Tu se penje. Tu se pada. Svaka utakmica jedna nada. Nije Skalinada, nego NBA sezona u kojoj su sve ekipe, osim Boston Celticsa i Oklahoma City Thundera prolazile periode uspona i padova, teških oscilacija tijekom kojih smo ih otpisivali kao momčadi čiji je plafon ispadanje u drugom krugu doigravanja, samo kako bi se vratile u igru kao legitimni konkurenti za naslov.
Ozljede su kumovale takvoj sezoni, pa su brojne momčadi — Phila bez Joela Embiida, Cleveland bez Donovana Mitchella, Indiana bez Tyresea Haliburtona, Wolvesi bez Karl-Anthonyja Townsa ili Knicksi bez svih ikada — padale kad im zvijezde nisu bile na raspolaganju. No, u prijašnjim sezonama čak i takvi problemi ne bi rezultirali urušavanjem najboljih ekipa jer su one obično imale još kojeg ekstra igrača, dok su drugi bili siromašni. Danas vam paritet ne dopušta predah. Par krivih koraka i stropoštat ćete se niz NBA skalinadu, udarajući glavom o svaku stepenicu.
Jedan od ponajboljih primjera ovakvog života su LA Clippers.
Otkako su 2019. uparili Kawhija Leonarda i Paula Georgea i automatski postali prvi favoriti za osvajanje naslova, nijednom nisu prešli 50 pobjeda u sezoni. George je u četiri sezone odigrao 189 utakmica od mogućih 308, odnosno 61 posto. Kawhi je propustio čitavu sezonu zbog ozljede križnih ligamenata, ali usput je razvio i degenerativnu tendinopatiju koja ga prisiljava da propušta utakmicu za utakmicom, pa je u četiri sezone odigrao samo 161, odnosno 52 posto svih mogućih dvoboja.
Kad je na parketu, Clippersi primaju 5,4 poena manje na 100 posjeda nego kad je na klupi. Samo 11 posto igrača u ligi ima veći utjecaj na obranu svojih ekipa
Kad vam dvojica igrača na koje otpada gigantski komad salary capa u četiri sezone odigraju tek nešto više od pola mogućih utakmica, jasno je da rezultati kaskaju, ali i da momčad ne uspijeva izgraditi jasan identitet na koji bi se mogla osloniti u playoffu. Dolazak u finale Zapada 2021., i to bez Kawhija koji je otpao nakon četvrte utakmice druge runde protiv Jazza, u takvim je okolnostima popriličan uspjeh. Clippersi su utjelovili doba pariteta; kad su bili zdravi, kad su stvari funkcionirale kako treba, izgledali su kao momčad koja može do naslova. Kad su kretale nizbrdo, izgledali su kao ekipa kojoj je i play-in sanak pusti.
Ni ova sezona nije bila radikalno drugačija. Istini za volju, i George i Kawhii su, kucnimo u drvo, bili zdravi te su dosad propustili samo šest utakmica. Njihovi su se problemi pojavili na početku sezone kad su loše ušli u godinu te su bili prisiljeni napraviti radikalne promjene dolaskom Jamesa Hardena na mjesto startnog playmakera. U prvih 10 utakmica godine upisali su tek tri pobjede — dvije protiv Blazersa i Spursa koji zajedno nemaju dovoljno pobjeda da prebace 50 posto, te su izgubili šest utakmica zaredom. Harden je bio razapinjan po medijima — kako lokalnim, tako i nacionalnim — a Schadenfreude je bio na vrhuncu.
U prosincu su se stvari promijenile. Clippersi su uspjeli izvesti brod na pravi kurs, a upravo je Harden bio jedan od glavnih i odgovornih za promjenu smjera. Bradonja je postao iznimno involviran u napad Clippersa, dodatno se šaltajući u ulogu čistog playa koju je preuzeo u Sixersima, te je počeo raditi na stvaranju kemije s ostatkom momčadi — ne samo kroz drive-and-kick igru kao u Rocketsima, nego kroz strukturirano pronalaženje suigrača u najboljim mogućim pozicijama. Prvenstveno se to vidjelo u odnosu s centrima koje je uzeo pod svoje i krenuo razvijati pick-and-roll igru, pretvarajući ih u rim runnere kakve je imao u Clintu Capeli ili Embiidu.
Nitko nije toliko profitirao od Hardenova dolaska kao Ivica Zubac.
Hrvatski centar godinama je jedan od najpodcjenjenijih visokih igrača lige, a njegova je vrijednost ove godine dodatno porasla. Otkako su ga se Lakersi riješili kako bi dobavili Mikea Muscalu u jednom od najglupljih tradeova koje su napravili u zadnjih 20 godina, Zubac se etablirao kao član prve postave Clippersa, klasični centar koji može postavljati blokove mimo lopte, igrati kroz pick-and-roll i smećariti pod obručem. Zubac se isprofilirao u igrača čija vrijednost leži u tome što jako dobro zna što može i što ne može, koji marljivo odrađuje prljavi posao, igra unutar okvira svog talenta i prihvaća svoju ulogu, spremno izlazeći iz utakmice onda kad treba promijeniti ritam kroz small ball ili kad suparnicima predstavlja mismatch koji mogu eksploatirati.
Takvi su igrači iznimno korisni svakoj ekipi. Trener Ty Lue pogotovo voli eksperimentirati s rotacijama i reagirati na ono što suparnici stavljaju pred njega. Nije mala stvar imati igrača, pogotovo centra, koji može uskakati i iskakati iz petorke bez da mu igra pati. Ogromni broj trenera preferira skriptirane rotacije kako bi igračima dali kontinuitet tijekom dugačke i iscrpljujuće sezonu, ali kad imate igrače poput Zupca, onda niste prisiljeni biti toliki rob navikama i to pak olakšava prelazak iz regularne sezone u playoff košarku.
Stvar je u tome što je ove godine okvir njegova talenta porastao. Zubac je prije ozlijede koju je pretrpio sredinom siječnja igrao košarku života, nakon čega se malo lovio, a sad opet igra sjajno, pokazujući da se ne radi samo o formi, već o istinskom iskoraku u kvaliteti igre. Iz utakmice u utakmicu sve više se vidi ta sinergija s Hardenom koja se očituje ne samo kroz p’n’r nego i kroz ostale segmente igre.
Zubac je ove godine bio jako dobar kao roller prema obruču, ali već je i lani demonstrirao da je sposoban na impresivan način završavati takve akcije. Ove je godine Zu zabijao 1,21 poen po p’n’r posjedu kao roller, što je na razini Jarretta Allena, Victora Wembanyame i Nikole Jokića — dakle, tek stepenicu ispod same elite lige kad u obzir uzmemo i volumen.
Problemi s prihvaćanjem lopte u gužvi i dalje nisu eliminirani, ali su svakako smanjeni — djelomično zbog toga što ga Harden pronalazi u povoljnijim situacijama, a djelomično zato jer je radio na tom segmentu igre, pa ove godine gubi manje lopti nego ikad prije u karijeri. Samim time izgleda komotniji u gužvi te je sada sposoban finiširati akcije okružen suparnicima, pronalazeći kutove za poentiranje od table ili preko suparnikovih ruku, što ranije baš i nismo viđali.
Još veći iskorak došao je u igri leđima, koja mu je godinama bila slaba strana. Gledajući čiste brojke, Zubac je ove godine zabijao 1,32 poen po posjedu iz post-upa (1,2 po utakmici) i to nije slučajnost. Iz sezone u sezonu su mu gotovo linearnom progresijom rasle realizacija i frekvencija ovih akcija. U prvoj godini s Clippersima zabijao je 0,91 poen iz takvih situacija, koje je uzimao 0,5 puta po utakmici. Ne čini se kao gigantska razlika za momčad — od 97 posjeda na utakmici Clippersi će potrošiti jednu na Zupčev post-up — ali je velika razlika za njega osobno, jer mu daje dodatno oružje kada se nađe u gužvi i jasno ilustrira njegov rast kao finišera oko obruča.
Zubac je uvijek bio efikasan igrač jer je znao koje šutove uzimati, ali ove je godine još efikasniji, iako je povećao raznovrsnost selekcije šuta, što dodatno ilustrira njegov razvoj. To se, uostalom, vidi i golim okom. Zubac je ranije znao izgledati drveno i nezgrapno s loptom u ruci, dok ove sezone izgleda i fluidnije i samopouzdanije, kao da je svjestan da je osigurao budućnost u ligi i da je važan član ekipe koja, onda kad sve štima, ima pravo maštati o osvajanju naslova.
Ta se novopronađena fluidnost osjeti i u obrani, u kojoj je također doživio procvat.
Premda je i dalje najkomotniji kad je u dropu, gdje može koristiti svoju visinu i ruke kako bi prisilio suparnike na teške šutove, sada češće izlazi na razinu screena i sposoban je vratiti se natrag u defenzivnu poziciju. Zubac je izrastao u iznadprosječnog rim protectora, što se vidi i u brojkama. Kad je na parketu, Clippersi primaju 5,4 poena manje na 100 posjeda nego kad je na klupi. Samo 11 posto igrača u ligi ima veći utjecaj na obranu svojih ekipa.
Vidi se to, uostalom, i na kvaliteti igre momčadi kad je on na parketu. Samo petorke Embiid-Harris-Melton-Maxey-Batum i Lopez-Lillard-Giannis-Connaughton-Beasley imaju bolji net rating od petorke Zubac-Kawhi-George-Powell-Harden (+27,1) među postava koje su na terenu provele bar 100 minuta. Zamijenite li Normana Powella Teranceom Mannom, net rating pada na i dalje impresivnih +10,6, ali na čak 466 minuta. Samo osam petorki u čitavoj ligi je odigralo više minuta zajedno, a samo dvije imaju bolji net rating — one Celticsa i Bucksa.
Jasno, bilo bi glupo zvati Zupca glavnim i odgovornim za takvo stanje, ali sama činjenica da je čovjek pronašao svoje mjesto u jednoj od najopasnijih petorki lige i da je ozbiljan faktor u ekipi koju mnogi vide kao prvog ili drugog favorita za izlazak sa Zapada pokazuje kakav je razvoj doživio. Clippersi mogu bez njega — dobili su, uostalom, devet od 12 utakmica u kojima nije igrao — ali on im donosi dubinu, on im donosi rješenja za neke ekipe s kojima bi se inače mučili.
Nije loše za čovjeka koji je nekoć imao problema pronaći minute u Ciboni i koji je prošao kroz sito i rešeto G-Leaguea. Zubac je ozbiljan NBA igrač. Sad se, baš kao i čitava momčad, mora dokazati u doigravanju.
