Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Povratak (lažnog?) proroka

Jon Gruden dobio je 100 milijuna dolara da se vrati u Raiderse

Šest godina je Mark Davis opsjedao Jona Grudena. Zvao ga je i gnjavio i obećavao i molio, kao u kakvoj naprasno prekinutoj patološkoj vezi. Šest godina je Jon Gruden govorio ne. Ne, ne, ne i ne. Ali ponašanje koje bi u stvarnom svijetu rezultiralo sudskom zabranom prilaska u NFL-u je rezultiralo uspjehom. Karizmatični Gruden postao je novi trener Oakland Raidersa.

Vratio se tako u momčad koja mu je pružila prvu priliku da bude glavni trener NFL franšize kada mu je bilo samo 35. Vratio se i u momčad koja ga se riješila na jedan od najslavnijih načina u povijesti lige. Gruden i Raidersi ispali su iz doigravanja 2001. bolnim porazom od New England Patriotsa u utakmici koja je i danas poznata kao Tuck Rule Game. Nedugo nakon eliminacije je Al Davis, Markov otac i tadašnji vlasnik Raidersa, dobio poziv iz ureda Tampa Bay Buccaneersa koji su se već riješili svog trenera Tonyja Dungyja, jednog od najvećih defenzivnih inovatora NFL-a i budućeg osvajača Super Bowla s Indianapolis Coltsima.

Dungy je kreirao sjajnu momčad, ali momčad koja, mislili su u Tampi, nije dovoljno dobra da osvoji naslov s njim na poziciji trenera. Dungy je bio tih i smiren, a smirenost i tišina nisu kvalitete koje se cijene u NFL-u. Ponudili su Davisu, uvijek spremnom da maksimalno razjebe status quo, dva picka prve runde, dva picka druge runde i osam milijuna dolara keša. Za trenera! Gruden je pretvorio Raiderse iz 4-12 ekipe pod Joeom Bugelom u legitimnu playoff momčad te je u četiri godine upisao skor od 40 pobjeda i 28 poraza, ali za vlasnika koji se vodio krilaticom Just Win Baby! to nije bilo dovoljno*. Davis je prihvatio Tampinu ponudu i poslao Grudena na Floridu. Godinu kasnije Buccaneersi i Raidersi susreli su se u Super Bowlu, a Gruden je pobjedom protiv svoje bivše momčadi postao najmlađi trener u povijesti koji je ga je osvojio.

* Davis tada još uvijek nije bio žrtva dvostrukog utjecaja skupog viskija i straha od smrti, pa je donosio racionalne odluke — što trejdanje trenera za četiri picka definitivno jest. Davis, fetišist brzine, osim toga je želio da njegova ekipa igra vertikalno, a ne horizontalno kao pod Grudenom, te je strahovao da će ga morati preplatiti ako ga želi zadržati na trenerskoj stolici, a sam nije vjerovao da Gruden vrijedi tolike pare.

Unatoč tome što je Gruden u Raidersima proveo svega četiri godine života, komotno se može reći kako je on drugi najpopularniji trener u povijesti franšize, odmah iza velikog Johna Maddena. Nakon Grudenova uvjerljivog slavlja u Super Bowlu XXXVII, Raiderse kao da je pogodilo prokletstvo* — u sljedećih 15 sezona samo su jednom prošli prag od 50 posto pobjeda, nižući stupidne poteze i još stupidnije poraze. Smrt Ala Davisa ostavila je dubok trag na franšizu, a opsjednutost njegova sina Grudenom donekle se da iščitati i kao pokušaj da se prokletstvo skine s momčadi. I 17 godina nakon što je otac poslao trenera iz Oaklanda, sin ga je konačno vratio.

*Isto vrijedi i za Tampu, koja se riješila Grudena 2008. i od tog trenutka imala samo dvije sezone s preko 50 posto pobjeda.

Potez je povučen i da malo smiri navijačku bazu koja je i dalje podijeljena oko Davisove odluke da klub preseli u Las Vegas, u kojem će igrati ili od sljedeće godine ili od 2020., dokad bi trebao biti dovršen novi stadion. Marka Davisa je teško kriviti za preseljenje franšize — Oakland je godinama odbijao odobriti sredstva za obnovu Coliseuma, te oronule poluruševine koja je zadnji put obnovljena prije 22 godine i koja samim svojim postojanjem odbija gledatelje, pa ne čudi to što je odlučio premjestiti ekipu u novi grad, po dobrom starom američkom običaju. No, pitanje je koliko je zapošljavanje Grudena kupilo dobre vjere kod navijača, koliko god trener bio omiljen među starijim generacijama.

Medeni mjesec između Grudena i Raidersa — kako navijača, tako i momčadi — trajao je otprilike kao i onaj Dennisa Rodmana i Carmen Electre. Trzavice su počele kada je Gruden poslao najboljeg igrača ekipe Khalila Macka u Chicago, što je u svlačionici, iako je čitavo ljeto najavljivana mogućnost da će Mack biti trejdan, dočekano s nevjericom. Mack nije bio samo sjajan igrač nego i fantastičan kolega i dobar prijatelj s velikim brojem suigrača.

Grudenov problem čak i nije bio u tome što se riješio Macka, nego što je čitavu situaciju odradio na jako loš način. Mack je pokušavao dobiti ekstenziju ugovora zbog čega se nije pojavio u trening kampu, što je učestala praksa kod NFL igrača. Nakon nekoliko tjedana Gruden ga je šupirao u Bearse, koji su mu ponudili ogromni ugovor. Kada je Mack upitan bi li činilo razliku da ga je Gruden nazvao i rekao mu: “Ti si najbolji defenzivac lige i trebaš nam”, Mack je odgovorio da bi. Gruden ga nikada nije nazvao. Otkako je preuzeo momčad, novimenovani trener nije se nijednom čuo sa svojim najboljim igračem sve do pregovora oko ugovora kada ga je morao kontaktirati.

Je li Gruden prevara, egomanijak koji će napraviti sve da uzvisi i opravda sebe, ili je ofenzivni mastermind koji će brzo ispraviti kurs crnog broda?

Da stvar bude gora, Gruden je javno istupio i rekao kako Mack očito nije želio biti dio Raidersa, nije želio igrati za tu momčad i zato ga se riješio. No, nakon što je pritisak javnosti postao još glasniji, Gruden je odlučio malo promijeniti spin i baciti svog generalnog menadžera Reggieja McKenzieja pod kotače autobusa.

“Ja uopće nisam bio involviran u to. Da budem iskren, morate pitati Reggieja”, odgovorio je kada je na jednoj presici upitan o tome zašto su tijekom trejda dali i pick druge runde.. Nevjerojatna izjava od čovjeka koji je par minuta ranije izjavio kako je trejd napravljen na razini franšize i svi su sudjelovali u njemu.

Nije to bio jedini put da se Gruden popišao po svom GM-u. Nakon što je ranije ove godine trener za pick treće runde u momčad doveo Martavisa Bryanta, užasno talentiranog ali i užasno problematičnog i lijenog igrača, odlučio ga se riješiti prije početka sezone*. I za to je bio kriv McKenzie.

*Bryant se u međuvremenu vratio u Raiderse pod neuobičajenim uvjetima — njegov ugovor potpisuje se iz tjedna u tjedan zato što Bryantu prijeti jednogodišnja suspenzija zbog dopinga na koju se hvatač žalio (već je bio suspendiran u sezoni 2016./17.). Dok se žalba ne riješi Bryant može igrati, pitanje je samo koliko i koliko dobro. Protiv Broncosa je imao 4 hvatanja za 30 jardi.

“Taj momak je sjajan talent. Riješili smo se svog picka druge runde i lani i preklani, i godinu prije toga. Ovo nije egzaktna znanost.”, izjavio je Gruden, aludirajući na McKenziejevo loše draftanje u čijem kontekstu jedna greška poput trejda za Bryanta ne znači puno.

Pod kotačima busa završio je i quarterback Derek Carr nakon teškog poraza u prvom kolu od LA Ramsa, tijekom kojeg je najbolji hvatač Raidersa Amari Cooper zgrabio tek jednu jedinu loptu. Gruden je na presici izjavio kako je Cooper bio otvoren nekoliko puta, ali iz nekog razloga nije dobio loptu. Što u prijevodu znači “ja sam pozvao dobre akcije, ali glupi Carr nije bacio loptu niz teren”. To možda i jest istina, Carr je propustio niz situacija u kojem je njegova prva meta bila otvorena, ali prozivanje quarterbacka pred medijima je bilo potpuno nepotrebno i izazvalo je bijes bivših igrača koji obavljaju poslove u američkim medijima jer se Gruden ogriješio o pravila svlačionice. Njegove izjave navodno nisu dobro dočekane kod igrača, koji su mu zamjerili pojavljivanje u javnosti i otvorenu priču o problemima momčadi.

Od Grudena se ništa drugo nije moglo očekivati. Trener Raidersa je oduvijek bio besramni samopromotor koji je tu djelatnost podigao na razinu umjetnosti, a devet godina provedenih na poziciji sportskog komentatora omogućilo mu je da se premreži s brojnim novinarima i s njima izgradi poslovne i privatne odnose. Nema sumnje kako je odnos s medijima važan, pošto on najčešće rezultira i dobrim tretmanom kod navijača, ali odnos s igračima, osobito za novog trenera, je puno važniji. U trenutku kada bi trener morao maksimalno raditi na izgradnji odnosa i stvaranju povjerenja, on je povukao nekoliko poteza koji su i minimum povjerenja poljuljali. U trenerskom se poslu možete izvući iz svega i svačega, ali izgubite li svlačionicu to je obično kraj, bez obzira kakvo ime imali i koliko dobru samopromociju radili.

Nakon dva odigrana tjedna Grudenovi su Raidersi pretrpjeli dva teška poraza. Prvi je bio već spomenuto uništenje protiv LA Ramsa, drugi je bio poraz od Denver Broncosa u gostima, u utakmici koju su ispustili u zadnjem napadu i popušili 20-19, za što je krivo i neiskorišteno pretvaranje. Dobra vijest za Raiderse je što Gruden na konferenciji nije nikoga bacio pod bus, ali nije konkretno ni preuzeo odgovornost za poraz, naglašavajući samo kako neke stvari moraju promijeniti.

Promijeniti moraju puno toga. Obrana je katastrofalna. Bez Macka su upisali samo dva sacka u dvije utakmice, a nedostatak pass rusha negativno se odrazio i na secondary koji je uspjevao solidno zonski braniti suparnike, ali je generirao samo jednu izgubljenu loptu i izgledao pogubljeno tijekom dvije minute drilla. Obrana probijanja je najgora u ligi s 5,7 dopuštenih jardi po pokušaju. Čak su i Lionsi bolji. No, Gruden nije odgovoran za obranu, pa mu to ne možemo nabijati na nos.

Tzv. Quarterback Guru zadužen je za napad koji je, mora se priznati, izgledao znatno bolje nego pod Jackom Del Riom. Istina, bilo je tu stupidnih odluka, kao pozivanje slant akcije na ključnom trećem pokušaju za osam u Denveru koji je urodio sa svega četiri jarda, ali generalno gledano Grudenove šeme su bile puno modernije nego što bi se očekivalo od čovjeka koji devet godina nije trenirao u ligi. Carr i društvo vrtjeli su razne formacije, Cooper je stalno mijenjao pozicije u pokušaju da zbuni obrane, a horizontalni napad uparen s učestalim probijanjima između tackleova Marshawna Lyncha te pokojom vertikalnom loptom imao je svojih trenutaka. Nedovoljno za pobjedu na otvaranju sezone, ali dovoljno da stvori bar mali tračak svjetlosti u uobičajenom crnilu Raidersa.

Jon Gruden je dobio ugovor težak 100 milijuna dolara koji traje 10 godina. Samim time dobio je ključeve franšize u ruke u trenutku kada se očekuje njeno preseljenje i stvaranje nove navijačke baze. No, i dalje je nemoguće reći u kakvim su rukama Raidersi. Je li Gruden prevara, egomanijak koji će napraviti sve da uzvisi i opravda sebe, uključujući i izdaju vlastitih igrača, ili je ofenzivni mastermind koji je napravio par grešaka na otvaranju novog poglavlja te će brzo ispraviti kurs crnog broda?

Pitate li mene, rekao bih ovo prvo. Ali ne pita se mene. Ne pita se ni Grudena. Odgovor će, kao i uvijek, doći na terenu. Postoji samo jedan način da Jon Gruden opstane na čelu Raidersa. Just Win Baby. Ništa drugo se ne priznaje.