Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Primadona

Antonio Brown je sjajan igrač. Šteta što izvodi gluposti s kacigama i krio komorama

Antonio Brown ostaje u ligi.

Prije nekoliko dana je jedan od najboljih hvatača svoje generacije objavio da će prekinuti karijeru ako mu NFL ne dopusti igrati u kacigi koju je koristio dosad, ucjenjujući ligu kao kakvo razmaženo dijete kojem roditelji nisu kupili igračku na štandu u nekom dalmatinskom gradiću za vrijeme ribarske večeri. Brown je koristio jednu te istu kacigu od svoje rookie godine, ali model Schutt Air Advantage napravljen je prije više od 10 godina te se više ne smatra standardnom opremom u NFL-u.

Neprofitna organizacija The National Operating Committeee on Standards for Athletic Equipment (NOCSAE) svake godine testira opremu i donosi nove standarde kojih se pridržavaju i NFL i NCAA, sve kako bi se povećala sigurnost igrača. Kacige su pritom poprilično vruća tema s obzirom na sve skandale koje je football imao s potresima mozga kroz posljednjih desetak godina, pa ne čudi što liga nije željela popustiti pred zahtijevima bilo kojeg igrača, makar se radilo o zvijezdi poput Browna. Čak je i veliki Tom Brady ove godine provodio ljeto navikavajući se na novu kacigu – legenda Patriotsa nije baš zadovoljna novim komadom opreme, ali Bradyjeva reakcija nije bila ni blizu tako vatrena kao Brownova.

NOCSAE nije zaključio da Schutt Air Advantage stvara probleme igračima, ili da se radi o lošem komadu opreme — kaciga je jednostavno zastarjela. Zbog spomenutih skandala s potresima mozga proizvođači opreme su uložili pristojnu svotu novca u razvijanju sigurnije tehnologije, tako da ćemo idućih godina viđati sve više i više ovakvih slučajeva u kojima sportaši moraju mijenjati kacige. Brown je pokušao nagnati NFL da mu dopusti koristiti svoju staru kacigu tako što je zaprijetio tužbom u slučaju ozljede za koju se dokaže da je uzrokovana promjenom opreme, ali liga je hladno odbacila njegovu žalbu, a Brown je nabrzaka odbacio svoju ulogu razmaženog djeteta i na kraju odlučio ipak ostati u ligi i pokupiti 30 milijuna dolara, koliko ima zagarantirano u ugovoru s Raidersima.

Brown je doživio jednu od najglupljih ozljeda u povijesti svemira tako što je otišao na krioterapiju bez propisne opreme, što je rezultiralo groznim ozeblinama na stopalima

Kao čovjek koji izgubi živce kada mu netko promijeni poredak ikona na desktopu, ili kada neki od sajtova koje koristi promijeni sučelje, neću se pretvarati da ne razumijem Brownovu frustraciju. Hvatač Raidersa bunio se da mu nove kacige jednostavno ometaju vidno polje što mu otežava posao hvatanja, ali isto tako vjerujem da u njegovom slučaju postoji i element fetišizacije — Brown je sa sobom ponio kacigu koji je godinama koristio u Pittsburghu i dao je na svoju ruku prebojati i staviti logo Raidersa.

Igrači, osobito vrhunski igrači su robovi navika, a praznovjerja su u svlačionici česta te u velikom brojevu slučajeva fokusirana upravo na opremu — Michael Jordan je, na primjer, ispod svoje uniforme Bullsa nosio šorc u kojem je osvojio naslov na sveučilištu North Carolina. Na svakoj utakmici. Ne znam kakav je Brownov odnos s kacigom, radi li se samo o praktičnom problemu ili ima poseban odnos s komadom opreme, ali da mi netko kaže kako ga je vidio gdje pogrbljen luta ulicama Oaklanda, mazi svoju kacigu (hehe) i šapće “My Preciousss”, ne bih se nimalo iznenadio.

Wide receiveri su često velike primadone; čudaci velike taštine, umjetnici kojima treba podilaziti i čiji ego treba hraniti kao da su parodirane ostarjele holivudske glumice iz 1950-ih. Neke od najvećih zvijezda na toj poziciji u posljednjih 20-ak godina imaju iza sebe incidente prema kojima Brownova glupost s kacigom nije ni blizu.

Ozbiljne i ružne incidente. Užasne stvari.

Randy Moss je uhvaćen masu puta s travom u priglupim incidentima, ali je isto tako autom udario službenicu na cesti koja ga je pokušavala spriječiti u ilegalnom skretanju, te je optužen za obiteljsko nasilje. Terrell Owens je pljunuo u facu DeAngella Halla za vrijeme utakmice s Atlantom, ali puno ozbiljniji incident dogodio se kada se predozirao painkillerima u slučaju za koji neki još uvijek tvrde kako se radi o pokušaju suicida. Donte Stallworth zaradio je opekline kada se njegov balon zapleo u strujne žice na Floridi, ali isto tako je ubio pješaka u automobilskoj nesreći koju je skrivio pod utjecajem alkohola.

Michael Irvin je uhvaćen s travom baš kao i Moss, ali takav prekršaj čini se bezazlenim kada uzmemo u obzir da je triput optuživan za seksualno zlostavljanje (pri čemu je jedna osoba priznala kako je lažirala incident, druga tužba je odbačena, a treća je završena nagodbom), te je zabio škare u vrat svog suigrača Everetta McIvera zato jer mu nije želio prepustiti svoje mjesto kod frizera. Plaxico Buress dobio je auto od leasing kuće u zamjenu za pojavljivanje na određenim eventima — na kojima se kralj nije pojavio, iako je auto ladno zadržao, ali je isto tako je sam sebe nastrijelio u noćnom klubu pištoljem koji mu je stajao zataknut za pojas hlača, samo kako bi skliznuo prema nogavici i opalio.

Chad Johnson je nasmijao sve kada je promijenio ime u Ochocinco, ali njegovo simpatično čudaštvo i ludost izgubilo je na simpatičnosti kada je optužen da je tukao svoju suprugu koja se u međuvremenu razvela od njega i kada je završio u zatvoru jer je prekršio uvjetnu kaznu. Marvin Harrison bio je poznat po svojim sjajnim hvatanjima i po nizu nedosuđenih prekršaja zbog kojih su ga treneri izabrali za najprljavijeg igrača lige, ali svoju reputaciju potvrdio je sudjelovanjem u čak tri revolveraška obračuna, a u jednom od njih je navodno ubio osuđivanog dilera Dwighta Dixona.

Brandon Marshall je završio u novinama zbog vožnje bez dozvole i osiguranja, ali to se čini kao mačji kašalj kada uzmemo u obzir niz privođenja zbog obiteljskog nasilja, činjenice da mu je prijatelj ustrijeljen kada su zajedno bili vani i slučaja kada ga je tadašnja cura ubola nožem u trbuh. Od svih navedenih, od kojih je velika većina učlanjena u Hall Of Fame, samo je Marshall potražio stručnu pomoć te mu je dijagnosticiran granični poremećaj ličnosti.

NFL je godinama uzgajao toksičnu macho kulturu unutar koje su se incidenti događali u puno većem postotku nego u generalnoj populaciji i dobro je da se stvari polako okreću na bolje, da se skida stigma s mentalnih problema i da momčadi puno više ulažu u psihološko zdravlje svojih igrača, što je izuzetno potrebno u ligi kroz koju permeira fizičko nasilje, strah od negarantiranih ugovora, brza devalvacija vještina i ogroman rezultatski pritisak. Stvari su posebno kritične među receiverima, pošto se radi o jednoj od rijetkih pozicija na kojoj sami ne možete napraviti baš nikakvu razliku — netko vam mora baciti loptu. Što, naravno, utječe na psihu igrača.

No, premda se stvari poboljšavaju, problema koji proizlaze iz tog svijeta i dalje ima na bacanje, a Brownova glupost sa žuganjem o kacigi, koliko god djetinjasta i suluda bila, predstavlja zapravo puno manji problem nego ga se u medijima percipiralo. Što ne znači da neće iznervirati prosječnog navijača koji na svakog profi igrača gleda kao na čovjeka s ogromnom privilegijom, pošto se radi o ljudima koji igraju igru za što su kompenzirani velikim svotama novca i slavom.

Brown je kroz proteklih 12 mjeseci iznervirao mnoge.

Isprovocirao je svoj odlazak iz Pittsburgha nakon što ga je Ben Roethlisberger nepotrebno kritizirao, nakon što ga je bivši PR-ovac Steelersa prozvao da bi bio nitko i ništa da ga Pittsburgh nije draftao, i nakon što ga je GM Kevin Colbert prozvao djetetom zajedno s 51 kolegom u timu, što je Brown doživio kao tešku uvredu i neprofesionalizam (glavno da neigranje radi kacige spada među profi poteze). Nakon dolaska u Raiderse doživio je jednu od najglupljih ozljeda u povijesti svemira tako što je otišao na krioterapiju bez propisne opreme, što je rezultiralo groznim ozeblinama na stopalima te još uvijek trenira po posebnom programu što mu onemogućuje da stvori bilo kakvo razumijevanje i kemiju sa svojim novim quarterbackom Derekom Carrom.

Brown je tijekom proteklih šest godina izrastao u najpouzdanijeg hvatača čitave lige. Premda nije brz kao Tryeek Hill, visok kao Mike Evans, nema feder-noge poput Julia Jonesa, niti je Nižinski sidelinea kao Odell Beckham Jr, uspio je izvući maksimum iz svog ne baš beskrajnog talenta koji mu je omogućio da bude izabran tek u šestoj rundi drafta. Brown sa svojih 178 cenata visine možda nije visok za NFL standarde, ali je iznimno kompaktan i snažan, što mu omogućuje da stvori separaciju na mišiće, pozicionirajući se tako da samo on može doći do bačene lopte. Njegova snaga vidi se i u jardama prikupljenim nakon hvatanja, u kojima je od 2013. završavao kao četvrti, treći, drugi, deveti, drugi i drugi wide receiever lige.

Brown je tijekom svojih pokušaja da se izbori za mjesto u momčadi razvio sjajne radne navike i malo je hvatača u ligi koji bolje razumiju svoje suparnike i koriste njihove tendencije da bi ih savladali u borbi jedan na jedan. Zbog svoje stature sposoban je igrati i na krilu i u slotu; ako postoji jedna elitna fizička kategorija koju posjeduje, to je promjena smjera, odnosno eksplozivnost u malom prostoru.

Brown je već sada rubni kandidat za Hall Of Fame. Prošle je godine po prvi put u karijeri predvodio ligu u touchdownovima, i to u godini za koju se svi slažu da je bila ispodprosječna za njegove kriterije. Dvaput je vodio ligu po osvojenim jardama (od čega je 2015. bila četvrta najbolja u povijesti, dok je 2014. bila osma najbolja u povijesti lige), četiri puta bio u najboljoj ekipi lige, jednom u drugoj najboljoj ekipi lige, skupio je dosad 11.207 jardi uz 74 touchdowna hvatanjem i pet touchdowna vraćanjem ispucavanja.

Slične su to brojke kakve imaju HOF-eri poput Arta Monka, Sidneya Loftona i Charliea Joinera. Čak i ako ih prilagodimo današnjoj eri u kojoj je puno lakše dolaziti do jardi i touchdowna, Brown je možda sezonu ili dvije solidne igre udaljen od igrača poput Terrella Owensa, koji je u ligi proveo 16 godina naspram Brownovih devet. Među aktivnim igračima on je četvrti po broju jardi hvatanja — on koji je karijeru počeo 2010., dok su Larry Fitzgerald, Brandon Marshall i tight end Antonio Gates karijere počeli četiri do sedam godina ranije. U TD hvatanjima je peti, a spomenutoj trojci priključuje se samo još jedan tight end Rob Gronkowski koji je otišao u penziju pa će Brown, bude li zdrav, vjerojatno sustići njegovih pet TD-jeva prednosti.

Stoga je prava šteta što čovjek u ovom trenutku očito prolazi kroz nekakvu transformacijsku, nezadovoljnu fazu. Otišao je iz jedine ekipe za koju je igrao, očito uvrijeđen i povrijeđen. Šteta što je otišao u momčad koja ima trenera koji u najbolju ruku izgleda zastarjelo, a u najgoru nesposobno. Šteta što je došao u ruke ne baš sjajnom QB-u. Šteta što izvodi gluposti s kacigama i krio komorama, i što ne trenira.

Brown je imao šansu biti jedan od najboljih ikad. Sada još jednom mora začepiti usta svima. Uspio je to nakon što je izabran u šestoj rundi drafta. Bit će zabavno gledati može li to napraviti opet. Bez obzira što je ostao bez omiljene mu kacige.