Volim ljeto. Volim dane koji se protežu poput tek probuđene mačke, volim što ljudi žive na ulici do dugo u noć i ne skrivaju se u svojim stanovima, volim razrijeđeni promet u gradu i duge plivačke rute kada odem kod svojih na Brač, volim i vrućine koje, pogotovo za čovjeka mojih gabarita, podnosim puno bolje od većine ljudi.
Jedina stvar koja mi ide na jetra kod ljeta je to što nema NBA košarke. Znam, znam, postoji Summer League, ali već smo davno naučili da se gledanjem Ljetne lige može malo toga saznati i o igračima i o ekipama, budući da su konstrukcije rostera čudne, a nedostatak natjecateljskog uloga dvoboje u potpunosti lišava vrijednosti, tako da radije gledam stara NBA finala kako bih zadovoljio svoj fiks. Ili igram NBA 2k. Ili kreiram trejdove na trade machineu. Ili sastavljam popis najintrigantnijih ekipa u sezoni koja nas očekuje.
U ovom trenutku, tri su ekipe u vrhu mog popisa.
Brooklyn Nets su prva. Kako vrijeme odmiče, sve realnija postaje opcija po kojoj će njujorška momčad zadržati svoje nezadovoljne zvijezde, objasniti im da su i dalje pod ugovorom i da izvole igrati. Naravno, vremena prije početka sezone ima napretek, ali razgovori s Lakersima o mogućem transferu Kyrieja Irvinga zasad su bili neproduktivni, budući da LA po svom običaju želi kupiti dolar vrijednosti za 20 centi, dok za Kevina Duranta nema adekvatnog tradea nakon što je Rudy Gobert izmasakrirao cijenu na tržištu.
Haha debljina, haha ozljede, haha hrana, haha vidi mu glave, k’o teleća. DOSTA! Kad je na terenu, Zion je nezaustavljiv
Iskreno se nadam kako će i Irving i Durant shvatiti da im Netsi i dalje pružaju najbolji okvir za osvajanje trofeja, s Benom Simmonsom kao vrhunskim specijalistom koji može imati utjecaj na utakmice bez pritiska da poentira, te Joeom Harrisom i Sethom Curryjem kao vrhunskim snajperistima koji će često biti slobodni zbog konstantnih udvajanja. Netsi imaju šansu igrati bezpozicijsku, totalnu košarku i tako se priključiti avangardnom trendu koji su Raptorsi lani tako lijepo predstavljali, samo na još izraženiji način.
Treća momčad koju jedva čekam vidjeti su Timberwolves. Za Goberta su dali puno i previše, ali dobili su igrača koji znatno diže plafon njihove momčadi. Wolvesi su odradili sjajnu seriju s favoriziranim Grizzliesima koji su na kraju dobili uvelike zbog ogromnog dispariteta u ofenzivnom skoku, što bi dolazak francuskog centra trebao riješiti, baš kao što bi i njihova obrana trebala isplivati iz mediokritetsvta u sam vrh lige. Uz seljenje Karl-Anthonyja Townsa na poziciju četvorke i očekivani nastavak uzleta Anthonyja Edwardsa, momčad iz Minneapolisa ima sve predispozicije oduševiti ligu na sličan način na koji su to lani napravili Medonje.
Između ove dvije ekipe smjestila se momčad koja će im predstavljati najveću prepreku u tom poslu. New Orleans Pelicans završili su sezonu na impresivan način. Dolazak CJ McColluma iz Portlanda donio je ekipi drugog strijelca i kreatora koji joj je nasušno trebao u odsustvu Ziona Williamsona, što je stabiliziralo momčad i omogućilo Pelsima da uzmu 14 pobjeda u zadnjih 26 utakmica, uguze se u play-in, zveknu Spurse i Clipperse i onda namuče Sunse u šest gustih utakmica u prvoj rundi playoffa.
Takav preokret unutar sezone koju su počeli s 12 poraza iz prvih 13 utakmica sam po sebi je dovoljan razlog za optimizam pred novu NBA godinu, pogotovo kad znamo kako je do njega došlo ne samo kroz sinergiju dvojice udarnih strijelaca, Brandona Ingrama i McColluma, nego i kroz etabliranje mladih igrača poput Herba Jonesa i Josea Alvarada u ozbiljne rotacijske opcije.
Ingram je napravio iskorak u svom pristupu igri koji je započeo još prošle godine te se prometnuo u vođu na parketu, što su tijekom intervjua više puta istaknuli i Zion i McCollum*, a dok je bio zdrav, često je izgledao kao da može biti ili druga ili čak 1B opcija u šampionskoj momčadi — unatoč padu postotka šuta za tri, koji je uvelike bio produkt fokusa suparničkih obrana i ozljede prsta desne ruke koji je nedavno operirao. Ingram se poboljšao kao kreator za sebe i za druge, pogotovo otkako je McCollum stigao u ekipu te se fokus obrana morao dodatno prešaltati, što je omogućilo Willieju Greenu da u svoje akcije ubaci nekoliko prilagodbi i countera na ono što suparnici rade.
*CJ je još tamo 2017. primijetio Ingramov potencijal u ovom tvitu, tako da je bilo lijepo vidjeti kako njihova bromansa buja.
Mnogi su bili skeptični oko McCollumova dolaska, budući da su Pelsi i bez njega bili poprilično mekani u obrani, ali rane koje su se odlaskom Josha Harta blago pogoršale na tom kraju parketa previjene su novom dimenzijom koju je dobio napad. McCollum je bio velika želja dopredsjednika Davida Griffina, koji je više puta pokretao razgovore o njegovu transferu, ali Blazersi su, donekle opijeni svojim odlaskom do finala konferencije 2019., odbijali razdvojiti nekadašnjeg studenta novinarstva i Damiana Lillarda sve dok se Anfernee Simons nije prometnuo u igrača koji zaslužuje starterske minute.
Blazersi su dobili solidan paket za McColluma, više po fitu nego po čistoj kvaliteti igrača, dok su Pelicansi dobili čovjeka koji već godinama igra na rubnoj All-Star razini, koji je sedam uzastopnih sezona završio s više od 20 postignutih poena po utakmici, koji si može stvoriti šut, a da pri tom nije crna rupa i koji iza sebe ima ogromno playoff iskustvo koje New Orleansu itekako nedostaje.
Koliko god se McCollum fino uklopio u igru momčadi i koliko god Ingramov suptilni iskorak bio važan za franšizu, pravo oduševljenje izazvali su igrači od kojih je malo tko očekivao da će igrati veliku ulogu ove sezone.
Alvarado je za sebe izgradio finu nišu zahvaljujući motoru koju se nikad ne gasi i inteligentnoj defenzivnoj igri koja mu je prije par godina donijela titulu najboljeg obrambenog igrača ACC konferencije. Svađao se s Joelom Embiidom, krao lopte Chrisu Paulu iz kuta, pokazujući pritom kako je obrana specifičan talent u kojem borbenost i srčanost ne mogu nadoknaditi nedostatak lateralne brzine ili prostorne inteligencije, ali ako imate potrebne komponente, definitivno ih može oplemeniti.
Što se još bolje vidjelo na primjeru Jonesa, koji je odradio briljantnu rookie sezonu i najavio niz plasmana u defenzivne petorke lige. Izabran tek u drugoj rundi drafta zato što je ostao sve četiri sezone na sveučilištu Alabama, Jones je oduševio mnoge NBA hipstere prije nego što je u podmaklom stadiju sezone upao u oko nešto široj košarkaškoj javnosti. Čovjek je s pravom zaradio nadimak Straitjacket, gušeći ljude u obrani jedan-na-jedan, a ako netko uspije poništiti fizikalno pravilo kako niti jedan objekt ne može biti na dva mjesta u isto vrijeme, to bi mogao biti on.
Zahvaljujući njihovu rastu i minimalnim promjenama tijekom postsezone, Pelicansi su dogurali do drugog mjesta lige po dubini ekipe, odmah iza Clippersa. Jaxson Hayes i Jonas Valančiūnas daju im fleksibilnost na centarskim pozicijama ovisno o matchupu, s Hayesom kao sjajnom tranzicijskom opcijom i jako dobrim rim runnanjem, te Valenčijunasom koji može otvarati napad kroz postavljanje blokova, pick and pop, ofenzivni skok, i rad na niskom bloku dobije li mismatch. Larry Nance donio je stabilnost na poziciji četvorke — što se itekako osjetilo u playoffu — te prijeko potrebnu pomoć u zatvaranju skoka, a ove sezone bi trebao izgledati još bolje jednom kada se njegovo nedavno operirano koljeno u potpunosti zaliječi.
Bekovska rotacija je nešto slabija, budući da je Devonte’ Graham promašivao puno i previše iza linije trice, ali vrati li šut na razinu na kojoj je bio u Hornetsima, njegovo prisustvo na parketu neće biti toliko negativno s obzirom na to da bi Pelsi u svakom trenutku na parketu, zaobiđu li ih ozljede, trebali imati barem dvojicu solidnih playmakera, tako da se neće trebati pouzdati u njegova divljanja s loptom u halfcourtu. Grahamova bi minutaža svakako trebala pasti u korist Alvarada, a ne bih imao ništa protiv ni da mu koju minutu ukrade Kira Lewis, čija je brzina ubojita u tranziciji, ali koja je došla u pitanje nakon ozljede koljena. Njegova bi rehabilitacija donijela dodatnu dimenziju momčadi, a Green će uza sve morati razmisliti o tome kako u igru uklopiti rookie krilo Dysona Danielsa, koji je izabran osmim pickom na draftu.
Daniels je, nažalost, uganuo gležanj u prvoj utakmici Ljetne lige*, ali nema sumnje da ćemo ga vidjeti u nekakvoj ulozi tijekom sezone, pa makar to bilo desetak kržljavih minuta prije nego što se prilagodi na NBA igru. Pelsi imaju dubinu koju u nekom trenutku mogu i potrošiti kako bi se dočepali neke zvijezde — bio to pokušaj singla mijenjanjem Grahama i nekoga od mladih igrača za veterana ili home run izmjenom Ingrama i pickova za superstara poput Duranta o čemu se dosta šuškalo — ali ostanu li na okupu, mogli bi odraditi impresivnu sezonu.
*Izbor druge runde E.J. Lidell je ozlijedio koljeno. Puno ozljeda u Pelicansima. Puuuno ozljeda. Uzmite to s finom šakom soli.
Zato što, uza sve nabrojano, na rosteru imaju Ziona Williamsona.
Znam, znam, znam, haha debljina, haha ozljede, haha hrana, haha vid’ mu glave, k’o teleća. DOSTA! Nema sumnje da je Zionova karijera do ovog trenutka bila razočaravajuća čisto zbog broja odigranih utakmica, što je djelomično njegova krivica* zbog mase s kojom je igrao još od srednje škole, ali kada je bio na parketu… Jebote!
*Još jednom podsjećam, puuuuuno ozljeda u Pelicansima. Puuuuuno. I AD, i Cousins, i Ingram, i hrpa role playera, svi su se izozljeđivali.
Čovjek je nezaustavljiv. Kombinacija snage, brzine, eksplozivnosti i skočnosti sama po sebi je impresivna te kanalizira najbolje od Shaqa, Barkleyja i Kempa u atletski paket koji ostavlja usta razjapljenima, jer nešto takvo ne bi trebalo biti moguće, da se igrač njegove mase kreće na takav način, ali Williamson uza sve to ima i finesu na kojoj bi mu pozavidjeli mnogi bekovi. Njegov dribling je fin i precizan i to s obje ruke, ima krasan pregled igre i može otvarati prostor za suigrače nakon udvajanja na ulazima, a najimpresivnija od svega je njegova kontrola tijela u letu, pogotovo oko obruča.
Zionovi highlightsi najčešče naglašavaju njegovu snagu i njegova zakucavanja, ali ona nisu ni blizu toliko impresivna kao njegova polaganja koja su toliko fina i toliko kreativna da ih mirne duše mogu usporediti s onima Derricka Rosea i Dwyanea Wadea. I završava ih kroz kontakt, kao da drugih obrambenih nema. Čovjek je završio preklanjsku sezonu za 61 posto šuta, što su brojke obično rezervirane za centre poput Goberta i Ivice Zupca koji rim runnaju ili kampiraju na dunker spotu te pospremaju otpatke, a ne kreatore koji napadaju obruč kroz ulaze s vrha trice. Zion je lik koji je sve svoje statse usuo u strength i dexterity i to se itekako osjeti kad je na parketu.
Bilo bi dobro da je koji poen stavio u constitution. Vijesti iz kampa Pelicansa, kao i onog privatnog Zionova, optimistične su. Čovjek se stesao, što se moglo vidjeti i na nedavnom streetball turniru Quai54 na kojem su ga posjeli pokraj Luke Dončića, a gotovo svi upućeni pričaju kako je promijenio svoj pristup prehrani i trenažnom procesu. Iste stvari, iako ne toliko izražene zbog njegove visine, nekoć su morile Embiida (koji je kroz svoje prve tri sezone odigrao svega 31 naspram Zionovih 85 utakmica), ali Kamerunac je uspio uvelike riješiti pitanje fizičke spreme te je, iako ga i dalje opsjedaju sićušne ozljede, postao apsolutna velesila NBA košarke.
Vjerujem da i Zion može napraviti isto. Kao osoba koja se čitav život bori s prekomjernom težinom, znam koliko te stvari mogu biti problematične i koliko su vezane uz mentalno stanje osobe, ali Williamson i Pelicansi mogu zajedničkim radom stvoriti okvir unutar kojeg njegova fizička sprema više nikad neće doći u pitanje, bar ne na ovakav način. S njim na parketu ova momčad se iz pristojne, duboke ekipe koja može do šestog ili sedmog mjesta Zapada ako joj se baš sve poklopi, pretvara u rubnog izazivača koji bi trebao preuzeti ulogu kakvu je lani imao Memphis. Ostanu li Ingram, McCollum i Zion na odigranih 65+ utakmica bez nekog većeg preklapanja u ozljedama, ovo je ekipa koja može dogurati do 55+ pobjeda, što bi na iznimno izjednačenom Zapadu moglo biti dovoljno za prvo ili drugo mjesto na tablici.
Obrana će biti problem, pogotovo dok Zion ne napravi iskorak za koji ima sve predispozicije, ali guranjem Alvarada i Jonesa u petorku sa Zionom, McCollumom i Ingramom mogla bi blistati u finišima tijesnih utakmica, pogotovo protiv ekipa koje ne igraju sa centrom koji grabi ofenzivne skokove. Dubina je tu, talent je tu, iskustvo su skupili, potencijala za unutarnji rast imaju, kao i za korekcije rostera.
Bože zdravlja i ova ekipa može daleko, pogotovo u regularnoj sezoni. New Orleans Pelicans spremni su za let.
