Čovjek koji je buljio u ekran

Petparačka football priča

Jedno osebujno rivalstvo, suze jednog quarterbacka i trijumf Buldoga iz Georgije

Pedeset i četiri sekunde prije kraja finala Stetson Bennett je bio u suzama.

Njegov suigrač u obrani Kelee Ringo presjekao je loptu Alabamina quarterbacka Brycea Younga i vratio je 79 jardi za touchdown. Utakmica je u tom trenutku odlučena, Georgia je vodila 33:18 i svima na stadionu postalo je jasno kako će CFP trofej putovati u Atenu. Ne onu u Grčkoj, već onu u Georgiji. Nakon 41 godine, grad koji je u SAD-u poznat po glazbi — između ostalih, podarili su nam R.E.M., Neutral Milk Hotel i The B-52’s — i američkom nogometu osvojio je trofej prvaka, i to protiv svog najvećeg rivala. Bennettove suze radosnice zauvijek su ovjekovječile taj sretni trenutak.

Georgijin trijumf nad Alabamom bilo bi neprimjereno prikazivati kao pobjedu Davida nad Golijatom. Bulldogs su već godinama sinonim za uspjeh, ekipa koja je samo jednu od proteklih 12 godina završila izvan top 25, koja je u proteklih pet sezona osvojila Rose, Sugar, Peach i Orange Bowl i koja je pod trenerom Kirbyjem Smartom kreirala program s kojim se tek šačica drugih sveučilišta može mjeriti. Buldozi nisu David u ovoj priči. Oni su više kao sin koji je konačno svladao tatu u partiji basketa nakon tisuću odigranih partija na košu pred kućom.

Alabama je svih ovih godina školovala Georgiju, na više od jednog načina. Pobjeđivala ju je gdje god je stigla. Buldozi su Crimson Tide zadnji put svladali 2007. uz nekoliko teških poraza u post-sezoni — 2012. kada ih je Eddie Lacy pregazio u finalu SEC-a, 2018. kada je rezerva Tua Tagovailoa kompletirao drugi down za 26 na DeVontea Smitha za touchdown od 41 jarda ili ovogodišnji okršaj u SEC finalu, kada je Georgia vodila 10 razlike samo da bi je Alabama pregazila 41:24 i tako joj nanijela prvi poraz u sezoni. Premda je Georgia bila favorizirana za tri poena pred početak finala, teško se kladiti na sina kada znate da tata uvijek pobjeđuje.

Suze radosnice u očima Georgijina quarterbacka sažele su tako ne samo čitavu sezonu Bulldogsa, nego i njegovu karijeru

Taj rodbinski odnos dodatno je naglašen i odnosom Kirbyja Smarta i Nicka Sabana, budući da je trener Bulldogsa proveo devet godina u Tuscaloosi prvo kao trener defenzivnih bekova, a onda kao defenzivni koordinator u Alabami, i to za vrijeme tamošnjih najdominantnijih defenzivnih predstava koje su Alabamu odvele do četiri nacionalna naslova u tom periodu. Ranije su njih dvojica surađivali na LSU-u prije nego što je Saban otišao na svoj jednogodišnji izlet u NFL, gdje se osramotio kao trener Dolphinsa — ne toliko zbog slabašne sezone, već zbog naprasnog raskida ugovora.

Smart je u tom periodu postao miljenik temperamentnog trenera koji se prema svojim igračima i pomoćnicima odnosio poput diktatora. Njih su dvojica zajedno igrali košarku u NBA-u (Nick Basketball Association, kako su popularno zvali okršaje između trenera na kampusu) te su provodili dosta vremena kao golf partneri, pri čemu je Saban maksimalno koristio Smartove atletske vještine — Georgijn je trener ne tako davno bio sveučilišni cornerback, partner Champa Baileyja, čovjek koji je koledž karijeru završio s 13 interceptiona. No, nakon što je Smart napustio kampus u Tuscaloosi, njihov se odnos brzo raspao.

Smart je doslovno prekopirao šprancu po kojoj je Saban učinio Alabamu jednim od najuspješnijih programa u povijesti ovog sporta, kroz prve dvije sezone koristio je podatke skautinga koji je Alabama provodila dok je još bio na sveučilištu, a kap koja je prelila čašu bio je pokušaj transfera defenzivnog beka Marcusa Smitha koji se želio prebaciti s Alabame u Georgiju, samo što mu Saban nije želio potpisati otpusno pismo. Unatoč tome što su u javnosti uvijek pristojni jedan prema drugome, iza kulisa se pričalo koliko zapravo žele svladati jedan drugoga. Smart zato što se želio dokazati kao svoj čovjek, Saban zato što ima potrebu dominirati. Prije poraza u finalu samo je jednom u 26 utakmica izgubio od svog pomoćnika, i to ove sezone kada ga je Texas A&M Jimba Fishera pobijedio 41:38 u šestom tjednu.

Saban je tako postao nešto poput Sith Lorda iz Ratova zvijezda, ali kao što ljubitelji Star Warsa znaju — narativ se svakog Sitha na kraju zasithi.

Glupo bi bilo Georgijinu pobjedu okarakterizirati kao trijumf dobra nad zlom. Radi se o de facto istim programima s istim zasadama koje su fokusirane na regrutaciju i razvoj top talenta, ali jasno je zašto je većina neutralnih gledatelja tijekom finala bila na Georgijinoj strani. Svima je puna kapa Sabana, Alabame i njihove dominacije.

Bulldogsi su do trijumfa došli na način na koji su dominirali tijekom većeg dijela sezone, komplementarnom igrom u sve tri faze. Obrana je iznijela veći dio prvog poluvremena u kojem je limitirala Alabamu na samo tri pokušaja field goala. Napad je štekao, budući da se ofenzivna linija, koja je kroz čitavu sezonu dopustila svega devet sackova, potpuno raspala, pa je Bennett sackan čak pet puta, a probijači Zamir White i James Cook nisu mogli preći liniju razdvajanja. Will Anderson Jr., najbolji linebacker u naciji, radio je nered gdje god je stigao; dupliranja ga nisu mogla zaustaviti, tjerao je Bennetta da bježi u naručje svojim suigračima Christianu Harrisu i Dallasu Turneru, a jadna Georgia je čak triput odradila 3&out u prve dvije četvrtine.

S druge strane, i Young je bio na streljani, Brian Robinson je bio neupotrebljiv u igri probijanja i, kad već nisu mogli zabiti, Bulldogsi su ograničili Alabamu i na taj način iznijeli prvo poluvrijeme. Bio je to rovovski rat, borba za svaki pedalj, a pitanje je bilo samo koja će se momčad prva iscrpiti.

To je, za razliku od inače, bila Alabama. Napad Crimson Tidea doživio je veliki udarac u SEC finalu kada je zbog ozljede koljena ostao bez svog drugog receivera Johna Metchieja, a ista stvar dogodila se netom prije kraja poluvremena kada je koljeno ozlijedio prvi hvatač Jameson Williams. Njih dvojica su tijekom sezone uhvatila preko 2.700 jardi i 23 touchdowna — svi ostali hvatači na rosteru zajedno, njih 15, imali su 2.100 jardi i 25 touchdowna.

Bez svoja dva najvažnija oružja Bryce Young je izgledao kao prosječan quarterback. Georgia nije trebala nikoga duplirati, Young nije vjerovao suigračima, a nedostatak kemije sa suigračima bio je poprilično očit. Lopta za loptom za loptom odlazila je na mjesta gdje bi se obično nalazili Williams i Metchie, ali ondje najčešće ne bi bilo nikoga. Čovjek koji je kroz sezonu bacio samo sedam INT-a protiv Bulldogsa je bacio dva, uključujući i onaj koji je natjerao Bennetta da zasuzi.

Suze radosnice u očima Georgijina quarterbacka sažele su tako ne samo čitavu sezonu Bulldogsa, nego i njegovu karijeru.

Stetson Bennett, čovjek s najquarterbackskijim imenom još tamo od Colta McCoyja, na kampus u Athensu došao je 2017. kao walk-on, bez stipendije unatoč tome što je svoju srednju školu triput vodio do doigravanja na razini savezne države. Kao freshman je sezonu proveo grijajući klupu iza Jakea Fromma koji je s Bulldogsima osvojio Rose i Sugar Bowl, da bi sljedeće godine zatražio transfer u Jones County Junior College koji se natječe izvan okvira prve divizije footballa nakon što je Justin Fields objavio kako dolazi u Georgiju. No, Fields je na kraju otišao u Ohio State, a Bennett se vratio u matično sveučilište nakon jedne sezone i odlučio grijati klupu dok ne dobije svoju šansu.

Čekao ju je dugo, do četvrtog tjedna sezone kad se ozlijedio prvi QB JT Daniels. Stetson je prigrlio svoju priliku, odradio impresivnu sezonu za čovjeka koji četiri godine nije igrao ozbiljan football i u seniorskoj godini donio naslov sveučilištu koje ga je 42 godine čekalo.

Georgijin trijumf kao da je ispisan na stranicama petparačkog sportskog romana po kojem je snimljen straight-to-DVD film žnj produkcije. Trener koji nakon bezbroj pokušaja svlada svog dojučerašnjeg učitelja s kojim se zakrvio, i to u najvećoj utakmici sezone? QB koji je pet godina čekao svoju priliku na velikoj sceni, samo da bi ušao u svojoj posljednjoj sezoni i odveo momčad do najveće pobjede protiv najljućih rivala? Jedino što je nedostajalo ovom filmskom scenariju je… pa, malo bolja utakmica.

Dvoboj je varirao između izrazitih defenzivnih faza i eksplozivnih akcija od preko 50 jarda, te je mnoge ostavio razočaranima s obzirom na to da smo tijekom sezone vidjeli boljih predstava obaju momčadi, posebno u napadu. No, nećemo se žaliti. Jasno je bilo od samog početka da će ovo biti trenerski dvoboj, čisti taktički okršaj u kojem je Smart, kako ime nalaže, na kraju nadmudrio Sabana. Georgijini navijači sigurno neće pobjedi gledati u zube.

Pitanje je samo s koliko će simpatija druga sveučilišta gledati na ovaj trijumf. Georgia je možda srušila Alabamu na veselje mnogih, ali to jest momčad skrojena na isti način, momčad koja će biti kompetitivna dok god je Smart na čelu programa. Možete imati sve resurse, i novac i opremu i dvorane i ime, ali ako nemate trenera, za vraga vam sve. Pogledajte samo kako je Oregon propao otkako je Chip Kelly napustio sveučilište, ili LSU otkako se riješio Lesa Milesa, ili Florida nakon odlaska Urbana Meyera. Pravi trener u pravom sustavu garancija je dugovječnosti, zbog čega ne bi bilo šokantno da i iduće godine gledamo Georgiju i Alabamu kako se bore ako ne za naslov, a onda svakako za plasman u top 4. Što nije neuobičajeno za college football. Koliko god sezona znala biti nepredvidiva, na kraju se u vrhu uvijek vrti šačica ekipa i još manji broj trenera.

Georgia je sada i službeno u tom krugu šampiona. Pitanje je samo hoće li u njemu ostati i koliko će naslova osvojiti. Neće biti lako jer jedno je sigurno, Nick Saban već priprema osvetu za ovaj poraz.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.