Zadnji put kada su San Francisco 49ers osvojili Super Bowl, na vrhu Billboardove top liste hitova nalazila se Creep od TLC-a. Leftfield su taman izdali Leftism, jedan od albuma koji jako lijepo sumira srednje 1990-e, a mjesec dana kasnije trip-hop je dosegao svoj vrhunac izdavanjem Trickyeva Maxinaquaya i albuma No Protection Massive Attacka. Valerij Poljakov odradio je čitavu godinu na svemirskoj postaji MIR. Bill Clinton je bio američki predsjednik, Ameri su se, zajedno s ostatkom UN-a, počeli povlačiti iz Somalije; Nikica Valentić bio je hrvatski premijer, a ja sam taman navršio 11 godina. Bilo je to davno. Toliko davno da je pobjeda u Ligi Prvaka još uvijek vrijedila dva boda, a Hajduk toliko dobar da je u tom natjecanju prošao u četvrtfinale.

Unatoč tome što su ove dvije ekipe dugo čekale svoj povratak na vrh, ostavile su dubok trag na tom putu.

Jedni su brzi k’o vrag, drugi još brži. Jedni imaju sjajnog mladog trenera, drugi imaju sjajnog starog trenera. Jedni imaju obranu, drugi napad

Nakon što su Joe Montana, Steve Young, Jerry Rice i Bill Walsh završili svoje karijere u San Franciscu, momčad je nastavila njegovati nasljeđe West Coasta, lutajući od iteracije do iteracije. Imali su ondje početkom milenija pamtljivu ekipu s Terrelom Owensom, Jeffom Garcijom i nepravedno zaboravljenim Garrisonom Hearstom, koji je mogao imati sjajnu karijeru kao probijač da ga nisu pojele ozljede (lik se vratio nakon dvije godine izbivanja i probijao za 1.200+ jardi). Imali su još pamtljiviju pod Jimom Harbaughom prvo s Alexom Smithom pa s Colinom Kaepernickom, s Frankom Goreom i onom gigantskom ofenzivnom linijom, ekipu koja je ušla u Super Bowl, vratila se s 21–3 na dva poena razlike i u konačnici izgubila od Baltimore Ravensa.

Chiefsi su, pak, kupili quarterbackove upravo iz San Francisca — prvo Montanu, ali i Elvisa Grbca, Stevea Bona i Alexa Smitha. Marty Schottenheimer napravio je defenzivnog giganta formiranog oko nenadmašnog talenta prerano preminulog Derricka Thomasa i sjajnog Neila Smitha. Dick Vermeil napravio je ofenzivnu mašinu pogonjenu nogama Priesta Holmesa i mekanim rukama Tonyja Gonzaleza. Ništa nije palilo. Chiefsi su bili zabavni za gledanje, ulazili su u doigravanje i u njemu gubili. Često na jako bolne načine u tijesnim utakmicama u kojima ste nekako uvijek znali da će izgubiti.

Jedna od ove dvije ekipe odnijet će ovogodišnji Super Bowl i stati na kraj čekanju dugom 50, odnosno 25 godina. Pola stoljeća. Četvrt stoljeća. Predugo.

Na papiru, radi se o utakmici koja ne bi trebala razočarati. Znam, znam, takav je trebao biti i lanjski Super Bowl koji je bio… ekstremna BDSM orgija? Zamislite da ne volite bol i uletite na nešto takvo — to je otprilike bilo gledanje lanjskog Super Bowla. Ovogodišnji to nikako ne bi trebao biti. Susreću se dvije ekipe različitog stila. Ninersi su momčad nenadmašne obrane i ponekad kompetentnog napada. Chiefsi su momčad nenadmašnog napada i ponekad kompetentne obrane. Obje ekipe su brze kao babe u tramvaju kad primjete prazno sjedalo.

Svjetlost je sporija od njih.

Ninersi su ušli u Super Bowl nakon što su ZGAZILI Gren Bay Packerse (vodili su 34-7 prije nego što su digli nogu s papučice gasa) u utakmici u kojoj su bacali samo osam puta. Osam puta? Osam puta?!?! Igrali su football kao da je 1950., ali nije bilo bitno jer je stvar funkcionirala. Funkcionirala je zapravo čitave godine u utakmicama u kojima su mogli nametnuti svoj ritam.

Jimmy Garropolo je izvrstan game manager na poziciji QB-a i onda kad ne mora juriti rezultat, nego se nalazi u knap situacijama, izrazito je pouzdan*. Trejdanje za Emmanuela Sandersa, koji se lijepo uklopio u hvatačku jedinicu s Deebom Samuelom, donijelo je još jednu dimenziju zračnom napadu. Sustav zonskog blokiranja Kylea Shanahana, modernizirani sistem koji je naslijedio od svog oca Mikea, funkcionirao je besprijekorno iz 21 personnela u kojem su se na poziciji running backa gotovo pa demokratično rotirali Raheem Mostert (137 probijanja), Tevin Coleman (137) i Matt Breida (123).

*Kada mora stiskati na terenu zna bacati puuuuno lopti koje se daju presjeći, naročito u flat, i to bi mogla biti šansa za Chiefse. No, prvo moraju staviti Jimmy G-ja u takvu situaciju, a to nije lako.

Stvari su se malčice promijenile u postsezoni pošto je Coleman ozlijedio rame, a Breida ispao iz rotacije zbog Mostertove dominacije koju je doveo do savršenstva upravo u utakmici kontra Packersa, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će Shanahan raspodijeliti probijanja. Uloga drugog RB-a u 21 personnelu uvijek pripada Kyleu Juszcyku, polivalentnom fullbacku koji može blokirati, probijati i hvatati. Uparen s Georgeom Kittleom, najboljim tight endom lige, čovjekom koji je također majstor svih triju vještina, donosi određenu nepredvidivost u predvidiv zone blocking sistem. Chiefsi su bili tek 26. ekipa lige u zaustavljanju probijanja i imat će pune ruke posla.

No, čak i ako napad ne uspije dominirati kao što je dominirao protiv Packersa ili Vikingsa, nema veze. Tu je obrana. Ninersi su ove godine bili drugi u dopuštenim jardima, osmi u dopuštenim poenima i prvi u obrani dodavanja. Nick Bosa je nezaustavljiva sila. Arik Armstead njegov je savršeni partner u stvaranju pritiska na suparničku ofenzivnu liniju. Chiefsi imaju jako dobru ofenzivnu liniju koju predvodi Mitchell Schwartz — 196 cenata visok, 145 kila težak baletan u kopačkama — ali kada se Bosa, Armstead i Dee Ford sjure prema njima iz formacije Wide-9? Zahvaljujem sudbini što im nisam u koži.

Ninersi su jaki i u pozadini, s Fredom Warnerom i Kwonom Alexanderom koji igraju hibridne linebackere sposobne začepiti velike rupe koje nastaju po dizajnu u Wide-9, ali i spustiti se u zonu i pokriti seam rute ili igrati špijuna na QB-u. Secondary je dobio puno stasanjem K’Wauna Williamsa (četiri forced fumblea ove godine), ali Richard Sherman (koji je odradio impresivnu sezonu) i društvo nisu toliko bitni u sistemu defenzivnog koordinatora Roberta Saleha pošto ne moraju baš dugo pokrivati suparnike jer Bosa i ekipa brzinski dolaze do quarterbacka.

Chiefsi, s druge strane, nemaju tako jaku obranu. Nemaju ni lošu obranu — bili su sedmi po dopuštenim poenima (dva manje od Ninersa unatoč težem rasporedu!) te su imali top 10 obranu protiv dodavanja, ali zaustavljanje probijanja bilo im je ogromni problem.

Anthony Hitchens i Damien Wilson su kompetentni linebackeri, ali imat će pune ruke posla protiv ofenzivne linije Ninersa koja voli dolaziti u prostor i eliminirati suparničke linebackere u punom trku. Chiefsi su snažni na defenzivnoj liniji koju drže Chris Jones i Frank Clark, dok je secondary solidan, unatoč tendencijama da zapliva. Vjerojatno bi bio i bolji da se Kendall Fuller, od kojeg se očekivao iskorak nakon lijepe lanjske sezone, nije ozlijedio. Tyrann Mathieu ostaje prvo ime secondary jedinice i tako je lijepo opisuje — sposoban za velike akcije, ali i na kolosalne pogreške, iako valja priznati kako je zadnjih pet tjedana igrao na elitnoj razini. Garopollo nije igrač koji takve minuse može konstantno eksploatirati, ali prođu li jedna ili dvije okomite lopte, Chiefsi bi se mogli naći u problemima.

Doduše, njima je lakše kada se nađu u problemima nego većini drugih ekipa. Napad, koji je igrao jako dobro ali nije baš briljirao u drugoj polovici sezone, konačno dolazi na optimalni radni takt. Pat Mahomes zaliječio je ozljedu koju je zadobio u sedmom tjednu, te je u doigravanju jasno pokazao kako bi imao što reći u utrci za MVP-a da je ostao zdrav. Iako bi titula zasigurno otišla u ruke Lamaru Jacksonu — što zbog skora ekipe, što zbog uzbudljivosti njegovih akcija, što zbog rušenja rekorda za jarde probijanjem — dalo bi se argumentirati kako je Mahomes i dalje QB #1 u NFL-u.

Sada kada je svojoj haubici od ruke i svom snajperskom oku pridodao i motor u dupetu te odjednom počeo osvajati jarde po zemlji, Mahomes se prometnuo iz oštre glavobolje u brutalnu migrenu za suparničke defenzivne koordinatore. Chiefsi su svoj najbolji napadački football igrali protiv Texansa i Titansa u doigravanju, a Mahomes je briljirao s osam bačenih TD-jeva bez presječene lopte, 611 jardi bacanjem, 115 jardi probijanjem i jednim rushing TD-jem. Istina, Houstonova i Tennesseejeva obrana nisu ni blizu obrani Ninersa, ali Mahomes je kroz protekle dvije sezone pokazao da može igrati protiv najboljih.

Bit će zanimljivo vidjeti kakve će mu akcije osmisliti Andy Reid i na koji će način iskoristiti brutalnu brzinu svojih oružja. San Francisco je brz, ali Chiefsi su još brži. Travis Kelce je drugi najbolji TE lige iza Kittlea, Tyreek Hill i Sammy Watkins se sjajno nadopunjuju, a onda u priču ulijeću Mecole Hardman, Demarcus Robinson (koji je nešto bolestan i pitanje je koliko će biti spreman za SB). A bogme i Damien Williams i LeSean McCoy, koji mogu hvatati iz backfielda.

Ako će Ninersi probijati 40 puta, Chiefsi bi mogli bacati 40 puta, rastegnuti obranu San Francisca po svim osima terena, i dati se u Reidove i Mahomesove ruke. Čekaju nas egzotične formacije, užasno puno pre-snap motiona i hrpetina varki.

Na papiru bi ovo trebao biti fantastičan okršaj.

Ninersi su dobili 13, Chiefsi 12 utakmica u regularnoj sezoni. Jedni su brzi k’o vrag, drugi još brži. Jedni imaju sjajnog mladog trenera, drugi imaju sjajnog starog trenera. Jedni imaju obranu, drugi napad. Pitanje je tko će koga slomiti. Moj glas ide Chiefsima, djelomično zato jer su lani bili blizu, jer su generalno iskusniji i jer su u načelu talentiraniji. Moderni football je football ofenzive i jako je teško ne dati glas ekipi koja ima Mahomesa na šoferskom sjedalu. No, osvoje li Ninersi, neću biti nimalo iznenađen. Ovo su dvije od triju najboljih ekipe sezone. Apsolutno zaslužuju biti u ovoj situaciji. Netko će prekinuti svoj šampionski post, a samo se nadam da ćemo uživati gledajući njihovu gozbu.