Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Drop Shot

Cici ide na vrh

Otkud se stvorio taj Stefanos Tsitsipas, klinac koji pobjeđuje velike dečke?

Prije četiri godine put me je slučajno naveo na Azurnu obalu. U tom se tjednu igrao poznati juniorski turnir u Cap-d’Ailu i igrom slučaja sam navratio na terene lijepog kluba uz obalu mora. Na prvom terenu pored ulaza u klub igrao je meč štrkljavi klinac koji se doimao poprilično bahato, a uz teren su stajali mama, tata i brat koji su svojim reakcijama (što verbalnim, što neverbalnim) ostavljali dojam klasičnih teniskih roditelja-luđaka. Upečatljivo ime ostalo mi je negdje u pozadini memorije.

Dvije godine kasnije došao sam igrati na challengeru u Scheveningenu u Nizozemskoj, u klubu nadomak ozloglašenog zatvora u kojem su ljudi s našeg prostora bili česti gosti. Gledajući ždrijeb, vidio sam da je taj upečatljivi Stefanos Tsitsipas dobio pozivnicu. Ponovno se ukazala njegova obiteljska eskadrila koja se u Players’ Loungeu osjećala doslovno kao kod kuće, iako joj je ovo bio jedan od prvih challengera na kojem su se pojavili.

Ta njihova opuštenost se pokazala i kasnije kad je u meču drugog kola protiv Robina Haasea dobio opomenu za coaching, što je prava rijetkost. Naime, iako je prošlo dvije godine i iako je prešao s juniorskog Toura, preko futuresa do challengera, njihova interakcija je ostala ista. Sudac je više puta upozorio njegova oca koji mu je ujedno i trener, ali oglušio se na sve opomene. Kasnije je dobio i novčanu kaznu. Nakon toga sam saznao da mu je mentor Patrick Mouratoglou te da su mu oba roditelja bivši tenisači, čime je cijela stvar još više poprimila na apsurdu.

Iako je kao junior bio broj 1, nije imao toliko impresivnu juniorsku karijeru kao njegovi kolege Denis Shapovalov, Alex De Minaur ili Felix Auger Aliassime. Zadnju juniorsku godinu igrao je sve Grand Slamove, što nitko od gore navedenih nije radio jer su u to vrijeme već bili vrlo visoko na ATP-jevoj rang listi. Cici je uvijek pokazivao potencijal — kako fizički, tako i mentalno — ali nitko nije očekivao napredak velikim skokovima ili rezultate na velikim turnirima u idućim godinama.

Još u travnju 2017. znao je odigrati pokoji futures, ali zato već na Roland Garrosu i Wimbledonu prolazi kvalifikacije što pokazuje da može igrati s velikim dečkima, ali i da mu takve, za njega velike stvari u tom trenutku ne stvaraju mentalni pritisak. U rujnu dolazi i prva challenger titula na jakom turniru u Genovi, a krajem godine probija top 100.

Siguran sam da Ciciju ni njegovoj obitelji ne fali samopouzdanja i da pucaju na vrh

Ovu, 2018. sezonu, gotovo je kompletnu proveo na Touru. Počeo je uskakati u fokus velike teniske scene s pobjedama i povremenim ulascima u četvrtfinala ATP turnira, ali pravi bum se dogodio u Barceloni. Došao je do finala bez izgubljenog seta, ostvario svoju prvu top 10 pobjedu (Dominic Thiem), te pobjedu nad Pablom Carreñom Bustom (u tom trenutku #11), koji je u tom trenutku na zemljanim terenima Barcelone za ‘Cicija’ predstavljao strašnu prepreku.

Uoči prošlotjednog turnira u Torontu poznavatelji tenisa su u čudu gledali Cicijevu poziciju na ATP rang listi. Ispred njegova imena nalazila se brojka 27! Nitko nije mogao zamisliti tako strelovit uspon i preskakanje tako velikih prepreka s takvom lakoćom. Bez osvojenog ATP naslova nalazi se u top 30 te konstantno radi solidne rezultate, što je atipično za igrača kojem je ovo prva kompletna sezona na Touru. Shapovalov, koji je smatran puno većom zvijezdom i puno većim potencijalom, u prošlom se tjednu nalazio samo jedno mjesto ispred njega! Ako ga usporedimo s prethodno spomenutim igračima, vidjet ćemo da je u istom trenutku De Minaur bio #45, a Auger-Aliassime #133.

U Torontu je prošlog tjedna odigrao najbolji turnir u svojoj dosadašnjoj karijeri te opravdao svoj renking.

Mladi, nadobudni i napaljeni igrač bez ikakvog respekta ide pobijediti Novaka Đokovića, koji je prije nepuna dva mjeseca osvojio svoj 13. Grand Slam. Mladi napaljenac dobiva prvi set 6:3, u drugom dolazi tako blizu pobjede da je može namirisati, ali Grand Slam šampion na iskustvo čupa drugi set u tie-breaku, i kompletan stadion očekuje Cicijev pad nakon velikog emotivnog pražnjenja. No, on kreće u kompletno drugom smjeru, radi rani break u trećem setu i suvereno ga drži do kraja meča. Nakon Novaka, suočava se sa zaostatkom seta i breaka protiv Sasche Zvereva, spašava meč lopte i pobjeđuje u trećem setu. U svakom sljedećem meču se čeka taj trenutak kad će se Cici ispuhati, ali pobjeđuje i Kevina Andersona — i to ponovno spašavajući meč loptu i pobjeđujući 7:6 u trećem setu. Čovjeka koji je 12 godina stariji i iskusniji od njega. Zaokružuje četiri top 10 pobjede zaredom u jednom tjednu na svoj 20. rođendan.

Cici je 193 centimetra visok, ali se za svoju visinu kreće jako dobro i odlično primjećuje priliku za ući u teren i osvojiti prostor prema naprijed. Ima velike poluge, pa njegov forhend tehnički donekle podsjeća na onaj Juana Martina Del Potra, samo kudikamo manje silovit. Nema veliko ubrzanje zglobova, ali zato jako dobro kontrolira oba osnovna udarca i iz mjesta i u kretanju. Jednoručni bekend i česti izlasci na mrežu obilježavaju ga kao rijetkost među modernim mladim igračima, a to mu je ujedno i poveznica sa Shapovalovom. Tako njih dvojica čine svojevrsnu avangardu u modernom tenisu nadolazećih zvijezda i poriču neke od teorija kako jednoručni bekend i igra na mreži polako odlaze u povijest.

Iako je u meču protiv Đokovića imao čak 84 posto dobivenih poena nakon ubačenog prvog servisa, dojma sam da još ima prostora za napredak na servisu, uzevši u obzir njegovu visinu. Prosječna brzina Cicijeva prvog servisa je 197 km/h, a drugog 143 km/h. Usporedbe radi, Zverev — koji je slične konstitucije i samo nekoliko centimetara viši — ima prosjek brzine prvog servisa viši za 13 km/h, a drugog čak za 30 km/h.

Njegovo je ponašanje kudikamo zrelije u odnosu na prethodne godine i lako je moguće da je to jedan od bitnih čimbenika njegovog uspjeha u zadnjim mjesecima. Iako je na terenu uvijek bio staložen, nerijetko je ulazio u konflikte, kao u meču protiv Daniila Medvedeva u ožujku ove godine u Miamiu. Navodno je u jednom trenutku nakon rukovanja na kraju meča rekao “bullshit Russian” (očito je Cici zaboravio da mu je majka Ruskinja), na što je Medvedev poludio, tvrdeći kako se tijekom meča nije pridržavao fair playa, a sad ga još ima obraza i ispod glasa vrijeđati. Cici se pokunjio, skupio stvari i nadureno otišao s terena, dok ga je principijelni Medvedev pozivao da se vrati. Sve to ulazi u staž mladih igrača koji se na Touru nastavljaju ponašati kao da su još među juniorima, misleći da se te stvari toleriraju. Ustvari se u velikoj većini vremena i toleriraju, sve dok ne naletiš na nekoga tko će imati potrebu suočiti te s činjenicom da ne poštuješ svoje kolege.

Cici je daleko najuspješniji tenisač u povijesti Grčke, pa samim tim i heroj u toj zemlji punoj sportske strasti. Ovotjednim nastupom u Torontu potvrdio je ulazak na veliku pozornicu, ali za daljnji napredak, poput osvajanja prve velike titule ili konkuriranja za Grand Slam, trebat će poduzeti još neke korake. Konstanta donošenja rezonskih taktičkih odluka samo je jedan od segmenata u kojima još ima prostora za napredak. Siguran sam da Ciciju ne fali samopouzdanja, kao ni njegovoj obitelji, te da pucaju na sam vrh. Da bi do njega i došao, Cici mora nastaviti sa svojim teniskim napretkom, ali i investirati u ekipu oko sebe. Situacija gdje mu je otac trener, a Mouratoglou mentor koji mu posvećuje mrvice svog vremena neće biti dovoljna za ciljeve kojima teži. Osim proširenja ekipe na ne-teniskim pozicijama, Ciciju za sljedeći korak treba investicija u iskusno trenersko ime koje mu može dati dovoljnu količinu svog vremena kako bi se nastavio penjati prema vrhu.

Za primjer može uzeti upravo Rafaela Nadala koji je stao na kraj njegovoj bajci u Torontu i osvojio rekordni 33. Masters 1000 naslov.