Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Drop Shot

Koliko može ludi Nick?

Je li se to kontroverzni Kyrgios malo sredio ili se samo tako čini?

U prvom tjednu na ATP Touru sezona je otvorena s tri turnira iz serije ATP 250. Uz tradicionalne Brisbane i Dohu, ove je godine novost preseljenje indijskog turnira iz Chennaija u Pune. Od tri ovotjedna osvajača najzanimljiviju priču ponovo piše Nick Kyrgios. Kao i uvijek u centru pažnje, ali ovog puta u nešto mirnijem izdanju, pozornost je na sebe svrnuo izdanjem na terenu.

Turnir u Brisbaneu je uvijek jedan od najtežih iz serije 250, ali ove je godine bio oslabljen za dva velika imena. Rafael Nadal i Andy Murray su otkazali nastupe i time otvorili put drugim konkurentima. Čak se i pričalo da je Murray dobio dio svojeg appearance feea (garancije za nastup) s obzirom na to da je došao u Brisbane i pomogao u promociji turnira. Inače, australski savez je uz tamošnju Vladu jedan od glavnih financijera turnira u Brisbaneu i svake godine plaća izdašne cifre najboljima kako bi svoju sezonu počeli baš u Australiji i proveli mjesec dana Down Under, čime Australija tijekom cijelog siječnja postaje centar teniskog svijeta.

Izostankom ove dvojice i nastupima Rogera Federera na Hopman Cupu u Perthu (koji također financira australski savez), Grigor Dimitrov je postao glavni pretendent na titulu u Brisbaneu. Pisali smo već o njegovu naslovu u Londonu na završnom mastersu i u koji kontekst ga ta titula stavlja.

Međutim, nikad ne smijete otpisati Nicka Kyrgiosa.

On je jedan od onih neshvaćenih genijalaca koje mediji uvijek uspijevaju nekako strpati u negativni kontekst. Svojom se pojavom više uklapa na betonske basket terene u getu nego na blještave pozornice bijelog sporta – ali kako god bilo, on je miljenik australske publike i puni stadione gdje god se pojavi; kad je koncentriran, svojim tenisom nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Smatram da je još uvijek prehrabro njega nazivati konkurentom za Grand Slam naslov

Kako je ovaj tjedan pomrsio račune Dimitrovu, tako ih u bilo kojem trenutku može pomrsiti i bilo kome drugome na Touru. Pobjede koje je ostvario na putu do polufinala i nisu pretjerano impresivne za njegov nivo tenisa (Matthew Ebden i Aleksandr Dolgopolov), ali u polufinalu je u tri seta izbacio Dimitrova, koji je u najzrelijem trenutku svoje karijere. Uoči finala s Ryanom Harrisonom teško je bilo nešto predviđati, jer nerijetko se u tenisu događa da nakon velikog skalpa dolazi do emocionalnog pražnjenja i brzog ispadanja već u sljedećem kolu (recimo Gilles Müller prošle godine u Wimbledonu). Uzevši u obzir koliko je Kyrgios mentalno nestabilan, kod njega je to sve relativno.

Ovog puta finale je bilo jednosmjerna ulica. Ako izuzmemo break loptu koju je spašavao kod rezultata 3:3 u prvom setu, meč je bio ogledni primjer koliko opasan, razoran, ali i atraktivan Kyrgios može biti – no, prije svega koliko efikasno i mirno može privesti meč kraju. Ako pogledate njegov govor tijela tijekom finala, imat ćete osjećaj da je čovjek došao na trening ili u najboljem slučaju na hakl ispod jednog koša na školskom igralištu.

Kad ste miljenik publike, u zraku je uvijek malo pritisak kojeg na leđima morate ponijeti u teren. No, to nije Kyrgios; on je lik kojeg je teško impresionirati, to je lik koji ne razumije težinu i ozbiljnost situacije. Zato i jest toliko dobar i prokleto nezgodan suparnik na velikim pozornicama.

U finalu je odservirao nevjerojatnih 17 asova u samo devet servis gemova, uz postotak prvog servisa od 71 posto. Ako netko tko servise uredno udara preko 200 na sat i sa svakim prvim servisom traži as uz samu crtu ima 71 posto ubačenih prvih servisa, to je znak da se vrlo vjerojatno možete pozdraviti sa šansom za break i ostaje vam moliti Boga da ćete dogurati nekako do tie-breaka. Nick je tim brojkama je pridodao i 83 posto dobivenih poena nakon ubačenog prvog servisa, za monstruozno dobru serversku predstavu.

Ako pogledamo meč izvan konteksta statistike, bio je kao i uvijek pun nevjerojatnih udaraca i poteza za rubriku Play Of the Day.

Zalijetanje u retern prvog servisa, smashevi iz skoka, udarci kroz noge i tu i tamo passing koji prkosi zakonima fizike. S tolikom lakoćom i nonšalancijom je igrao, a opet djelovao nekako fokusiraniji i usmjereniji nego inače. Hoćemo li ponovno pomisliti kako se ‘sredio’ i doveo svoj tenis u red, pa će nas već sutra demantirati nekakvom glupošću? Teško je reći. Uostalom, jako je teško likovima koji igraju s takvom lakoćom, uz minimalnu potrošnju, još biti i odgovoran ili discipliniran. Vjerojatno bi jedno automatski pobilo drugo.

Ako sagledamo činjenice trenutnog stanja na Touru, očito je da je sad otvorena šansa za sve one koji su po razini tenisa u vrhu, ali ne mogu doći do velikih titula zbog nevjerojatne konstante ekipe u vrhu. Murray je već otkazao Australian Open, Novak Đoković i Rafael Nadal su pod velikim upitnikom, pa i ako nastupe, to neće biti pravi Rafa i Nole. Kei Nishikori je također otkazao nastup, a Miloš Raonić i Stan Wawrinka se vraćaju nakon dužih izbivanja uzrokovanih ozljedama i upitna je njihova trenutna kvaliteta. Jedini je Roger Federer zdrav, a s Belindom Bencic je upravo osvojio Hopman Cup. Međutim, nakon Rogera, koji je u ovom trenutku apsolutni favorit za osvajanje, bilo tko može doći u šansu za otići daleko u ždrijebu.

Ovotjednim nastupom legitimnu priliku ima i Kyrgios. Ovotjednim performansom je pokazao da je nešto staloženiji nego prethodne sezone i ako bude zdrav ima jedinstvenu priliku da na valovima domaće publike ode daleko u Melbourneu.

Smatram da je još uvijek prehrabro njega nazivati konkurentom za Grand Slam naslov – jer, ruku na srce, i dalje je to onaj ludi Nick kojeg jedna sudačka odluka može prebaciti. Nivo tenisa je neupitan, jer uz ovakve rezultate servisa i toliku lakoću proizvodnje razornih udaraca uz minimalnu potrošnju gotovo nitko nema, ali u mečevima koji se igraju na tri dobivena seta kroz period od dva tjedna potrebno je puno više od same teniske kvalitete. Kako god gledali na Nicka Kyrgiosa, neupitno je da se isplati probuditi u gluho doba i pogledati što tog dana ima na pladnju. Jer kad je on koncentriran, svojim tenisom nikog ne ostavlja ravnodušnim.