Rudy Gobert postao je član čopora i tako definitivno potvrdio kako je perpetualni rebuilding, u kojem su se Wolvesi nalazili de facto od odlaska Kevina Garnetta, konačno završen. Momčad koja je provukla Memphis kroz krvavu kaldrmu u prvoj rundi nedavno odigranog playoffa već tad je najavila da bi mogla postati kamen spoticanja za pretendere i contendere na Zapadu, a dovođenjem visokog Francuza napravila je korak dalje prema ulasku u tu kategoriju. Ove su sezone Wolvesi ‘na guzove’ ušli u doigravanje, a njihov novi cilj je postati stabilna playoff momčad.

To nisu bili od 2004. Dva ulaska u post-sezonu u 18 godina poprilično je razočaravajući skor — samo su Kingsi u tom periodu bili jednako nesposobni — i jasno je da su Wolvesi ugrabili priliku da podebljaju momčad koja je počela pokazivati potencijal. Primopredaja vlasništva iz ruku ostarjelog mrguda Glena Taylora u ruke novih vlasnika Marca Lorea i Alexa Rodrigueza, koja bi trebala biti okončana sljedeće godine, vjerojatno je odigrala ulogu u povlačenju ovako agresivnog poteza kakav u Minnesoti nismo vidjeli otkako su zamijenili LaVinea i ostatak ekipe za Jimmyja Butlera. Dapače, u zadnjih 20 godina ovo je tek treći potez pri razmjenama kod kojega bismo mogli reći kako su Wolvesi ozbiljni kupci — uz Goberta i Butlera doveli su Sama Cassella 2003. za Joea Smitha. I to je to.

Budućnost trenutno ionako nije bitna. Bitna je samo sadašnjost. Bitno je postati bolji, odmah. Rudy Gobert će im u tome pomoći

Ne možete ih kriviti. Tržišta poput Minnesotina limitirana su i veličinom i geografskom pozicijom i u njih možete privući, čak i ako imate ekipu koja je spremna konkurirati za prsten, tek ocvale veterane i igrače koji pokušavaju resetirati svoju karijeru. Razmjene i draft jedino su ozbiljno oružje za podizanje razine talenta u ekipama kao što je Minny, a draft postaje sve beskorisnije i beskorisnije oružje što je momčad bolja. Ovo je pravo vrijeme za povlačenje riskantnog poteza i generalni menadžer Tim Conelly napravio je dobru stvar što ga je povukao.

Je li cijena poštena? Apsoštrumpfnomegaturbo nije.

Wolvesi su se odrekli lika koji je za momčad ostavio srce za terenu, koji je grizao u obrani i trpao korner trice. Odrekli su se mladog, ljevorukog letača kojega je bio pun teren i koji je (unatoč nešto slabijem playoffu) pokazao znatan razvoj u zadnje dvije godine. Odrekli su se pristojnog scorera s klupe. Odrekli su se neiskušanog visokog koji je odigrao pristojnu sezonu za Auburn. Odrekli su se četiri uglavnom nezaštićena picka koji bi ih mogli ozbiljno ugristi za guzicu. Platili su više nego su Knicksi platili za Carmela Anthonyja, Lakersi za Paua Gasola i Raptorsi za Kawhija Leonarda, redom bolje igrače od Goberta.

Dojam ostaje da su za pola onoga što su poslali u Salt Lake City mogli dobiti Dejountea Murrayja, ili za petinu Malcolma Brogdona, odnosno da su za ponuđeno mogli dobiti Deandrea Aytona, ali kad si Minnesota, šansa da ćeš morati preplatiti igrača je poprilična, pogotovo igrača pod dugogodišnjim ugovorom koji garantira da će ostati u gradu i navikao je na malo tržište. Nisam bio ni u jednom ni u drugom gradu, ali bih ovako odoka rekao da je Minneapolis/St. Paul ogromno poboljšanje u odnosu na Salt Lake City.

Mnogi će prisnažiti kako je upravo taj ugovor jedna od najgorih stvari vezanih uz Goberta. Francuz je njime vezan sve do 2026., kad će mu Wolvesi biti dužni 46,7 milijuna dolara (odnosno 41 milijun u prosjeku kroz četiri sezone), što nikako nije mala cifra te u kombi s ogromnim Townsovim ugovorom i neminovnom ekstenzijom za Anthonyja Edwardsa stavlja Wolvese u nezavidnu poziciju što se tiče sastavljanja rostera. Ali hej, koga su to vrijednog spomena oni ionako potpisali kroz sve ove godine? Novi vlasnici imaju duboke džepove i neće imati problem platiti opetovani porez na luksuz kad do toga dođe, a Gobertov ugovor, uostalom, za dvije sezone neće izgledati ovako grozomorno, osim ako se on kao igrač u potpunosti ne raspadne, što je uvijek mogućnost s igračima starijima od 30.

No, cap je samo ove godine narastao za 11 milijuna, a s obzirom na to da je godišnja inflacija probila 8,5 posto ne bi me čudilo da do 2026. 40-ak milijuna za rubnog All-Stara/vrhunskog rim protectora bude teška, teška bagatela (opet, uz uvjet da se Gobertova igra ne raspadne). Znate čiji je ugovor do nekidan bio užasavajući? Onaj Tobiasa Harrisa. Danas se njegovo ime često spominje kao mogući filler u trade razgovorima. Wigginsov je ugovor također izgledao zastrašujuće, pa sad izgleda pristojno. Nema sumnje da se radi o masnim parama, ali velika je šansa da će se mast otopiti kroz godine.

Problem je u tome što su Wolvesi manje-više išli all-in u trenutnu konstrukciju ekipe. Bez pickova i zagušeni ugovorima nemaju baš puno načina da se osnaže čak i ako ekipa pokaže određeni unutarnji razvoj. Mogu eventualno utopiti D’Angela Russella ako se pokaže kao loš fit, Jaden McDaniels ima svoju vrijednost, a vjerujem da će ona porasti i Jaylenu Nowellu, koji je odradio lijepu sezonu, ali generalno su limitirani. No, još jednom ponavljam, kad se zovete Minnesota Timberwolves, generalno jeste limitirani na tržištu.

Budućnost trenutno ionako nije bitna. Bitna je samo sadašnjost. Bitno je postati bolji, odmah. Rudy Gobert će im u tome pomoći.

Utah Jazz je sa svojom kolekcijom defenzivno hendikepiranih krila i bekova, čiji je omiljeni hobi prošle godine bio imitiranje prometnih čunjeva, bio deveta momčad lige po defenzivnom rejtingu. Otkako je Gobert ustoličen u startera u sezoni 2015./16., Jazz je samo jednom ispao iz top 10 ekipa lige u toj kategoriji, često koketirajući s prvim mjestom, osobito u sezonama u kojima je uz Goberta imao nekoga tko je mogao braniti perimetar na prvom koraku. Wolvesi će morati proći kroz određene prilagodbe s defenzivne strane lopte seljenjem Townsa na poziciju četvorke, te će ih se moći napadati kroz pick ’n’ roll, čak možda i više nego da je umjesto Goberta u ekipi ostao puno mobilniji Jarred Vanderbilt, ali Rudyjeva drop obrana i pomaganje oko reketa je toliko kvalitetno i toliko moćno da bi trebalo anulirati velik dio problema.

Francuza se često krivilo za Jazzova očajna defenzivna izdanja u playoffu jer je bio igrač najizloženiji suparničkim finiširanjima, ali s ljudima koji su ga optuživali za nestajanje u doigravanju najčešće ne želim pričati jer mislim da nemaju pojma o basketu. Ostavite najboljeg golmana sedam puta u utakmici jedan-na-jedan sa suparničkim napadačima i velika je šansa da će popiti tri gola, a to je otprilike ono što se događalo Gobertu i u seriji protiv Clippersa i u seriji protiv Mavsa, kad je zbog poroznosti Donovana Mitchella i ostatka društva konstantno morao donositi odluke hoće li braniti obruč ili tricu, ostajući na vjetrometini koju su protivnici iskoristili (Clippersi sa 97 pogođenih trica uz 43 posto šuta, Mavsi sa 93 pogođene na 37 posto šuta).

Wolvesi bi trebali biti znatno bolji u obrani nego što je to bio Jazz u protekle dvije sezone. Njihova početna petorka s Russelom, Edwardsom, McDanielsom, Townsom i Gobertom ima izrazit potencijal začinjen velikim rasponom ruku, znanjem određenih igrača i defenzivnim trudom koji se vidi kod bar četvorice igrača iz petorke. Napravi li Edwards defenzivni iskorak kakav bi trebao sudeći po dosad pokazanim predispozicijama, osmisle li kako sakriti Townsa koji je jednostavno defenzivno netalentiran igrač unatoč svom trudu i pronađu li rotacije u kojima igrači s klupe neće predstavljati velik minus, ne bi me začudilo da se Wolvesi nađu top 5 obrana lige.

Lani su bili prvi napad po poenima, odnosno osmi po ofenzivnom rejtingu (zato jer su igrali ubitačno brzo). Ista stvar trebala bi se ponoviti i ove godine.

Ant je na rubu da postane ne samo All-Star, nego i rubni All-NBA igrač. Towns je jedan od najpolivalentnijih visokih u ligi, koji bi Gobertovim dolaskom trebao igrati još više na perimetru, gdje će njegova pick-and-pop igra doći još više do izražaja.

Dolazak Bryna Forbesa u momčad dao je Wolvesima kvalitetnog šutera koji može pokriti 15-ak minuta po tekmi, baš kao što im je Kyle Anderson fantastično sjeo u ulozi sekundarnog kreatora i spiritualnog vođe druge jedinice. Odlaskom Patricka Beverleyja i Malika Beasleyja otvorit će se minute za Jordana McLaughlina, koji je lani pokazao da zaslužuje možda i više prostora kao sistemski kreator, te za Nowella, koji je namjestio praćku i rokao 39 posto trice uz, doduše, jako mali volumen. Wendell Moore Jr. je stariji rookie koji je pokazao zavidan razvoj tehnike vanjskog šuta, tako da je moguće da i on dobije kakvu-takvu minutažu, ali sve te stvari su tu neovisne o Gobertu.

Ljudi su zabrinuti oko toga koliko će on narušiti spacing ekipe i iskreno mislim da uopće neće, jer nije ni u Jazzu. Towns može komotno igrati izvan reketa — dapače, i bolje je da igra, jer njegovi post-upovi i nisu nešto što smo vidjeli u playoffu — a Gobert može biti iznimno koristan u otvaranju igrača kroz blokove bilo na cutovima, bilo na curleovima i flareovima. Razviju li on i Russell nekakvu kemiju u pick ’n’ rollu, Gobert bi mogao oplemeniti njihovu igru kao pristojan rim runner, a tu su i svi oni poeni koje će pokupiti kroz ofenzivni skok koji bi trebao biti forte momčadi s ovom dvojicom, McDanielsom i Nazom Reidom.

Unatoč tome, nema sumnje da je Jazz dobio ovaj trejd, bar zasad. Dobili su Jazzeri trojicu igrača koje mogu uklopiti u postujuću strukturu ili ih lifrati dalje ako se opredijele za totalni rebuilding, te hrpu pickova koji imaju šansu postati jako vrijedni u budućnosti.

No, ne treba kriviti Wolvese što su posegnuli za ovim rješenjem. Jašu na valu optimizma, imaju momčad koju su mogli oplemeniti samo na trade, i pun im je kurac rovarenja u NBA podrumu. Gobert, jedan od najkonzistentnijih igrača u zadnjih pet godina, nudi im šansu da postanu stabilna ekipa te da, tko zna, možda naprave ono što su ove sezone napravili Mavsi. Ako stvari krenu nizbrdo, kroz tri-četiri sezone uvijek se mogu riješiti Townsa i Anta za pickove, ukrpati negdje Gobertov i resetirati stvar. No, trenutno nema smisla razmišljati o takvim scenarijima.

Dugo, dugo, duuuuugo nije bilo razloga za uzbuđenje u Minnesoti. Sada ga ima. Čak i ako je bolesno preplaćeno, ono im je trebalo.