nije dogodilo. Jedno finale Zapada, gorka ispadanja od Nuggetsa, Sunsa i Mavsa te, najbolnije od svega, porazi od Wolvesa (uz legendarno skakanje na zapisnički stol Pata Beverleyja) i Pelsa u dvjema tijesnim utakmicama koji su ih prije tri sezoneu potpunosti izbacili iz play-ina. U tom periodu odigrali su 43 playoff utakmice. Kawhi je na terenu bio samo u njih 28, u samo četiri u zadnje dvije godine.
Nemojte ovo shvatiti kao napad na Kawhija Leonarda. Zamjerati nekome što je ozlijeđen je plitko i jadno ponašanje, kao da fizička bol kroz koju prolazi nije dovoljna. Ovo je prije svega iskazivanje žalosti što nismo imali prilike gledati uistinu posebnu karijeru od početka do kraja, neprekinutu, nerastrganu, cjelovitu.
Sve što Clippersima ostaje je nadati se. Nadati se da će Kawhi ipak staviti ozljedu iza sebe, nekad, nekako, i opet se vratiti. Ne vjerujem u to
Kad je bio zdrav, Leonard je izgledao kao top 5 igrač lige, što je dokazao i ove sezone tijekom prosinca, siječnja i veljače kad je u 35 utakmice zabijao 25 poena uz šest skokova i četiri asista, gađajući nestvarnih 56/48/93 uz poslovično zagušujuću obranu. Clippersi su u tom periodu imali niz od 26 pobjeda i pet poraza, pobjeđujući pritom sve playoff momčadi osim Timberwolvesa i Bucksa. Kawhi je izgledao kao legitimni MVP kandidat, kao igrač koji nam je obećan, kao onaj čovjek koji je stavio Raptorse na leđa i nosio ih u serijama protiv Sixersa i Bucksa i bio njihov prvi čovjek u finalu protiv Warriorsa.
Ispoliran u napadu, s kompaktnim, funkcionalnim driblingom koji možda nije često lomio gležnjeve, ali mu je omogućavao da iskoristi svoju snagu i visinu kako bi došao do laganih poena u reketu ili skok-šutova s poludistance koje je doveo do razine umjetnosti, Leonard je opet izgledao kao idealan igrač preko kojeg možete vrtjeti suvremene košarkaške sustave; lik koji suparničke trenere tjera na prilagodbu za prilagodbom. U obrani je gušio najbolje igrače s loptom braneći pozicije od 1 do 4, istovremeno ulijećući u linije dodavanja kao Miley Cyrus na onoj blesavoj kugli za rušenje, grabeći dvije ukradene i skoro blokadu po utakmici.
I onda je sve krenulo nizbrdo.
Početkom ožujka Leonard je počeo sve više i više oscilirati u igri, miješajući briljantne predstave s prosječnima; šut je sve češće pronalazio prednji obruč, volumen ulaza se smanjio, a onda je došla ozljeda. Kad se vratio na parket, devet utakmica kasnije, mislio sam da ću iščašiti vrat nijekanjem praćenim uzdasima. Bilo je tužno gledati ga kako praktički smeta svojoj ekipi, kako ne može biti ono što je bio samo nekoliko mjeseci kasnije, kako unatoč trudu ne može parirati Mavericksima.
Pomirio sam se s time da više nikad nećemo vidjeti onog čovjeka koji je na nekoliko mjeseci utjelovio slogan “We the North” i odvukao Toronto do naslova. Možda ga vidimo u bljeskovima, na mjesec-dva dana kao ove godine, ali više od toga? Sumnjam. Što je, ako uistinu volite košarku, jebena tragedija. Kawhi će okončati karijeru kao osvajač dvaju naslova i dviju nagrade za MVP-ja finala, a opet će ona ostati nedorečena, s velikim što-bi-bilo-kad-bi-bilo pitanjem provučenim kroz nju.
Njegova štorija tako vuče paralele s pričom Granta Hilla koji je bio svemirska sila u smetlištu Detroita, koji je odvukao Pistonse do 54 pobjede unatoč tome što su mu najbolji suigrači bili Lindsey Hunter i godinu dana od penzije udaljen Joe Dumars, koji je izgledao kao čovjek spreman pokoriti ligu kad je prešao u Orlando i upario se s Tracyjem McGradyjem da bi ga ozljeda gležnja uništila — ne samo da mu je dovela karijeru u pitanje, nego mu je život postao ugrožen nakon što ga je konačno operirao i pet dana kasnije razvio infekciju koja je uzrokovala konvulzije čitavog tijela. Hill je odigrao 12 sezona nakon te ozljede, ali više nikad nije bio isti.
Nadao sam se da će Leonard izbjeći takvu sudbinu, ozljeda nije bila ista i medicina je napredovala u četvrt stoljeća od Hillovih komplikacija, ali bojim se da je ishod na kraju isti. Leonard je imao sreće što je, za razliku od Hilla, igrao u dobrim ekipama, pa je uzeo dva naslova, ali svi koji smo ga gledali znamo da je mogao puno, puno, puno više. Mogao je biti igrač koji će definirati generaciju.
Ako su moja tužna predviđanja točna, to bi značio i kraj nadanja Clippersa da s ovom jezgrom mogu nešto napraviti. Kawhi je pametno uzeo ekstenziju koju su mu ponudili i sada će biti na rosteru ekipe sve do 2027. s nekakvih 50 milijuna dolara po godini. Nitko osim njega i Normana Powella nije potpisan na više od dvije godine i to bi moglo rezultirati ogromnim promjenama na rosteru, a prvi bi se mogao dogoditi već ovog ljeta kad će George zasigurno odbiti opciju produljenja ugovora s Clippersima na još jednu sezonu i potpisati novi.
Clippersi ga planiraju, kažu kuloari, nagovoriti da potpiše s popustom kako bi imali prostora za manevre za sljedeću sezonu budući da bi ih njegov max ugovor gurnuo preko prve porezne ‘pregače’ čak i bez produljenja Jamesa Hardena, ali ne znam hoće li George imati košarkaški motiv za ostanak na Zapadu, s obzirom na to da će mu i Philadelphia i Orlando moći ponuditi max ugovor u sezoni u kojoj će jako malo zvijezda testirati slobodno tržište.
Ostanu li bez Hardena i Georgea, s ozljeđenim Kawhijem kao nositeljem igre, Clippersi prestaju biti i teoretski konkurenti za naslov, što su nepobitno bili tijekom mjesec i pol dana ove sezone, te postaju momčad u paklu osrednjosti, osakaćeni ogromnim ugovorom za igrača koji je genijalan, ali na kojeg ne možeš računati. Da ste mi u ljeto 2019. rekli da će Clippersi u sljedećih pet sezona pobijediti u tri playoff serije, propustiti jedno doigravanje i dvaput ispasti u prvoj rundi, rekao bih vam da potražite stručnu pomoć. Košarka je okrutna.
Sve što Clippersima ostaje je nadati se. Nadati se da će Kawhi, unatoč svim indikacijama, ipak staviti ozljedu iza sebe, nekad, nekako, i opet se vratiti. Ne vjerujem u to.
Ja sam ga u one dvije utakmice s Mavsima i konačno oplakao. Postoji citat, možda i pogrešno zapamćen, iz Oscarom nagrađenog talijanskog filma Mediterraneo redatelja Gabrielea Salvatoresa koji kaže “Tko živi u nadi, umire u govnima”. Kad razmišljam o Kawhiju uvijek mi padne na pamet.
