Čovjek koji je buljio u ekran

Što je ovo s Billsima?

Izgledali su sjajno. A onda se u Buffalu povijest počela ponavljati

Nemam osjećaj o protoku vremena. Ne snalazim se u njemu. Bacite me u bilo koji grad, dajte mi adresu i pronaći ću je bez problema. Vratite me u grad u kojem sam bio prije sto godina i dalje ću se sjećati jasne mreže ulica, zauvijek urezane u onaj dio mog mozga koji je volio gledati u atlas na satovima zemljopisa kod mojih sjajnih osnovnoškolskih i srednjoškolskih profesora Nikole Mirića i Tonča Fiamenga. No, koliko god se dobro snalazio u prostoru, toliko sam izgubljen u vremenu — kako onom povjesnom, tako i onom osobnom. Je li nešto bilo prije tri, pet ili osam godina? Meni nema razlike. Stoga sam bio poprilično iznenađen kada sam u uvodu kolumne želio pisati o sezoni Billsa koja je, u mom zbunjenom mozgu, bila nedavno i u kojoj su proćerdali sjajan start samo da bih otkrio kako se odigrala 2008. Zar je stvarno prošlo toliko?

Te su sezone Billsi na rosteru imali Marshawna Beast Mode Lyncha, njegova suigrača u backfieldu Freda Jacksona te hvatača Leeja Evansa, koji vam je svake godine mogao donijeti titulu u fantasyju. Nisu bili krcati sjajnim imenima, ali su bili dobro posložena momčad pod vodstvom trenera Dicka Jaurona i mnogi su bili iznenađeni, ali ne i duboko šokirani kada su u sezonu startali s četiri uzastopne pobjede te nakon šest tjedana bili na omjeru 5-1, izgubivši samo od Arizona Cardinalsa, koji su nekoliko mjeseci kasnije izgubili jednu od najzabavnijih Super Bowl utakmica ovog milenija.

Činilo se kako će Billsi garant u playoff — ne događa se često da startate sezonu omjerom 5-1 i onda ispadnete iz doigravanja — ali od toga nije bilo ništa. Majstori s granice izgubili su osam od sljedećih 10 utakmica, uključujući svih šest u diviziji (te sezone su i Jetsi i Dolphinsi i Patsi išli na preko 50 posto pobjeda) i na kraju izvisili. Bio je to kolaps epskih razmjera.

Čini se kako su Billsi ove sezone odlučili ponoviti povijest.

Jednom kada su prestali oduzimati toliko posjeda, pokazalo se kako je run defense ove momčadi čisti kriminal

Nakon njihova trijumfa protiv Kansas Cityja u petom tjednu sezone, u kojemu su pregazili Chiefse u gostima na Arrowheadu, bio sam spreman staviti ruku u vatru tvrdeći kako su Billsi najbolja momčad lige. Dobro da nisam. Opekotine su gadna stvar — znam to iz osobnog iskustva, pošto sam kao tinejdžer izlio lonac kipuće juhe po svojoj guzici i sljedećih 10 ljetnih dana proveo ležeći na krevetu, čitajući Stripoteke dok mi je ventilator bio uperen ravno u dupe — a Billsi me ne bi samo opekli, nego spržili do kosti. Nakon tog trijumfa upisali su dvije pobjede i tri poraza, uključujući bizaran krš od utakmice protiv Jaguarsa i potpuni kolaps ovog tjedna protiv Coltsa i Jonathana Al Bundyja Taylora.

Njihov poraz od Steelersa i Jagsa bio je produkt prvenstveno neučinkovitog napada, njihov poraz protiv Titansa očajne obrane probijanja, dok je nedjeljni užas protiv Coltsa objedinio oba faktora u jedan. Kada imate ekipu od koje se očekuje dominantan plasman u doigravanje samo da bi odjednom krenula štekati, obično krivnju tražite u tri segmenta: sreći, ozljedama i težini rasporeda. No, Billsi nisu nesretna momčad. Njihova obrana je četvrta ove sezone po oduzetim loptama, dok su po izgubljenima ravno u sredini lige. Oni nisu ni momčad koja je patila od nebrojenih ozljeda — njihov startni guard Jon Feliciano je opet završio na listi ozlijeđenih baš kao i prošle godine, ali ostatak momčadi je manje-više bio zdrav uz tu i tamo pokoju propuštenu utakmicu. Baltimore bi ubio za takvu listu ozljeđenih. Kvragu, većina franšiza u NFL-u bi.

Billsi se, osim toga, ne mogu vaditi ni na težinu rasporeda, pošto imaju najlakši raspored lige po DVOA rankingu. Jedina njihova pobjeda protiv ekipe s preko 50 posto pobjeda došla je protiv Chiefsa prije nego što je Kansas City konsolidirao svoju obranu — a s obzirom na to da u četiri od šest pobjeda ulaze Jetsi, Texansi i Dolphinsi dvaput, vrijeme je da se zapitamo: što su to Billsi zapravo pokazali u ovoj sezoni?

Pitanje je: jesu li Billsi uistinu kvalitetna momčad? Ekipa koja ima ujedno drugi najbolji napad i drugu najbolju obranu ligi, i koja je kroz 10 kola imala +119 razlike u postignutim i primljenim poenima, trebala bi biti bolja od ovoga. Želite li pravi odgovor na to pitanje? Stručan, nepristran, točan? Odgovor je jasan. Ne znam.

Billsi frustriraju. Ne načinom na koji su gubili utakmice, nego time što ih čovjek ne može uokviriti. Ne znači to da nemaju identitet — momčadi u NFL-u koje ga nemaju obično su u ovom trenutku eliminirane iz utrke za playoff — već da toliko fluktuiraju, u tako silovitim amplitudama, da je nemoguće sa sigurnošću reći o kakvoj se momčadi radi. Ono što Billsima ide na ruku je to što su gotovo sve momčadi ove sezone takve, sve su pretrpjele nekakav bizaran poraz i jako je teško isfiltrirati gdje se točno nalaze. Što je super za sezonu, jer trenutno imamo osam ili devet legitimnih kandidata za naslov.

No, tu leže dva problema. Prvi je taj što niti jedna od ovih ekipa lani ili preklani ne bi bila Super Bowl kandidat. Drug je taj što ne znam spadaju li Billsi u tu skupinu. Da bar imaju jasnu tendenciju pada, pa bi čovjek mogao reći: “Ok, ovo je manje-više pokazatelj kako su gotovi”, ali nemaju. Jasno je tek to da suparnici imaju donekle jasan recept kako ih usporiti, a to defintivno nije dobro.

Prvi način je zaustavljanje Josha Allena.

Quarterback Billsa koji je prošle sezone oduševljavao statistički gledano nije ništa lošiji nego lani. Peti je u ligi po postignutim touchdownima, 10. je po presječenim loptama, što je daleko od kriminalnog (za usporedbu, Tom Brady ima isto, Pat Mahomes ima više), šesti je po bačenim jardima, treći je po jardima probijanjem među quarterbackovima i to s respektabilnih 5,6 jardi po probijanju. Napredne statistike su, doduše, nešto lošije, ali ne toliko da se čovjek zabrine. Allen je manje-više na lanjskoj razini što se učinka tiče, što je super stvar za Billse, ali loše je to što je u svim utakmicama u kojima je ove sezone bio neefikasan igrao protiv istih defenzivnih filozofija.

Da se razumijemo Steelersi, Jaguarsi i Coltsi su imali drugačije bazne obrane — Pittsburgh je, na primjer, većinu utakmice igrao sa shell obranom, dok su Coltsi mijenjali igru s jednim ili dva safetyja — ali princip je bio isti. Što manje blitzanja, oduzimanje srednjih ruta i maksimalno zbunjivanje protivnika. Obrane su jako često podizale safetyje nakon snapa, ostavljajući cornere da se brinu o dugim rutama dok su one srednjih distanci bile pokrivene, miješale su zone i man koncepte u istim akcijama, pokazivali su drugačiji coverage prije snapa i sve to skupa je tjeralo Allena da razmišlja. Zbog toga je ove sezone u porazima bio jedan od igrača s najsporijim izbačajem u čitavoj ligi, često tražeći svoju drugu ili treću metu, što je davalo šansu igračima u obrani da se prilagode i da ga ometu u bacanjima.

Allen je u tim utakmicama bio precizan na dugim loptama, ali igranje isključivo na duge lopte može uništiti ritam napada jer vam onemogućuje da kontrolirate vrijeme posjeda. Allen je također igrao na kratke lopte, ali igranje na kratke lopte često vas stavlja u situacije da imate teške treće downove. Čim držite loptu dugo u posjedu, to olakšava posao pass rushu, što je također predstavljalo problem. Jednom kada vam obrana u potpunosti oduzme srednje distance, vaša se igra pretvori u svojevrsnu lutriju, a baš to je glavni razlog zašto je napad Billsa toliko oscilirao.

Jedan od razloga tolike oscilacije Billsa je i obrana, odnosno njeno oduzimanje suludog broja lopti. Zvuči kontradiktorno, zar ne? Kako oduzete lopte mogu biti loše? Naravno da ne mogu. Problem je to što ne postoji momčad koja može konzistetno oduzimati lopte, pa to nije nešto na čemu možete bazirati svoju strategiju. Jednom kada one ispare, čitava će momčad izgledati lošije. Ne samo zato što ćete primati više poena, nego i zato jer će napad postizati manje. Upravo to se dogodilo Billsima.

Prije utakmice s Jaguarsima bili su prva momčad lige po startnoj poziciji na terenu zahvaljujući svim fumbleovima i presječenim loptama. Bolja startna pozicija = manje jardi do end zone = više poena. No, Billsi su par utakmica kasnije četvrta momčad lige po startnoj poziciji i zbog toga su patili na oba kraja lopte. Jednom kada su prestali oduzimati toliko posjeda, pokazalo se kako je run defense ove momčadi čisti kriminal.

Protiv Titansa i Coltsa dopustili su 410 jardi i osam!!!!! probijačkih touchdowna. Teže se bilo probiti kroz zagrebačku gradsku gužvu za vrijeme Bandićevih advenata nego odmarširati do end zone Billsa. Buffalo jest ekipa koja se orijentirala prije svega na obranu dodavanja, ali forsirati filozofiju igre s praznim boxom protiv izrazito probijačkih ekipa kakve su Titansi s Derrickom Henryjem nema nikakvog smisla. Treneri su tu da rade prilagodbe i neshvatljivo je u kolikoj su mjeri one izostale u tim utakmicama, i to od trenera poput Seana McDermotta, koji svakako ne spada u diletante kakvih je liga puna.

Za Billse je dobro to što se i dalje radi o dobro balansiranom i snažnom rosteru koji ima tek nekoliko mana — unutrašnjost defenzivne linije, blokirajući tight endovi, zonski napad probijanjem — i moraju prvenstveno pročistiti sistemske probleme. Morat će to napraviti brzo, jer slijedi im ključni dio sezone u kojem će igrati protiv Saintsa, Bucsa i Patriotsa dvaput u sljedećih pet tjedana. Prođu li taj dio sezone kako treba, pogotovo okršaje protiv Patsa koji trenutno djeluju kao najvruća ekipa lige, uletjet će u playoff bez problema i opet izgledati kao oni stari. No, nalete li na probleme u tim utakmicama? Ajoj. Moglo bi se dogoditi da ostanu bez doigravanja, što se prije svega dva ili tri tjedna činilo kao nemoguća stvar.

Osobno vjerujem kako su predobri da bi u potpunosti ispali iz igre, ali ovo je čudna sezona. Ovo je osim toga i prijelazna sezona u kojoj su obrambeni koordinatori konačno doskočili spread deep konceptima, što se jasno vidi na rezultatima ekipa koje igraju na taj način — Billsa i Chiefsa prije svih — tako da Buffalove probleme treba promatrati i u tom kontekstu defenzivne evolucije. Pronađu li bar nekakav modus zahvaljujući kojem će egzistirati u tom promijenjenom NFL pejzažu, Billsi će uspjeti. Kakav će, doduše, taj uspjeh biti, ne znam.

Ne znam ništa u ovoj suludoj NFL sezoni u kojoj se sve mijenja i mijenja i mijenja. Osim Lionsa, ali to je priča za neki drugi tjedan.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.