Možda bi stvari bile drugačije da se Giannis Antetokounmpo nije ozlijedio već u prvoj utakmici, nakon čega je propustio još dvije. Ozljeda MVP kandidata koji je ostatak serije igrao nedovljno zaliječen svakako je fina isprika za rano ispadanje iz doigravanja, ali pitanje je kako bi Bucksi izgledali i da je čovjek ostao zdrav. Možda ne bi bili nadigrani, ali bi svakako ostali nadtrenirani.

Miami je pobjedu u seriji iznio uvelike na majstorskoj igri Jimmyja Butlera, koji je završio pet utakmica s prosjekom od 38 poena, šest skokova i pet asista, gađajući 60 posto iz igre i 44 posto trice. Kao i čitava momčad, jedan od najpotcijenjenijih igrača današnjice pronašao je vanjski šut te ga upario s klasičnim butlerovskim elementima. Rijetki su igrači koji istovremeno mogu preuzeti onus čitavog napada na svoja leđa i istovremeno odrađivati toliko prljavog posla za momčad na oba kraja terena, te je bio apsolutni užitak gledati majstora na djelu kako zanatski razgrađuje Milwaukee. No, gotovo pa jednake zasluge za Heatov trijumf pripadaju Eriku Spoelstri, koji je izvozao i preveslao Mike Budenholzera kao što je Glenne Headley izvozala i preveslala Michaela Cainea i Stevea Martina u klasiku Dirty Rotten Scoundrels.

Budovi grijesi na kraju se mogu svesti na tri time-outa

Spoelstra je za mene bio najbolji trener čitave sezone. U godini u kojoj je Bam Adebayo izgubio dio svog defanzivnog mojoa, u kojoj je Kyle Lowry nastavio svoj polagani put prema dolje i u kojoj je čitava momčad zaboravila šutirati tricu (27. po postotku šuta za tri ove godine nakon što je lani bila prva s gotovo istim rosterom) Spoelstra je čitavu sezonu morao gasiti požare. Miami je igrao užasno ružnu, ali pragmatičnu košarku u kojoj je Spo iz tjedna u tjedan stavljao kolektiv iznad pojedinca, izvlačući maksimum iz talentom limitiranog rostera.

Ekipa s najviše nedraftiranih igrača u povijesti lige pokušavala je svaku utakmicu odvući u blato i pretvoriti je u mentalno i fizički iscrpljujuć obračun, miksajući zonsku i man obranu, koristeći sve moguće načine za zatvaranje pick ’n’ rolla, podsjećajući na trenutke više na grit ’n’ grind Grizzlies nego na raspucane moderne košarkaške momčadi. Nijedna se momčad, osim možda Clippersa, ove sezone nije više prilagođavala suparniku. Ne zato što je to željela, nego zato jer je morala. Izbora nije bilo.

Bucksi su, pak, igrali svoju igru. Otkako je Budenholzer 2018. stigao u Milwaukee, bili su momčad koja se suparnicima generalno nije bogznakako prilagođavala. Nije ni trebala. Coach Bud je pročistio sustave koje je iza sebe ostavio Jason Kidd, dodatno modificirao Giannisovu ulogu u napadu koji je postao tečniji i maštovitiji, riješio se blitzajuće obrane u korist drop coveragea i izgradio jasan identitet ekipe. Enormna je njegova zasluga u pretvaranju Milwaukeeja iz potencijalno dobre ekipe u apsolutnu silu na Istoku. U pet sezona pod njegovim vodstvom Bucksi nijednom nisu išli ispod 62 posto pobjeda, a dvije godine za redom imali su net rating +8.5 i +9.5, što jasno ilustrira koliko su moćni bili. Čak i uz sijaset ozljeda koje su ih zadesile prošle i ove godine, uvijek si bili u samom vrhu lige.

No, regularna sezona je regularna sezona, a playoff je playoff.

U regularnoj sezoni sjajno je imati rigidne mehanizme igre koje možete nametati suparnicima i pobjeđivati. Ne trošite vrijeme na prilagodbe zato jer vam one ne trebaju — na osnovu super-uigranog automatizma i individualnog talenta možete pobjeđivati iz tjedna u tjedan u tjedan, pogotovo kada imate jezgru od osam do devet pravih NBA igrača. No, u playoffu takva priča ne prolazi.

Igrati seriju od četiri do sedam utakmica s uvijek istim suparnikom bez prilagodbi ravno je suicidu. Bez obzira na to kako dobre mehanizme imali. suparnik će vas pročitati te će vam početi kontrirati. Vi ste brod Zvjezdane Flote koji napada Borgovu kocku: početni salvo torpeda i lasera možda prođe, ali njihovi štitovi će se brzo prilagoditi i ono što je prije 10 minuta prolazilo kao od šale postaje neefikasno i jalovo.

Budenholzer je uvijek imao problema s prilagodbama. Imao ih je u Atlanti, imao ih je u Milwaukeeju. Neprilagođavanje suparnicima pokopalo ih je 2019. protiv Toronta kada je ostavljanje Erica Bledsoa, očajnog u napadu i lovljenog poput bespomoćne zvijeri u obrani, u rotaciji rezultiralo kolapsom u zadnje dvije utakmice. Pokopalo ih je i 2020. godine u seriji protiv Miamija koja je također završila 4-1 kad su nastavili puštati above the break trice koje su puštali čitave sezone, unatoč tome što je Heatu sve ulazilo i što su seriju završili sa 75 zabijenih trica naspram Milwaukeejeve 54.

Bud je s vremenom počeo raditi prilagodbe, ali one su se obično svodile na plan B i to je to. Bilo je dovoljno za osvajanje jednog naslova na krilima Giannisove nevjerojatne postsezone kada je, unatoč teškoj ozljedi leđa, demolirao Sunse, ali očekivati od svog najboljeg igrača da će u svakoj seriji trpati 35 poena uz 13 skokova, pet asista, tri stocka (steal+block) i 61 posto šuta nije recept za konzistentno pobjeđivanje. Trener mora staviti svoje igrače u pozicije u kojima im je lakše pružiti maksimum. Budenholzer je to redovito radio u regularnoj sezoni. Ne i u playoffu.

Poraz u odlučujućoj utakmici ovogodišnje serije protiv Heata pada na mnoga leđa. Giannis je gađao 10 od 23 s linije slobodnih bacanja, još jednom demonstrirajući daleko najveću falingu u svojoj igri na kojoj bi mu i Shaq pozavidio. Jrue Holiday je okončao još jednu očajnu napadačku playoff seriju (kojih je bilo toliko puno u Milwaukeeju, uključujući onu protiv Sunsa u finalu) gađajući 40 posto iz igre, 29 posto za tricu i neshvatljivih 69 posto s linije, istovremeno jalovo čuvajući Butlera. Khris Middleton je sjajno počeo dvoboj i onda potpuno nestao, dok je inače produktivna klupa zabila svega pet šutova iz igre.

No, teret prije svega pada na leđa trenera Budenholzera.

Spoelstra ga je izvozao. Middleton je krasno krenuo u utakmicu, Spo ga je krenuo duplirati i njegova igra je stala. To je gurnulo loptu u ruke Holidaya, koji je bio potpuno indisponiran te su ga Heatovci konstantno gurali u situacije iz kojih je mogao šutirati, ali ne sa svojih omiljenih pozicija. Pred Giannisom su gradili zid u tranziciji, gurajući ga na liniju slobodnih kad god je trebalo. Bud je ostao vjeran planu A. Pustio je da Middletonu izbiju loptu iz ruke i pretvorio ga u off-ball igrača. Izbio je i Giannisu loptu iz ruke, gurajući ga na dunker spot, gdje mu često nisu uspijevali spustiti loptu.

Jrueov i Giannisov 4-1 p’n’r koji se nudio kao sjajno rješenje za određene Heatove obrane? Zavrtili su ga jednom u zadnjoj četvrtini. Prilagodba pokrivanja Butlera na ulazima? Jok. Promjene su bile minorne, po običaju. Čak i akcija u kojoj je Butler zabio suludi koš za izjednačenje pred kraj regularnog dijela bila je očajno nacrtana — tko normalan troši Giannisa kao smetalo na inboundu umjesto da ga stavi u patrolu reketom? Unatoč nepobitnoj razlici u talentu, dodatno potenciranoj ozljedom Tylera Herra, Bucksi su izgledali ne kao lošija, nego kao zelenija momčad. Što je nevjerojatno za ekipu s osvojenim naslovom.

Budovi grijesi na kraju se mogu svesti na tri time-outa.

Prvi se dogodio na početku utakmice, nakon manje od četiri minute igre, kad je potrošio svoj trenerski izazov. Plan je bio spasiti Giannisa, kojem je taman dosuđen faul u napadu, od druge osobne, ali izazovi su itekako vrijedni i bilo je pametnije pokazati povjerenje u svoju zvijezdu koja je u zadnje tri sezone u 191 utakmici isključena ravno osam puta zbog akumulacije osobnih. No, taj se još može oprostiti. Ostala dva nisu pozvana.

Jedan je, naravno, stigao s 0,5 desetinki na satu* kod izjednačenog rezultata u regularnom dijelu utakmice. Ne potrošiti time-out koji bi vam dao šut sa sirenom kardinalni je grijeh i za mene razlog za otkaz na licu mjesta. To je nešto što se ne bi smjelo događati ni među amaterima. Ljubitelji Bucksa nesumnjivo se sjećaju kako je Middleton stavio izjednačujuću tricu u prvoj utakmici serije s Bostonom 2018. sa zvukom sirene. Tada mu je također ostalo 0,5 sekundi do kraja utakmice. Rekao sam već da je glavni posao trenera staviti svoje igrače u pozicije u kojima mogu uspjeti. Bud im nije dao ni šansu.

*Da je Budenholzer pozvao time-out, suci bi vjerojatno pregledavali snimku i na sat stavili 1,2 sekunde — u tom trenutku je naime lopta prošla kroz mrežicu. Tako da bi zapravo imali malo više vremena.

Preostali nepozvani time-out dogodio se na kraju produžetka. Kod -2 Giannis je uhvatio defanzivni skok devet sekundi prije kraja i jurnuo prema Heatovu košu. Za sada sve pet. Ako možete pružiti šansu Antetokounmpu da sam napadne obruč u tranziciji, apsolutno mu je morate ponuditi. No, u trenutku kad je Giannis naletio na zid od trojice igrača koji ga je prisilio da se riješi lopte, Budenholzer je morao pozvati time-out.

U intervjuu nakon utakmice rekao je kako uvijek preferira da njegovi igrači diktiraju igru. Nakon Giannisa pokušao je Middleton, ali i on se morao riješiti lopte i ona je završila u rukama Graysona Allena. Riskirate li da vam o sezoni odlučuje Grayson Allen — koji je fin igrač kad ne ozljeđuje druge ali je daleko od najpouzdanije osobe na parketu — samo kako bi se slijepo držali plana A, onda zaslužujete otkaz.

Vjerujem da će ga Bud i dobiti. Na ugovoru su mu ostale još dvije godine. Ekstenziju je potpisao nakon osvojenog naslova, iako je prije tog doigravanja bilo šuškanja kako bi mogao dobiti pedalu ako Bucksi ne isporuče. Ovoj momčadi treba svojevrsni mekani reset, više trenerski nego igrački. Budenholzer ima svojih velikih vrlina. Omiljen je kao osoba, atmosfera u svlačionici je sjajna, ekipa ima jasan identitet, ali kad pet sezona zaredom pokazujete ovakvu nefleksibilnost, kada ste redovito nadtrenirani u doigravanju, onda su stvari jasne. Bio bih kolosalno iznenađen kada bi ga Bucksi zadržali.

Nema straha za Buda, dobit će posao negdje drugdje, ali u Milwaukeeju mu je rok trajanja istekao.