ITF, ATP i WTA su nedavno zajednički izašli s izjavom o novoj drastičnoj promjeni strukture teniskog Toura. Povratak je to donekle na stare puteve profesionalnog tenisa.
Početkom prošle godine, ove tri najveće teniske organizacije najavile su korijenite promjene na nižim razinama profesionalnog Toura kako bi olakšali i pojednostavili put juniorima koji ulaze u profesionalni tenis i kako bi otvorili više ‘radnih mjesta, to jest omogućili većem broju igrača da zarađuje novac igrajući tenis. Tako smo dobili globalno omraženi Transition Tour koji je trebao obuhvaćati futures turnire i bodovati se za odvojenu ITF rang listu. Igrajući ITF-ove nekadašnje futurese koji su se početkom ove godine počeli nazivati World Tennis Tour 15k i 20k, igrači skupljaju bodove za ITF-ovu rang listu, a zatim oni najbolje rangirani imaju ulaz u ATP-jeve challengere i WTA turnire gdje je određeni broj mjesta rezerviran za one s ITF rankingom.
Samo pobjedama na ATP i WTA eventima može se doći do ATP i WTA rang liste, iako su još ove godine, dok traje prijelazni period, igrači mogli dobiti nešto sitno bodova od polufinala nadalje na 25k turnirima ITF-ova Toura. Na ITF-ovim turnirima ždrijebovi kvalifikacija su se smanjili s 64 i 128 na 32 mjesta, dok su na ATPj-evim challengerima u kvalifikacijama bila samo četiri mjesta (zapravo tri, jer se čuva mjesto i za wild card), a u glavnom turniru je ždrijeb proširen s 32 na 48. Najviše razine profesionalnog toura su ostale nepromjenjene.
Ono što se dogodilo bile su lavine nezadovoljnih igrača koji su potpisivali peticije i udruživali se protiv ITF-a kako bi vratili sve na staro. ITF-ova izjava kako stvara više radnih mjesta zapravo je bila floskula, jer igrači nisu mogli upasti na turnire, a oni koji su imali ATP rankinge sastavljene od uspjeha na futuresima sad su odjednom bili bez ATP bodova i morali su kretati takoreći ispočetka.
Činjenica jest da je stara struktura trebala promjene, zato što je broj futuresa bio nemjerljivo veći od broja challengera i određeni igrači su svjesno izbjegavali challengere na kojima je kvaliteta viša i zarada veća, sve kako bi igrali futurese i njima lakše dolazili do ATP i WTA bodova koji su im mogli omogućiti ulazak na kvalifikacije Grand Slamova. Postojali su određeni ekstremi u kojima su igrači dolazili čak do 150. mjesta igrajući isključivo futurese. Računica je bila jednostavna: ako u istom tjednu imate dva challengera i 15 futuresa, puno lakše ćete doći do 10 poena (finale 15,000 futuresa) ili 18 poena (osvojeni 15,000 futures) nego što ćete to postići na challengeru, gdje za četvrtfinale dobivate 15 poena, a za kolo prije toga samo 7.
ITF ne vidi problem u tome da zgrće milijune dok igrači za poraz u prvom kolu njegovih turnira dobivaju 100 dolara bruto
Također, ATP je bio nezadovoljan što je preko 3.000 igrača imalo ATP poene i nazivali su se profesionalcima, a svi koji su bili ispod 300. mjesta su bili u debelom financijskom minusu. Ti su igrači bili laka meta za namještanje rezultata, jer su njihovi mečevi bili dostupni na kladionicama gdje bi mogli višestruko zaraditi u odnosu na crkavicu za koju su igrali i koju bi ostvarili u slučaju pobjede.
Dakle promjene su bile neminovne, ali vrlo je kontroverzan bio način na koji su se vrhovne institucije tenisa odlučile za promjene. Dobili su tisuće nezadovoljnih igrača kojima su mogućnosti igranja bile vrlo limitirane. Tu su u prvi plan dolazili igrači iz velikih zemalja sa snažnim i bogatim nacionalnim savezima koji su im mogli omogućiti pozivnice koje su odjednom postale još dragocijenije.
Tako su, recimo, igrači velikh nacionalnih saveza mogli dobiti pet pozivnica za glavne turnire challengera i jednom pobjedom si osigurati ulazak na ATP ili WTA rang listu. Za usporedbu, igrači iz manjih ili siromašnijih zemalja su morali mjesecima igrati ITF turnire kako bi dobili visoki ranking, da bi možda negdje ušli u kvalifikacije challengera i možda pobijedili nekog u glavnom turniru te tako ušli na ATP rang listu. Sljedeći problem bi nastao kad u vrlo kratkom periodu igrači ne bi bili uspješni na challengerima i počeli gubiti prošlogodišnje poene ostvarene na ITF turnirima. Održavati dva odvojena rankinga je sve, samo ne pojednostavljanje puta kao što je ITF to pokušao prikazati.
Postojale su razne priče i tračevi o tajnim sastancima ITF-a i ATP-a vezano za Transition Tour. WTA kao marginalna organizacija nije imala velikog utjecaja, iako su njeni predstavnici bili prisutni na gotovo svim sastancima.
ATP je navodno ponudio ITF-u da igrači i dalje nastave dobivati ATP poene na ITF-ovim turnirima, ali da za uzvrat traži micanje tih mečeva iz ponuda kladionica. Naime, ITF grabi astronomske cifre od takozvanih prodaja livescore prava; ITF drži ekskluzivna prava koja je sam sebi dodjelio na vođenje livescorea na svojim turnirima. Samim time ITF i distribuira ta prava — što znači da, ako kladionica želi staviti ITF-ove mečeve u svoju ponudu, mora ITF-u platiti ta prava. ITF se, naravno, tako velikog financijskog zalogaja nije htio odreći, jer ne vidi problem u tome da zgrće milijune dok igrači za poraz u prvom kolu njegovih turnira dobivaju 100 dolara bruto, s čime ne mogu platiti ni troškove hrane u tjednu turnira.
Uslijed svađe u kojoj ni ITF ni ATP nisu htjeli popustiti, došlo je do Transition Toura. Međutim ATP je proširio ždrijebove glavnih turnira na challengerima i time omogućio čak i većem broju igrača da igraju na višem i pristojnijem nivou, dok je ITF srezao mjesta za igrače koji se natječu na najnižoj razini profesionalnog tenisa. S obzirom na povećanje prize moneya od prošle godine s 10,000 i 15,000 na 15,000 i 25,000, broj zainteresiranih organizatora za te turnire je splasnuo, jer su investitori sve teže pronalazili načine za vratiti uloženi novac. Hoteli koji su održavali te turnire i vraćali investicije kroz all-inclusive pakete su počeli gasiti turnire ili astronomski dizati cijene za igrače. Summa summarum je bila da su igrači na najnižim razinama gubili u svakom mogućem scenariju, a mladim igračima je proboj bivao još teži.
I tako, 23. svibnja je ratum na koji su mnogi nižerangirani igrači odahnuli, krovne organizacije su napokon postigle dogovor. Bodovi za ATP i WTA rang listu distribuirat će se na ITF-ovim turnirima, samo u umanjenoj količini. Osvajanje 15k ITF turnira će umjesto 18 poena nositi 10 poena, a finale umjesto 10 će nositi 7. Tako se stvari donekle vraćaju u normalu, a opet smanjenjem poena se onemogućava igračima da kroz 15k turnire dolaze do kvalifikacija Grand Slamova te ih se tako automatski potiče da igraju velike turnire gdje je zarada veća, kvaliteta tenisa bolja, a uvjeti za igranje turnira također.
Odnos broja futuresa i challengera se automatski poboljšao podizanjem prize moneya jer 10,000 dolara više nije bilo dovoljno organizatoru za turnir na kojem će igrači skupljati ATP i WTA bodove. Zadržano je ono što je bilo dobro u prethodnom sistemu, a to je čuvanje triju mjesta na 15k turnirima za juniore koji su na ITF Juniorskoj rang listi među 100 najboljih. Time se juniorima olakšava tranzicija u profesionalni tenis i potiče se mlade igrače da se natječu na juniorskom Touru, koji bih osobno preporučio svakom mladom igraču.
Kao što vidimo, sve se donekle vratilo u normalu uz sitne promjene koje su dobre, poput onemogućavanja igranja kvalifikacija GS turnira igrajući isključivo ITF-ove 15k i 25k. Jedino što je ostalo visiti u zraku su ta famozna livescore prava. ITF je izmigoljio i takoreći prošao lišo. Nastaviti će uzimati novac od kladionica, nastavit će zabranjivati igračima da reklamni prostor na svojoj opremi ustupe nekoj od kladioničarskih firmi i time zadržati svoj dobri stari poznati licemjerni renome. Kao dodatak tom renomeu, podsjetimo se da je ITF dioničko društvo locirano na Bahamima kao poreznom oazom, a operativno sjedište je u Londonu u sklopu LTA-a (Britanskog teniskog saveza) kako bi zbrinuli britanske uhljebe koji su bili nedovoljno uspješni u pokušaju stvaranja igračke, trenerske ili funkcionerske karijere u tenisu.
ITF si je sad malo kupio mira, ali vrlo brzo ga čeka prvo izdanje novog formata Davis Cupa zbog kojeg je također snažno kritiziran. Iako osobno ne mislim da je novi format loš, vrijedi pričekati prvo izdanje za izvući nekakve čvrste zaključke. Sigurno im ne ide u prilog rat koji vode s ATP-om, koji u suradnji s australskim savezom organizira ATP Cup — svojevrsno svjetsko prvenstvo u tenisu kao protutežu ITF-ovu Davis Cupu, samo nešto više od mjesec dana nakon njega, ali s većim financijskim nagradama i u za igrače puno boljem terminu.
