Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Velika gužva na Zapadu

Šest ekipa, samo jedno preostalo mjesto u playoffu. Tko će ga uzeti?

Los Angeles Lakers iskoristili su prošli vikend da svima pokažu lijepe, bijele i iznimno oštre zube. Zarili su svoje očnjake prvo u Buckse, a svega dva dana nakon pobjede od 10 razlike nad prvom ekipom lige svoje su krvave gubice zamastili Clippersima koji su doživjeli prvi poraz ove sezone kada su igrali u punom sastavu. Pobjede su došle nakon dva trijumfa nad preporođenim Pelicansima i disfunkcionalnim, ali ipak opasnim Sixersima, te poprilično impresivne veljače u kojoj su skidali skalpove ozbiljnim ekipama.

Lakersi su na omjeru 13-2 u zadnjih 15 utakmica, LeBron James i Anthony Davis su razvili posebnu kemiju i nakon ovog vikenda mnogima su, s trećeg mjesta ozbiljnih izazivača, skočili na prvo. LeBron je istaknuo kandidaturu za MVP nagradu i lako bi je mogao dobiti ako Lakersi preskoče Buckse na vrhu, a trenutno nitko živ ne želi igrati protiv njegove momčadi. Nitko ne želi biti proždrt.

Nitko, osim šest ekipa koje se još uvijek nadaju kako će se dočepati posljednjeg mjesta koje vodi u playoff; mjesta koje garantira okršaj protiv Lakersa u prvom krugu doigravanja.

Osamnaest utakmica prije kraja regularne sezone svih šest kandidata je na životu za plasman u playoff. Doduše, kvaliteta tog života je različita — neki su na aparatima, s obitelji okupljenom oko njih u tihoj molitvi, dok su drugi u punom naponu snage spremni osvojiti svijet. No, svi oni imaju šanse plasirati se u doigravanje, bez obzira iznosile li te šanse 1 ili 40 posto. Lakersi čekaju svog suparnika, a neki od njih su jednostavno zanimljiviji od drugih.

NAPOMENA: Svi statistički podaci i omjeri uzeti su 10. 3., prije nego su ekipe spomenute u tekstu odigrale niz utakmica.

PHOENIX SUNS
– – – – – – – – – – – –
Omjer: 26-38
Zaostatak: 6 poraza
Preostalo utakmica: 18
Težina rasporeda: 0,509 (14. najteži u ligi)
Snaga momčadi: 13. napad (112,7 poena) i 21. obrana (113,8)

Prije početka sezone Devin Booker se žalio svima, poput djevojke koja još uvijek voli svog momka, ali je već dugo u vezi i nije sigurna koliko će još dugo moći izdržati. Izluđuju je njegove loše navike poput ostavljanja čarapa nasred poda, očajno opranog suđa i sve većih svota novca ostavljenih u kladari, a stvari su se dodatno pogoršale kada je slučajno otvorila fejs na zajedničkom laptopu i otkrila da se dopisuje s curom iz srednje, s puno više flertanja nego što je to normalno među nekadašnjim školskim kolegama. Veza Bookera i Sunsa je na klimavim nogama.

U pet godina koliko je Devin već u Arizoni, franšiza nije uspjela izgraditi kompetitivnu momčad koja bi nadopunjavala njegove izuzetne egzekutorske vještine. U prethodne četiri sezone Bookerovi momci nijednom nisu prešli 25 pobjeda, promijenili su pet trenera, profućkali niz pickova na draftu* i na trenutke igrali užasavajuće lošu košarku. Bookeru je, blago rečeno, dopizdilo. Sunsi su dobili ultimatum još prošle sezone, ali je njegovu oštricu otupjela ekstenzija ugovora koja Bookera veže uz Phoenix do 2024. godine. Unatoč tome, Sunsi imaju razloga za brigu pošto smo prošlih godina vidjeli kako su igrači poput Kawhija Leonarda, Anthonyja Davisa i Paula Georgea uspjeli prisiliti svoje franšize na trejd iako im ugovori nisu istjecali.

* Izbori Dragana Bendera i Josha Jacksona najveća su mrlja na rebuildingu Sunsa, ali pritom se često zaboravlja da su na draftu 2016. zamijenili Skala Labissiera, Georgiosa Papagiannisa, Bogdana Bogdanovića i pick druge runde za Marquesea Chrissa. Skal i Papa se nisu pokazali kao NBA igrači, ali Bogdan bi im jako lijepo sjeo.

Phoenix je zadnji put igrao u doigravanju prije 10 dugačkih godina, a suša će se, po svoj prilici, nastaviti. U ovom su segmentu tek reda radi, pošto im raspored ne ide ne znam kako u korist, kao ni činjenica da je Kelly Oubre ozljeđen i neće ga biti još mjesec dana na terenu. Nadoknaditi šest utakmica u 18 dvoboja bio bi veliki zalogaj i za bolje momčadi, ali se unatoč tome daju izvući neke pozitivne stvari iz ove sezone.

Bookerov ultimatum ostat će neuslišan, ali Sunsi će dobiti šansu i sljedeće sezone

Pod broj 1, Booker je zaigrao u prvom All-Staru. Kao rezerva, jasno, ali svejedno jest. Pitanje je kako će to utjecati na njegovo samopouzdanje, kao i na njegov pristup igri. Sebičnost i nezalaganje u obrani često su bacali mrlju na briljantne napadačke predstave i ako uistinu želi sljedeće sezone zaigrati u playoffu, morat će preuzeti odgovornost i postati istinski vođa ekipe, ne samo po statistici.

Postoji solidna baza za napredak. DeAndre Ayton propustio je velik dio sezone zbog suspenzije i premda njegova igra izgleda anakrono, nema sumnje da može biti izrazito uspješan centar u ligi, svakako bolji od, recimo, Andrea Drummonda čija je igra jednako zastarjela. Morat će biti nešto odrješitiji u iniciranju kontakta pošto za grdosiju takvog kalibra dolazi prerijetko na liniju slobodnih, ali veseli što je podigao i broj poena i broj skokova u odnosu na lani, te što je dosta popravio help obranu koja je sada na prihvatljivoj razini.

Oubre se pretvorio u solidnu drugu opciju, a popravi li vanjski šut, mogao bi postati opako dobar napadač. Sunsi su nakon nekoliko godina traženja našli i prvog pleja u Rickyju Rubiju, koji će biti još bolji sljedeće sezone ukoliko neki drugi igrači preuzmu dio njegove potrošnje koja mu je i dalje glavni problem: Ricky je čisti, neskorerski plej te je po tome i sam malo zastario, ali upravo takav igrač je nasušno potreban ovoj ekipi. Mikal Bridges se nastavio razvijati malim koracima te bi kroz sezonu ili dvije trebao postati ozbiljan glue guy. Ova petorka je solidan zalog za budućnost, ali želi li biti bolja, morat će popraviti svoj šut za tricu — Booker je ove sezone bio najbolji s 36 posto na manje od šest pokušaja.

To ekipu čini predvidljivom i lakom za braniti, a Sunsi ove sezone nisu dobili puno od svojih specijalista. Dario Šarić je bio na 33 posto šuta za tri, što mu je uništilo samopouzdanje i u drugim segmentima igre te je pitanje ima li budućnosti u ovoj ekipi — u zadnje se vrijeme podigao, ali tamo oko Nove godine stvari su izgledale poprilično crno te je u jednom trenutku ispao ne samo iz startne petorke, nego i iz nekakve ozbiljne rotacije. Tyler Johnson im je donio malo ili ništa, Frank Kaminsky i Aron Baynes bili su više ozljeđeni nego zdravi, a jedino što veseli kada pričamo o igračima klupe je više nego solidna sezona rookieja Camerona Johnsona koji je proveo čak pet sezona u NCAA-u u dresovima Pitta i UNC-a i koji je nagovijestio stasanje u solidnog spot-up šutera prije nego se ozlijedio.

Bookerov ultimatum ostat će neuslišan, ali Sunsi će dobiti šansu i sljedeće sezone. Pitanje je mogu li napuniti momčad solidnim role igračima i nastaviti razvijati postojeću jezgru. Njihova gotovo pa starinska košarka mogla bi biti dovoljna za puno više od onoga što su pokazali ove sezone.

ŠANSE: 1%

– – – – – – – – – – – –

SAN ANTONIO SPURS
– – – – – – – – – – – –
Omjer: 26-36
Zaostatak: 6 poraza
Preostalo utakmica: 20
Težina rasporeda: 0,488 (19. najteži u ligi)
Snaga momčadi: 10. napad (113,1 poena) i 25. obrana (115,0)

Sjećate li se ljeta 1997.? Ja se sjećam. Bilo mi je 13 godina i pripremao se za osmi razred osnovne škole. Na školskim tulumima svirala je Macarena i Barbie Girl, na Hit Depou vrtili su se Rundekov Apokalipso i Smijem Se od Jinxa, momci su farbali kosu u plave pramenove, cure su nosile flanel košulje slineći za Jordanom iz My So Called Life, a ja sam polako počeo odlaziti do rođaka u Splitu gdje smo tog ljeta, u šugavoj dvorani legendarnog Kina Karaman, gledali Con Air u svoj svojoj mačoidnoj, nesuvisloj, prekrasnoj suludosti. Bilo je to ljeto tijekom kojega je Toni Kukoč osvojio svoj drugi NBA naslov.

Bilo je to ujedno i posljednje ljeto u kojem San Antonio Spurs nisu igrali u doigravanju.

Nakon 22 godine tijekom kojih su osvojili pet naslova, tijekom kojih su nam podarili Admirala, Timmyja, Manua, Parkera i Kawhija, čini se da će niz stati. Četiri poraza daju se nadoknaditi, pogotovo kada uzmemo u obzir da Spursi imaju dvije utakmice više za odigrati od svojih suparnika, ali momčad Gregga Popovicha nije izgledala pretjerano uvjerljivo tijekom sezone.

LaMarcus Aldridge vuče lakšu ozljedu ramena, Lonnie Walker i Dejounte Murray su dobro načeti i trebali bi se vratiti na parket kroz pet do 10 dana, dok već neko vrijeme ne mogu računati na Jakoba Poeltla, ali ne radi se o kritičnim ozljedama koje bi trebale previše utjecati na razvoj njihove sezone.

U 2020. ne možete graditi uspješnu ekipu oko DeMara i LaMarcusa. To je LaLudo

Glavni problem ove ekipe je taj što nije pokazala ama baš nikakav napredak u odnosu na lanjsku godinu. Kada su vaša dva najbolja igrača najbolja u zabijanju s poludistance, matematički ste osuđeni na osrednjost. Aldridge danas može u najbolju ruku biti treći najbolji igrač ozbiljne ekipe, dok prazne brojke DeMara Derozana nisu dovoljne ni za to. Njihova efikasnost nije problematična jer su obojica uistinu sjajni u tome što rade, osobito DeMar, ali niti jedan od njih ne kreira sustav, niti jedan od njih ne napada obruč dovoljnom silinom da otvori prilike za suigrače, niti jedan od njih ne može raširiti teren što znatno pomaže suparničkim obranama, i ono što je najgore, obojica su ispodprosječni defenzivci u momčadi punoj ispodprosječnih defenzivaca. Popovich je pokušavao osmisliti rotacije koje bi skrile njihove defenzivne minuse, ali je u tome, blago rečeno, fejlao.

Navijači su se nadali da će ove godine Dejounte Murray napraviti veliki iskorak nakon obećavajućeg drugog dijela lanjske sezone, ali on je napravio tek koračić naprijed, poboljšavši efikasnost svog šuta dok su mu ostali elementi igre ostali isti, uključujući i velike oscilacije od dvoboja do dvoboja. Bryn Forbes je srozao svoj šut, Derrick White je ostao ukopan na mjestu, Lonnie Walker i dalje oduševljava samo frizurom, Marco Bellinelli je toliko izgubljen u obrani da se nekad treba zapitati je li mu mjesto u staračkom domu, Rudy Gay je napravio tri koraka unatrag u odnosu na lanjsku godinu, dok je Patty Mills ostao Patty Mills — solidan igrač u rotaciji. Premalo za doigravanje. Ili se bar tako čini.

Spursi do kraja sezone igraju jednom s Grizzliesima, dvaput s Kingsima i triput s Pelicansima te će imati šanse izboriti se za dobru poziciju u direktnim okršajima s glavnim konkurentima za naslov. Budućnost nije svijetla. U 2020. ne možete graditi uspješnu ekipu oko DeMara i LaMarcusa. To je LaLudo. Ali tko zna, ukoliko im se u ovih 20 utakmica sve poklopi možda produže niz na 23.

ŠANSE: 3%

– – – – – – – – – – – –

PORTLAND TRAIL BLAZERS
– – – – – – – – – – – –
Omjer: 28–37
Zaostatak: 5 poraza
Preostalo utakmica: 17
Težina rasporeda: 0,478 (22. najteži u ligi)
Snaga momčadi: 8. napad (113,5 poena) i 26. obrana (115,4)

Prošle godine je Terry Stotts sa svojom močadi neočekivano došao do finala Zapada. Izbacili su u prvom kolu Paula Georgea i Russella Westbrooka u samo pet utakmica, dok su u drugom tukli Nikolu Jokića i njegov nesposobni Denver u seriji od sedam utakmica koja je uključivala i onaj ludi trijumf nakon četiri produžetka u kojem je Rodney Hood zabio najmudaškiju tricu karijere. Ekipa je na kraju pometena od još uvijek relativno zdravih Warriorsa, ali jednu utakmicu su izgubili tri razlike, jednu su odvukli u produžetak i imali su dovoljno razloga za zadovoljstvo. Damian Lillard bio je briljantan, Stottsove akcije su ponekad izgledale skoro pa avangardno, upisali su 53 pobjede u regularnom djelu sezone i sve su to napravili unatoč ozljedi svog trećeg najboljeg igrača Jusufa Nurkića.

Budućnost je izgledala dobro — čak i bez nekakvih velikih akvizicija, Portland je trebao biti sigurna playoff momčad s puncher’s chanceom da opet ode daleko u doigravanju. Umjesto toga je u opasnosti su da dožive jedno od najvećih urušavanja u povijesti NBA lige za ekipu koja je zadržala svoja dva najbolja igrača na okupu.

Lillard je ove sezone propustio osam utakmica, dok je CJ McCollum bio izvan stroja u samo četiri dvoboja, tako da je teško kriviti ozljede za slabašnu Portlandovu sezonu. Istina, ostali su Blazersi bez Nurkića koji se tek sada vraća, te mladog Zacha Collinsa koji je jako bitan za njihovu rotaciju visokih, ali uspjeli su se ipak nekako pokriti na te dvije pozicije akvizicijom Carmela Anthonyja, koji se pokazao kao i dalje solidan scorer na krilu, te Hassana Whitesidea čije brojke često izgledaju prazno i koji prisiljava ekipu da igra na određen način, ali koji bar ne forsira šuteve i uspijeva čisto na energiju generirati dodatne posjede svojoj momčadi kroz ofenzivne skokove i blokade.

Portland ove sezone igra sebičnije nego ikad prije, protok lopte je kriminalan

Kako je onda moguće da ekipa igra znatno lošije nego lani? Razloga je puno.

Otišli su neki ključni lanjski role playeriSeth Curry koji bi im znatno pomogao u otvaranju reketa, Enes Kanter koji je, kakav god bio, prošle sezone odigrao par jako bitnih rola, Rodney Hood koji je u momčadi, ali je ozlijeđen već jako dugo, te Mo Harkless koji je donosio izniman intenzitet na defenzivnom kraju terena. Uparite to s već spomenutim ozljedama Nurkića i Collinsa i tu smo gdje jesmo. Pridošlice poput Kenta Bazemorea (koji je u međuvremenu šupiran u Kingse) i Marija Hezonje jednostavno nisu igrale na potrebnoj razini, a Trevor Ariza, koji je stigao prije 20 utakmica, donio je prijeko potrebno 3&D prisustvo, ali unatoč tome odaje dojam igrača koji pod stare dane igra samo za sebe.

Što se donekle može prišiti čitavom rosteru. Blazerse kao da je pogodio dobri stari Disease of More unatoč tome što nisu osvojili naslov. Portland ove sezone igra sebičnije nego ikad prije, protok lopte je kriminalan, a Stottsove pomno nacrtane akcije odbacuju se u korist izolacija i ganjanja solo mismatcheva kroz switcheve. Lillard i McCollum su dogurali do 40 šuteva po utakmici, što nije nužno loše pošto im je efikasnost na visokoj razini, ali njihovo silovanje lopte, pogotovo McCollumovo koji i dalje ne napada obruč koliko bi trebao, preslikalo se na ostatak ekipe koji dobro zna da će, ako je proslijedi, teško dobiti loptu natrag osim ako njihovi igrači baš nemaju šansu u statistiku upisati i asist.

Portlandove utakmice, pogotovo na početku sezone, bile su fešta sebičnog basketa i kurcoboljnog pristupa u obrani. Stvari su se malo popravile u zadnjih nekoliko tjedana, ali rezultati nisu — Blazersi u zadnjih mjesec dana imaju omjer 3-8, s tim da je pet od tih osam poraza došlo protiv ekipa s ispod 50 posto pobjeda. Istini za volju, Lillard je propustio šest od navedenih 11 utakmica zbog ozljede koja nije mogla doći u gorem trenutku, ali otkako se vratio u ekipu, izgubili su od Sunsa šest i od Kingsa 19 razlike. Auč.

Blazersi se, usprkos tome, imaju pravo nadati plasmanu u playoff. Znaju kako je to igrati važne utakmice. Imaju najboljeg igrača od svih navedenih ekipa koji u bilo kojem trenutku može ući u zonu, kao što je ušao u drugoj polovici siječnja kada je u osam utakmica zabijao 45 poena po susretu, a Portland ušao u seriju 5-3. Do kraja godine imaju niz laganih utakmica protiv šugavih ekipa poput Hornetsa, Cavsa i Pistonsa, ali i nekoliko zaguljenih kontra Rocketsa, Nuggetsa i Clippersa. Sastaju se dvaput s Grizzliesima. Upravo te utakmice mogle bi prelomiti njihovu sezonu.

ŠANSE: 23%

– – – – – – – – – – – –

SACRAMENTO KINGS
– – – – – – – – – – – –
Omjer: 28-36
Zaostatak: 4 poraza
Preostalo utakmica: 18
Težina rasporeda: 0,489 (18. najteži u ligi)
Snaga momčadi: 23. napad (109,0 poena) i 17. obrana (110,9)

Kakav je gušt bio gledati Kingse prošle godine. Svoje šugave ljubičaste dresove zamijenili su prekrasnim plavim, jurcali su po terenu kao navijeni, Buddy Hield i De’Aaron Fox predstavili su se kao top 50 igrači lige, a momčad je na kraju dogurala do 39 pobjeda, 13 više nego što su joj kladionice predviđale početkom sezone. Kingsi su imali sjajnu bazu za daljnju nadogradnju.

Odlučili su se promijeniti šefa gradilišta. Dave Joerger, poznat po teškom temperamentu i čestim otkazima, zamijenjen je Lukeom Waltonom. Unatoč tome što su ostali bez samo dvojice igrača rotacije, Willieja Caulleya-Steina te Imana Shumperta, čija je kvaliteta ionako bila upitna, ekipa je napravila korak i pol unatrag. Ekstremno brz tempo (lani peti u ligi), zamijenjen je glacijalno sporom košarkom (25. u ligi), Hield se iz propupale zvijezde pretvorio u solidnog igrača koji je znao toliko oscilirati da je u jednom trenutku izgubio mjesto startera.

Walton nije dobar trener i njegove prilagodbe tijekom utakmica znaju biti sulude

Bodgan Bogdanović se toliko žalio na svoju ulogu u ekipi da se ozbiljno špekuliralo o njegovom trejdu. Novopotpisani Trevor Ariza je igrao preko pozamašnog kurca pri čemu nije mogao pogoditi ocean s distance, a Fox je prirodni korak naprijed u kreaciji i driblingu poništio potpunim gubitkom pouzdanog vanjskog šuta. Harrison Barnes i Nemanja Bjelica su manje više ostali na lanjskoj razini, Dewayne Dedmon se pokazao potpunim gubitkom para i vremena, a ozljede prsta i stopala Marvina Bagleya zbog kojih je odigrao samo 13 utakmica ove sezone samo je stavila sol na ranu zvanu Luka Dončić.

Tijekom većeg dijela sezone Kingsi su bili loša momčad. A onda su krajem siječnja stvari sjele na svoje mjesto, odrađene su zamjene kojima su se galamdžije odstranile iz ekipe, ozljeda inače solidnog Richauna Holmesa prisilila ih je da igraju s niskim petorkama, Hield je proigrao i Kingsi su odradili mjesec i pol jako dobre košarke koja ih je vratila u borbu za doigravanje. U zadnjih 20 utakmica upisali su 13 pobjeda uz sedam poraza, pri čemu su skinuli skalp Heatu, Spursima, Blazersima i, impresivno, čak dvaput Grizzliesima i dvaput Clippersima.

Unatoč tom nizu, i dalje mi ih je teško shvaćati ozbiljno jer nisam siguran koliko je trenutna forma održiva.

Bagley je izvan stroja do kraja mjeseca. Hield je opet počeo oscilirati. Walton nije dobar trener i njegove prilagodbe tijekom utakmica znaju biti sulude. Neki od problema jednostavno nisu uklonjeni. Raspored im je teži nego što to sugerira indeks, pošto imaju dvije utakmice kontra Lakersa, jednu kontra Clippersa i Nuggetsa te dvije protiv Pelicansa koje bi mogle odrediti koja će od ove dvije ekipe postati prvi progonitelj Grizzliesa.

Napredak u zadnjih 20 dvoboja je očit, ali bojim se da će to, baš kao i lani, biti samo postavljanje baze za iduću sezonu. Samo da je ovaj put ne poruše.

ŠANSE: 7%

– – – – – – – – – – – –

NEW ORLEANS PELICANS
– – – – – – – – – – – –
Omjer: 28-36
Zaostatak: 4 poraza
Preostalo utakmica: 18
Težina rasporeda: .429 (30. najteži u ligi)
Snaga momčadi: 4. napad (116,2 poena) i 27. obrana (117,0)

A da je sreće bilo, ti bi s nama igrao, a da je sreće bilo, pobjede bi nam rodio. Tako bi suigrači mogli pjevati Zionu Williamsonu, svom najvećem eksponatu koji je propustio gotovo čitavu sezonu na račun ozljede.

Zion je još na koledžu pokazao kako ga samo ozljede mogu zaustaviti na putu da pokori NBA. Utjelovljenje krilatice “sila masi daje ubrzanje” ukazalo se na NBA parketima prije mjesec i pol dana i od tog trenutka navijači ne prestaju pričati o njemu. Zion je u 19 odigranih utakmica na prosjeku od 24 poena, sedam skokova i dva asista uz 59 posto šuta i 46 posto šuta za tri (koji treba uzeti sa zrnom soli pošto uzima svega 0,7 trica po utakmici), ali njegov je učinak jako teško prikazati brojkama. Način na koji istrčava tranziciju, kakve lopte kupi, kako dolazi do niskog bloka i gradi suparnike tijelom, koliko energije izvlači iz navijača i suigrača, kako lijepo distribuira loptu, to su neke stvari koje se ne vide na statistici.

Otkako je došao u momčad, Pelicansi su počeli igrati još brže te su trenutno druga momčad po paceu u ligi sa 104 posjeda tijekom utakmice. No, još impresivnije je to što su Pelicansi otkako im se priključio na omjeru 11-8 s pobjedama protiv Celticsa, Pacersa, Heata, Grizzliesa (dvaput) i Blazersa (dvaput). Kada bismo primijenili taj omjer na čitavu sezonu, Pelicansi bi upisali 47 pobjeda, što bi im bilo dovoljno za plasman u playoff, a Zion bi sasvim sigurno bio Rookie godine. No, to ne možemo napraviti. Igrao je svega 19 utakmica dosad, a Pelsi su na četiri utakmice zaostatka za Grizzliesima. Ako ih ne uhvate do kraja godine bit će prezadovoljni ovom sezonom.

Kontingent igrača koji su dobili od Lakersa u zamjenu za Anthonyja Davisa zasjao je punim sjajem.

Brandon Ingram je izrastao u sjajnog scorera, konačno lišen ozljeda koje su do sada sakatile njegovu mladu karijeru. Staturom sušta suprotnost Zionu, ovaj suhonjavi momak i vitez tužnog lika podigao je svoju produkciju bez da mu je efikasnost patila. Popravio je drastično šut s linije slobodnih bacanja, počeo je igrati agresivnije, a premda mu je trebalo par utakmica da se skuži sa Zionom pokazao je da može jako lijepo funkcionirati u partnerstvu s prvim pickom drafta. Ingram me ove sezone impresionirao čak i više od Ziona, prvenstveno zato jer sam računao da će Williamson biti sjajan, dok sam oko Ingrama imao velike dvojbe. One i dalje postoje i vezane su prvenstveno za zdravlje, za konzistentnost šuta i za sposobnost da se nosi sa snažnijim igračima na oba kraja terena, ali ove je godine pokazao da može biti igrač. Ozbiljan igrač.

Budućnost je svijetla za New Orleans. Pitanje je samo kada će stići

Isto vrijedi i za Lonza Balla. Oslobođen terora ludog ćaće i stavljen na kormilo glisera, Ball je ubacio u višu brzinu i tijekom većeg dijela sezone pogonio ekipu. Njegov pregled igre je bez ikakvog pretjerivanja top 10 u ligi. Ball je majstor pronalaženja čudnih kutova, majstor guranja lopte kroz ušicu igle, majstor dodavanja preko čitavog terena. To smo ili znali, ili bar mogli naslutiti i prije.

No, ono što je ove sezone isplivalo na površinu je koliko je čovjek bolesno brz. Njegova sposobnost da se odlijepi u tranziciji i onda pronađe ili otvorenog čovjeka u kutu ili Ziona na alley-oopu jednostavno oduševljava. Popravio je tricu u odnosu na dosadašnji tijek karijere, što mu je otvorilo malo prostora za izgradnju akcija u punom napadu. Kako je sezona odmicala, to se sve bolje nadopunjavao s Jrueom Holidayjem, za kojeg još uvijek nisam siguran je li pravi combo bek za ovu ekipu, pošto nije elitni šuter s distance, ali koji je odradio još jednu jako dobru all-round sezonu, prvenstveno kao sekundarni plej, slash-and-kick scorer i čuvar perimetra.

Pelsi su dobili jako puno i od JJ Redicka koji nasušno fali Sixersima i koji otvara toliko puno prostora svojim protrčavanjima kroz blokove. Šteta što je ozlijedio zadnju ložu pred sam finiš sezone jer će im zasigurno nedostajati, ali tako je to u NBA-u.

Josh Hart je bio, ajd, okej, baš kao i E’Twaun Moore u ulozi nekakvog šutera s perimetra, dok je Derrick Favors radio klasične Derrick Favors stvari koje bi bile puno cjenjenije prije 20 godina nego danas kada je njegova “primim loptu na high postu, sjurim se prema obruču i pogodim horok iz trka” igra ipak zastarjela, ali hej, lik šutira 62 posto iz polja i dobro zna svoje limite. Unatoč tome, dojam je da Pelsi igraju bolje kada je na petici Nicolo Melli, 29-godišnji rookie koji se u zadnjih desetak utakmica etablirao kao pouzdana stretch petica koja se ne boji velikih trenutaka.

Ovih devet igrača je lijep zalog za budućnost — bilo kao stožerni igrači, bilo kao role playeri, bilo kao veterani koji će odgojiti mladiće, bilo kao mamci za trejdove. Budućnost je svijetla za New Orleans. Pitanje je samo kada će stići.

Da sam čovjek od klađenja, kladio bih se da će to biti već ove sezone. Pelsi do kraja godine imaju daleko najlakši raspored u ligi. Od baš jako ozbiljnih ekipa čekaju ih Clippersi, Jazz i Sixersi. Ostalo su redom ekipe ispod 50 posto pobjeda, većinom njihovi konkurenti za plasman u playoff. Čekaju ih još dvije utakmice s Grizzliesima koje su već natamburali dvaput tijekom ove sezone (+10, +28 razlike), po dva okršaja sa Sunsima i Spursima, te jedan s Kingsima. Osim toga, igrat će s koma ekipama poput Hornetsa, Wizardsa, Knicksa i Magica.

Sada kada su manje-više kompletni (sans Redick), sada kada imaju najmanje problema u odnosu na konkurente, sada kada imaju najlakši raspored moraju pokazati da su spremni za najveće stvari.

ŠANSE: 38%

– – – – – – – – – – – –

MEMPHIS GRIZZLIES
– – – – – – – – – – – –
Omjer: 32-32
Zaostatak: –
Preostalo utakmica: 18
Težina rasporeda: 0,568 (2. najteži u ligi)
Snaga momčadi: 14. napad (112,6 poena) i 20. obrana (113,6)

Tko je mogao očekivati da će Medonje biti ovako dobre?

Prije početka sezone Las Vegas je njihov over/under stavio na 27,5 pobjeda, a oni su ga premašili sedam tjedana prije kraja sezone. Na dva uzastopna drafta uboli su dvije igračine — Jarena Jacksona Jr-a i Jaa Moranta — i tako udarili temelje mladoj, poletnoj, zabavnoj ekipi. Radnički grit & grind zamijenjen je poletnijom košarkom, ali teškaški mentalitet je svejedno ostao prisutan. Memphis se ove sezone nije poklonio nikome, igrali su mudašku košarku i mimo svih očekivanja dogurali do osmog mjesta Zapada.

Morant ih je jednostavno digao. Bilo je puno pitanja hoće li bek s Murray Statea preslikati svoj koledž učinak na igre među profesionalcima, pošto je ipak igrao na mid-major sveučilištu protiv ne baš sjajne konkurencije, ali on je ponudio odgovor već u prvoj godini. Brz, inteligentan, snažan i eksplozivan, Morant se prometnuo u sjajnog tranzicijskog pleja što smo i očekivali, a njegov ubojit prvi korak i izvrstan dribling pomogli su mu da ostavi pečat i u punim napadima. Pitanja vezana uz skok šut ostaju otvorena, ali čovjek je gađao tricu preko 37 posto. Iako, mora se reći kako uzima manje od tri po dvoboju, što bi predstavljalo problem sporijim igračima, ali Morantu ionako trica ne treba da otvori reket.

Ja Morant je velik, ali nisam siguran da ekipa može izdržati masakr od rasporeda

JJJ mu je pri tom bio glavni pobočnik. Jedan od najboljih dvosmjernih igrača mlađih od 21 godinu nadogradio je sjajnu rookie sezonu pretvaranjem iz solidne dalekometne opcije u punokrvnu stretch četvorku. Jackson je ove godine gađao tricu gotovo 40 posto iz više od šest pokušaja po utakmici, što je omogućilo Medonjama da isprazne reket i igraju ili 5-0 ili 4-1 ovisno o tome je li podcijenjeni Jonas Valančiūnas u petorci ili ne. Njihovi mladi krilni igrači Dillon Brooks, Brandon Clarke, pa čak i Josh Jackson lijepo su se nadopunjavali i omogućivali fleksibilnost u rotacijama treneru Tayloru Jenkinsu. Bio ih je gušt gledati.

No, unatoč sjajno odrađenoj sezoni, unatoč četiri utakmice prednosti, unatoč Morantu, moram priznati da mi se čini kako su Medonje u problemima.

Ostali su bez Clarkea na bar još mjesec dana. JJJ je ozlijedio koljeno i trebao bi se vratiti ovaj tjedan, ali pitanje je u kakvoj će biti formi. Tijekom prijelaznog roka odrekli su se Jaea Crowdera, pouzdanog veterana i glue guya, u zamjenu za Justicea Winslowa koji zbog ozljede do sada nije odigrao ni minute. A čeka ih najteži raspored u ligi. Do kraja sezone imaju samo jednu laganu utakmicu — onu protiv Knicksa. Ostalo? Magic, Mavsi, Blazersi, Jazz, Spursi, Raptorsi, Nuggetsi, Thunder, Rocketsi, Kelti i dvaput Pelicansi unutar četiri dana u utakmicama koje će sasvim sigurno nositi playoff naboj. Ja Morant je velik, Ja Morant je dobar, ali nisam siguran da ova ekipa može izdržati takav masakr od rasporeda i ne prosuti ovu lijepu, ali ne i nenadoknadivu prednost.

ŠANSE: 28%

– – – – – – – – – – – –

Tko god na kraju osvojio osmo mjesto, neće imati priliku dugo se radovati pošto će ih Lakersi, ne ozljede li se AD i LeBron, samljeti u četiri ili pet utakmica. No, za sve ove ekipe ulazak u playoff bi puno značio, osobito u godini šugavog drafta u kojoj nije toliko bitno biti u lutriji. Za većinu bi to bio sjajan podstrek i skupljanje iskustva za klince; za Blazerse bi to značilo izbjegavanje sramote nakon lanjskog ulaska u finale Zapada; za Spurse bi značilo nastavak duuuugogodišnje tradicije.

Tko će na kraju izaći kao pobjednik ne znam, ja tipujem na Pelse, ali tko god to bio, znam jedno — utrka će biti zanimljiva.