Nije lako baciti tri presječene lopte na istoj utakmici, a kamoli u tri uzastopne akcije. No, upravo to je napravio Joe Burrow u potpunom raspadu sistema na Soldier Fieldu kada su ga, jedan za drugim za trećim, presjekli Roquan Smith, Jaylen Johnson i Angelo Blackson. Bio je to bizaran trenutak u karijeri čovjeka koji prije toga nikad u karijeri — ni u sveučilišnoj, ni u profesionalnoj — nije bacio više od dva interceptiona na utakmici. Burrow je ušao u dvoboj sa 199 kompletiranih dodavanja bez presječene lopte, što je u tom trenutku bio najdulji niz u NFL-u. No, u tom se trenutku, u drugom tjednu sezone, dok je pognute glave išao prema klupi svoje momčadi, činilo da Burrow nije onaj isti igrač koji je izabran prvim pickom drafta.
Otvorila su se pitanja o njegovu koljenu, koje se sredinom prošle sezone pretvoreno u mljeveno meso kada su mu u utakmici protiv Washingtona pukli stražnji i medijalni križni ligamenti, uz nešto blaže ozljede prednjeg križnog i meniska. Bengalsi nisu izgledali sjajno. Burrow je bio neprecizniji nego inače, njegova ofenzivna linija bila je toliko porozna da se čovjek pitao prima li plaću od suparničkih franšiza, a čak se i obrana, koja je dobro otvorila sezonu, u jednom trenutku počela raspadati. Nakon prvih devet utakmica, ulazeći u bye week, Bengalsi su bili na omjeru 5-4, izgubili su dvije uzastopne od jadnih Jetsa i nekonzistentnih Brownsa, te su izgledali kao momčad koja nema jasan identitet, koja pliva u bazenu osrednjosti i kojoj je potreban elektrošok da bi se pokrenula.
Par mjeseci kasnije priča se promijenila. Bengalsi izgledaju kao najzabavnija ekipa lige.
Pokazali su to u prošlotjednom okršaju protiv momčadi koju je do jučer krasio taj epitet. Bengalsi i Chiefsi odigrali su sjajnu utakmicu u kojoj je Kansas City dominirao prvim poluvremenom, da bi ga Cincinnati stisnuo i na kraju okrenuo utakmicu u drugom, i to na impresivan način. Na trećem za 27 jarda (!) Bengalsi su mogli kompletirati dodavanje od desetak jarda koje im je duboko postavljena Kansasova obrana nudila, pucati field goal i preći u vodstvo, ali to bi ostavilo previše vremena Patricku Mahomesu i društvu da odmarširaju niz teren i dođu do pobjede. Umjesto toga, Burrow je bacio loptu na aut liniju koju je Ja’Marr Chase, unatoč jako dobrom pokrivanju, nekako uspio zgrabiti za novi prvi down. Bila je to mudaška odluka, jer da taj pas nije prošao, Chiefsi bi bili u sjajnoj rezultatskoj poziciji.
Sve što Bengalsi moraju napraviti je ojačati ofenzivnu liniju te možda malo osnažiti sredinu obrane i poziciju tight enda. No, sada imaju identitet
No, Bengalsi posljednjih tjedana igraju agresivan football — ne toliko u izvedbi, koliko u trenerskim odlukama mladog Zaca Taylora i njegova još mlađeg ofenzivnog koordinatora Briana Callahana, koji su odlučili odbaciti stare, konzervativne vrijednosti koje su krasile predugu eru Marvina Lewisa, najmediokritetskijeg trenera ovog milenija, te se kockati kad god to mogu. I kada omjeri idu njima u korist.
Pokazali su to i par akcija kasnije, kada su na četvrtom downu za goal na minutu prije kraja odlučili postići TD umjesto da uzmu tri poena i pređu u vodstvo. Znajući koliko je Mahomes opasan u takvim situacijama i koliko je njegova obrana umorna, Zac Taylor je napao suparničku obranu, Taylor Boyd je izvukao penal nakon što se prethodna akcija poništila, a to im je omogućilo da potroše svo vrijeme na satu i pucaju za pobjedu dok je vrijeme polako dolazilo do nule. Bio je to potez na kakav bi se rijetko koji trener odlučio. I dalje nisam siguran koliko je bio ispravan, iako se isplatio. No, Tayloru treba skinuti kapu zato što je tim potezom, a i ostalima koje je donosio kroz sezonu, pokazao da se ne boji kritika koje često stižu iz medijskog prostora onda kad niste konvencionalni.
To ponekad tvrdoglavo odbijanje praćenja utabanih staza opće mudrosti Bengalsi djelomično mogu pripisati mladosti svoje momčadi. Taylor i Callahan još su nekoliko godina udaljeni od brojke 40. Glavnina igrača, posebno onih najvažnijih, mlađa je od 25 godina — samo petorica aktivnih igrača su stariji od 30, a samo dvojica su starteri. Oni su najmlađa momčad koja je osigurala playoff, iako su im Ramsi blizu, ali ekipa iz Los Angelesa ima puno više iskusnjara u početnom sastavu. Mladost igrača učinila ih je prijemčivijom za Thomasove ideje koje su ove sezone valorizirane pobjedama.
Bengalsi su u odnosu na lani napravili tri golema koraka naprijed.
Obrana se izdigla sa samog ligaškog dna u njenu gornju polovicu igrajući mahom cover-2, bez potrebe da spušta safetyje nisko, što joj je omogućilo da suparniku limitiraju velike akcije. Potpisi defenzivnih bekova Chidobea Awuziea, Mikea Hiltona i, u nešto manjoj mjeri, Elija Applea itekako su se isplatili, ali najbolja je akvizicija bilo dovođenje Treya Hendricksona iz New Orleansa koji je lani zabljesnuo nakon tri godine tavorenja na klupi, ali ga Saintsi nisu zadržali. Hendrickson je ove sezone upisao 14 sackova (peti u ligi) i izabran je u Pro Bowl, a njegovo konstantno pobjeđivanje u obračunima jedan-na-jedan olakšalo je posao Samu Hubbardu i Larryju Ogunjobiju koji igraju možda i najbolje sezone svojih karijera. I dalje se ne radi o vrhunskoj jedinici, ali je dovoljno kompetentna da drži ekipu u utakmicama dok se napad ne zalaufa.
A u posljednje vrijeme se zalaufao.
Bilo je sjajno gledati Bengalse upravo protiv Chiefsa. Dva iznimno dinamična napada koja su gotovo dijametralno suprotna u svojim pripremama. Dok Kansas City prije svakog snapa odrađuje ples iza linije, stavljajući igrače u motion, fintirajući na LOS-u i zbunjujući obrane, Cincinnatijev je napad gotovo rigidan. Igrači se postavljaju u spread offense najčešće iz 11 personnela, lopta se snapa, barem dvojica igrača se otpuštaju po vertikali i, unatoč tome što ih možete pročitati, teško ih je zaustaviti zato što su igrači koji sprovode akcije u djelo nevjerojatno talentirani.
Joe Mixon je odradio vrlo dobru sezonu na poziciji running backa i sjajno komplimentira balansirani napad kao jedan od rijetkih igrača na toj poziciji koji može igrati svaki snap. Mixonove ruke kao da su omekšale u odnosu na lani, više nema trenutaka dekoncentracije u hvatačkom aspektu igre (88 posto hvatanja!) i sjajan je sigurnosni ventil za Burrowa. Nije najeksplozivniji probijač lige, ali je pouzdan i kroz A i kroz B gap, te je poradio na strpljivosti koje mu je nedostajalo prijašnjih sezona. No, on je samo lijep dodatak na ono što čini meso ovog napada, a to su Burrow i njegova tri sjajna hvatača.
Tyler Boyd je najbolja opcija broj 3 čitave lige. Polivalentan, stabilan, s mekim rukama, čovjek je izvrstan tehničar koji može pokriti širok dijapazon ruta i jedan je od rijetkih važnih igrača u momčadi koji ima iskustva. Boyd je dvaput u karijeri išao preko 1.000 jarda po sezoni kao prva ili druga opcija, ali čini mi se da mu ova uloga puno više odgovara. Jedan je od rijetkih hvatača koji nema auru primadone i koji u intervjuima konstantno naglašava važnost momčadskog uspjeha. Boyd to dokazuje i na terenu, gdje konstantno istrčava rute na kojima zna da neće dobiti loptu samo da bi otvorio prostor za suigrače.
Imati takvog hvatača, koji je usto super pouzdan kada mu lopta dođe na ruke (nema ni jedan drop ove sezone) blagoslov je za svakog ofenzivnog koordinatora, zato jer znate da ga suparnik mora pokriti, a s druge strane neće eksplozivno reagirati ako se lopta ni jednom ne baci u njegovu smjeru :khm AB khm:. Boyd dobiva i premalo priznanja za ono što radi za ovu momčad.
Čovjek koji to najviše koristi vjerojatno je Tee Higgins, koji je već lani počeo razvijati finu kemiju s Boydom. Higgins je prototipski sideline hvatač; visok, brz i snažan, igrač koji bi jednog dana možda mogao biti WR1, ali trenutno to nije, iako pleše na rubu. Nedostaje mu tehnike građenja i ruke su mu malčice pretvrde, ali se unatoč tome idealno uklapa u ono što Bengalsi rade. Iako je propustio dvije utakmice zbog ozljede, Higgins je ove sezone išao preko 1.000 jarda i pokazao napredak u odnosu na rookie godinu u svim aspektima igre. Mogao je komotno odraditi tu ulogu prvog hvatača za Bengalse i napad bi definitivno bio kvalitetan, ali kada imate takvog čovjeka u ulozi WR2, onda znate da imate nešto posebno.
A još posebniju priču imate na poziciji prvog receivera. Kada su Bengalsi izabrali Ja’Marra Chasea u prvoj rundi, mnogi su analitičari sasuli drvlje i kamenje po franšizi budući da je već imala Boyda i Higginsa, a nasušno joj je bio potreban tackle. Djelomično su bili u pravu budući da je ofenzivna linija Bengalsa bila komično loša — Burrow je ove sezone sackan 51 put i u svakoj utakmici mora čuvati živu glavu. No, još više su bili u krivu, jer Chase je posebniji od posebne salame.
Dogurao je do 1.429 jardi u svojoj prvoj sezoni i tako srušio rekord za rookie hvatače. Pomoglo mu je što je igrao s Burrowom, s kojim je rušio rekorde dok su igrali za LSU, dokazujući koliko je kemija između hvatača i QB-ja važna, ali gledate li ga makar 10 minuta, postat će vam jasno da bi ovaj momak bio jeben igrajući s bilo kojim quarterbackom.
Protiv Chiefsa odigrao je utakmicu u kojoj je zgrabio 266 jarda — samo 15 igrača imalo je više na jednoj utakmici u povijesti NFL-a — a njegov prvi touchdown jasno je pokazao sve njegove kvalitete. Radi se o trenutku čiste sportske poezije, o spoju inteligencije i pokreta, o rapsodiji brzine, o jednom od najljepših poteza sezone. Prvo je našao rupu u zoni. Zatim je osigurao prvi down. Onda se okrenuo između trojice igrača, trznuo tijelom izbacivši najbližeg čuvara i onda pretrčao sedam (brojkom: 7) igrača. Unatoč tome što su se dvojica nalazila ispred njega u manje od 35 metara, ostavio ih je korak iza sebe.
Chase bi mogao biti najbolji hvatač lige jednom kada dobije malo iskustva, jer ima sve — dobre ruke, osjećaj za trčanje ruta, građenjem podsjeća na Larryja Fitzgeralda, može stvoriti separaciju protiv bilo koga, nije najbolji ali ni najgori skakač, a kako sezona odmiče, sve manje i manje mu smeta kada ga guraju na LOS-u. Dapače, takve situacije polako pretvara u prednost, jer se može još brže riješiti svojih čuvara. Bengalsi će na narednom draftu definitivno morati pronaći ofenzivne linijaše, ali nisu pogriješili što su uzeli Chasea ispred Peneia Sewella, koliko god masivni OT bio briljantan za Lionse dok ga covid nije izbacio iz momčadi. Chase je tek drugi igrač koji je u rookie sezoni prešao 1.200 jarda i 12 touchdowna. Prvi je bio Randy Moss, što dovoljno govori o tome kakav je to pothvat.
S ovom trojicom majstora na hvatačkim pozicijama, i Burrow je napravio iskorak. Isti onaj čovjek koji je slabašnim Bearsima poklonio tri lopte u tri uzastopne akcije bacio je za 971 jard u prošle dvije utakmice uz osam TD-ja i nula INT-ja. Burrow je počeo pokazivati sve ono zbog čega je izabran prvim pickom drafta. Snažnu ruku. Preciznost na dugim i srednjim rutama. Solidno kretanje u pocketu. Brz izbačaj. Unatoč tome što je dobio masu batina tijekom sezone, nije se pokolebao protiv blitzerskih obrana poput one Chiefsa, već je naučio kako im parirati manipulacijom prostora i eskpresnim rješavanjem lopte. Koljeno je sanirano. Saniran je i njegov ego koji se mučio kroz lanjsku sezonu i prvu polovicu ove.
Burrow izgledao kao prava stvar, kao čisti pocket passer s haubicom u ruci koji u okviru pravog napada može rastrančirati većinu obrana u ligi. Bilo je sjajno gledati ga u duelu s Mahomesom koji je radio sve one tipične Mahomes stvari — kreativnost, bacanje iz trka, sulude lopte koje pronalaze metu — samo da bi ga Burrow, ako ne zasjenio i nadjačao, a onda bar uravnotežio svojim laserskim bacanjima na vertikalnim rutama.
S takvim quarterbackom, s trojicom izvanserijskih hvatača, solidnom obranom i ekipom trenera koja se ne boji kritike i spremna je pametno riskirati, Bengalsi su prestali sličiti bezličnoj masi s početka sezone. Uobličili su se, dobili su jasne konture i od njih se mogu očekivati solidne stvari, pogotovo kada uzmemo u obzir pitanja koja se javljaju oko divizijskih rivala. Ravensi su opet razočarali (i nastavit će razočaravati dok god ne puste Lamara Jacksona s lanca i prestanu igrati konzervativno). Brownsi moraju odlučiti što s Bakerom Mayfieldom. Steelersi traže novog quarterbacka. Sve što Bengalsi moraju napraviti je ojačati ofenzivnu liniju te možda malo osnažiti sredinu obrane i poziciju tight enda. No, sada imaju identitet. U playoffu će teško daleko zbog nedostatka iskustva, ali nitko ih ne može otpisati.
Dogodine? Uz prave poteze i uz izostanak ozljeda, morat ćemo ozbiljno računati na njih. Daleko su dogurali u kratkom roku, a ja vjerujem da mogu i dalje.
