Novi generalni menadžer Ryan Poles je u suradnji s novim glavnim trenerom Mattom Eberflusom na teren poslao osakaćenu momčad. Mnogi su stručnjaci prije sezone tvrdili kako bi Bearsi u najboljem slučaju mogli do osam pobjeda, a osobno im nisam davao više od četiri. Bio je to roster s dubokim manama na gotovo svim pozicijama osim nekolicine njih, roster čija je izgradnja bila usporena golemom količinom mrtvog novca koji se nakupio na salary capu zbog poteza prijašnje uprave koja je pokušavala u letu nanovo izgraditi ekipu, riskirajući kako bi sačuvala svoja radna mjesta, što joj se u konačnici obilo o glavu. Bearsi su na kraju dogurali do tri pobjede, uz impresivan niz od 10 uzastopnih poraza na kraju sezone kad su ozljede rasturile ionako manjkavu ekipu. Točno ono što im je trebalo.

Bearsi su spremni za uskrsnuće. Rješili su se većine loših ugovora, očistili prostor pod capom i Poles je krenuo odriješenih ruku u izgradnju nove momčadi, zadržavajući tek dio igrača iz prošlog režima. Najvažniji među njima je ujedno i najvažniji čovjek u momčadi, a moguće i u čitavoj organizaciji.

Ne bi me čudilo kada bi netko uzeo NFC North sa svega 10, ili čak devet pobjeda. Mogu li to biti Bearsi? Teško, ali mogu

Njegovo ime je Justin Fields. Neposredna budućnost Chicago Bearsa ovisi o njegovu napretku.

Fields ne mora odmah postati quarterback kakvog Chicagovi navijači čekaju još od Sida Luckmana koji je prestao bacati loptu pradavne 1950., ali mora pokazati izražene znakove progresije. Prvi cilj ove sezone je otkriti ima li Fields štofa za postati franšizni quarterback, može li sljedećih pet do 15 godina ne samo kompetentno, nego i izvrsno obavljati najteži posao na terenu.

Prošla je sezona pokazala je bljeskove talenta zbog kojeg je izabran 11. pickom prve runde. Poboljšao je preciznost na sve tri razine terena, na trenutke pokazao iznimno snažnu ruku, a izvan pocketa je brzinom i snagom posramljivao running backove iz gornjeg ešalona NFL-a prikupivši 1.143 jarda probijanja u 15 utakmica. Samo su šestorica running backova imali više jarda po zemlji od njega, samo 13 je imalo više touchdowna probijanjem od njega, najbliži quarterback zaostao je za 381 jard za njim. No, to smo ionako znali da ima u sebi. Njegov fizički talent vidljiv je golim okom, ali to nije dovoljno. Ono što može veseliti navijače Bearsa je to što je pred kraj sezone ubrzao svoju progresiju kroz hvatače, a to je otvorilo čitav teren za njegova bacanja.

Prethodni trener Bearsa Matt Nagy pogriješio je kad Fieldsa nije od prve minute gurnuo u akciju. Ne mislim pri tom nužno na igru u samoj ekipi, nego na to što mu nije dao da trenira s najboljim igračima, rezervirajući te trening akcije (“repove”, kako ih Ameri zovu) za Nicka Folesa. To je usporilo Fieldsov razvoj. Dobra stvar koju je Nagy napravio jednom kada je Fields ušao u igru bila je to što je pokušao dizajnirati akcije koje bi prepolovile teren i dale Fieldsu da u progresiji ide kroz dvojicu, maksimalno trojicu hvatača. To limitira napad, što smo vidjeli više puta kad Fields jednostavno ne bi vidio potpuno otvorene suigrače jer ga progresija nije vodila do njih, ali s druge strane limitira pogreške i donekle anulirala uistinu kriminalnu igru ofenzivne linije.

Pod Eberflusom je Fields također počeo sa prepolovljenim terenom, ali je već tamo u 10. tjednu postalo jasno, o čemu je i sam pričao, da progresije postaju dublje. Problem je u tome što je rijetko tko bio slobodan.

Zbog toga je Poles usuo većinu resursa u postsezoni u napad. Trejdao je prvi pick za budući prvi pick i DJ Moorea, koji je unatoč neprestanim rošadama na QB poziciji u Panthersima proizveo tri sezone od preko 1.000 jarda u svojih pet godina. Moore je hvatač kakvog Bearsi nisu imali od Brandona Marshalla* od čega je prošlo ravno 10 godina. Izvješća iz trening kampa, ako im se može vjerovati, iznimno su optimistična te se čini kako su Moore i Fields već razvili pristojnu kemiju. Što kvalitetan WR1 može napraviti za razvoj mladog quarterbacka vidjeli smo prije četiri godine kad su Billsi doveli Stefona Diggsa u Buffalo i uskrsnuli Josha Allena, kojeg su mnogi bili spremni prekrižiti nakon samo dvije sezone igre. U Chicagu se nadaju da će Moore imati sličan učinak.

*Svaka čast Allenu Robinsonu koji je bio jako dobar u duelima jedan-na-jedan, ali izostanak elitne brzine ga je poprilično limitirao.

Njegov će dolazak promijeniti hijerarhiju na poziciji hvatača. To bi trebalo gurnuti Darnella Mooneyja na poziciju WR2, na kojoj se najbolje snalazi. Mooney je po svim pokazateljima krasan dečko i veliki, veliki radnik, ali ga je nedostatak fizikalija uvijek dovodio u probleme kad bi igrao protiv najboljih suparničkih cornerbackova. A u situaciji u kojoj može napadati slabije kornere — uh. Prije dvije godine imao je sezonu od preko 1.000 jarda u takvoj situaciji i premda ne vjerujem da će je ponoviti, ne bi me iznenadilo da prijeđe 800.

Razlog za to je taj što će ostatak jedinice kanibalizirati njegove brojke. Cole Kmet je krajem prošle godine konačno proigrao i počeo se etablirati kao efikasan hvatač u gužvi, što Bearsi na TE poziciji nisu imali od Grega Olsena, adio hvatanja otići će na Chasea Claypoola — koji je bio razočarenje nakon prošlogodišnjeg trejda, ali se čini da je konačno zdrav i da ozbiljno shvaća svoj posao — te intrigantnog rookieja Tylera Scotta, koji će se pokušati nametnuti u slotu. Od jedne od najgorih hvatačkih jedinica lige Bearsi su stvorili više nego respektabilnu ekipu koja će svakako pomoći Fieldsu.

Vidjet ćemo može li takav iskorak napraviti i ofenzivna linija. Lani su bila užasna. Preklani je bila užasna. Prepreklani je bila užasna. Preprepre… Ma, kužite. Endovi, egdeovi, tackleovi, svi su prolazili kroz njih kao kroz zidove od šperploče u showu Erica Andrea.

Braxton Davies, koji je odigrao solidnu rookie sezonu za pick pete runde, te dugogodišnji guard/centar Cody Whitehair jedini su zadovoljili. Teven Jenkins je opet bio ozlijeđen, iako je pristojno izgledao jednom kad su ga prekomandirali s tacklea na guarda i treba vidjeti kako će i koliko će igrati ove sezone obzirom na to da je opet ozlijeđen i propustit će bar četiri utakmice na otvaranju sezone. Bearsi su osnažili liniju potpisom Natea Davisa koji je odigrao tri jako dobre sezone za Titanse, ali koji je trenirao malo i ništa tijekom kampa iz razloga koji nisu otkriveni. Tu je i rookie Darnell Wright, koji je bio sjajan na sveučilištu Tennessee, zbog čega je izabran u prvoj rundi te bi trebao zatvoriti desnu stranu.

Dubine iza startera baš i nema: Braxton Jones je meh, Lucas Patrick je počeo pokazivati godine, ostali nisu kalibar NFL igrača, bar dosad nisu bili. Robert Tonyan i Marcedes Lewis trebali bi pomagati s tight end pozicije u velikim paketima koje Eberflus voli, ali ne mogu riješiti sve probleme. Fields će svojom mobilnošću riješiti dio poroznosti linije, ali moraju igrati bolje u zaštiti dodavanja nego lani. Wright i Davis izgledaju dovoljno dobro da poboljšaju taj aspekt igre, ali papir je jedno, a teren drugo. Dvije ozljede i ovo opet može biti jedna od najgorih jedinica lige u pass protectionu.

U probijanjima bi trebali ostati jako dobri. Davida Montgomeryja više nema, ali bi Khalil Herbert i D’Onta Foreman trebali biti više nego pristojan par. Herbert kao plesač koji trči oko tackleova i hvata lopte, te Foreman kao topovsko tane koje odguruje ljude. No, na kraju sezone ne bi me začudilo kad bi se rookie Roschon Johnson probio na prvo mjesto među probijačima — momak je odradio impresivnu predsezonu i, poboljša li malo blokiranje, mogao bi biti starter u ligi. Bearsi će trčati kao ludi, češće i intenzivnije od Forresta Gumpa, sa svih mogućih pozicija, a Fields uparen s trojicom dobrih probijača te povremenim screenovima i end aroundovima za Mooneyja i Velusa Jonesa trebali bi iznjeti lavovski dio posla. Jardi će se gomilati.

Vidjet ćemo hoće li se gomilati s druge strane. Lani su dopustili preko 2.600 jarda po zemlji — samo su Texansi bili gori.

Chicago je potrošio dio resursa kako bi sanirao unutarnji dio linije. Andrew Billings je stigao iz Clevelanda u kojem je odradio sjajnu sezonu u sustavu 3-4 i sad se mora prešaltati na 4-3; u drugoj rundi su draftali Gervona Dextera, dok su u trećoj izabrali Zaccha Pickensa i ne bi me čudilo kad bi između ove trojice i Justina Jonesa, koji je u momčad stigao lani, relativno ravnomjerno rasporedili snapove. Nitko od njih nije sjajan rusher kroz sredinu, ali zaustavit će probijanja. Svakako bolje nego lani. Pogotovo kada uzmemo u obzir da su u ekipu stigli i linebackeri TJ Edwards i rookie Noah Sewell, koji bi trebali pomoći u pokrivanju probijanja oko tackleova.

Najveći problem linije, najveći problem čitave defenzivne jedinice je to što nema adekvatnog pass rushera. Od Akiema Hicksa i Khalila Macka, koji su u jedinoj sezoni u kojoj su obojica bili zdravi bili strah i trepet lige, Bearsi su spali na prosjački štap. DeMarcus Walker, Yannick Nkagoue i Dominique Robinson trebali bi pritiskati sa strana, ali nijedan od njih nije zastrašujuć igrač, iako je Walker imao svoje trenutke u Titansima. Bearsi će morati blitzati ako žele napraviti pritisak, ali nitko od linebackera/safetya ne izgleda sjajno u tim situacijama.

Dobar pass rusher vrijedio bi zlata, pogotovo kad uzmemo u obzir to koliko se secondary poboljšao. Za početak, tu je Tremaine Edmunds, koji je lani u Billsima konačno opravdao status nekadašnjeg picka prve runde drafta te je predvodio sve off-ball linebackere u pokrivanju dodavanja. Edmunds bi trebao pokrivati i tight endove i running backove, s čime su Bearsi generalno imali problema, te će biti velik plus za ekipu čak i ako odigra 10 posto lošije nego lani.

Ostatak secondaryja je jako, jako dobar.

Jalen Johnson je čistokrvni CB1 kojeg bez straha možete izolirati protiv 80 posto hvatača u ligi. Kyler Gordon je na početku karijere razočarao uz aut liniju, ali počeo se šaltati u jako, jako dobru opciju na nickelbacku te bi trebao biti ubojica na slant i out rutama. Rookie Tyrique Stevenson se kroz trening kamp brzo isprofilirao u startera i, premda ćemo sigurno vidjeti neke boljke na početku karijere, mogao bi biti bolji od svih cornera trenutno na rosteru, uzevši u obzir ono što je pokazivao u dresu sveučilišta Georgia.

Na safety pozicijama su veterani Eddie Jackson koji je lani doživio mini-renesansu i vjerojatno bi igrao u Pro-Bowlu da nije propustio pet utakmica, dok se Jaquan Brisker u rookie sezoni pokazao kao više nego pristojan starter. Pozicije iza njih su jako, jako tanke i dugoročnija bi ozljeda bi snagu momčadi mogla pretvoriti u slabost, ali iluzorno je od momčadi koja je lani imala tri pobjede očekivati da ima dubinu na bilo kojoj poziciji.

Teško da će opet imati tri pobjede, ali ocjena kvalitete sezone neće nužno ležati u omjeru poraza i pobjeda. Ne pokaže li Justin Fields znakove napretka ili se ozljedi na dulje vrijeme, sezona će odmah biti ocijenjena kao negativna bez obzira na broj pobjeda. Budu li poboljšanja u njegovoj igri jasno vidljiva, sezona će dobiti pozitivnu ocjenu, pa makar Bearsi dogurali do pet pobjeda.

Što mi se nekako čini kao najgori mogući scenarij za ovu grupu igrača.

Puno su bolji nego lani, ali loše stvari se uvijek mogu dogoditi — loš skor u utakmicama na jedan TD razlike, ozljeda dvojice-trojice igrača iz iste jedinice, par trenerskih pogrešaka i doviđenja. No, NFC North je u popriličnom rasulu. Vikingsi će teško replicirati uspjeh u tijesnim utakmicama kakav su imali lani i većina analitičkih modela im predviđa regresiju; Lionsi su odigrali sjajno u finišu sezone, ali mislim da se oko toga diže malo previše buke, dok su Packersi solidno složena ekipa koja mora prvi put na travnjak bez Aarona Rodgersa, što će itekako utjecati na njen napadački plan. Bearsi su i dalje najslabija ekipa divizije, ali razlika nije velika. Ne bi me čudilo kada bi netko uzeo NFC North sa svega 10, ili čak devet pobjeda.

Mogu li to biti Bearsi? Teško, ali mogu. Kako god okrenuli, sumnjam da će razlika između njih i osvajača divizije biti 10 pobjeda. Sumnjam da će biti i pet. A to je velik korak i sjajan temelj za ono što Poles, Eberflus i Fields žele napraviti u Chicagu. Nakon sezone očaja i jada, slijedi sezona nade.