Godina je 2007. Belichick već ima tri Super Bowla, osvojena na leđima svoje obrane. Mike Vrabel, Teddy Bruschi i Richard Seymour, kičma te defenzivne jedinice, pokazuju znakove starenja. Belichick i Scott Pioli, dugogodišnji savjetnik po pitanju dovođenja i razvoja igrača, okreću se na stajnoj nozi i u momčad dovode Wesa Welkera, rezervu Miami Dolphinsa, te Randyja Mossa, uvijek sjajnog i uvijek problematičnog, idealnog Raidera koji se s Raidersima posvađao na pas mater.

U jednoj sezoni iz tvrde, nemilosrdne, brutalne ekipe Patriotsi postaju momčad koja igra najljepši napadački football u povijesti sporta, zabijajući gotovo 37 poena po utakmici. Gube u Super Bowlu od New York Football Giantsa, čiji je pass rush nemilosrdan i udara quarterbacka Toma Bradyja gdje god stigne. Patriotsi ostaju jednu pobjedu, onu najvažniju, udaljeni od savršenstva. No, bez obzira na poraz svima je jasna jedna stvar: Bill Belichick, taj tvrdi čovjek koji troši poznanstva i prijateljstva kao mlinski kamen, na terenu je savitljiv poput brezove šibe.

Vrhunski treneri najčešće postanu robovi samih sebe. Belichick je 20 godina izbjegavao tu zamku sve dok u nju nije upao — ali ne na terenu, nego izvan njega

Godina je 1995. Cleveland Browns sele u Baltimore. Vlasnik Art Modell najomrznutiji je čovjek u gradu. Navijači trgaju stadion, bacaju predmete na teren. Belichick poznaje njihov bijes. Dvije godine ranije i njega su željeli najuriti iz grada, kad se riješio Bernieja Kosara, dugogodišnjeg quarterbacka kojeg su nekoliko dana kasnije potpisali Dallas Cowboys i s kojima je — doduše, kao rezerva — osvojio Super Bowl. Nisu uspjeli. Belichick je sredinom sezone dobio potvrdu da će se priključiti momčadi u Baltimoreu. Dva tjedna po završetku sezone dobiva otkaz. Poniženje je to koje će dugo pamtiti.

Godina je 2001. Belichick je momčad koja je sezonu ranije upisala svega pet pobjeda preuredio i usavršio. Uzeli su 11 pobjeda, ušli u playoff i izbacili prvo Raiderse u kojima je najveći Jerry Rice okončavao karijeru, pa Steelerse koji su polako gradili svoju Super Bowl momčad pod trenerom Billom Cowherom i koji su bili favoriti za 10 poena. Vrabel, Bruschi i Seymour, kičma defenzivne jedinice koja je primala svega 17 poena po utakmici, bili su u punom naponu snage. Patsima nije smetalo ni što su u trećem tjednu sezone ostali bez četverostrukog Pro Bowlera Drewa Bledsoea kojeg je na poziciji quarterbacka zamijenio golobradi pick šeste runde, Tom Brady. Belichickova je obrana iz utakmice u utakmicu pokazivala zube, sve do okršaja u Super Bowlu.

The Greatest Show on Turf, St. Louis Rams trenera Mikea Martza, bili su favoriti za apsurdnih 14 poena. Ramsi su kršili sve. Te su sezone zabili 503 poena u ligi, čak 90 više od drugoplasiranih Coltsa. Kurt Warner je izgledao kao božanstvo, Marshaul Faulk još više. Njihovi receiveri Torry Holt i Isaac Bruce koristili su sve blagodati umjetne podloge u St. Louisu koja im je omogućavala da brzo mijenjaju smjer i vertikalnim rutama u tzv. Air Coryell napadu gaze suparnike. Super Bowl se igrao na umjetnoj podlogi u New Orleansu i Patsi nisu imali šanse. No, Belichickova je obrana uzela Ramse i slomila ih preko koljena. Seymour i Willie McGinnest izudarali su Warnera. Ty Law vratio je pick za touchdown. Vrabel i Bruschi nisu dopustili Faulku da dominira. Adam Vinatieri smjestio je field goal za pobjedu u zadnjoj sekundi utakmice.

Dinastija Patriotsa je započela.

Godina je 2014. Patsi su na rubu poraza. Brady je odigrao ludu utakmicu. Bacio je dva picka, ali bacio je i četiri touchdowna i 328 jardi, iz akcije u akciju tražeći Roba Gronkowskog, svog stasitog tight enda i Juliana Edelmana, koji je iz beznačajnog slot receivera nakon četiri godine u ligi izrastao u punokrvnu zvijezdu i dvije minute prije kraja zabio TD za vodstvo. No, činilo se da nije dovoljno.

Seahawksi su šamarali Belichickovu obranu. Russell Wilson i Marshawn Lynch imali su odgovor na svaku prilagodbu. Krenuli su u pobjednički napad. Wilson za Lyncha, 30 jardi na prvom bacanju. Bum. Par akcija kasnije Wilson pronalazi Jermainea Kearsa koji s tla hvata loptu za još 30 jardi. Bum. Odjednom Seahawksi kontroliraju sat na pet jardi od end zone. Nakon Lynchova probijanja od četiri i pol jarda Belichick ne zove time-out kako bi ostavio što više vremena Bradyju. Nikome nije jasno zašto.

“Nešto nije izgledalo kako treba. Počeli su, pa stali, prošlo je koliko već sekundi i ja sam mislio — ne želim im pomoći tako što ću uzeti time-out. Neka ga sami zovu”, rekao je Belichick kasnije. Bila je to nelogična odluka. Seahawksi su bili na pola jarda od end-zone, s Beast Modeom u backfieldu. Moraš zvati prekid, moraš dati šansu Bradyju. Touchdown je neminovnost. Osim što nije bio. Zbunjeni Seahawksi iz nekog su razloga odlučili bacati. Nedraftirani defenzivni bek Malcolm Butler uletio je ispred lopte namijenjene Ricardu Lockettu i presjekao je. Kraj. Umjesto početka dinastije Seahawksa nastavila se dominacija Patriotsa.

Godina je 2019. “Ja sam najnesretniji quarterback s omjerom 8-0 u povijesti lige”, kaže Brady, frustriran odnosom s glavnim trenerom koji je koristio hladnoću i nedostatak priznanja kao glavnu motivacijsku tehniku. U tom se trenutku, gledano linearno, nazire početak kraja. Ali Bill Belichick, simbol, ne živi u linearnom vremenu.

Godina je 1986. New York Football Giants slave osvajanje prvog Super Bowla u povijesti i prvog naslova u gotovo 30 godina. Njihova obrana, na čelu s Lawrenceom Taylorom i Leonardom Marshallom, izudarala je Johna Elwaya i 10 od njihovih 20 postignutih poena stiglo je nakon što je utakmica već bila riješena. Na čelu te obrane nalazi se 34-godišnji nasmiješeni defenzivni koordinator Bill Belichick.

Godina je 2016. Patriotsi imaju treći najbolji napad i prvu obranu lige. Uzeli su 14 pobjeda u regularnoj sezoni i u playoffu rastočili i mlade Texanse i prekaljene Steelerse. Premda su ih svi vidjeli kao favorite protiv Falconsa, Atlanta je zadala prvi udarac. I drugi. I treći. Dvije i pol minute prije kraja treće četvrtine Falconsi su vodili 28-3. Bilo je gotovo. Osim što nije bilo. Obrana je odjednom stisnula Matta Ryana i Julija Jonesa, Brady je igrao van svake pameti tražeći Edelmana, Dannyja Amendolu i Jamesa Whitea i Patsi su kompletirali najveći povratak u povijesti Super Bowla. Imperiju nije bilo kraja.

Godina je 2000. Pete Carroll dobio je otkaz u Patriotsima. Bill Parcells napustio je New York Jetse dogovorivši da će ga naslijediti njegov pomoćnik. Belichick je točno jedan dan bio trener Jetsa. “Dajem otkaz na mjesto glavnog trenera New York Jetsa”, napisao je na komad salvete. Robert Kraft dao mu je punu kontrolu nad momčadi. Dao je Jetsima i prvi pick na draftu, budući da je Belichick bio pod ugovorom. Bio je to najbolji potez koji je tajkun mogao napraviti.

Godina je 2018. Sean McVay je najvruća roba lige. Njegov modificirani West Coast napad s Toddom Gurleyjem kao off-tackle probijačem i Jaredom Goffom koji gazi suparnike iz play action passa zabija gotovo 33 poena po utakmici. Patsi su jako dobri, ali ne i spektakularni. Svi očekuju rešetanje u Super Bowlu. Over/under postavljen je na 55,5 poena. Brady igra solidno, ali momčad ne uspijeva konvertirati šanse pred end zonom. Patsi su zabili svega 13 poena. No, njihova obrana ne daje Goffu disati. Gurley završava sa svega 35 jardi probijanja u sezoni u kojoj je imao 90 po utakmici. Ramsi zabijaju svega tri poena u čitavom Super Bowlu, prisiljeni čak devet puta ispucavati loptu. Poniženi su. Belichickova obrana ih je ponizila.

Godina je 2024. Bill Belichick više nije trener New England Patriotsa.

Nakon razgovora s vlasnikom Robertom Kraftom njihova je suradnja završena. Od odlaska Toma Bradyja, čovjeka s kojim će zauvijek ostati povezan, Patriotsi su imali tek jednu sezonu sa 10 pobjeda. U 19 sezona ranije imali su samo jednu ispod 10 pobjeda. Belichick, koji je kroz godine pokazao izniman nos za pronalažanje i razvoj kvalitetnih igrača, koji ih se uvijek riješavao godinu dana prije nego što bi postali beskorisni, koji je znao kada treba napasti draft, a kada treba povećati kapital za sljedeće sezone, pao je kao žrtva lošeg vođenja momčadi. New England Patriots i ove su sezone bili vrhunski vođena momčad, pogotovo s defenzivne strane lopte, ali kao njihov problem pokazao se potpuni nedostatak talenta.

Belichick je tijekom karijere bio vrhunski učitelj, čovjek koji je poznavao i psihologiju igrača, i povijest lige, i taktičke začkoljice; čovjek koji se oslanjao kako na vlastiti mojo, tako i na znanost, ali odgoj hladnoćom i nepriznavanjem koji je motivirao generacije i generacije igrača, naslijeđen iz vojne obitelji u kojoj je odrastao, više nije prolazio. Samopouzdanje Maca Jonesa, koji je nakon jako dobre druge sezone trebao biti QB budućnosti, u potpunosti je uništeno ovakvim pristupom i lošim odgojem, za što odgovornost snose i Matt Patricia i Joe Judge, koje je Belichick iz nekog razloga ustoličio na čelo svog napada. Nije bio jedini.

Belichick je osim toga prestao tražiti nove ljude i nova rješenja. Okružio se sikofantima koji su klimali glavom na svaku njegovu misao, svojim sinovima i dugogodišnjim kolegama. Izabrao je učmalost poznatog okružja, računajući kako dovijeka može replicirati The Patriot Way, zaboravljajući da je prilagodba uvijek bila u srži te filozofije.

Vrijeme je došlo za odlazak. S neuspjehom su se pojavili i miševi koji su počeli bacati izmet na Belichikov uspjeh. “Bez Bradya je ništa”, vikali su, zaboravljajući što je napravio s obranom Giantsa u 1980-ima, zaboravljajući kako su prva tri Super Bowla Patsi osvojili prvenstveno na račun obrane, zaboravljajući koliko je puta mijenjao filozofiju igre, zaboravljajući kako je upravo on dao ključeve franšize u ruke quarterbacku izabranom u šestoj rundi drafta, igraču kojeg je većina stručnjaka vidjeli isključivo kao game managera.

Belichick i Brady su neodvojivi, i uvijek će se među navijačima i povjesničarima, među analitičarima i vikend-navijačima, voditi rasprava koji je od njih dvojice važniji za uspjeh Patriotsa, ali jedno mora biti jasno: obojica su važni. Bill bez Toma nema sve ove naslove, Tom bez Billa bi teško ikad dobio šansu pokazati što može. Niti bi dobio ekipu koja je toliko puta mijenjala stil igre, pokazujući iznimnu prilagodljivost i na raspoloživi kadar i na trendove unutar lige.

Kad pričamo o Belichicku u Patsima, pričamo o treneru koji je imao jasnu filozofiju rada koja je bila nepromjenjiva, ali i filozofiju pristupa igri koja je bila bazirana na ekstremnoj fleksibilnosti. Belichickove su obrane od sezone do sezone išle iz formacija 4-3 u 3-4, igrao je i base defense i nickel, pa čak i dime s dominantnom obranom, igrao je 70 posto zone da bi sljedeće godine igrao 60 posto ‘čovjeka’, varirao je, upijao i mijenjao. U napadu su Patsi igrali horizontalni football, pa su odjednom postali vertikalni dolaskom Welkera i Mossa, pa su prešli na igru iz buncha s dvojicom tight endova dolaskom Gronkowskog i Aarona Hernandeza, pa su se opet prešaltali na horizontalnu igru kad su Gronka ubile ozljede i kad je Hernandez završio u zatvoru.

Vrhunski treneri, treneri koji ostvare veliki uspjeh, najčešće postanu robovi samih sebe. Belichick je 20 godina izbjegavao tu zamku sve dok u nju nije upao — ali ne na terenu, nego izvan njega.

Ukoliko postoji nešto što se Belichicku može i mora prikrpati, to je skandal Spygate u kojem je momčad ilegalno snimala signale Jetsa kako bi unaprijed pročitala njihove akcije, što je bila praksa koju su Patsi već neko vrijeme upražnjavali. Momčad je kažnjena oduzimanjem picka prve runde, ali mnogi će reći da to nije dovoljno jaka kazna i da mnogi zanemaruju tu mrlju kad pričaju o Belichicku. Patsi su imali još nekoliko skandala — falsificiranje liste ozlijeđenih, headset Steelersa koji nije radio u prvoj utakmici 2015. i Deflategate (koji više ide na dušu Bradyju nego Belichicku), ali Spygate je uistinu najveći krimen koji se mora pripisati treneru; ako zbog toga mislite manje o njemu, na to imate potpuno pravo.

No, to je najveća stvar koja mu se može prikrpati. Sve ostalo prikazano na terenu samo mu ide u korist. Ostati preko 30 godina relevantan u ligi koja ima tendenciju u jednom zalogaju sažvakati i ispljunuti ljude, pogotovo u doba u kojem svi nude instant rješenja, nije mala stvar. Dugovječnost je to koja pokazuje kvalitetu, inovativnost i prilagodljivost.

Je li imao pogrešaka, čak i tijekom zenita? Naravno, nema trenera bez grijeha. Je li mogao bolje u nekim stvarima? Naravno. No, nitko nikad nije bio bolji. Stvorio je hermetičan, zaguljen mikrokozmos koji je godinama no-name igrače pretvarao u zvijezde, koji je iz svih pojedinaca izvlačio maksimum samo da bi se ti isti pojedinci raspali i ugasili jednom kad bi ga napustili (osim Bradyja i Seymoura). Ne znam nijednog trenera koji je, po vlastitom priznanju, u sezoni izgubio svlačionicu i ostao zaposlen dok se ekipa rješavala problematičnih igrača.

U linearnom vremenu ništa ne traje vječno. Billu Belichicku, čovjeku, došao je kraj u Patriotsima. Bio je učitelj. Bio je očinska figura. Bio je povjesničar. Bio je strateg. Bio je menadžer. Bio je taktičar. Bio je mrgud. Bio je gorostas. Bio je tat. Bio je pobjednik.

Bill Belichick, čovjek, više nije trener New England Patriotsa. Bill Belichick, simbol, zauvijek će ostati na sidelineu Gillette Stadiuma, u svojoj ofucanoj hudici rasparanih rukava, s prišivkom hrvatske zastave na ramenu, pronicljivog pogleda i namrgođenih usana koje se tek tu i tamo mijenjaju u tanak osmijeh, zauvijek onkraj linearnog vremena.

Zauvijek prvak.