Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Pats vs Rams: Što će presuditi?

Mogao bi ovo biti još jedan brutalno dobar Super Bowl

Prije 18 sezona su New England Patriots počeli svoj put do titule najuspješnije momčadi u povijesti američkog sporta. Premda je ta titula neslužbena, možemo im je bez ikakvog problema dodijeliti — Patsi možda nemaju 11 skoro pa uzastopnih naslova kao Boston Celtics, nisu uzeli 10 naslova u 15 godina kao Montreal Canadiens, možda nisu dominirali kao Jordanovi Bullsi niti imali talenta kao Golden State Warriors ili New York Yankees iz svoje Murderers Row faze, ali… Kroz 18 godina igrali su u playoffu čak 16 puta i ove sezone po deveti put ušli u Super Bowl.

NFL je liga koja uništava dinastije. Kratka sezona, brojne ozljede i salary cap napravili su ligu izuzetno protočnom. Dani slave su kratki. Dani patnje također — ukoliko niste Cleveland Browns, imate veliku šansu u svega par godina prijeći put od kante za napucavanje do ozbiljnog izazivača. U zadnjih 10 godina čak četiri puta osvajači naslova sljedeće sezone nisu uopće ušli u doigravanje. Zbog toga je taj uspjeh Patsa toliko impresivan — ne samo zbog željeza kojeg su pospremili u svoje vitrine, nego zbog stupnja težine tog pothvata. Nijedna velika franšiza, nijedna dinastija stvorena prije njih nije imala takve otežavajuće faktore.

Put je počeo protiv St. Louis Ramsa. Na umjetnoj travi Superdomea, toj odvratnoj, kričavoj podlozi, Patsi su počeli ispisivati svoju legendu. U sukobu dvaju različitih ekipa — razvikanih lepršavih, ofenzivnih Greatest Show on Turf Ramsa i zatvorenih, tvrdih, promišljenih Patriotsa — pobjedu je odnijela momčad s neiskusnim quarterbackom i trenerom vizionarom. Bio je to sukob različitih filozofija i različitih pristupa footballu u kojem su Patsi, udarajući apsolutno sve što se kretalo, od Marshalla Faulka preko Torryja Holta do Kurta Warnera, uspjeli nametnuti svoju viziju footballa i osvojiti prvi veliki trofej ekipe iz Bostona.

Sedamnaest godina kasnije Ramsi opet izlaze na megdan Patsima. Ramsi su u tom periodu promijenili sve igrače, niz trenera, vlasnika, pa čak i grad iz kojeg dolaze, ali sigurno je da među njihovim navijačima ima onih koji će na ovaj Super Bowl gledati kao na priliku za osvetu. S druge strane lopte i dalje su Bill Belichick i Tom Brady — najbolji, najuspješniji, a samim time i najiritantniji dvojac koji je ikad kročio NFL travnjacima.

Super Bowl XXXVI bio je sukob različitosti. Super Bowl LIII će također biti sukob različitosti. Nakon 17 godina ove dvije momčadi možda nisu stilski udaljene kao Beyonce i Napalm Death, kao što su bile nekoć, ali i dalje ne pripadaju posve istom žanru.

Patsi su u nešto boljoj formi. Ramsi su individualno bolja momčad. Iskustvo je na strani Patsa. Javnost je na strani Ramsa

Prva razlika o kojoj će mnogi pričati je ona očita. Brady i Bellichick su dvije stare mange, ljudi koji su osvojili sve. S druge strane Sean McVay i Jared Goff zajedno nemaju godina kao Bellichick. Kvragu, skoro da nemaju godina koliko i Brady. Pobjeda u Super Bowlu Patsima donosi dodatnu potvrdu njihove vrijednosti. Bio bi to još jedan dokaz u korist njihove nominacije za najbolju američku ekipu svih vremena. Bellichick bi dodao još jednu točku na svojoj kandidaturi za GOAT trenera u odnosu na Georga Hallasa, Billa Walsha, Dona Shulu i Vincea Lombardija, a Brady… Njegova titula GOAT-a je već zacementirana; pobjeda u Super Bowlu samo bi dodala par tona čelične armature u taj beton.

Super Bowl trijumf bi najprominentnijim članovima Patsa samo učvrstio i podigao povijesni rejting, ali većinu njihovih igrača zaboli za to. Mnogi članovi ekipe nisu uzeli prsten. Mnoge još peče lanjski poraz od Eaglesa. Mnogi od njih željet će započeti svoje legende. Fokusiramo se na Bradyja i Belichicka, ali tu su i Rob Gronkowski, Julian Edelman, Trey Flowers, Devin McCourtey… Svi s različitim udjelima u uspjesima Patsa. Super Bowl je kulminacija godine, potvrda, i nitko ne želi završiti godinu porazom, tješeći se kako su ionako već osvajali naslove.

Ramsi možda neće biti gladniji pobjede od Patriotsa, ali oni nemaju taj luksuz utjehe u prošlim trijumfima. Ekipa koja je godinama bila irelevantna, koja je služila kao sparing partner ozbiljnim momčadima, na koju su gledali s podsmjiehom ove je godine pokazala koliko malo vremena treba da u NFL-u izrastete u ozbiljnu ekipu. Sve što joj je trebalo bilo je par potpisa i novi trener.

Sean McVay ima priliku postati najmlađi trener koji je osvojio Super Bowl, čime bi s vrha tog popisa skinuo Mikea Tomlina. Razlika između njih dvojice nije samo tri godine koliko je Tomlin bio stariji kada je s Pittsburghom svladao Arizonu u finalu; razlika je u tome što je Tomlin naslijedio kostur momčadi koja je već osvojila jedan naslov nakon što se prijašnji trener Bill Cowher povukao. McVay je preuzeo hrpu talentiranih igrača koji su igrali kao vreća govana u sistemu koji je imao manje smisla od narativne strukture filma Bohemian Rhapsody i stvorio sustav koji naglašava njihove vrline i umanjuje njihove mane. Pritom je preporodio karijeru Jareda Goffa koji se činio kao trećerazredni QB kroz prvu sezonu i pol prije nego što je počeo igrati više nego solidan football.

Brady+Belichick vs. McVay+Goff, iskustvo protiv mladosti, šampionski DNK vs. glad za prvim naslovom je razlika koju mediji neprestano potenciraju. Ona je tu da stavi utakmicu u kontekst, povijesni i kulturni, ali imat će jako malo utjecaja na događaje na terenu.

Razlike u igri ovih dviju momčadi nisu tako izražene kao razlike u godinama njihovih vođa ili razlike u renomeu, ali i dalje postoje. Ramsi i Patsi ove su sezone igrali kao izrazito kvalitetne, dobro balansirane napadačke momčadi uparene sa solidnim obranama koje su imale makar jednu iznadprosječnu, ako ne i elitnu jedinicu. Patsi su krajem sezone imali četvrti napad i sedmu obranu lige, dok su Ramsi bili druga najbolja napadačka ekipa i 20. obrana lige po primljenim poenima. No, načini na koji su došli do svojih pozicija, taktike kojima su se ekipe služile bile su drastično različite.

Patsi su već godinama ekipa koja ima jedan od najkompleksnijih napada lige. Broj formacija koje vrte po utakmicama, broj setova koji se u njima nalaze i sam broj različitih akcija je frapantan. Patsi možda nisu toliko maštoviti kao Saintsi, Chiefsi, Bearsi ili Eaglesi, nema kod njih toliko trikova (osim pokojeg flea flickera i jet sweepa), ali su jako fleksibilni i iz istog seta mogu razgranati užasno velik broj kombinacija. Ta kompleksnost postaje još jače oružje kada je u rukama Toma Bradyja, koji je najbolji QB lige u čitanju suparničkih obrana.

Fanovi NFL-a ostali su šokirani i oduševljeni kada je Tony Romo, komentirajući utakmicu Patsa i Chiefsa za američki CBS, predvidio četiri uzastopne akcije Patsa. Bivši QB Cowboysa samo je radio ono što mu je donedavno bio posao — čitao je obranu i najavljivao akcije koje bi i sam pozvao da je na terenu. Njegovo komentiranje pružilo je sjajan uvid u um elitnih NFL quarterbackova, a Bradyeva vještina još je veća od Romove zbog čega su Patsi toliko uspješni u vrtnji svoje kompleksne ofenzivne mašine.

Ramsi su njihova suprotnost. Goff ima dobru ruku, osjećaj za prostor, povećao je preciznost, počinje razumijevati NFL, ali čitanje obrana mu i dalje predstavlja problem te nema ni blizu takvu autonomiju u mijenjanju akcija kakvu ima Brady. McVay je to shvatio, prihvatio i osmislio iznimno jednostavan sistem koji pokušava protivnike izbaciti brzinom, visokim stupnjem egzekucije i maksimaliziranjem individualnog talenta. Patsi se oslanjaju na zbunjivanje suparnika, Ramsi na nadigravanje.

Ne čudi stoga što su Ramsi imali i puno okomitiji napad koji je mogao satrati suparnike dugačkim bacanjima i dobrim probijanjima preko fantastičnog Todda Gurleya. Ramsi su bili u top 3 lige po osvojenim jardima po bacanju i osvojenim jardima po probijanju. Patsi nisu. Njihov napad oslanjao se, kao i uvijek, na kratka, horizontalna dodavanja u prazan prostor i raznolika probijanja sjajnog rookieja Sonya Michela, koji je sjajno iskoristio maštovite blokerske koncepte što su mu tijekom sezone otvarale prostor.

Razlike u momčadima bile su još izraženije u obranama. Patsi su završili sezonu kao sedma ekipa lige u dopuštenim poenima unatoč tome što su bili 21. po dopuštenim jardima. Nakon što je Belichick ostao bez one sjajne ekipe s kojom je osvojio prvi Super Bowl, nakon što su otišli Mike Vrabel, Teddy Bruschi, Richard Seymour, Ty Law i Willie McGinnest — redom dominantni defenzivci — trener Patsa osmislio je bend-but-don’t-break obranu koja svake godine dopušta gomilu jardi, ali je sjajna u zatvaranju red zonea. Dopustili su svega sedam rushing TD-jeva, često su dolazili do presječnih lopti u zadnjih 20 jardi, a njihov pass rush, premda nije imao dominantnog igrača (Trey Flowers je prvi rusher sa 7,5 sackova) uspijevao je stvarati pritisak na suparnike zahvaljujući maštovitim blitzevima, stuntovima i pritiskom na najslabije karike ofenzivnih linija.

Ramsi su, s druge strane, igrali obranu oslanjajući se na svoju elitnu defenzivnu liniju. Aaron Donald bio je najbolji defenzivac lige (u najgorem slučaju dijeli prvo mjesto s Khalilom Mackom), a partnerstvo s Ndamukongom Suhom donijelo je ploda u drugom dijelu sezone. Nema puno ekipa u povijesti NFL-a koje su generirale pritisak isključivo kroz sredinu defenzivne linije, ali Ramsi su pokazali kako taktika penetracije centra može biti iznimno učinkovita. Konstantni pritisak stvarao je velike prilike za oduzete lopte — bilo odmah na liniji razdvajanja (Ramsi su imali čak 13 forced fumbleova), bilo u coverageu gdje su Ramsi koristili pritisak da bi pokupili lelujava dodavanja suparničkih QB-jeva. Problem njihove obrane je taj što nije bila bogznakako dobra kada bi suparnici zaustavili pass rush.

Ovakvi trendovi samo su postali još naglašeniji u doigravanju. Ramsi i Patsi su dogurali do trećeg, odnosno drugog mjesta po ofenzivnom DVOA rejtingu*, dok su u defenzivi završili po sredini — na 15., odnosno 11. mjestu.

*DVOA je metrika koju je osmislio kolektiv Football Outsiders i znači Defense-adjusted Value Over Average, a definiciju samog pojma možete saznati ovdje. DVOA se pokazala kao iznimno dobra metrika za procjenu forme određene ekipe, budući da jako dobro korelira s aktualnim uspjehom.

Unatoč drastično različitim pristupima rezultati su jako slični, što objašnjava zašto su se obje ekipe našle u Super Bowlu. Za razliku od njihova okršaja prije 17 godina, u ovom neće biti toliko bitno koja će ekipa biti bolja u egzekuciji i koja će manje griješiti. Pass rush, penali i izgubljene lopte trebali bi biti ključ utakmice.

Ramsi imaju sve potrebne komponente da zaustave napad Patsa.

Sony Michel će im zadavati glavobolje pošto su jako mekani u zaustavljanju probijanja, ali oni se ionako nadaju da će staviti Patse u situaciju da ganjaju rezultat i ne oslanjaju se toliko na igru po zemlji. Čak i moja baka zna da se Bradyja najlakše može zaustaviti kvalitetnim pass rushom, ali on mora doći bez blitzanja dok ostatak ekipe igra obranu jedan-na-jedan s dva safetyja u ispomoći. Brady je bio dosta mekan kada je pritisak dolazio iznutra; njegov passer rating u tim situacijama iznosio je 63,1 za razliku od 118,7 kada je pass rush dolazio s ruba, a Donald i Suh su nemani u A-gapu. Brady je najbolji checkdown dodavač u povijesti NFL-a, ali čak i on ne može spasiti situaciju ako je cijelo vrijeme pod pritiskom.

Stvar je u tome što do sad uglavnom nije bio. Patsi su u dvije uzastopne utakmice naletjeli na ekipe s dobrim pass rushom i sjajnim igračima te svejedno prošli neokrznuti. Chargerse su osramotili u tom segmentu, Brady praktički nije bio dotaknut tijekom utakmice, a ni Chiefsi nisu puno bolje prošli. Razlog za to nije bila samo brzina Bradyjeva izbačaja nego i sjajna predstava podcijenjene ofenzivne linije koja je ušla u vrhunsku formu u zadnje tri utakmice regularne sezone i u playoffu je samo podigla na višu razinu. Ofenzivni linijaši Patsa dobili su preko 90 posto svih individualnih blokova u utakmici sa Chiefsima, najviše od svih ofenzivnih jedinica u svim utakmicama ove sezone.

Odigraju li na taj način protiv Donalda i društva, Brady bi mogao imati sjajan dan. Osobito ako Julian Edelman dobije šansu igrati protiv Nickella Robey-Colemana kojeg će u jedan-na-jedan spržiti kao slaninu za doručak, i ako Gronkowski dobije šansu trčati srednje rute u izolaciji na slot ili wideout cornerima.

Patsi će se, s druge strane, nadati kako je Gurley upao u crnu rupu što se forme tiče. Najbolji running back lige se prije dva tjedna nije pojavio na utakmici. Zabio je touchdown iz blizine i to je bilo to. Ispustio je dva čista hvatanja, propustio par blokova i odradio par komatoznih probijanja. CJ Anderson je odigrao sjajno mijenjajući Gurleya, ali obrana Patsa vjerojatno svakog dana moli krunicu da Gurley ponovi utakmicu iz konferencijskog finala. New England je sjajno građena ekipa u zaustavljanju probijanja, ali čak ni najelitnije momčadi ne mogu zaustaviti Gurleya kada je u formi.

Njegov izostanak otežao bi posao i Goffu koji je ove godine bio sjajan i u checkdownu (upravo na Gurleya) i u play-action passu koji ne može funkcionirati ako run ne funkcionira. Patsi su dovoljno dobri da zaustave Goffa ako ostane bez podrške probijača. Hvatači Robert Woods i Brandin Cooks dovoljno su dobri da konstantno stvaraju višak jedan-na-jedan, ali bez prijetnje runa Patsi će imati ili safetyja koji može nesmetano pružati pomoć ili čovjeka viška za blitzanje. No, odigra li Gurley onako kako zna, Ramsi bi mogli razmontirati Patse i prisiliti ih da hvataju zaostatak.

Mogao bi ovo biti još jedan brutalno dobar Super Bowl.

Nakon drame u konferencijskim finalima očekujemo jednako uzbuđenje. Patsi su u nešto boljoj formi. Ramsi su individualno bolja momčad. Iskustvo je na strani Patsa. Javnost je na strani Ramsa. Dvije ekipe koje generiraju slične rezultate unatoč raznolikim stilovima sastat će se nakon 17 godina. Nadam se da će utakmica biti jednako napeta kao i u šugavom Superdomeu. Na zadnju loptu. Na jednu akciju. Samo da ne završi očitim pass interferenceom.