“Mislim da znate odgovor”, dobacio je Luka Dončić novinarima kada su ga pitali hoće li ovog ljeta potpisati produženje ugovora s Mavsima. Pitanje je u startu bilo glupo, jer Dončić ionako nema nikakve realne šanse da u dogledno vrijeme napusti Dallas. Mavericksi su jedina momčad koja mu može ponuditi supermax ugovor, a u slučaju da ga odbije i potpiše za neki drugu, Mavsi bi samo izjednačili ponudu i zadržali slovenskog reprezentativca koji tek postaje restricted free agent, pa bi Luka tim potezom samo izgubio desetke milijuna dolara.
No, to što je takvo pitanje uopće postavljeno indikativno je za situaciju u kojoj se Mavericksi nalaze. Ovo je druga sezona zaredom u kojoj su ispali od LA Clippersa nakon duge i bespoštedne borbe. Ovaj put su imali dvije meč lopte koje su ispustili — prvu kod kuće, drugu u gostima.
Brojni su razlozi zašto Mavericksi nisu skinuli skalp svojim suparnicima. Ty Lue, za kojeg su kuloari pričali da se nije bavio obranom svoje ekipe kroz čitavu sezonu, sve do samog početka playoffa, nakon pet utakmica je konačno odlučio agresivno blitzati Dončića u namjeri da ga prisili na rješavanje lopte, što je uništilo fluidnost koja je jako bitna za napadačku filozofiju Ricka Carlislea. Lue je promijenio i svoju rotaciju, odlučujućoj utakmici gurajući Terancea Manna u ulogu šestog igrača, čime je dobio puno fleksibilnosti u čuvanju Dallasovih bekova i krila. Kawhi Leonard je odigrao briljantne dvije partije u kojima je naprtio momčad na svoja leđa i sjajnom igrom u oba smjera prelomio utakmice, stavljajući šut za šutom s poludistance, podsjećajući koliko zapravo može biti dobar.
No, najveći i najvažniji razlog zašto Mavericksi nisu dobili Clipperse je jednostavan. Nisu dovoljno dobri.
Mavsi su izrazito manjkava momčad. Morat će puno toga promijeniti žele li kapitalizirati na jednom od najvećih talenata koje je igra ikad vidjela
Nema sumnje da se košarka drastično razvila u proteklih 15 godina, baš kao i svi sportovi koji imaju dovoljno jaku nacionalnu ili međunarodnu popularnost da izgrade ozbiljnu logistiku i infrastrukturu. Ulaganja u analitiku i medicinu rezultirala su poboljšanim trenažnim procesima, vremenskim produljenjem igračkih karijera, boljim skautingom, ali i razvojem efikasnijih sistema i taktika, što se nije nužno pozitivno odrazilo na estetiku i raznovrsnost sporta, bar što se basketa tiče. Priprema utakmica, snimanje suparnika, instaliranje ispravnih ofenzivnih shema i trenerske reakcije tijekom dvoboja važnije su nego ikad prije u košarci. Napravite li pogrešku i ne ispravite li je — bilo zbog neznanja ili, još češće, zbog tvrdoglavosti — suparnik će vas kazniti.
No, uza sav taj napredak, uza svu sofisticiranost modernog basketa, jedna zasada preživljava sve permutacije: talent pobjeđuje. Nema važnije stvari od individualnog talenta. U seriji na četiri pobjede velika razlika u talentu će nadvladati sve druge probleme, osim možda kolosalnog mismatcha u najvažnijim segmentima ekipe, u osam od 10 okršaja.
Ako mi ne vjerujete, pogledajte samo Brooklyn Netse, koji su kroz sezonu imali probleme kakvi bi neke druge ekipe (hint: Lakersi) gurnuli na rub playoff utrke, a koji su ih bez problema nadvladali jer su uvijek imali bar jednog vrhunskog igrača koji je imao podršku poprilično duboke momčadi. Steve Nash i pomoćnici nisu stvorili nekakav superzajebani sistem koji revolucionalizira košarku; jednostavno su gurnuli svoje supertalentirane košarkaše u poziciju u kojoj mogu uspjeti. Zanemarili su obranu do određene mjere, oformili napad u kojem se lopta ne mora nužno kretati, ali igrači moraju i pustili Kevina Duranta, Kyrieja Irvinga i Jamesa Hardena s lanca, s tim da podrška Joea Harrisa, Blakea Griffina i Brucea Browna također nije štetila.
Ekipe koje nemaju takav talent, ili bar 80 posto takvog talenta — jer, budimo realni, nitko u ligi ga nema — ne mogu si priuštiti pogreške jer će najebati. Što se dogodilo Mavsima.
Kada podvučemo crtu, njihov najveći minus je taj što nemaju dobru momčad. Luka je Luka, čovjek kojemu su 22 godine i već sada spada među 10 najboljih igrača lige. No, ostatak momčadi je ili loše skrpan ili jednostavno loš.
Prvi na listi za odstrel je Kristaps Porzingis.
On je lani odradio solidnu playoff seriju s obzirom na povratak nakon teške ozljede — imao je 24 poena i sedam skokova po utakmici uz suludih 71 posto true shootinga, pa su se Mavsi nadali da će dobiti onog igrača koji je obećavao brda i doline u Knicksima. Regularnu sezonu odigrao je više nego solidno, ako gledamo samo brojke, ali Dallasovi navijači su bili zabrinuti i zbog problema s ozljedama radi kojih je propustio više od trećine sezone, i radi jako lošeg uklapanja u ekipu. Porzingis je kolabirao u playoffu, poput balona koji se i dalje vrti po stanu sedam dana nakon tuluma. Uglavnom je oscilirao između lošeg i nevidljivog, s jednom dobrom, dvije ajde-okej, i četiri komatozne utakmice, triput ubacujući manje od 10 poena. Premalo za čovjeka koji je plaćen 29 milijuna dolara i koji će vas kroz sljedeće tri sezone stajati malo više od 101 milijun.
Kada imate takav financijski teret oko vrata i za njega dobivate ovo što su Mavsi dobili u playoffu, manje-više možete politi momčad benzinom i zapaliti je, osim ako nemate hrpu mladih, talentiranih igrača koji debelo premašuju svoje ugovore. Dallas ima jednog. Luku. Ostatak ekipe sastoji se manje više od igrača u drugoj polovici svojih 20-ih koji ne pokazuju nekakav ludi potencijal za napredak.
Tim Hardaway bio je de facto drugi igrač momčadi u doigravanju, ali radi se o tipu koji je kroz karijeru bio konzistentan samo u svojoj nekonzistentnosti. Njemu ističe ugovor ovog ljeta i lako bi mogao tražiti cifru od 18 do 22 milijuna dolara, ali za mene ste budala ako mu ponudite te pare. Zato što su šanse da će Hardaway opravdati takav ugovor manje od pet posto, a šanse da će ga nadmašiti tek nešto više od nule.
Mavsi su napravili kolosalnu grešku u off seasonu kad su zamijenili Setha Curryja za Josha Richardsona i tako u potpunosti uništili geometriju momčadi. Richardson im je trebao donijeti čvrstinu u obrani i ekspertizu u cuttanju koja im je nedostajala lani, ali te vještine u modernom NBA-u nisu ni blizu toliko vrijedne koliko vještine jednog od top 3 najefikasnijih šutera lige. Richardson je na kraju ispao iz rotacije te je igrao šest minuta u sedmoj utakmici serije protiv Clippersa, dok Seth trpa Atlantu za vrijeme pisanja ovog teksta. Da je čovjek u rotaciji, de facto bi bio njihov drugi najbolji igrač, ali eto, tuđa trava je uvijek zelenija.
Ostali igrači su redom likovi koji imaju pravo nadati se mjestu u rotaciji, ali nisu igrači prevage. Jalen Brunson je pokazao najviše potencijala od preostalih, ali njegov plafon u ekipi s Dončićem je rezervni play koji s Lukom može igrati maksimalno pet minuta u istoj rotaciji. Maxi Kleber, Dorian Finney-Smith, Dwight Powell, Nicolo Melli, Boban <3 Marjanović… Svi su ili beskorisni u određenim matchupovima, ili nit’ smrde nit’ mirišu. Ovo nije momčad za velike pothvate.
Stoga su bili urnebesni (doduše, poprilično rijetki) napisi kako Luka još uvijek nije na razini na kojoj bi trebao biti, kako je precijenjen, kako si igrač njegova kalibra ne bi smio dopustiti da propusti 3-2 u seriji, kao da je s druge strane stajala Igokea, a ne ekipa koja ima legitimne šanse za naslov Zapada. Dapače, to što su Clippersi uopće došli u situaciju da se moraju vaditi protiv momčadi kakva su Mavsi više ukazuje na njihove probleme i njihove rupe koje smo spominjali i ove godine i lani. Mavsi su izrazito manjkava momčad. Problem je što bi takvi mogli i ostati, bar još sezonu ili dvije.
Zainteresiranih za Porzingisove usluge nema. Mavsi su navodno već bacili ješku kako je Zingis otvoren za trade zato što se ne slaže s Dončićem, ali tu udicu nitko nije zagrizao. Vjerojatno ni neće do trade deadlinea sljedeće godine, kada bi neki od rubnih contendera mogli zamijeniti ugovore koji istječu za nadu koju originalni ‘jednorog’ nosi sa sobom. Ne riješe li se njegove plaće, ili je on ne krene opravdavati, manje-više su zacementirani na ovoj poziciji.
Lukin novi ugovor koji će se aktivirati 2023. blokirat će svu financijsku fleksibilnost, a Mavsi će biti prisiljeni graditi momčad kroz draft, trejdove i MLE, bez mogućnosti velike igre na tržištu slobodnih igrača. Ukoliko ovog ljeta ne potpišu Hardawaya, trebali bi imati oko 21 milijun u cap spaceu, što nije dovoljno za potpisivanje kapitalca kakav im je potreban, stoga će biti zanimljivo vidjeti kakve će poteze povući.
Sve se može promijeniti u godinu-dvije. Očajni GM-ovi uvijek postoje, ljudi koji su spremni na velike poteze kako bi spasili svoja radna mjesta, i u takvoj atmosferi Mavsi možda izgrade situaciju da se riješe balasta. No, put je trenutno težak.
Srećom pa imaju Luku. Superstara. Supermana. Mogu čekati. Ušli su dvaput u playoff, odigrali su dvije sjajne serije. To je puno, jako puno za tako mladog igrača u tako meh ekipi. Budućnost je i dalje svijetla. No, morat će puno toga promijeniti žele li kapitalizirati na jednom od najvećih talenata koje je igra ikad vidjela.
