HEP logo generalni partner Telesporta

Čovjek koji je buljio u ekran

Sam svoj majstor

Aaron Rodgers vodi Green Bay u neočekivano uspješnoj sezoni

Zašto nacionalni mediji toliko svršavaju na Green Bay i Aarona Rodgersa, pitao se frustrirani navijač Bearsa na Redditu dok su Packersi udarali mrtvu lešinu momčadi iz Chicaga uzduž i poprijeko Lambeau Fielda. Igrali su prekrasan football protiv svojih najljućih rivala, dominirajući u obje faze igre protiv osrednje ekipe predvođene osrednjim trenerima. Tony Dungy, proslavljeni trener koji je u svojoj karijeri vidio što znači imati genijalca na poziciji quarterbacka, budući da je odveo Indianapolis Coltse i Paytona Manninga do Super Bowla i to upravo protiv Chicaga, ispaljivao je plotune hvale u čast Aarona Rodgersa. Svaki od njih bio je zaslužen.

Navijaču Bearsa, svom suputniku u patnji, odgovorit ću kratko. Nacionalni mediji svršavaju na Green Bay zato što su jako dobra momčad, a na Rodgersa svršavaju jer je jedan od najboljih quarterbackova svih vremena koji se ove sezone još jednom popeo na vrhunac kojeg je sam izgradio.

I to u sezoni u kojoj se nešto slično nije trebalo dogoditi.

Green Bay je prošle godine dogurao do omjera 13-3 i mjesta u konferencijskom finalu, što su obično pokazatelji kako se radi o sjajnoj momčadi, o ekipi koja ima legitimne šanse napasti naslov. No, ako ste ih gledali, bilo vam je jasno da se provlače iz tjedna u tjedan, da stvari klapaju na svim mogućim razinama, da pobjeđuju zahvaljujući greškama suparnika na koje sami ne utječu — dakle, zahvaljujući sreći. 49ersi su naizgled stavili sve probleme momčadi pod reflektor u konferencijskom finalu kada su ih dobili 37:20 što ne odražava ni blizu koliko su Packersi bili nemoćni. Dovoljno je reći da su gubili 27:0 prije nego su Ninersi digli nogu s papučice gasa.

Pretvaranje zbunjujućeg kaosa u sustav, to je ono što Rodgers radi bolje od svih

Kroz čitavu sezonu postavljala su se pitanja o kvaliteti njihove obrane, o specijalnim timovima, o tankoj hvatačkoj jedinici čija je neposebnost i osrednjost došla do izražaja kada je Davante Adams završio izvan stroja zbog ozljede. Od 13 pobjeda samo su četiri ostvarili s više od touchdownom razlike te su godinu završili s omjerom primljenih i postignutih poena od +63, taman negdje gdje su se nalazili 10-6 Billsi. Što su i Packersi lani bili, ako ćemo ozbiljno: 10-6 momčad zamaskirana kao 13-3 ekipa. Bili su toliko neuvjerljivi da ih je tadašnji cornerback Packersa Tramon Williams u šali rekao “Mi smo najgora 13-3 ekipa svih vremena”. Što nije bilo daleko od istine.

Tri mjeseca kasnije umjesto wide receivera kakav bi pomogao Rodgersu koji je lani odradio odličnu, ali za svoje standardne ispodprosječnu sezonu, oni su draftali quarterbacka Jordana Lovea i tako navodno raspizdili ionako razdražljivog Rodgersa. Prvi čovjek na terenu ionako je imao prigovore na način na koji je GM Brian Gutenkust sastavljao momčad, a usto nikako nije mogao na zelenu granu s trenerom Mattom LaFleurom, koji je imao svoju viziju napada Packersa koja se nužno nije slagala s Rodgersovom. Green Bay je bio jedan od najvećih kandidata za regresiju u NFL-u.

Ona se nije dogodila. Umjesto pada na devet ili 10 pobjeda koji su im mnogi predviđali, Packersi imaju dobru priliku opet otići do 13-3, pošto im ostatak rasporeda ove sezone donosi okršaje u kojima će redom biti favoriti, s toplo-hladno Titansima kao najopasnijim suparnikom; ali čak i ako ne ostvare lanjski skor, dojam je kako se radi o znatno boljoj momčadi nego lani. Packersi trenutno imaju možda i najbolji secondary čitave lige predvođen cornerom Jaireom Alexanderom, čime bar donekle uspijevaju zamaskirati probleme koje ima pass rush jedinica u kojoj je Preston Smith drastično podbacio, i linebackerska jedinica koja spada među najgore u čitavoj ligi.

No, njihova prava snaga nalazi se u napadu, u stabilnoj ofenzivnoj liniji, Aaronu Jonesu i Jamaalu Williamsu kao kvalitetnom probijačkom dvojcu, Davanteu Adamsu kao elitnom hvataču, te, više, više, najviše od svih, Aaronu Rodgersu.

Budući Hall of Famer nije igrao na ovoj razini od 2016. Kroz protekle tri sezone imao je problema s ozljedama, propusnom ofenzivnom linijom, slabijim izborom suigrača, ali i mehanikom bacanja zbog koje je njegova preciznost postala tek prosječna, te motivom, budući da su Packersi u tom periodu uglavnom bili tek prosječna momčad. Ove godine svi problemi kao da su nestali.

Izbor Jordana Lovea potpalio je vatru pod Rodgersom koji je ionako poznat kao tankoćutni, lako uvredljivi, sarkastični čovjek te je, poput Michaela Jordana u popularnom memeu, stvari uzeo osobno.

Zakopao je ratnu sjekiru s LeFleureom i počeo aktivno sudjelovati u kreiranju napada, birajući i odbacujući akcije, pripremajući momčad iz tjedna u tjedan za nove izazove. Njegova preciznost skočila je sa 62 posto oko kojih se kretala zadnjih godina na 68,5 posto, odnosno najviše u karijeri. Njegov QBR porastao je sa 55,6 prošle godine na 85,2; njegov quarterback rating porastao je sa 95,4 na 117,6; bacio je 33 touchdowna u 12 utakmica, odnosno sedam više nego lani u 16, te baca TD devet puta na 100 bacanja. Zadnji put je Rodgers takve brojke imao 2011., u sezoni kada je osvojio titulu MVP-a lige i svoj jedini Super Bowl s Packersima.

Vidi se na terenu da je ovo drugačiji igrač nego lani. Njegove lopte imaju bolju spiralu, preciznije su, pronalaze igrače u trku i padaju u jako tijesne prozore. Prošle godine imao je ogromnih problema bacajući loptu s vanjskog ramema, nešto što je radio najbolje u ligi u svom zenitu, a ove godine ta mu se vještina vratila. Učinio je Marqueza Valdeza-Scantlinga, Roberta Tonyana i Allena Lazarda iznadprosječnim hvatačima, iako to oni po svojim vještinama nisu. Zaštićen bolje nego bilo kad u zadnjih šest godina Rodgers je demonstirao i svoju najbolju vještinu — progresiju po hvatačima, skenirajući teren, tražeći slobodnog igrača, manipulirajući pocket nogama, a suparnički secondary očima. Osim toga, podigao je svoju pre-snap rutinu na viši nivo.

Secirajući Chicagovu obranu, koja nije imala šanse protiv Packersa bez ozlijeđenog Akiema Hicksa u sredini linije, toliko puta se zaderao “can, can, can” mijenjajući akciju prije nego je ona krenula. Sa praznim stadionima konačno smo iskusili Rodgersovo majstorstvo manipulacije, sve prilagodbe koje izvikuje prije nego lopta krene. Slušati ga kako prepoznaje suparničke obrane, kako naređuje svojim igračima gdje da se postave i koga da blokiraju bilo je kao gledati Jean-Françoisa Champolliona kako prevodi hijeroglife. Pretvaranje zbunjujućeg kaosa u sustav, to je ono što Rodgers radi bolje od svih. Za boga miloga, ove je godine natjerao Atlantu u defenzivni ofsajd urlajući “hard count, hard count”, i majstori su svejedno nasjeli.

S ovakvim Rodgersom Packersi su kroz prve četiri utakmice sezone imali najbolji napad svih vremena. Svih vremena.

Kosili su sve pred sobom prije nego što su se malo ohladili. I dalje imaju najbolji napad lige koji zabija gotovo 32 poena po utakmici, ali obrana šteka i brine što su od ozbiljnih ekipa dobili samo Saintse, i to dok su se ovi još tražili. S druge strane, samo ih je Tampa natamburala u bizarnoj utakmici punoj grešaka kakvu vjerojatno neće ponoviti ove sezone. Rodgers to neće dopustiti.

Doduše, pitanje je što će biti s njim u budućnosti.

Jordan Love čeka svoju priliku, a budući da je Green Bay na njega potrošio pick prve runde sumnjam da će ga pustiti da ne zaigra. Samo dva QB-ja koja su birana u prvoj rundi u protekla dva desetljeća nisu zaigrala kao starteri za matične momčadi — problematični Johhny Manziel i stalno ozlijeđeni Paxton Lynch. Packersi se mogu riješiti Rodgersa i njegova 30 milijuna dolara teškog ugovora 2021., ali odvede li ih do Super Bowla, to neće moći napraviti bez građanske bune u Wisconsinu.

A mogao bi. Jasno, Packersi nisu savršena momčad. Nisu ekipa koja je 2011. osvojila Super Bowl, koja je imala zvijezdu u gotovo svim segmentima ekipe i koja je imala nevjerojatnu dubinu. No, ovo je veteranska momčad, pogotovo u napadu, i dok god ima Rodgersa koji igra na ovaj način, postoje realne šanse da se dokopaju naslova. Aaron za mene nije prvi kandidat za MVP nagradu, ali je tu, odmah iza Patricka Mahomesa. To je dovoljno da Green Bay, za razliku od prošle godine, shvatimo ozbiljno.