Čovjek koji je buljio u ekran

Play-in je super

LeBron je u krivu. Dodatni turnir je spasio NBA sezonu

“Tko god je izmislio to sranje trebao bi dobiti otkaz”, izjavio je LeBron James prije dva tjedna kada je postalo izvjesno da Lakersi imaju velike šanse završiti u play-in turniru. Njegovu Veličanstvu nije se svidjelo što će izozljeđivana momčad morati proći još teži put kako bi obranila naslov, pa je jasno zašto je rogoborio protiv turnira kojeg je NBA implementirala ove sezone. No, LeBron je u krivu. Prava istina je kako bi osoba koja ga je izmislila trebala dobiti gadnu povišicu i unapređenje. Play-in je spasio dobar dio ove sezone.

Jer sezona je kvalitetom bila dosta manjkava. Ozljede su unakazile niz momčadi, prvenstveno dva najveća favorita za naslov. Netsi su odradili sezonu u kojoj je samo jedan od njihove trojice najboljih igrača odigrao više od 70 posto utakmica, LeBron i Anthony Davis zajedno nisu odigrali standarnu regularnu sezonu. Miami je patio zbog Jimmyja Butlera na startu sezone, Celticsi zbog Jaylena Browna na njenu kraju. Denver je izgubio Jamala Murrayja, heroja lanjskog doigravanja, Dallas je dugo čekao Kristapsa Porzingisa, Hawksima je cijele sezone netko bio izvan stroja, baš kao i Indiani. Joel Embiid je zbog ozljede ispao iz MVP utrke, DeAndre Ayton i Donovan Mitchell ozlijedili su se pred sam kraj sezone, i već me lagano boli mozak od nabrajanja tako da ću vas prestati daviti.

U tom moru ozljeda jasno je da je kvaliteta patila, da smo gledali momčadi koje su bile na 50 do 80 posto svoje realne snage i samim time nisu mogle iz večeri u večer prikazivati svoju najbolju košarku, pogotovo kad se raspored zgusnuo kao nepojedeni Čokolino nakon sat vremena stajanja na kuhinjskom stolu. Upravo je zgusnuti raspored kumovao tolikom broju ozljeda koje su pogađala zvijezde — dakle, igrače koji generalno igraju najviše minuta u ligi. Liga je nemilosrdno ukrcala 72 utakmice na raspored kako ne bi imala okapanja s TV postajama koje plaćaju prava, nadajući kako će smanjiti gubitke uzrokovane koronom, ali ta se politika slomila preko leđa (i koljena, zglobova, prepona, gležnjeva, zapešća i zadnjih loža) igrača.

No ljude na gledanje sporta ne potiče samo kvaliteta. Tu su još dva faktora.

Play-in je dolijevanje benzina na vatru koje je ove sezone bilo itekako potrebno jer je vatra jedva tinjala

Prvi su emocije koje su varljive i koje gledatelji sve više i više ulažu u pojedince, a ne u momčadi, kao produkt sve izraženije individualizacije timskih sportova. No, drugi faktor je važniji za našu priču. Drugi faktor je napetost. A regularna sezona ove je godine bila napeta kao rijetko koja druga. Samo zbog play-in turnira.

Ove smo sezone dobili tri utrke umjesto uobičajene dvije. Utrku za prvo mjesto u konferencijama koja je trajala sve do zadnjih nekoliko dana, budući da su i Utah i Sixersi osigurali svoj plasman s jednom pobjedom razlike; utrku za šesto mjesto koja je jamčila izbjegavanje play-in turnira i koja je na Zapadu riješena zadnjim danom sezone, te utrku za 10. mjesto koja je daleko najvažnija od svih za budućnost lige.

Godinama je NBA liga gledala kako riješiti tankiranje, te se čini kako je ovime konačno uspjela. Hrpa momčadi koje bi prije sezonu-dvije odustale od natjecanja dva tjedna nakon All-Star pauze te počele odmarati najbolje igrače i na parket slati sulude petorke kako bi dobile šansu ubosti Cadea Cunninghama, Evana Mobleyja ili Jalena Suggsa na draftu sada nastavljaju svoju borbu što je dulje moguće. Samo su Houston, Oklahoma i Detroit odustali od sezone u spomenutom roku, Wolvesi, Magic i Cavsi prestali su igrati nešto kasnije, a ekipe poput Bullsa, Raptorsa, Kingsa, Pelicansa, Spursa i Wizardsa, ekipe koje u normalnim okolnostima ne bi imale nikakve šanse dokopati se osmog mjesta, nastavile su peglati do kraja, što je rezultiralo nevjerojatnim uzletom Washingtona kakav se prije zasigurno ne bi dogodio.

U godini u kojoj je kvaliteta igre patila trebala nam je takva injekcija napetosti. Pitanje je samo hoće li je liga nastaviti ubrizgavati u budućnosti.

Već su se javili dušebrižnici koji kažu kako je play-in svojevrsno obespravljivanje regularne sezone, dodatna devaluacija njene vrijednosti. No, to možemo reći za kompletno doigravanje. Jedan od razloga zašto u većini europskih sportova postoji regularna sezona je kako bi se eliminirao faktor sreće koji znatno opada većim brojem odigranih utakmica. Kup je bez ikakve sumnje napetije natjecanje, pogotovo kada je sažeto u kratak vremenski rok poput Svjetskog prvenstva, ali prvenstvo je pravednije.

Bilo kakav oblik playoffa sa sobom vuče faktor nepravde. To što smo navikli na dosadašnji format doigravanja je samo to — navika. Play-in donosi toliko toga dobroga sa sobom da su te žalopojke o dodatnoj nepravdi deplasirane. Može li se play-in modificirati kako bi se nagradilo ekipe koje imaju poveću prednost u odnosu na ekipe koje zaostaju, recimo, pet i više pobjeda? Može, naravno. No, čak ni to nije potrebno. Naposlijetku, u regularnom doigravanju možete biti na petom mjestu s 10 pobjeda prednosti ispred šeste ekipe i nitko vas ništa ne pita, isti vam je vrag.

Ako ste već odlučili da vam je uzbuđenje važnije od pravednosti — a dok imate doigravanje, jeste — zašto onda ne odvrnuti pojačalo do 11?

Play-in je upravo to, dolijevanje benzina na vatru koje je ove sezone bilo itekako potrebno jer je vatra jedva tinjala. Hoće li ono biti potrebno i iduće godine, kada se stanje (nadam se) vrati u normalu? Vidjet ćemo. Ono što bi liga trebala napraviti jest uzeti format i peglati ga kroz sljedeće tri-četiri sezone, testirati njegovu zanimljivost i vagati pozitivne i negativne stvari koje donosi. Pokaže li se da je format kvalitetan, treba ga uobličiti i zadržati; pokaže li se da ne valja, treba ga odbaciti, s tim da se onda opet vraćamo natrag na pitanje tankiranja koje se nije uspjelo riješiti manipulacijom postotaka na draftu.

Robovanje tradiciji je prepreka napretka. U sportu ono može predstavljati smrt. Primjerice, baseball će ubiti njegova neprilagodljivost generacijama sa skraćenim rasponom pozornosti i zato su lige prisiljene uvijek tražiti nešto novo, bilo da se radilo o drastičnim promjenama ili o sitnim izmjenama. Taj period promjene je uvijek težak — vidimo to na primjeru nogometa u kojem će proći još bar tri-četiri sezone prije nego što ljudi prokuže kako na najbolji način koristiti VAR — ali ako je nagrada dovoljno velika, treba ga proći, uz sve porođajne muke koje sa sobom donosi.

Play-in će možda biti nepravedan prema nekome. Možda LeBronovi Lakersi izlete iz natjecanja odmah u startu, ali dugoročno on rješava toliko velik problem da je strašno što je ligi trebala globalna pandemija da bi ga implementirala. Nadam se da će ostati s nama još dugo godina. Ne znam za vas, ali sve četiri para u playoffu zvuče jebeno, pa čak i Hornetsi i Pacersi koje gledam dok pišem ovaj tekst. Bila bi prava šteta da nemamo šansu gledati te utakmice. LeBron je u krivu.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.