Za Federera je ovo bilo 50. finale na Masters serijama, dok je za Johna Isnera bilo ‘tek’ peto. U međusobnim omjerima uoči ovog finala Federer je vodio 5:2. Federer je u čak šest od tih sedam mečeva uspio zadržati sve svoje servis gemove — iako Isner nije poznat kao najbolji reterner, to je svakako fascinantan podatak.

Zanimljivo je da Federer nije u vrhu rang liste tenisača s najbržim servisima, ali je u vrhu po postotku dobivenih servis gemova. Uzevši u obzir zadnjih godinu dana, Isner je prvi, a Federer peti na rang listi servera za koju su uračunate razne komponente kao što su postotak ubačenog prvog servisa, postotak dobivenih poena nakon ubačenog prvog servisa, postotak dobivenih poena nakon ubačenog drugog servisa, postotak dobivenih gemova na svom servisu, prosječni broj asova po meču i prosječan broj dvostrukih pogrešaka po meču.

Isner u prosjeku servira puno brže od Federera, zabija u prosjeku gotovo 14 asova više, a razlika u učinkovitosti koja se ogleda u postotku dobivenih servis gemova je vrlo mala u korist Isnera, tek 3,4 posto. To pokazuje koliko dobar placement servisa ima Federer, ali i kako dobro kombinira različite servise i kako se mudro taktički igra s njima.

Upravo to taktičko poigravanje sa suparnicima je bilo presudno u ovom finalu, bez obzira na ozljedu koja je Isnera krajem meča spriječila da pruži puni otpor. Bio je ovo četvrti ogled Federera i Isnera na američkom tlu i četvrta pobjeda velikog maestra.

Federer je bio miran, samouvjeren i koncentriran. Fenomenalno je miksao rotacije i smjerove na servisima

Isner je ušao u meč poprilično nervozno i rastreseno. Manjak koncentracije je bio vidljiv u prvih nekoliko poena gdje je donosio čudne odluke i gdje je bio vrlo nedorečen. Ranije break, upravo ono što je Federeru trebalo, a došao je već u prvom gemu meča. Igrati protiv Isnera je vrlo teško upravo zbog projektila koje ispaljuje na servisima, ali ako netko poput Federera dođe tako rano do breaka, prednost automatski prelazi na njegovu stranu. Rani break je donio i komociju Federeru jer je u kasnijim retern gemovima mogao preuzimati više rizika znajući da ima već break prednosti. Iako je u svom drugom servis gemu Isner počeo bolje servirati i bolje reagirati na prvi udarac nakon servisa, u idućim je gemovima Federer prelako dolazio do poena.

Isnerova je odlika da nakon vrlo snažnog prvog servisa odlično reagira na prvu loptu nakon početnog udarca. Za nekog njegove visine to je nevjerojatna prednost, jer se za svoju visinu kreće fascinantno, ali u ovom je susretu taj prvi udarac nakon servisa u potpunosti izostao, barem u prvom setu. Vrlo često je bio kratak za jedan korak, ili prvi korak nije bio dovoljno eksplozivan. I kad je djelovalo da je našao poziciju, udarao je loptu okvirom reketa, što je unijelo nesigurnost i onda nije bio dovoljno agresivan u izmjeni.

U mečevima koje je dobivao protiv Federera, Isner je uvijek igrao jako agresivno i s puno rizika. Ovaj put nije bio ni približno dovoljno agresivan i Federer je imao puno vremena na lopti. Kada igrač ima puno vremena na lopti, osjeća se ugodno i u takvim trenucima dobiva na samopouzdanju te zna da nema potrebe za velikim rizikom. U takvoj izmjeni gdje Isner nije stavljao Federera pod pritisak svojim inače snažnim udarcima, Federer je imao apsolutnu dominaciju. Taj nedostatak odlučnosti i agresije rezultirao je vrlo brzim dvostrukim, a kasnije i trostrukim breakom s kojim je Federer svoju dominaciju pretočio u razultat i tih 6:1 u otprilike 20 minuta igre su zaista bili ogledalo realne situacije na terenu.

U jednom trenutku prvog seta Federer je nanizao čak 14 dobivenih poena zaredom. Isner, koji ne uspijeva servisima dolaziti do ‘besplatnih’ poena, ne može parirati Federeru; ako nema određeni broj asova i nevraćenih servisa, on mora raditi za poen, a tu je Federer u svakom segmentu bolji od njega. Koliko je Isner za Federera bio bezopasan pokazuje rubrika neforsiranih grešaka u prvom setu: Federer je imao samo dvije. Isnerovo loše serviranje se očitovalo u 89 posto vraćenih servisa u prvom setu, a apsolutna Federerova dominacija na servisu u pogledu 100 posto dobivenih poena nakon ubačenog prvog servisa.

Fascinantno je da je Federer na ovom turniru dvojicu vrhunskih servera kao što su Isner i Kevin Anderson uspio već u prvom setu dvoboja breaknuti čak triput.

Ono što je bila vrlo lukava odluka, a pokazala se i učinkovitom, bili su takozvani chipping returns. Isnerove brze servise Federer je ukrotio chipom, udarcem čiji je cilj blokirati i umrtviti suparnikovu brzu loptu uz minimum rizika. Chip je sličan sliceu, ali opet je pokret kraći i lopta ima manje rotacije. Kad tome dodate Federerov nevjerojatan talent i mogućnost da mekanim zglobovima proizvede gotovo svaku zamišljenu rotaciju, Isner dolazi u nezgodnu poziciju da sa servisom ne postiže toliko željenu prednost. Naime svi igrači vole da lopta koja im dolazi ‘ima mesa’; lakše je igrati kad možeš koristiti snagu suparnikove lopte, ljer ne moraš puno energije uložiti u udarac. Niti rukom niti nogama.

Federer je jako dobro chipao reterne i tjerao Isnera da igra na ‘mrtvu loptu’, što mu je bilo vrlo teško u ovom meču i bio je poprilično neuspješan u pokušaju da Federera ugrozi prvim udarcem nakon servisa. Nerijetko su ti chip reterni padali plitko u teren i ostajali nisko, što čovjeku od 208 centimetara fizički stvara veliku prepreku. Zanimljivo, Federer protiv igrača viših od 190 centimetara igra više slajsa nego spina. Uglavnom igrači viši od 190 centimetara imaju velike ‘poluge’ i dobri su udarači, pa Federer svojim slajsevima neutralizira neugodne brze udarce i mijenja tempo igre. Međutim, isto tako Federerov slajs ima jako niski odskok i tjera protivnike da se saginju vrlo nisko po loptu, što je visokim igračima izuzetno teško.

U drugom setu Isner je uhvatio ritam serviranja i počeo preuzimati više rizika jer je debakl bio na pomolu. Kad je dobio gem za izjednačenje 1:1 u drugom setu, počeo se glasno bodriti. Isner je to činio čak i na neke Federerove neforsirane pogreške, a sve u svrhu pokušaja okreta momentuma koji nikako nije htio na njegovu stranu. Iako je u svojim servis gemovima napokon bio opasniji, na reternu mu Federer nije pružio nikakve šanse. Niti jednu break loptu Isner nije mogao ostvariti. Taman kad je pomislio da će napraviti više pritiska na Rogerov drugi servis, dobio je as iz drugog servisa po svojoj forhend strani. Kad je počeo bolje osjećati loptu, Federer bi mu odservirao slajs u tijelo. Visokim igračima je vrlo teško s velikim rasponom ruku reternirati iz tijela.

Federer je toliko bio miran, samouvjeren i koncentriran da je birao najbolja rješenja u danim situacijama. Fenomenalno je miksao rotacije i smjerove na servisima i uvijek uspjevao iznenaditi Isnera, ne dopustiviši mu da uhvati ritam na reternu. Nikad Isner nije dobio dva jednaka servisa zaredom. Slična je situacija bila i u izmjenama: Federer bi s dva-tri slicea usporio tempo poena, a onda svom snagom zafitiljio loptu. Isner nije imao odgovor na takve promjene tempa. Čak i kad je dolazio naprijed, Federer bi našao način za plasirati ga. Kad bi Isner malo pažljivije dolazio na mrežu, Federer bi mu odigrao loptu pod noge, pa ga sa sljedećim udarcem plasirao.

Jednostavno, što god da je Isner pokušao, Federer bi ga na kraju ‘upecao’. Najbolje se to vidjelo u trenucima kad je Federer nekoliko poena za redom odigrao chip return, a kad je Isner tom problemu pokušao doskočiti prateći servis dolaskom na mrežu, onda je Federer samo blokirao loptu Isneru pod noge. Nakon što se visoki Isner morao saginjati po vrlo nezgodan volej i dizati ga da prijeđe preko mreže, Federer je već odigravao loptu u drugu stranu.

Isner se svejedno nekako uspio održati na životu bez breaka do 4:3 u drugom setu, kad je zvao fizioterapeuta. Činilo se kao čudna odluka da uzima medical time-out u trenucima kad napokon uspijeva barem rezultatski koliko toliko ostati uz Federera, ali kasnije se pokazalo da je ozljeda ozbiljna. Naime, lijevo stopalo ga je toliko boljelo da čak nije mogao ni poskočiti na servisu. Ne vjerujem da je problem postojao prije početka meča, jer je za vrijeme medical time-outa uzeo čak dva pain killera, a to sigurno ne bi učinio da ih je uzeo prije meča jer je u trenutku medical time-outa meč trajao nekakvih 45 minuta. Očito je to ozljeda koja se pojavila tokom meča i spriječila Isnera da makar pokuša ugroziti Federera. Iako je uspio nekako odservirati za poravnanje rezultata na 4:4, nemogućnost kretanja i kvalitetnog serviranja nije mu ostavila nikakvu šansu.

Iako vidno onemogućen, Isner je čak i došao nadomak poravnanja rezultata jer je Federer postao iznenađujuće pasivan. Znajući da Isner ne može potrčati, iskusnom je Federeru cilj bio ne pogriješiti i tjerati ga na trčanje, ali to je činio toliko pasivno da je umalo kažnjen za to. Možda je to zbog činjenice da je Federer u svoja posljednja tri finala Masters serija bio poražen, a možda zbog toga što je zadnji poraz u finalu iznenađujuće stigao u prošlom turniru u Indian Wellsu protiv Dominica Thiema.

Iako je očigledno nedostajalo odlučnosti u završavanju unatoč olakotnim okolnostima, Federer je apsolutno zasluženo dobio ovaj meč i osvojio ovaj turnir, te prekinuo niz od 19 razičitih osvajača na ATP touru ove godine. Isner je tako ostao bez obrane prošlogodišnje titule, iako je rad s trenerom Davidom Macphersonom, kojeg djeli s braćom Bryan, pokazao puno pozitivnih stvari koje je i sam Isner spomenuo, kao mogućnost dužih izmjena i fizička spremnost koja mu daje dodatno samopouzdanje. Macpherson je tako ostao kratak za duplu titulu jer su Bryani osvojili turnir u parovima, a Isner, koji je na ovom turniru dobio devet od 10 odigranih tie-breakova nije uspio odvući Federera do tie-breaka drugog seta.

Nadam se da Isnerova ozljeda neće držati Johna dugo izvan terena, jer različitost je ono što tenisu daje čar, a Isner je sve samo ne ‘uobičajeni’ igrač po svom stilu. Federer sad s pravom može ciljati na neki od preostala tri Grand Slama; osim što je u ovoj sezoni osvojio dva velika turnira i podigao broj osvojenih ATP titula u karijeri na impresivnih 101, omjer pobjeda i poraza u ovoj sezoni je trenutno 23:2. Slijedi zemljana sezona koju će Federer igrati po prvi puta nakon četiri godine i biti će jako zanimljivo vidjeti za koju vrstu taktičkog pristupa će se odlučiti…