Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Tiranija ludog kralja

Phoenix Suns taoci su su svog vlasnika

Ryan McDonough ostao je bez posla. Dojučerašnji generalni menadžer Sunsa napustio je momčad nakon malo više od pet godina službe, a njegovi dosadašnji potezi ostavljaju otvorenim pitanje zašto i ranije nije dobio cipelu. Sunsi pod njegovom paskom nisu baš postali simbol uspjeha, loši su se potezi nizali kao na traci, a franšiza je posljednjih godina uglavnom plovila na trasi između mora očaja kroz tjesnace katastrofe do oceana osrednjosti.

Unatoč tome, McDonoughov otkaz je prokleto čudan iz tri razloga.

Prvi je taj što je košaricu dobio nakon vjerojatno najuspješnijeg perioda u svojoj karijeri. Na draftu je prvim pickom izabrao DeAndrea Aytona, koji je tijekom predsezone izgledao kao prvi pick drafta. Ayton je dominirao na oba kraja terena te je nakon tri utakmice — što možda i nije bogznakakav statistički uzorak ali boljeg nemamo — imao u prosjeku 21 poen uz 13 skokova, tri blokade i postotak šuta iz igre od 64 posto (plus 78 posto šuta s linije i to na šest šutova po utakmici!). Uz malo trejdanja uspio je dobiti i 10. pick na draftu i njime izabrao Mikala Bridgesa, koji možda nije blistao u predsezoni, ali ima dosta potencijala. Doveo je novog trenera Igora Kokoškova, potpisao je sjajnog veterana Trevora Arizu i produljio ugovor s najboljim igračem franšize Devinom Bookerom na pet godina. Koliko je god McDonough stvari uprskao tijekom prijašnjih godina, ovo je ljeto odradio na impresivan način.

Drugi razlog zašto je otkaz čudan je taj što je prošle godine na proljeće bivši GM dobio produljenje ugovora. Unatoč svim pogreškama, krivim koracima i loše složenom rosteru punom neostvarenog potencijala, ukazano mu je povjerenje. Da bi sada, kada stvari konačno idu u pravom smjeru, dobio kajlu.

Treći razlog zašto je taj otkaz čudan je taj što je do njega došlo, od svih mogućih trenutaka u vremenu, od svih mogućih gluhih dana ljeta, svega devet dana prije početka sezone. Devet dana! Taman kada momčadi treba stabilnost i mir da bi se posložila, usred pustinje dogodio se potres. Možda ne kolosalan, ali definitivno jači od 5,7 stupnjeva po Richteru. Nije bilo čudnijeg otkaza u NBA-u od… okej, lani je David Griffin dobio otkaz u Cavaliersima, odnosno ponudio ostavku u jednako čudnim uvjetima, dok je Bryan Colangelo najuren iz Sixersa jer je njegova žena preko Twittera odavala poslovne tajne i pljuvala trenere, igrače, osoblje, ma samo što i čistačice nije na križ razapela. Zapravo, čudni otkazi GM-ovima i predsjednicima košarkaških operacija kao da postaju sastavni dio NBA folklora.

Zanimljivo je kako se ovakve stvari događaju samo disfunkcionalnim franšizama. Možda na prvu zvuči nepravedno takvom nazvati franšizu koja je osvojila naslov, i to protiv Golden State Warriorsa, ali Cavsi to definitivno jesu — produljivali su krive igrače, potpisivali sulude ugovore, napravili jaz s Kyriejem Irvingom, instalirali OPET Mikea Browna na trenersku klupu, pisali pisma LeBronu Jamesu nakon odlaska u Miami poput ostavljenih šiparica — i do naslova su došli usprkos, a ne zahvaljujući organizaciji momčadi.

Sixersi su pak kročili stazom mediokritetstva, napokon krenuli u rebuilding, stvorili sjajnu momčad zahvaljujući vizionarskom GM-u i, taman kad se taj pristup trebao početi naplaćivati, otkantali su Sama Hinkieja i na njegovo mjesto ustoličili nesposobnog egomanijaka, a nesposobnost i egomanija veće su prepreke u obavljanju posla generalnog menadžera nego što su impotencija i mikropenis problemi u obavljanju posla porno glumca. Kada su franšize krivo postavljenje i kada njima gospodare nesposobni gospodari, ovakve stvari su česte. Kingsi, Knicksi, Netsi, Pistonsi, Hornetsi, Sixersi, Cavsi. Sunsi. Kod svih momčadi disfunkcija kreće od glave.

Robert Sarver je glava Phoenix Sunsa.

Tajkun iz Tucsona, sin bogatog hotelijera i bankara, stvorio je svoje bogatstvo u financijama, osnovavši Nacionalnu banku Arizone koju je kasnije prodao, a lovu je uložio u tržište nekretninama, što mu se višestruko isplatilo. Zaljubljenik u sport, Sarver je 2004. kupio Phoenix Sunse za tada rekordnih 401 milijun dolara. Početak njegove karijere NBA vlasnika teško da je mogao biti bolji.

Šteta je što Sarver neće prodati Sunse nekom sposobnijem i kompetentnijem vlasniku. Momčad kao momčad konačno poprima nekakve normalne obrise

Sunsi su tih godina bili košarkaška avangarda. Pace and space, koji je ovih dana dominantna paradigma u NBA košarci, uobličio se u današnji oblik upravo pod njegovim Sunsima. Mike d’Antoni, Steve Nash, Shawn Marion, Amare Stoudemire, Joe Johnson, koljačine sa Spursima i Mavericksima, 7 seconds or less napad, sve su to dijelovi jedne NBA legende. Legende koju je Sarver s vremenom zatukao.

Tijekom tog procesa se ustoličio na mjesto najomraženijeg vlasnika lige (doduše, James Dolan mu je opaka konkurencija). Tijekom njegova kraljevanja u pustinji Sunsi su se riješavali svojih najzaslužnijih igrača, trejdali su draft pickove kao da su Panini sličice, bacali svoje trenere pod autobus, šajbali otkaze ljudima uzduž i poprijeko organizacije, nisu razvijali talent, zapošljavali su likove sa sumnjivim CV-ovima i generalno povlačili poteze koji bi posramili Zagrebački Holding, Agrokor i Glumina banku zajedno.

Tijekom svih tih godina Sarver je neprestano radio na svom imidžu teškog negativca. Tijekom posljednjeg lockouta bio je najgorljiviji zagovornik hard capa, držao je tvrdu liniju u pregovorima s igračima kukajući kako mu se Sunsi nisu isplatili kao što je mislio da hoće (što je smiješno s obzirom na to da je Sarver propovjednik slobodnog tržišta) i pritom ispalio kako ne može odustati od svojih zahtjeva jer njegova žena očekuje da se kući vrati “s mid-level opcijom u dizajnerskoj torbici.”* Kakav klaun. Među njegove posebno klaunovske točke spada i trenutak kada je za neuspjehe svoje momčadi optužio “millenialsku kulturu lijenosti i nesposobnosti savladavanja prepreka”, ili kada je najavio kako momčad mora biti strpljiva da bi dao otkaz treneru Earlu Watsonu nakon samo tri utakmice sezone, ili kada je trejdao Kurta Thomasa i DVA PICKA PRVE RUNDE za pick druge runde i osam milijuna dolara. Ne čudi što je ESPN prije dvije godine izabrao Sunse za najgoru momčad čitave lige.

*Za one koji neće kliknuti link na članak, dovoljno je reći kako nosi naslov: Robert Sarver reportedly even more ridiculous than previously thought.

Ne čudi što je Eric Bledsoe tvitao sad već legendarne riječi: “I Dont wanna be here.”

Ne čudi što nitko ne želi u Sunse. Posao GM-a navodno će se ponuditi Steveu Nashu koji trenutno radi kao savjetnik u Warriorsima, ali čak ni njemu, koji ima pristojan odnos sa Sarverom, ne pada na pamet doći u Arizonu. Navijači su šuškali i nadali se kako bi na mjesto GM-a mogao doći Hinkie, ali čini se kako ni za to nema nikakve šanse. James Jones, legendarni role player iz Miami Heata koji je dvije sezone proveo u Sunsima, poslužit će kao zamjena McDonoughu, ali trenutno se čini da bi to lako moglo postati i stalno riješenje pošto nema velikog imena na vidiku koje želi posao GM-a u Phoenixu.

Razlog za toliko oklijevanje je samo jedan: Robert Sarver. Prema pisanju insajdera Adriana Wojnarowskog, Sarver je odlučio još pojačati svoj svakodnevni upliv u dnevno gospodarenje franšizom, a niti jedan GM ne želi takav teret za vratom. To ne žele ni navijači koji su na Redditu bacili ovaj i ovaj memić, jasno pokazujući što misle o svom vlasniku.

Šteta je što Sarver neće prodati Sunse nekom sposobnijem i kompetentnijem vlasniku. Momčad kao momčad konačno poprima nekakve normalne obrise. Možda ima lošije plejeve nego hrvatska košarkaška reprezentacija, ali ostatak ekipe je pun potencijala i kvalitete. Booker je već sad na rubu da postane istinska zvijezda, Ariza i Tyson Chandler sjajni su za odgajanje mladih igrača, Deandre Ayton ima brutalan potencijal, Mikal Bridges bi mogao postati kompetentan igrač, Josh Jackson je konačno proigrao krajem prošle godine, TJ Warren je odradio jako dobru sezonu (groznom vanjskom šutu usprkos),  a ne treba još dići ruke ni od našeg Dragana Bendera koji se i dalje traži, ali ipak izgleda bolje kako vrijeme prolazi. Ryan Anderson je debelo preplaćen, ali nije grozan igrač i bit će tu još samo dvije sezone, a i Darrell Arthur i Richaun Holmes su okej igrači rotacije. Jednom kada se očisti Andersonov ugovor, Sunsi će imati i dovoljno fleksibilnosti da zadrže svu tu mladost.

No, dok je Sarver na čelu, pitanje je hoće li to napraviti ili će razjebati sve kao što su razjebali i ranije. Sunsi su taoci svog vlasnika. Dok god je on na čelu momčadi, nitko zapravo neće htjeti biti tamo, poput Bledsoa. Problem je što se taj dio jednadžbe neće tako lako promijeniti. Sve što navijačima Sunsa preostaje je moliti se da se Sarver promijeni. No, makar zapalili i milijun svijeća, bojim se da se to neće dogoditi. Težak je život pod tiranijom ludog kralja.