Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Što se dogodilo Bucksima?

Svi su vidjeli Giannisa u velikom finalu, ali ništa od toga

It’s a great day for Canada, and therefore of course, the world
Trey Parker & Matt Stone

Kyle Lowry se smijao, pljeskao i stiskao šake od sreće, kao dijete koje je za Božić dobilo toliko priželjkivani Playstation. Jurrasic Park u Torontu bio je u deliriju. Kawhi ‘Lovac na jelene’ Leonard mirno je pristupio crti slobodnih bacanja nakon što je neshvatljivo iščupao loptu između Brooka Lopeza i Giannisa Antetokounmpa, osigurao ofenzivni skok i ubio matematičke nade da Bucksi mogu izboriti sedmu utakmicu finala Istoka. Drake je slavio, Nick Nurse je slavio, Kanada je slavila kao da su upravo, ne znam, osvojili drugo mjesto na svijetu u nogometu.

Toronto Raptorsi su po prvi puta u svojoj povijesti osigurali ulazak u finale NBA lige.

Osam dana ranije činilo se kako će plasman u finale ostati sanak pusti. Bucksi su demolirali Raptorse 125:103 u drugoj utakmici, otišli na 2-0 te izgledali kao ekipa koja je spremna možda čak i na ‘metlu’. Kako je moguće da prva ekipa na Istoku, koja u svojim redovima ima vjerojatnog MVP igrača, koja je čitave sezone igrala smislen basket i koja nema nekakav bolni mismatch protiv Toronta izgubi četiri utakmice zaredom?

Problemi s penetracijom

Naizgled glavna promjena koju je Nick Nurse napravio u odnosu na prve dvije utakmice bila je odluka da stavi svog najboljeg defenzivca na Antetokounmpoa. Znao je da će zbog toga morati intenzivnije odmarati Leonarda, ali dodatna potrošnja energije morala se isplatiti. Nurse je zasigurno vidio kako je Phila usporila Leonarda kada je na njega zalijepila Bena Simmonsa te je odlučio primjeniti sličan recept.

Kawhi je toliko dobro odigrao ovo doigravanje da su mnogi navijači, u potpunom deliriju, po netu pisali kako se radi o najvećem Raptoru u povijesti

No, tu recepturi nije bio kraj.

Koliko god Kawhi bio genijalan defenzivac, a ove je sezone imao briljantne obrambene partije kada je to situacija od njega tražila (iako se u velikom broju utakmica čuvao), Giannis je toliko dobar igrač i u tranziciji, i u jedan-na-jedan ulazima da ga ne može zaustaviti jedan čovjek. Nurse je stoga odlučio čuvati Giannisa na sličan način na koji je Dallas pretvorio LeBrona Jamesa u šutera, ili na koji su Sixersi u prošloj seriji usporili Leonarda — zadužio je trojicu da čuvaji Giannisa.

Jedan od njih stajao je licem u lice s Grkom, drugi je obično stajao sa strane reketa (ili češće jednom nogom u njemu), dok je treći ili stajao s druge strane reketa, ili pod obručem, spreman izrotirati se na šutera, ali primarno zadužen za ometanje pokušaja oko obruča. Ovakva strategija je uništila penetraciju koja je ključna za igru Bucksa pošto njihovi igrači, osim možda Erica Bledsoea u nekim matchupovima i Lopeza u postu, nemaju sposobnost kreirati separaciju od čuvara ili pobijediti defenzivca prvim korakom.

Torontu je pritom pomogao i sudački kriterij koji nije zvao defenzivne tri sekunde u reketu zbog čega su neki igrači, prvenstveno Serge Ibaka i Lowry, kada su čuvali igrača u kutu, provodili čitave posjede s jednom ili objema nogama u reketu. Samo u posljednjoj utakmici moglo se nabrojati desetak takvih situacija, što je automatski značilo kako je help defenderima skraćen prostor koji moraju pokriti u slučaju juriša na obruč. Ne bi bilo pošteno reći kako je ovakav sudački kriterij eksploatirao samo Toronto — Giannis je uvelike koristio liberalno procjenjivanje širine reketa na drugoj strani kada je pokrivao Leonarda kao helper — samo što su Raptorsi na kraju imali više koristi zbog važnosti penetracije za Buckse.

Antetokounmpo je imao malih problema s novom defenzivnom strategijom svojih suparnika, ali brzo se prilagodio i bezglave ulaze u meso obrane u kojima bi naletio na zid od tri čovjeka je sveo na svega jedan ili dva pokušaja na utakmici (jedan je, doduše, došao u samom finišu pete utakmice i rezultirao izgubljenom loptom, čime su šanse za preokret postale minimalne). Umjesto da bezglavo napada obruč pretvorio se prvenstveno u drive-and-kick point forwarda koji je koristio udvajanja da pronađe otvorene suigrače. Suigrači su zakazali.

Prijatelji stari, gdje ste?

Puno je postova — što stručnih, što navijačkih, što priglupih — ispisano po netu o Antetokounmpovoj jednodimenzionalnosti koju su Raptorsi navodno razotkrili. Razotkriveno nije bilo ništa — Giannis je ispodprosječan šuter bilo s poludistance, bilo s trice i to su poznate stvari. Problem je što momčadima nije baš lako pretvoriti ga u šutera. Nije to bilo lako ni Raptorsima. Već sam rekao da su morali žrtvovati dvojicu ili trojicu kako bi ostvarili taj zadatak — što, naravno, stvara ogromni pritisak na čitavu obranu.

Bucksi taj pritisak nisu iskoristili.

GM Bucksa Jon Horst i trener Mike Budenholzer izgradili su ekipu koja je em jako duboka, em odlično posložena. Tijekom godine Bud je oformio momčad koja dijeli loptu, koja je balansirana, šuterski ubojita, a sposobna igrati zagušujuću obranu. Tony Snell, D.J. Wilson i Sterling Brown bili su njihovi deveti, 10. i 11. igrači, redom likovi koji bi u nekim ekipama svakako bili puno viši u hijerarhiji. Uključenjem Georgea Hilla i Nikole Mirotića činilo se kako su Bucksi samo podebljali svoju širinu. Vidjelo se to jako dobro u seriji protiv Kelta u kojoj je briljirao Pat Connaughton, i u kojoj je Ersan Ilyasova odigrao par sjajnih partija.

Protiv Raptorsa to nije bio slučaj.

Nakon prve dvije pobjede ekipa je prestala funkcionirati. Momčad koja je ubijala s trice, ne samo u regularnoj sezoni nego i u doigravanju, počela je promašivati golemu količinu otvorenih šutova koje joj je kreirao prvenstveno Giannis, ali i Khris Middleton, Malcolm Brogdon i Bledsoe. U četiri utakmice ekipa je gađala 42 od 130 za tri poena, samo 32 posto. Sam Giannis, taj očajni šuter s trice je gađao 5 od 14, dakle 36 posto, bolje od ekipe koja je u redovima imala Mirotića, Brogdona, Hilla, Ilyasovu, Middletona i Lopeza. Hill je još bio upotrebljiv, a Lopezu se može oprostiti s obzirom na golemu količinu posla koji je odrađivao, dok je Brodgon bio više nego solidan s obzirom na dug period izostanka, ali ostatak ekipe se raspao.

Tu prvenstveno mislim na Middletona, koji je u Milwaukeejevim redovima Bucksa druga violina i pomoćni closer, a koji je odigrao očajne četiri utakmice. Nije uspijevao staviti otvorene šutove, nije mogao stvoriti separaciju od primarnog čuvara te je iz posjeda u posjed donosio priglupe odluke, a njegova selekcija šuta bila je katastrofalnija od one nekih iso ball heroja iz 2000-tih. Smiješno je što je Kawhi imao sličan problem sa svojim suigračima tijekom većeg dijela serije protiv Sixersa. Sad im se sve to vratilo.

O lijepo, o drago, o slatko slobodno

Ako baš želite pripisati Giannisu razloge poraza Bucksa, onda ih nemojte tražiti u periodima kad vrijeme teče, osobito nakon treće utakmice u kojoj je izgubio osam lopti i zabio samo 16 poena, privikavajući se na novu Torontovu obranu. Razloge treba tražiti u trenucima kada vrijeme stoji. Razloge treba tražiti na crti slobodnih bacanja.

Raptorsi su treću, petu i šestu utakmicu dobili sa po šest razlike (ukupna koš razlika u seriji bila je +6 za Toronto, odnosno +1,5 po utakmici). Grk je u svakom od tih dvoboja promašio po pet slobodnjaka. Iluzorno je očekivati da gađa 100 posto s crte, ali sa 58 posto učinka u seriji bio je debelo ispod očekivanog. Bucksi su gađali 72 posto s linije na 170 slobodnjaka, Toronto je gađao 81 posto na 122 komada. Ta činjenica ujedno otkriva koliko je penetracija i napad na obruč bitan za Buckse, otkriva i koliko su Raptorsi bili spremni žrtvovati u obrani reketa, te otkriva kako bi rezultat možda bio drugačiji da su ruke na crti bile mirnije. Osobito Giannisove.

Sporo pališ, prijatelju

Mike Budenholzer je jedan od favorita za osvajanje titule Trenera godine. Nagrada je to koju ne cijenim baš previše, pošto je biračko tijelo obično uručuje čovjeku za kojeg smatraju da je napravio najviše s najmanje talenta na raspolaganju — pa su je do sada dobijali likovi poput Dwanea Caseya, Mikea Browna i Scotta Brooksa, redom likova za koje bi se moglo reći da su zapravo kočili svoje ekipe u trenutku kada su pojedini igrači igrali najbolje sezone svojih karijera. Bud nije takav trener.

Čovjek koji je odrastao u sustavu Spursa, koji je već jednom bio trener godine s Atlantom, koji je radio jako dobar posao gdje god je došao, instalirao je izuzetno dobar sustav u Milwaukeeju. Baziran na protoku lopte, vanjskom šutu, brzoj tranziciji i mobilnoj obrani, Budov sustav uvelike je pomogao Bucksima da maksimaliziraju svoj potencijal kroz regularnu sezonu i osvoje prvo mjesto na Istoku. Dužina sezone mu je išla na ruku, pošto Bud voli strukturu, navike i stabilnost, a njegov sistem ih dodatno pojačava.

Problem je što doigravanje traži prilagodljivost, a to nije Budenholzerova jača strana. Vidjelo se to jako dobro u seriji protiv Bostona, a postalo je još izraženije protiv Toronta. Kroz čitavu seriju ili je kasnio s prilagodbama, ili ih uopće nije radio, oslanjajući se na ustaljene sisteme svoje ekipe.

Naravno, jako je teško mijenjati igru iz korijena na kraju sezone, ali i treneri i igrači su svjesni kada igrate za redom pet, šest, sedam utakmica protiv istog suparnika da će se prilagodbe događati, pošto cijelo vrijeme pokušavate nadmudriti jedan drugog. Bilo da se radi o eksploataciji matchupa ili forsiranju određenog segmenta igre, ili vrtnji akcije koja stalno prolazi dok suparnik ne pronađe način da je zaustavi, prilagodbe su uvijek nužne.

Bud je s njima oklijevao.

Rotacije su mu bile predvidljive, a reakcije nakon time-outa i poluvremena gotovo nepostojeće. Nakon što su Raptorsi zatvorili reket nije se dogodila nikakva značajnija promjena u igri Bucksa. Rotacije su ostale iste praktički do zadnje utakmice. Bledsoe je pokušavao pomoći drugoj jedinici nailazeći samo na začepljen reket, dok je u suradnji s Giannisom, Lopezom, Middletonom i Brogdonom odigrao tek 22 minute, iako je ova nominalno startna petorka tijekom serije imala Net rating 22., uz brutalni defenzivni rejting po kojem je dopuštala manje od 70 poena na 100 posjeda lopte (nešto što bi se sasvim sigurno korigiralo s većom minutažom, ali jasno je kako je ova petorka daleko najbolje opremljena za defenzivnu igru).

Jednom kada je postalo jasno da Ilyasova i Mirotić igraju beskorisnu košarku, mogao je povećati minutažu Hillu i ubaciti u igru Wilsona koji je odradio jako dobru regularnu sezonu, ali to se nije dogodilo.

Mirotić je izbačen iz rotacije tek u šestoj utakmici, kada je već u trećoj postalo jasno da je igrač manje. Lopezov post-up potencijal ostao je neiskorišten, a njegovo pozicioniranje na perimetru i neučinkovitost šutera značilo je da pod košem nema igrača da zgrabi loptu, koliko god se Ilyasova trudio, što je Raptorsima dalo prednost u kreaciji dodatnih posjeda. Middletonov potencijal da leđima rješava bekove u mismatchu, bilo da se radilo o Lowryu ili Fredu VanVleetu, također je ostao neiskorišten. U defenzivi je također bilo grešaka, bilo da se radilo o pokrivanju VanVleeta na trici, o puštanju Pascala Siakama pod košem ili o agresivnoj obrani na Leonardu koja je tek u zadnjoj utakmici prilagođena kako bi ga pretvorila u vanjskog šutera.

Nesuvisle petorke, neprilagođene akcije, krivo raspoređena minutaža — sve su to detalji koji mu idu na dušu. U utakmicama s jako malom marginom pogreške krive procjene bile su jako bitne.

Konkurencija

Naravno, glavni razlog zašto su Bucksi izgubili od Raptorsa bili su Raptorsi.

Kawhi je odigrao briljantnu seriju. Možda nije bio blizu bezgrešnosti kao na otvaranju serije protiv Sixersa, ali bogme nije bio daleko. Zabijao je sa svih djelova terena, igrao sjajnu obranu, a njegovo zakucavanje na Giannisu možda neće ostati upisano u mitologiju Raptorsa kao šut za pobjedu protiv Phile, al bogme neće biti ni daleko (to što se Freak osvetio brutalnom blokadom nije toliko bitno). Kawhi je toliko dobro odigrao ovo doigravanje da su mnogi navijači, u potpunom deliriju, po netu pisali kako se radi o najvećem Raptoru u povijesti, bez obzira na sve All-Star nastupe Chrisa Bosha i sva zakucavanja Vincea Cartera, bez obzira na to što je Kawhi u Kanadi tek godinu dana.

Jasno je i zašto. U Finalu su. Ondje gdje nikad dosad nisu bili.

Nije Leonard jedini zaslužan. Ekipa koja je toliko štekala, toliko se mučila, toliko promašivala protiv Phile sada je proigrala. Marc Gasol bio je pouzdan, Lowry neizostavan sa svim onim Lowry stvarima koje je radio kroz seriju. Siakam je pokupio niz važnih lopti, dok je Norman Powell dao neočekivani obol s klupe i tako pokrio slabašno izdanje Dannyja Greena. Ibaka je odradio dio posla, a najbolji, najsjajniji, najzabavniji bio je VanVleet koji se konačno probudio. Nakon rođenja sina gađao je trice 82,3 posto, 15 od 18 u zadnje tri utakmice! Aleluja!

Nick Nurse je također bio sjajan.

Čovjek koji je uspio DeMara DeRozana pretvoriti u sistemskog tricaša, što je ogroman pothvat, povukao je niz sjajnih poteza — od obrane na Giannisu, preko guranja Powella u rotaciju, do vjere u Lowrya. Pitanje je, naravno, kako će sve to skupa izgledati u finalu s Warriorsima, ali jedno je sigurno — Raptorsi su ozbiljna ekipa.

Pitanje je i što čeka Buckse nakon ovog ispadanja. Ugovori ističu Hillu, Lopezu i Middletonu, dok Brogdon postaje RFA. Hoće li pokušati zadržati ekipu na okupu i tako se osloniti na unutarnji razvoj momčadi, pošto će im to onemogućiti potpisivanje novih igrača? Hoće li se kockati i pustiti dio ljudi da odu u nadi da mogu igrati igru na tržištu slobodnih igrača? Hoće li precijeniti ili podcijeniti ovo ispadanje? Jasno je da su u ovom sastavu veliki igrači na Istoku, ali je li to dovoljno? Jesu li favoriti? Mogu li staviti sva svoja jaja u ovu košaru?

Po njihovim reakcijama rekao bih da ih je ovo ispadanje dodatno nabrijalo — posebno Antetokounmpa, koji se na kraju utakmice počeo boriti sa suzama. Stalo mu je. Vjerujem da će potrošiti ljeto kako bi poboljšao šut. Vjerujem da će tražiti osvetu. Ekipa je dobra. Došli su jako blizu.

Volio bih vidjeti da pokušaju ponovo.