Samo jedna momčad u NFL-u još nije pretrpjela poraz. Samo jedna. Nisu to lanjski osvajači Chiefsi koji su izgubili u otvorenoj utakmici od Raidersa, niti su to Vikingsi koji su izgubili upravo od Kansas Cityja. Nisu to ni Bucsi Toma Bradyja koje su svladali i Bearsi i Saintsi, a nisu bogme ni Seahawksi koje su minirali Cardinalsi u najuzbudljivijoj utakmici sezone. Packersi su također pretrpjeli svoj prvi poraz od Tampe, dok su Titansi izgubili prvu utakmicu upravo od momčadi koja je i dalje neporažena.
Pitsburgh Steelers jedina su ekipa s apsolutnim učinkom kroz prvih šest NFL tjedana.
Neki će reći kako njihov skor vara, kako Pittsburgh nije imao upečatljivu, dominantnu pobjedu nad kvalitetnim ekipama, i to je možda bio slučaj kroz prva četiri tjedna sezone u kojima su trpali NFL škart robu, ali u zadnja dva tjedna su dobili Brownse — koji imaju svojih mana i problema, ali su bez ikakve sumnje ekipa koja može izboriti doigravanje — i Titanse koji igraju mrvicu staromodan football u napadu, ali su kroz prvih pet utakmica bili neporaženi, što nekog vraga znači. Brownse su zgazili 38:7 pokazujući svu snagu svoje obrane, dok su Titanse dobili u prvom poluvremenu, metodično i odlučno, prije nego što su im pustili da se približe u drugom, ali bez obzira na tijesan rezultat ni u jednom trenutku nije mi se činilo da će Steelersi imitirati Falconse i ispustiti golemu prednost. Zato što su, u konačnici, ozbiljna ekipa.
Bili bi to i lani da se Ben Roethlisberger nije ozlijedio. Steelersi su momčad u kojoj je kvalitetna obrana preduvjet za izlazak na teren. Ona je baza, osnova, počelo bez kojeg ne ide. Tako je u eri Mikea Tomlina, tako je bilo u eri Billa Cowhera, a bogme i u eri Chucka Nolla. Trojicu trenera promijenili su Steelersi od 1969., birajući stabilnost ispred instant-rješenja. Sva trojica bili su defenzivni umovi. Od te 1969. naovamo, njihova je obrana ravno 10 puta završila izvan top 15 po suparnicima dopuštenim poenima, izvan top 20 samo dvaput. U top 5 bili su Steelersi 18 puta, od čega devet puta prvi. Ove sezone mogli bi i 10. put biti prvi. Trenutno su šesti, ali razlika u odnosu na prvorangirane Ravense je samo 14 poena.
Premda ih ne bih stavio ispred Chiefsa i Ravensa, za mene nema sumnje. Steelersi, ovakvi Steelersi mogu do naslova
To što su njihovi treneri konzistentni ne znači da su tvrdoglavi, da inzistiraju na svom sistemu i forsiraju istu priču iz godine u godinu, kao što neki treneri rade. Noll i Cowher pokazali su sposobnost prilagodbe kroz svoje dugačke karijere, ali na nju nisu bili toliko prisiljeni kao što je, zbog promjene pravila i drugačije konstrukcije momčadi, bio Tomlin.
Kada je 2009. uzeo svoj jedini naslov sa Steelersima, njegova obrana bila je bazirana na sposobnosti zastrašivanja suparnika, zaustavljanju probijanja i čistoj fizičkoj nadmoći. Tomlin je zajedno s tadašnjim defenzivnim koordinatorom Dickom LeBeuom oformio zastrašujuću jedinicu koja je vratila natrag u modu obranu 3-4 sa četvoricom linebackera koji su mogla napadati quarterbacka te istovremeno zatvarati i A i B gap i pokrivati edge, s Troyem Polomaluom kao džokerom koji je odrađivao sve moguće uloge u momčadi ovisno o situaciji.
Ova momčad nema ubojice kakvi su bili James Harrison i LaMarr Woodley, niti igra iz formacije 3-4, iako će je mnogi krstiti tim imenom, ali je u zadnje dvije sezone bila jednako dobra, ako ne i bolja od te slavne Pittsburghove obrane. Steelersi su zamijenili fizičko nasilje brzinom, prilagođeni novom dobu, ali to ne znači da više ne udaraju jako.
Njihova defenziva bazirana je na stvaranju pritiska s OLB pozicija, preko T.J. Watta koji je po učinku prestigao svog Hall of Fame brata i Buda Dupreeja koji je lani izrastao u rubnog Pro Bowl igrača, bar što se broja sackova tiče. Kako bi čim prije došli do quarterbacka, defenzivni koordinator im pomaže konstantnim blitzanjem — Pittsburgh blitza u 44,3 posto defenzivnih akcija, samo Ravensi blitzaju češće — što je rezultiralo urušenim pocketima za suparničke bacače i velikim brojem obaranja za gubitak jardi. Steelersi su kroz prvih šest utakmica upisali 26 sackova, što nije daleko od ritma po kojem su Bearsi 1984., iste godine u kojoj su instalirali svoju slavnu obranu obranu 46, srušili rekord po broju sackova u sezoni kada su u 16 utakmica imali 72 obaranja.
I dok je pritisak s OLB pozicija sličan prijašnjoj inkarnaciji Tomlinove obrane, ono po čemu se ova iteracija razlikuje je već spomenuta brzina.
Naime, Steelersi vrte preko 75 posto svojih akcija iz nickel formacija te su ove godine povećali učestalost dime i dollar paketa, zbog čega je jako teško tvrditi da se i dalje radi o obrani 3-4. Velik broj defenzivnih bekova znači povećanu brzinu niz teren, što opet znači smanjenje broja velikih akcija u čemu su Steelersi bili jako dobri. Korneri i safetyji su redom iznadprosječni igrači, iako niti jedan ne igra na vrhunskoj razini, ali to nije ni potrebno s obzirom na pritisak koji stvaraju, zbog čega suparnici ne uspijevaju razviti tečnu igru u napadu.
Čovjek bi pomislio da će zbog žrtvovanja snage za brzinu patiti njihova obrana od probijanja, ali Steelersi su po tome prvi u ligi, uvelike zahvaljujući dvojcu Cam Heyward–Steph Tuitt koji žderu running backove za doručak, a tu i tamo im pomogne Vince Williams koji je očajan u coverageu, ali je majstor kakvom nema ravna kad treba udariti probijača.
Modernizirana obrana čini Pittsburgh opakom ekipom, ali obrana je bila sjajna i lani. Dapače, bila je još bolja, pošto su Steelersi dopuštali poen manje i bili drugi najbolji u toj kategoriji u ligi, ali lani je napad bio kriminalan. Ben Roethlisberger se ekspresno ozlijedio i ostatak sezone Steelersi su tražili svoj identitet, davajući minute na poziciji QB-ja Masonu Rudolphu i Devlinu Hodgesu, bezuspješno. Nije im pomogla ni ozljeda njihova prvog probijača Jamesa Connera, nastradali su i JuJu Smith-Schuster i James Washinton i… Od 11 startera na napadačkim pozicijama samo su trojica odigrala svih 16 utakmica. Ne čudi stoga što su Steelersi završili sezonu kao 27. napad po postignutim poenima, zabijajući svega 18 poena po utakmici. To ni u 1970-ima ne bi prošlo.
Ove godine… ove godine priča se okrenula. Roethlisberger se vratio u igru, Conner je oživio, ofenzivna linija je solidna, a hvatača ima na bacanje. Steelersi imaju trenutno drugi napad lige i trpaju preko 30 poena po utakmici.
Napad se također promijenio od slavnih dana Brucea Ariansa. Roethlisberger više nije isti quarterback. Gotovi su dani kada bi ostajao stajati u pocketu, izbjegavajući udarce samo da bi lansirao bombu niz teren. Big Ben je danas Small Ben — ne po staturi i uspjehu, već po snazi ruke. Steelersi su ove sezone imali samo četiri bacanja dulja od 25 jardi, samo Dolphinsi i Bengalsi imaju manje.
No, velika bacanja nisu važna za ovu ekipu.
Roethlisbger se pretvorio u iskusnog, filigranski preciznog quarterbacka koji baca kratke i srednje rute i pušta talentiranim hvatačima da odrade posao — bilo da se radi o Smith-Schusteru, Dionteu Johnsonu koji bi vjerojatno bio prvi hvatač ekipe da se nije ozlijedio, solidnom Jamesu Washingtonu, pouzdanom tight endu Ericu Ebronu ili sjajnom rookie hvataču Chaseu Claypoolu koji je odigrao lošu utakmicu kontra Titansa, ali je prije toga bio sjajan te predvodi momčad po osvojenim jardima, iako ima upola manje hvatanja od Johnsona i JuJua. Conner se preporodio te gazi svoje suparnike s 4,7 jardi po probijanju; 10. je u ligi po osvojenim jardima i odlično nadograđuje Pittsburghov metodični napad.
Ne kažem da sve izgleda besprijekorno s te strane lopte — vidjeli smo u utakmici s Titansima kako napadi koji ne mogu proizvesti dugačka bacanja mogu zaglaviti u blatu kad spoje par neinspiriranih akcija — ali Steelersi mogu ostati kandidati za Super Bowl čak i ako se, uz ovako dobru obranu, napad sroza za 20-ak posto.
Naravno, čitava ekipa može se raspasti u sekundi.
Roethlisberger je odigrao 17 sezona u NFL-u, samo je u četiri sezone odigrao svih 16 utakmica. Ostaje pitanje Kako će izgledati Pittsburgh ozlijedi li mu se prvi QB, ali to je pitanje isto za većinu NFL franšiza. Steelersima je problem to što su u njihovu slučaju šanse za ozljedu poprilično velike. No, čak i ako Roethlisberger propusti par utakmica, ovo je momčad koja si je izgradila kapital za doigravanje i koja može samo na račun obrane dobiti još pet tekmi do kraja sezone, što će biti dovoljno za playoff. Sezona je duga i Steelersi moraju brinuti oko toga jesu li prerano ušli u vrhunac forme, kako će reagirati na ozljede, imaju li dubinu. Uglavnom, moraju brinuti o svim stvarima koje muče i ostale franšize.
Ono o čemu ne moraju brinuti je jesu li for real. Jesu li ozbiljna momčad. Jesu li ekipa spremna za najviše dosege. Premda ih ne bih stavio ispred Chiefsa i Ravensa, za mene nema sumnje. Steelersi, ovakvi Steelersi mogu do naslova. Prvi put od 2017. izgledaju kao momčad za velike podvige.
