Čovjek koji je buljio u ekran

Vučević: Za gnjile kruške

Chicago bi mogao opet u rebuilding, a sve je počelo s njim

Gdje je sve pošlo po krivu?

Nekoć sam volio Nikolu Vučevića. Bio je sjajan igrač. Podcijenjen do Boga u šugavom Orlandu, Vučevićevo je ime sredinom prošlog desetljeća često bilo na usnama NBA hipstera, sve dok se kroz zadnjih par godina nije etablirao kao iznimno cijenjen španer. Trebalo mu je puno duže nego drugima da zasluži poštovanje , uvelike stoga što je igrao za očajnu ekipu koja je mijenjala trenere i sisteme igre kao da je time mogla nadoknaditi kolosalni manjak talenta. Unatoč lošem okruženju Crnogorac je radio i radio i na kraju zaslužio sve svoje All-Star nastupe, odvlačeći pritom momčad dvaput u doigravanje.

Bio ga je gušt gledati. Komandirao je napadom svoje ekipe s vrha reketa, pokazujući iz akcije u akciju košarkašku pismenost. Bio je opasan kao kreator — bilo kroz postavljanje kolosalnih screenova, bilo kroz razigravanje suigrača na short rollu ili kroz navlačenje udvajanja u post-up situacijama iz kojih bi bez problema pronalazio suigrače za otvorene trice u kutovima. Nije bio Nikola Jokić jer to nitko nije osim Nikole Jokića, ali bio je ona rijetka zvijerka u NBA krugovima — igrač preko kojeg ste mogli vrtjeti sistem.

Vučević je prema naprijed bio epitom modernog centra. Svestran i inteligentan, nudio je puno rješenja za svoje trenere. Bio je sposoban bombardirati suparnike tricama kao trailer u tranziciji ili iz spot-upa, s tim da je uvijek više preferirao šut s krila ili vrha trice nego iz kutova, što mu je davalo dodanu vrijednost. Bio je ubojit u pick ’n’ rollu — ne samo kao distributer nego kao finišer, s mekim rukama kojima je hvatao i najteža dodavanja. U postu nije bio bogznakako efikasan, budući da se uglavnom oslanjao na horok i eventualni poluspin ili protrčavanje u desno, ali ste ga morali poštivati. Ono što je uvijek impresioniralo kod Vučevića bili su sklad i fluidnost njegovih kretnji za tako visokog i krupnog igrača, pogotovo u tranziciji u kojoj je mogao pratiti krila i bekove, etablirati duboku post poziciju i realizirati svaki mismatch.

Vučević je igrač koji ne može pokriti svoje defenzivne nedostatke, prvenstveno nedostatak lateralne brzine i loše instinkte, a kamoli tuđe

Volio sam ga; njegov komandirajući pristup utakmicama u kojem su djela bila važnija od riječi, njegovu polivalentnost i sposobnost da suigrače učini boljima, njegovu neustrašivost koja je rezultirala ONOM utakmicom protiv Bucksa u playoffu u seriji u kojoj su izbjegli metlu samo zahvaljujući njemu. Kada su Bullsi trejdali za njega, nisam bio suludo sretan samo zbog količine resursa koje su dali za njega, ali bio sam sretan zbog igrača kojeg su doveli u svoje redove. Nikola Vučević bio je čovjek kojeg ste željeli na svom rosteru.

Godinu i pol kasnije dao bih ga za gnjile kruške. Što je definitivno nepošteno i pretjerano te predstavlja ispoljavanje osobne frustracije, ali nema nikakvog spora kako Vučević u Chicagu nije onaj isti igrač kojeg smo gledali u Orlandu.

Nije se kod njega dogodio nekakav kolosalni pad forme. Istina, trica mu nije bila na razini na kojoj je bila zadnje dvije-tri sezone na Floridi, ali Vučević je kroz karijeru oduvijek bio igrač čiji je učinak iza linije oscilirao tempom kakvog se ne bi posramile ni neke kriptovalute.

Ostali aspekti njegove igre ostali su manje-više nepromijenjeni, osim jednoga: i dalje je jako dobar u razigravanju ekipe sa short rolla, iako nema toliko maštovitih dodavanja, djelomično i zato što Bullsi igraju nešto skriptiraniju košarku od Magica u kojoj igrači ne cuttaju toliko prema obruču. I dalje je koristan kao floor spacer i možete s njim igrati i u formacijama 5-out i 4-1, pa čak i 3-2, što je Bullsima jako važno s obzirom na to koliko se njihovih akcija oslanja na realizaciju s poludistance. I dalje je efikasan nakon ofenzivnog skoka, i dalje izvrsno istrčava tranziciju te je mobilan i fluidan kao i kad su mu bile 23 godine. I dalje je ubojit kad uspostavi duboku post poziciju, i dalje donosi dobre odluke, i dalje se ne boji uzeti važne šutove.

Jedini veliki korak unatrag u njegovoj igri je jako loša realizacija iz p’n’r-a, drastično lošija nego u Orlandu. Za to je djelomično kriv i sam Vučević, koji ima tendenciju promašiti bar jedan zicer po utakmici iz takvih situacija, ali i čitava Chicagova ekipa koja kroz malo više od 100 utakmica koliko je dosad odigrao za klub nije uspjela pronaći čovjeka koji bi s Vučevićem imao kakvu-takvu kemiju u p’n’r-u.

Lonzo Ball, dok je bio zdrav, preferirao je drive-and-kick akcije te je po prirodi ionako bolji plej u tranziciji nego u punom napadu. Zach Lavine je, budimo sasvim iskreni, očajan razigravač koliko god ga Bullsi pokušavali gurnuti u tom smeru. DeMar DeRozan kroz pick uglavnom traži vlastiti šut te se u valjda 95 posto takvih akcija diže na liniji slobodnih kad dobije mismatch nego da spušta loptu na rolera, što je pošteno budući da je jako dobar realizator iz tih akcija. Jedini čovjek koji je dobro razigravao Vučevića kroz pick ’n’ roll bio je prošle sezone Ayo Dosunmu, ali mladi je Chicagov ove sezone pokazao standardne boljke igrača druge sezone, a nakon što je počeo gubiti lopte kao na traci, Billy Donovan je maksimalno srezao akcije u kojima je Ayo primarni play, što se negativno odrazilo na Vučevićev učinak.

Nikolina igra pati i zbog mjesta u momčadskoj hijerarhiji. Pao je na trećeg potrošača iza DeRozana i Lavinea te je ove godine na 13 potrošenih lopti, svom daleko najnižem prosjeku od 2014. Vučević tako zabija nešto manje od 16 poena po utakmici na 13 šutova, odnosno 10 poena manje po utakmici nego tijekom svoje najbolje sezone koju je odigrao prije svega dvije godine.

Bullsi vjerojatno ne bi imali ništa protiv da njegova potrošnja dodatno padne, budući da bi to značilo kako Patrick Williams postaje zvijezda, ali od tog scenarija smo udaljeni svjetlosnim godinama, tako da Vučevićeve brojke ne bi trebale padati. No, čak i ovakav, kao treći strijelac preko kojeg se ne vrti sistem i za kojeg se tek povremeno pozivaju akcije, s ekipom koja ga ne zna staviti u mismatch situacije, on je minus na parketu. Zato što je defenzivno apsolutno grozomoran igrač.

Okej, to je mrvicu pretjerano i dodatno je potencirano neuklapanjem u igru Bullsa, ali nije jako udaljeno od istine. Vučevićeva jedina iskupljujuća vrlina na obrambenom kraju terena njegova je sposobnost da kupi defenzivne skokove, u čemu je ove sezone bio lošiji nego inače, ako je suditi i golim okom i po naprednoj statistici.

DeRozan je jedan od najgorih jedan-na-jedan defenzivaca lige, a Lavine je mrvicu bolji. Igrati obranu s njima bez podrške iznadprosječnog rim protectora ravno je ludilu, te je reket Bullsa ove sezone često znao izgledati kao šetalište. Chicago je uspio zadržati top 10 obranu lige zahvaljujući iznimno agresivnoj igri Dosunmua, Williamsa, Javontea Cartera i Alexa Carusa, koji zaslužuje izbor makar u drugu defenzivnu petorku lige, ali u ključnim trenucima Bullsi su često jranjivi jer uvijek imaju slabu točku koju možete napasti. To je, uostalom, jedan od razloga zašto Chicago ima omjer 1-7 u utakmicama odlučenim s manje od pet poena razlike, unatoč tome što ima nekoliko igrača koji si mogu sami izraditi (i realizirati) šut u clutchu.

Vučević je igrač koji ne može pokriti svoje defenzivne nedostatke, prvenstveno nedostatak lateralne brzine i loše instinkte, a kamoli tuđe.

Njegova slabost u obrani i neuklopljenost u fazi napada pretvorili su čovjeka koji je u Orlandu stvarao prednost od 10 poena na 100 napada u igrača koji u Bullsima kreira — tri poena na 100 napada. Što naizgled nije puno, ali po projekcijama generira između pet i 11 pobjeda manje po sezoni.

Bullsi su utukli puno u njega. Dali su dva picka prve runde, od kojih je jedan postao Fritz Wagner, te Wendella Cartera Jr-a koji je ove sezone, kad je bio zdrav, izgledao bolje i korisnije od Vučevića. Trenutno za njega ne bi mogli dobiti puno, a njegova vrijednost na tržištu samo će padati jer se nalazi s krive strane svoje tridesete.

Bullsi su lani odlučili ići all-in s ovom ekipom te su na trenutke igrali nadahnutu košarku, ali teška Ballova ozljeda, Williamsov minimalni napredak i Lavineovi problemi s koljenom pretvorili su ih u osrednju momčad čiji je plafon ispadanje u prvom krugu playoffa, što Vučevićeva prisutnost dodatno potencira. Oni bi mogli postati prva ekipa koja će svega dvije godine nakon odluke da idu all-in pokrenuti još jedan rebuilding, a Vučevićev dolazak prva je domino pločica koja je pokrenula taj proces.

Premda se njegov dolazak pokazao kao kriva korakom za Chicago, koji je sad mogao na rosteru imati WCJ-a i možda Wagnera, ili možda Laurija Markkanena kojeg bi bez Vučevića imalo smisla zadržati u ekipi, i dalje sam uvjeren kako ona početna zaljubljenost u njega nije bila bezrazložna. I dalje mislim da može biti koristan unutar okvira ekipe koja je spremna iskrčiti malo veći prostor za njega.

Nadam se da će se to dogoditi. Ovog mu ljeta ističe ugovor. Bullsi ga ne smiju produžiti, a ni on ne smije potpisati za njih. Njihova veza nije toksična, ali je već neko vrijeme bez prave strasti. Pronađe li je negdje drugdje, sasvim sam siguran da će me do kraja karijere još jednom preobratiti i da ću se opet zaljubiti u igru Nikole Vučevića.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.