Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Veliki Morž je zaslužio naslov

Kako je Andy Reid uveo Chiefse u Super Bowl

Teddy Bruschi potiho se šuljao po sidelineu s narančastom kantom punom vode. Ozarenog lica prikrao se leđima svog trenera koji je stajao uz rub igrališta sa svojim ocem, u tipičnoj sivoj hoodici i s atipičnim širokim, najširim osmjehom na usnama. Bill Belichick uskoro je bio mokar do kože, ali glavni trener New England Patriotsa nije pretjerano mario. Tom Brady je kleknuo nasred igrališta, a njihovi Patsi postali su prva dinastija u NFL-u još od Cowboysa iz sredine 1990-ih. Bio je to njihov treći naslov u četiri godine, a sve što je Belichicku preostalo bilo je otrčati do sredine terena i pružiti ruku poraženom treneru.

Andy Reid stajao je s druge strane terena. Njegovi Philadelphia Eaglesi pružili su strašan otpor aktualnim prvacima u Super Bowlu XXXIX, ali su unatoč tome izgubili. Samo tri razlike, sve stoji, ali Patsi su bili bolji.

No, tijekom sezone u kojoj je Phila dogurala do 13 pobjeda Reid je pokazao kako, unatoč određenim manama prvenstveno vezanim uz gospodarenje time outima, u glavi krije možda i najoštriji ofenzivni um lige. Ne računajući prvu sezonu na klupi Eaglesa, u kojoj je krpao momčad s onime što je imao, Reid je vodio momčad do 59 pobjeda u pet sezona, odnosno 11,8 pobjeda po godini. Eaglesi su triput igrali u finalu konferencije te jednom u Super Bowlu. Poraz od Patsa, najbolje ekipe lige, nije ih trebao pretjerano gristi. Bilo je jasno kako će se Reid i njegova družina uskoro vratiti u Super Bowl.

Ali avaj, 15 godina je prošlo dok se Veliki Morž vratio u finale.

Mogao bi ovo biti okršaj iz snova — ne samo zbog kapaciteta igrača na terenu, nego i zbog sukoba stilova te konstantnog taktičkog nadmudrivanja

U međuvremenu je napustio Eaglese koji su osvojili naslov protiv prokletih Patriotsa pod Dougom Petersonom te se skrasio u Kansas Cityu, koji je uspješno proveo kroz dvije iteracije momčadi, zadržavši neke sličnosti s Eaglesima od kojih su dvije bile poprilično očite. Prva je da su Chiefsi pod Reidom pobjeđivali ostvarivši 11 pobjeda po sezoni u prosjeku kroz period od sedam godina; samo su Patsi sa 12,3 pobjede po sezoni bili uspješniji u tom periodu, dok su Seahawksi bili blizu s 0,3 pobjede manje po sezoni. Druga je da su u playoffu gubili na bolan način.

Koji je poraz bio najbolniji? Kolaps protiv Indianapolisa u utakmici u kojoj su vodili 38–10 u trećoj četvrtini? Poraz od Steelersa 18–16 u kojem su zabili konverziju za izjednačenje samo da bi ona bila poništena zbog holdinga? Ispadanje od Titansa jedan razlike u utakmici u kojoj su na poluvremenu vodili 21–3? Lanjski poraz od Patriotsa u produžetku u kojem nisu vidjeli loptu jer obrana nije mogla zaustaviti Bradyja, Roba Gronkowskog i Rexa Burkheada?

U sedam godina nakupilo se patnje kakvu druge franšize prožive u dva desetljeća. Reid nosi tugu sa sobom. Ali unatoč bolnim porazima, od kojih neki definitivno idu njemu na dušu, Chiefsi ne bi bili ovdje da nema njega.

Reid je vjerojatno najbolji trener koji nikada nije osvojio naslov*, a njegova kvaliteta prvenstveno se ispoljava na napadačkoj strani lopte. Za razliku od većine slavnih trenera koji su živjeli i umirali sa svojim napadačkim sistemom, on je kroz godine pokazao iznimnu fleksibilnost.

*Jasno, Marty Schottenheimer bi imao što reći na ovu temu, a u raspravu je pošteno ugurati i Dona Coryella, Marva Levyja i Buda Granta, ali kada uzmemo u obzir pobjede po sezoni, omjer u playoffu i čistu imaginaciju, moj glas ide Reidu.

Zasade njegova napadačkog sustava mogu se pronaći u West Coast napadu Billa Walsha* koji implementira mnoštvo horizontalnih dodavanja kako bi prisilio obranu na prilagodbe i tako otvorio vertikalnu igru, ali Reid je uvijek bio spreman prilagoditi ovu ofenzivnu filozofiju igračima koje je imao na raspolaganju i tako maksimalizirati njihov potencijal. Kada je imao polivalentne running backove poput Briana Westbrooka i Shadyja McCoya, dizajnirao je pregršt screenova, dodavanja u flat i tunnel screenova, i to u periodu kada oni nisu bili pretjerano popularni. Westbrook je tako 2004. završio sa 73 uhvaćene lopte, više od hvatača poput Keyshawna Johnsona, Anquana Boldina, Larryja Fitzgeralda i Randyja Mossa te sa 130 jardi hvatanja više od prvog sljedećeg RB-a (Tiki Barber).

*Reid je bio asistent kod Mikea Holmgrena, a Holmgren je bio Walshov asistent. Od Holmgrena je skupio i ljubav prema brkovima. NFL je velika, incestuozna obitelj.

Ako ste imali sposobnost koju suparnici nisu mogli braniti, mogli ste računati na to da će je Reid iskoristiti. Etablirao je Michaela Vicka kao nezaustavljivu silu i prvog pravog dual threat QB-a nakon oho-ho godina, u eri kada su pocket passeri bili norma. Pretvorio je Alexa Smitha u Pro Bowl QB-a nakon što su mu se navijači 49ersa smijali, iskorištavajući njegovu mirnoću i preciznost na kratkim i srednje dugim dodavanjima. Izvukao je maksimum iz sposobnosti Jamaala Charlesa da u svega par koraka stigne do ruba ofenzivne linije. Radio je čudesa s limitiranim igračima poput Todda Pinkstona i Kevina Curtisa. Izgubio je Kareema Hunta, jednog od najdinamičnijih playmakera lige, a na to odgovorio izmislivši Mecolea Hardmana, Demarcusa Robinsona i Damiena Williamsa, te revitaliziravši svog nekadašnjeg pulena LeSeana McCoya.

Reid je u posljednjoj iteraciji svog sustava pomiješao zasade West Coasta i college spread napada te ih dodatno oplemenio trik akcijama koje se mijenjaju iz tjedna u tjedan. Reid je vrtio read option akcije još dok je na rosteru imao Vicka, a njima je sad pridodao RPO akcije i jet sweepove koje je polako počela koristiti čitava liga.

No, za razliku od ostaka lige, Reid ima nešto posebno – brzinu.

Nema ekipe koja je u napadu toliko brza kao Kansas City. Ne samo što se tiče vertikalne brzine koja krasi Hardmana, Robinsona i wide receivera Tyrekea Hilla, već i lateralnu brzinu koju imaju McCoy i Williams. Dok su drugim hvatačima potrebne tri sekunde da se oslobode svojih čuvara, Chiefsi to rade u sekundu i pol, zbog čega obrane moraju slati cornerbackove na liniju kako bi gurali svoje suparnike u prvih pet jardi.

Takva taktika je riskantna jer vas ostavlja ranjivima na duge lopte ukoliko ofenzivna linija izdrži pritisak, a čak i kada se sve opcije u pas igri zatvore, jedna je uvijek otvorena — Travis Kelce na seam routeu je nezaustavljivija sila. Da se Patrick Mahomes nije ozlijedio i da je Sammy Watkins igrao na lanjskoj razini kada je uhvatio 73 posto svih bačenih lopti naspram 58 posto ove godine, Chiefsi bi vjerojatno zasjenili i Baltimore Ravense koji su, s punim pravom, bili hit sezone.

Reid je u playoffu dobio novo oružje — Mahomes je počeo trčati. Unatoč tome što ima sjajne predispozicije biti dual threat QB, od brzog donošenja odluka do solidne lateralne brzine i varke tijelom, Mahomes čak ni na koledžu nije puno trčao te je karijeru završio sa 845 pretrčanih jardi i skromnim prosjekom od 2,7 jardi po probijanju. U NFL-u je kroz dvije sezone probijao za ravnih 500 jardi uz ipak puno bolji prosjek od 4,5 jardi. No, u zadnje dvije utakmice Mahomes je probijao za 106 jardi, odnosno sedam jardi po pokušaju. Svi koji su gledali utakmicu protiv Titansa ostali su zapanjeni kojom je lakoćom dolazio do aut linije, grabio dodatne jarde i tjerao obranu na prilagodbe.

Njegovo etabliranje kao probijača možda se neće nastaviti u Super Bowlu, ali će dodatno zakomplicirati život San Francisco 49ersima i njihovom defenzivnom koordinatoru Robertu Salehu, koji sada neće morati paziti samo na brzinu Chiefsa, nego i na konstantno kretanje igrača na liniji koji stvara konfuziju, na egzotične formacije poput inverted wishbonea, na mijenjanje blokiranja iz čovjeka u zonu, nego i na dual-threat QB-a. Hoće li žrtvovati linebackera kao špijuna i tako otvoriti prostor Kelceu? Hoće li spuštati safetyja i tako ostavljati Hilla jedan-na-jedan? Ne bih mu volio biti u koži.

Iskreno, čudi me da Reid nije i ranije dao zeleno svjetlo Mahomesu da ide u probijanja. Alex Smith, koji je po fizičkim predispozicijama inferoriniji igrač u odnosu na Mahomesa što se trčanja tiče, bio je opasnost s loptom u Reidovu sistemu. Smith je u sedam godina u Ninersima probijao za 761 jarda; u pet godina pod Reidom probijao je za 1.672. Ako Mahomes krene njegovim stopama, a mogao bi želi li se natjecati s Lamarom Jacksonom za neke buduće MVP nagrade, napad Kansas Cityja postat će još opasniji.

To je tako kada imate trenera koji se zna prilagoditi igračima i iz njih izvući maksimum. Chiefsi polako dolaze na optimalni radni takt taman pred Super Bowl. Njihov sjajan napad i kompetentna obrana igrat će protiv kompetentnog napada i sjajne obrane. Mogao bi ovo biti okršaj iz snova — ne samo zbog kapaciteta igrača na terenu, nego i zbog sukoba stilova te konstantnog taktičkog nadmudrivanja. Iako mi neće biti krivo da 49ersi osvoje naslov, najviše zbog njihovog kickera Robbieja Goulda kojeg obožavam iz vremena dok je igrao za moje Chicago Bearse, navijat ću za Chiefse.

Andy Reid je toliko toga napravio za football da je zaslužio naslov.