“Tom Brady je bio najvažniji faktor i sad ga više nema”, pomislio je mnogi navijač New England Patriotsa prošle sezone nakon što je Brady po sedmi put u karijeri podigao trofej Vincea Lombardija iznad svoje nasmiješene glave, ovaj put u dresu Tampa Bay Buccaneersa. Njegova dojučerašnja momčad završila je sezonu omjerom 7-9, oscilirajući od tjedna do tjedna, tražeći identitet i na poziciji quarterbacka, ali i u samoj filozofiji igre. Dvojba koja je podijelila navijače Patriotsa u dva tabora o tome je li za 20 godina uspjeha Patsa bio zaslužniji Brady ili trener Bill Belichick bila je naizgled riješena. Brady je pobijedio. Osvojio je Super Bowl bez Belichicka i jasno pokazao tko je gazda.
Samo na par mjeseci.
Nije da je Brady popustio. Njegova je Tampa i dalje na čelu NFC Southa i izgleda jednako ozbiljno kao i lani, Tomica igra odličnu sezonu, a Bucsi su, uostalom, svladali Patriotse, i to na Gillette Stadiumu u napetom trileru koji je okončan field goalom Ryana Succopa s 48 jarda dvije i pol minute prije kraja utakmice. Brady je i dalje sjajan, ali debata se svejedno nanovo zahuktala. Bellichick se vratio. Patriotsi trenutno izgledaju kao najvruća momčad lige.
Nakon klimavog starta tijekom kojeg se činilo da je Bellichick napravio kolosalne pogreške tijekom ljeta draftajući Maca Jonesa i trošeći milijune i milijune i milijune u free agencyju, Patriotsi su se zalaufali. Startali su s tri poraza u četiri utakmice, ali su u sljedećih osam upisali sedam pobjeda. Raspored nije bio najteži na svijetu, ali dobili su respektabilne Chargerse, Brownse i Titanse te su se dobro držali u porazu od Cowboysa. Pet od njihovih šest pobjeda došle su s razlikom od 18+ poena, a u dvije utakmice osvojili su čak 200 jarda više od svojih suparnika. Dominacija je preslaba riječ za opisivanje igre Patsa tijekom recentnog perioda.
Bill Belichick povratio je svoj mojo. Momčad sastavljena od dijelova koji se naizgled ne uklapaju funkcionira iznad svih očekivanja
Fascinantno je da su do tog sjajnog niza rezultata dogurali koristeći istu filozofiju koju je Belichick primjenjivao otkako je došao u Patse. Krilatica Do your job! godinama je kružila svlačionicom, zahtijevajući od igrača posvećenost svom zanatu. Ona je u sebi sadržavala jednostavan, pragmatičan pristup footballu koji je tražio podređivanje kolektivu i odrađivanje osnovnih vještina na visokoj razini. Postoje mnoge franšize koje su tijekom godina igrale za raju i zanemarivale taktiku — Patriotsi su sve suprotno. Po stilu igre komotno bi mogli igrati pred petero ljudi, a ne pred 65.878, koliko ih stane na Gillette. Ne kažem da u njihovoj igri nema zadivljujućih poteza, daleko od toga, ali primarna stvar kojoj je apsolutno sve podređeno je pobjeđivanje. Ukoliko niste spremni zatomiti svoj ego kako biste pomogli momčadi, Belichick će vas šupirati iz grada.
Takav pristup omogućuje momčadi da izdigne sistem iznad okvira individualnog talenta i da u njega ubacuje pojedince koji su do jučer bili nepoznati široj javnosti — bilo iz free agencyja, bilo iz vlastitog pogona — i pretvori ih u zvijezde.
Najbolje se to vidi na primjeru J.C. Jacksona, startnog cornera koji je zamijenio dojučerašnjeg startera Stephona Gilmorea. Jackson nije najbrži igrač na terenu, ponekad griješi u postavljanju i nema idealnu tehniku pokrivanja suparnika, ali ima nos za loptu, iznimno je snažan te igra agresivno, na rubu faula. U nekoj drugoj momčadi bi njegova uloga bila relativno limitirana, ali Patriotsi su pronašli načina da ga puste s lanca, što im se itekako isplatilo. Otkako je prošle sezone dobio šansu startati, čovjek je presjekao 16 lopti u svega 28 utakmica, odnosno sedam lopti u 12 utakmica ove sezone, a protiv Titansa je imao i jedan force fumble, izbijajući loptu nakon hvatanja suparnika.
Samo su dva čovjeka u povijesti lige imala više presječenih lopti u prve četiri sezone — Lester Hayes, čiji je broj presječenih lopti znatno pao nakon što je liga zabranila korištenje ljepljive supstance Stickum nakon 1980., te Everson Walls, koji iz meni neznanih razloga nije ušao u Hall of Fame unatoč tome što je triput bio All-Pro igrač, triput vodio ligu po presječenim loptama i osvojio Super Bowl s Giantsima. Jacksonu nedostaje samo jedna presječena lopta da se izjednači s ovim legendama; s obzirom na njegovu oportunističku igru, začudilo bi me kad do nje ne bi došao do kraja sezone.
On može igrati oportunistički jer mu sustav to dopušta. Patsi najčešće igraju s osiguračem na Jacksonovoj strani čak i kad su u obrani Cover 1, najčešće u vidu veterana Devina McCourtyja: “J.C. uvijek gleda loptu i pokušava je preoteti. Radi to bolje od bilo koga otkako je ušao u ligu”, rekao je McCourty o svom mlađem suigraču. Ili, kako bi to rekao Bill Belichick: “Ako ostavite smeće na terenu, on će ga pokupiti.”
Belichick zna o čemu priča. Patriotsi su sjajni u skupljanju otpadaka.
U njihovu žargonu, to su izgubljene lopte. Ove su sezone prvi u ligi u toj statističkoj kategoriji s 19 presječenih lopti. Drugi su u ligi po ukupnom broju turnovera i prvi po postotku istih. Svjesni da nemaju dovoljno stabilnu obranu koja može konzistentno napadati suparnika, odlučili su igrati riskantno i to im se isplatilo. Patriotsi pod Belichickom imaju 173 pobjede i 18 poraza u utakmicama u kojima su imali više oduzetih od izgubljenih lopti. Ove sezone su na +10. Nije ni čudo da imaju tako dobre rezultate.
Napad je također profitirao zbog promjene defenzivnog sustava. Ne samo zato što obrana i specijalni timovi zabijaju prosječno jedan touchdown u tri utakmice, već zato što generalno imaju jako povoljnu startnu poziciju. To je okolnost koja bi pomogla bilo kojem napadu lige, a pogotovo onom koji vrti verziju Erhardt-Perkinsova sistema koji se bazira na konceptima posjeda i ravnoteži probijačke i bacačke igre. Patsi su čak i u Bradyjevo vrijeme bili relativno konzervativni u napadu, koristeći spread koncepte za kratka i srednja dodavanja i tako maksimalizirajući najveću snagu svog bacača — preciznost. S novim QB-jem Jonesom taj su koncept odveli u novu krajnost te su maksimalno uravnotežili bacački dio momčadi sa probijačkim.
Konzervativno ne znači i konvencionalno. Patsi već godinama vrte jedan od najkompleksnijih napada lige po broju formacija i akcija, pa ni ova godina nije iznimka.
Velik dio akcija i shema naslijeđen je od prijašnjih generacija, uz određene modifikacije uvijek kreativnog Josha McDanielsa, koji spada u samu elitu ofenzivnih koordinatora. McDanielsov problem je dvojak: em ga mnogi vide kao samo jednog u nizu Belichikovih pulena, em ga i dalje prati stigma katastrofe koju je napravio kad je bio glavni trener u Denver Broncosima. No, to su nebitne stvari i pogrešno ga je promatrati kroz tako iskrivljenu prizmu. Čovjek zaslužuje maksimalno poštovanje. Ne postoji puno napada koji su istovremeno toliko fokusirani na eksploatiranje jednog seta vještina, a istovremeno toliko kreativni i šaroliki. Način na koji je uklopio Jonesa u svoj sustav — i na koji je prilagodio sustav Jonesu — rezultirao je sinergijom zbog koje se pitate je li Jones toliko dobar zbog sustava ili je sustav toliko dobar zbog Jonesa.
Nema sumnje kako se radi o QB-ju koji se savršeno uklapa u ono što su Patsi radili zadnjih 20 godina. Nema superjaku ruku, ne voli bacati niz teren, nije fizički impresivan i ne ide u probijanja osim kada ga nužda na to natjera, ali zato je PRECIZAN. Čovjek je dosad kompletirao 70,3 posto svojih dodavanja. Koristi ono što mu obrana nudi, sjajan je na crossing rutama i, ono što posebno impresionira, ne radi iste pogreške dvaput.
Kako sezona odmiče, Jones izgleda sve bolje i bolje. U tome mu je sigurno pomogla i kvalitetnija igra njegove ofenzivne linije, ali jasno se vidi osobni napredak. U zadnje četiri utakmice osam puta je bacio TD, uz samo dvije presječene lopte i 214 bačenih jarda po utakmici, što su brojke koje će mu vjerojatno donijeti titulu ofenzivnog rookieja godine. Impresivno je to da u njegovoj igri postoji gotovo pravocrtni napredak iz utakmice u utakmicu, što zasigurno mora veseliti navijače Patsa.
Momčad ga je okružila šarolikom i ujednačenom hvatačkom jedinicom predvođenom Kendrickom Bourneom kojeg su dovukli iz 49ersa te velikom end zone metom Hunterom Henryjem koji je nadigrao Jonnua Smitha na poziciji tight enda. Jakobi Meyers i Nelson Agholor zaokružili su momčad zajedno s running backovima Damienom Harrisom, Brandonom Boldenom i Rhamondreom Stevensonom koji su između sebe natukli preko 1.000 jarda probijanja i bili izvrsna opcija u red zoni kada treba ukucati loptu preko linije. Teško je bilo očekivati da će rookie QB i no-name hvatačka rotacija u kojoj nema nikoga s ijednim Pro Bowl nastupom funkcionirati ovako dobro, ali to je još jedan dokaz koliko Patriotsi mogu biti dobri kada svi, ali baš svi rade svoj posao.
Pitanje je: jeste li se spremni kladiti da će Patsi nastaviti na ovaj način? Sezonu će završiti s dva zicera protiv Jaguarsa i Dolphinsa, ali prije toga čeka ih brutalna provjera — dvoboj protiv Coltsa, koji jedini imaju obranu koja se po oportunizmu može nositi s njihovom, te dva okršaja protiv Billsa, s kojima će se potući za vrh divizije. Upišu li dvije pobjede — ili čak samo jednu, pod uvjetom da ona dođe protiv Billsa — vjerujem da će u playoff. Izgube li sve tri, što nije nemoguće koliko god vrući bili, posebno u ovako suludoj sezoni u kojoj gotovo svi imaju ogromne amplitude, njihov put postaje skoro nemoguć.
No, bez obzira kako završili sezonu, jedna je stvar jasna: Bill Belichick povratio je svoj mojo. Momčad sastavljena od dijelova koji se naizgled ne uklapaju funkcionira iznad svih očekivanja. Jackson je možda čovjek zadužen za otpatke na terenu, ali Belichick je zadužen za njih izvan terena. Pokupio je niz igrača i osposobio ih za funkcioniranje u svom preciznom sistemu. Kako god se završila, ova se sezona mora okarakterizirati kao uspjeh za Patriotse. Dobili su quarterbacka i, što je još važnije, vratili velik dio mistike koja ih je pratila svih ovih godina. Zli imperij možda nije u potpunosti spreman uzvratiti udarac, ali on stiže.
Posao se, naposljetku, mora odraditi.
