U još jednom spektakularnom teniskom finalu vidjeli smo sukob ratničkog i atomskog tenisa. Novak Đoković je u Flushing Meadowsu igrao svoje nevjerojatno 23. finale na Grand Slamovima, a Juan Martin Del Potro svoje prvo još od 2009., kad je dosad jedini put dospio do Grand Slam finala i osvojio ga, baš u New Yorku.
Iako su obojica poprilično lako došli do finala, Novak je bio favorit ako se uzmu u obzir njegovi rezultati u posljednjim mjesecima. Međutim i prije devet godina je Del Potro bio autsajder protiv Rogera Federera, pa je svojim atomskim tenisom uspio iznenaditi teniski svijet. A u rubriku Delpovih iznenađenja je dvaput uskočio i sam Novak, oba puta na Olimpijskim Igrama. Bilo je divno gledati dvojicu ‘povratnika’ na Tour, dvojicu tenisača koji su osjetili punu frustraciju nemogućnosti igranja zbog ozljede da bi se vratili u svom punom sjaju.
Delpo je ušao u meč vrlo agresivno, pogotovo u retern gemovima jer se na svojem servisu osjećao superiorno, što mu je davalo mogućnost da u retern gemovima preuzme ekstra rizik. Novakov prvotni plan je bio vrlo jednostavan: izbjeći Delpovo najveće oružje, forhend. Tako smo odmah u početku gledali duge izmjene po bekend-dijagonali u kojima je Delpo slajsom pokušao umiriti Novaka. Nešto slično je uspio u Zagrebu u finalu Davis Cupa protiv Marina Čilića, ali Nole se nije upecao. Ne samo da se nije uspavao, već je širio Del Potra izvan terena i dugim izmjenama zadržao svoje servise.
Đokoviću je bilo ugodno u bekend-dijagonali, a kad bi dopustio Delpu da se nasloni na forhend, imao je probleme. Za Novaka se zapravo najboljim izlazom iz te bekend pilane po dijagonali pokazao duboki bekend kroz sredinu, da Delpo igra forhend iz tijela i ne može se nasloniti na njega, a onda Nole ima situaciju u kojoj ga može raniti u oba smjera. Za Delpa je pak najbolje rješenje bilo čekati Novakov slajs, nakon kojeg bi se brzo izmaknuo na forhend i diktirao poen. Međutim, rijetko je to Delpo koristio jer ga je takav način igre iscrpljivao.
Kod rezultata 3:3 Delpo odustaje od slajsa, jer čak ni Federer — koji ima možda i najbolji slajs na Touru — ne igra na tu kartu protiv Đokovića. Nakon što je prva tri servis gema bio pod pritiskom agresivnog Del Potra, Nole je počeo suvereno dobivati servise. Delpo je kod rezultata 4:3 imao 40:00 na svom servisu, ali tada se dogodio mali pad fokusa. Dovoljno da Đoković nanjuši krv. Kad je samopouzdan, Nole u takvim situacijama koristi svaku priliku koju može da suparniku stane na grkljan. Na brejk loptu su igrali dugu izmjenu po bekendu pri čemu nitko nije htio promijeniti smjer jer je lopta bila brza i dugačka. U tom smjeru gdje se Nole bolje osjeća, Delpo kasni na bekend, Nole dolazi do forhenda i uzima brejk.
Delpo nikad ne okreće bekend u paralelu ako nema vremena za puni zamah i naslanjanje u loptu. Nole to zna i zato maše glavom nakon svoje promašene bekend paralele u sljedećem gemu. Znao je da je prerano išao u mijenjanje smjera (treća lopta nakon servisa), da se u bekend dijagonali osjeća ugodnije, te dobiva gotovo svaki poen u kojoj je duga izmjena po bekend dijagonali. I dok neke granate iz Delpova forhenda budu čisti winneri protiv drugih igrača na Touru, Nole svojim nevjerojatnim kretanjem I fleksibilnošću uspjeva istrčati naizgled nemoguće, a zatim iskazuje svoje najveće oružje: tranziciju iz defenzive u ofenzivu. Đoković izgleda mirno i staloženo kao u finalu Cincinatija protiv Federera, te zatvara prvi set sa 6:3 uz jedan brejk.
Napunjen samopouzdanjem, Nole vrlo brzo dolazi do brejka I u drugom setu. Delpo se na 1:1 ne uspjeva iščupati odličnim servisima, a Nole koristi prvu brejk šansu na kojoj je Delpo ostao na drugom servisu. Uoči meča je Đoković komentirao kako će biti od krucijalne važnosti da dobro i duboko reternira, a to je uspijevao na gotovo svaki drugi Del Potrov servis. Kad se činilo da će Nole povesti s dva brejka, Delpo je servisima i forhendima ponovno uspio iščupati situaciju, a na 3:2 Nole igra previše sterilno i uz dva Delpova winnera gubi fokus i prvi put pokazuje znakove nervoze.
Činilo se da Noleta ništa neće izbaciti iz takta, ali splet okolnosti u tom šestom gemu ipak je to napravio.
On je nadljudski konstantan, s nevjerojatnim fizičkim sposobnostima i minimalnim mentalnim oscilacijama. Kad uđe u zen-mode, znate da vam se ne piše dobro
Prvo je bio previše pažljiv, zatim mu je Del Potro zafitiljio dva winnera koje ljudsko oko jedva može popratiti, a onda je i publika eruptirala i po tko zna koji put pokazala da Del Potro u New Yorku igra pred svojim navijačima. Prvo se Nole počeo svađati s njima, zatim huškati svoje navijače da im pariraju, a čak je i na change-overu vikao prema svom treneru Marianu Vajdi da mu kaže nešto, na što mu je Vajda na tečnom srpskom odgovorio “ne mogu”. Očito su organizatori dali striktne upute nakon skandaloznog ponašanja Serene Williams u ženskom finalu, koje je započelo upravo coachingom.
Nakon pada fokusa Noletova oštrica na bekendu je otupjela, pa tako više nije uspjevao dobiti kut lopte koja dolazi do Delpovog bekenda. Uz ludilo potaknuto uzavrelom atmosferom, taktičke zamisli polako blijede, a sve se više oboje oslanjaju na instinkt. I 20-minutni gem na 4:3 je bio pun nezaboravnih poena, ali i nekih neforsiranih pogrešaka. Delpo preuzima momentum na svoju stranu; kad god je važan poen na njegovu servisu, na prednost strani servira na van, te slijedi odmah izmicanje na forhend. Najčešće već s prvom ili drugom loptom dođe do winnera. Nole borbom i trkom uspjeva obraniti dvije brejk lopte te na kraju dobiva gem. Taj dugi gem se pokazao ključnim za Noleta jer je uspio zaustaviti nalet Delpa, ali i povratiti mirnoću iz prvog seta. Zadržao je relativno lagano sljedeća dva servis gema koji su mu omogućili tie-break.
Delpo je ponovno pokazao malo manje fokusa u ključnim trenucima i neforsiranim greškama sa svojim najjačim oružjem, forhendom, poklonio drugi set 7:6. Nole je bio strpljiviji i mirniji, iako je statistika drugog seta ponovno bila vrlo izjednačena, kao i nakon prvog. Iako je Delpo u ovom setu bio dominantniji, Nole je čak dvostruko više puta izašao na mrežu i bio vrlo uspješan s preko 70 posto dobivenih poena na mreži.
U trećem setu Nole naplaćuje svoju staloženost u koju se povratio. Nakon duze pauze između drugog i trećeg seta, vraća se na teren i pokazuje intenciju da on bude taj koji vodi glavnu riječ u poenu.
Pa tako, uz uobičajene lude izmjene u kojima trči po ogradi, pokazuje želju za agresivom i igrom blizu osnovne linije. Svaka sljedeća duga izmjena iscrpljuje Delpa, a krajem drugog i početkom trećeg seta ih je bilo zaista puno. Jako je teško igrati više od tri sata s Đokovićem duge izmjene na 100 posto svojih mogućnosti i konstantno se izmicati na forhend. To je ogromna potrošnja. Kod Noleta nema tolike razlike u kvaliteti udaraca, pa se ne mora toliko izmicati, ali zato puno više istrčava na retern gemovima — i pritom izgleda kao da se taman zagrijao, čime pokazuje još jednu stavku u kojoj je bolji.
Novak ponovno dolazi do ranog brejka i, baš kao u drugom setu, Delpo vraća brejk, iako sve ukazuje na ulazak meča u jednosmjernu ulicu. Na brejk loptu kod 3:1 Nole dobiva prvi time violation i Delpo dolazi do svog drugog brejka u meču iz 6 pokušaja. U nastavku lagano zadržava svoj sljedeći servis gem, a onda Nole svojom solidnošću i upornošću uspjeva prekinuti Delpov nalet te se rezultat održava bez brejka. Na 4:3 Delpo nagrađuje Đokovića za upornost udjelivši mu gem s tri neforsirane i dvostrukom pogreškom i Nole tako dobiva šansu servirati za meč.
Strpljivo odvlači Delpa u doboku vodu u trenucima kad je ovaj na izmaku fizičkih i mentalnih snaga, te ga na otvorenom moru utapa sa 6:3. Konačna statistika je vrlo izjednačena ako izuzmemo asove, ali dojam je da je Nole u svemu za malo bolji od Delpa. A kad se puno malih razlika zbroji, dobijemo rezultat od 3:0 u setovima.
Nole je tako podigao svoj treći Us Open, svoj 14. Grand Slam naslov i najveći ček u povijesti tenisa od čak 3,8 milijuna američkih dolara. Odupro se svim testovima i izazovima, uključujući i shot-clock. Kao da je trenirao da bude tempiran na 25 sekundi između poena. On je nadljudski konstantan, s nevjerojatnim fizičkim sposobnostima i minimalnim mentalnim oscilacijama. Iako su mu reakcije ponekad itekako burne, vrlo brzo se vraća iz silazne putanje i restarta. Kad nakon ludila uđe u zen-mode, znate da vam se ne piše dobro ako ste s druge strane mreže.
Te su ga vrline krasile u vrijeme kad je bio najjači i zato se sad sa sigurnošću može reći da se Novak Đoković vratio u sam vrh svojih mogucnosti i da je samo pitanje vremena kad će se opasno približiti Nadalovim i Federerovim brojkama.
https://www.youtube.com/watch?v=AEDbKsj_3Nw
